Demirovac – SI-0009

REPUBLIKA HRVATSKA

OKRUŽNI SUD SISAK                                                                                              K-18/93-20

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE !

Okružni sud u Sisku, po sucu Željku Barać, uz sudjelovanje Nataše Galinić, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv optuženog Bosanac Branka, zbog krivčnog djela iz članka 128. OKZRH (ranije članka 150. OKZRH), nakon dana 8. lipnja 1993. godine, u odsutnosti optuženika, a u prisutnosti zamjenika okružnog javnog tužitelja Ivana Petrkač i braniteljice optuženika Danice Demonja, odvjetnice iz Siska, održane glavne i javne rasprave, izrekao je i objavio

P R E S U D U

Optuženi BRANKO BOSANAC, sin Ilije i Julke, rođene Grgić, rođen

21. svibnja 1953. godine u Rajićima, gdje

i prebiva na Trgu Đ. Sabe, sada u bjegstvu,

k  r  i  v      j  e

što je:

tijekom 1991. godine u Jasenovcu i Demirovcu, kao funkcioner i oficir tzv. Teritorijalne obrane SAO Zapadne Slavonije, protivno odredbama Ženevske konvencije o postupanju s ratnim zarobljenicima u oružanom sukobu protiv Republike Hrvatske, nakon što su xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx, pripadnici MUP-a RH, bili zarobljeni od strane tzv. Teritorijalne obrane SAO Zapadne Slavonije i predvedeni u zatvor, prilikom njihovog ispitivanja naredio svojim počinjenima da xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx zlostavljaju i tuku što su oni i učinili, nanijevši im tjelesne povrede,

dakle, kršeći pravila međunarodnog prava surovo postupao s ratnim zarobljenicima,

čime je učinio krivično djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava – surovim postupanjem s ranjenicima, bolesnim i ratnim zarobljenicima – označeno u čl. 128. OKZRH (ranije čl. 150. istog zakona), pa se temeljem istog zakonskog propisa

O S U Đ U J E

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 5 (PET) GODINA.

Temeljem propisa čl. 343. st. 1. ZKPa (ranije čl. 353. istog zakona) nad optuženikom se određuje pritvor.

Temeljem propisa čl. 90. st. 1. ZKP-a u svezi čl. 87. st. 2. toč. 7. ZKP-a (ranije čl. 98. i 95. istog zakona) optuženik je dužan platiti trošak krivičnog postupka u iznosu od 117.500,- HRD i temeljem toč. 6. istoga članka i stavka platiti paušalni iznos od 5.000.- HRD.

Obrazloženje

Optužnim prijedlogom Okružnog javnog tužilaštva Sisak, KT-23/93 od 23. ožujka 1993. godine Branku Bosanac stavljeno je na teret izvršenje krivičnog djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava – surovim postupanjem s ranjenicima, bolesnim i ratnim zarobljenicima iz čl. 128. OKZRH, s tim, da je optužni prijedlog podešen činjeničnom stanju ustanovljenom tokom glavne rasprave s tim da glasi na način opisan izrekom ove presude.

Istovremeno je stavljen prijedlog da se glavna rasprava održi u odsutnosti optuženika.

Prijeldogu javnog tužitelja je udovoljeno pravomoćnim rješenjem vijeća (čl. 21. st. 6. ZKP-a, a ranije čl. 23. istog zakona) Kv-67/93 od 3. svibnja 1993.

Braniteljica postavljena po službenoj dužnosti stavlja do znanja da ne osporava optužbu obzirom na rezultate dokaznog postupka, tokom kojeg su neposredno saslušani svjedoci potvrdili navode iste. Predlaže uvažavanje eventualnih olakotnih okolnosti pri odmjeravanju kazne.

Svjedoci xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx detaljno i uvjerljivo potkrijepili su navode optuženog prijedloga. To tim prije što su obojica bili žrtve optuženikova postupanja.

Njihova su kazivanja (kao, primjera radi: „On sam nije tukao prilikom ispitivanja već je to naredio drugima“, „Zadobio sam fakturu kičme, potres mozga, te povremeno sada gubim sjećanje, te sam izudaran po bubrezima. Zbog svega toga već se godinu i pol dana nalazim na bolovanju.“, „On (optuženik) me nije tukao dok me je ispitivao drugi su me tukli. Nije to bilo direktnih naredbi za svako postupanje već mimikom i riječima sjetit ćeš se ti, pa ovaj drugi udari i tako. Udaran sam palicom, šakama, nogama, koljenima po cijelom tijelu. Povrijeđena mi je kičma… dva do tri mjeseca imao sam poremećen rad jetara… kada su se ljudi vraćali natrag (sa saslušanja) bilo je više nego očito da su isprebijani“, „Koliko ja znam Šimić Zdenku slomljena je takovim postupkom nosna kost, među ostalim“.) sadržana na listovima 37 i 38 spisa.

Svojstvo ratnih zarobljenika oštećenicima nitko nije osporio.

Uračunljivost optuženika nije ničim, te ni po kome, tokom cijelog postupka bila dovedena u sumnju.

Svim do sada rečenim o postupanju optuženika kritične zgode sud smatra sa sigurnošću dokazanim, da je isti svojim postupkom ostvario sva bitna obilježja, subjektivna i objektivna, krivičnog djela surovog postupanja sa zarobljenicima – kršeći pravila međunarodnog prava – konkretno članaka 143. i 144. Ženevske konvencije iz 1949. godine.

Nije pri tome bitno da li je optuženik bio svjestan da svojim postupcima krši pravila međunarodnog prava, jer je povreda takovog prava u opisu po njemu učinjenog krivičnog djela objektivni uvjet kažnjivosti.

Prilikom odmjeravanja kazne, imajući u vidu svrhu kažnjavanja (čl. 31. OKZRH), stupanj krivične odgovornosti, pobude iz kojih je djelo učinjeno, sud je izrekao kaznu zatvora u trajanju d 5 godina u uvjerenju da je jedino takova kazna odgovarajuća težini od optuženika učinjenog.

Visina izrečene kazne neizostavno zahtjeva određivanje pritvora (čl. 343. st. 1. ZKP-a).

Odluka o trošku temelji se na u izreci citiranim propisima, a sam trošak je odmjeren prema stvarno nastalim izdancima tokom istog postupka s tim, da je paušalni iznos odmjeren srazmjerno duljini trajanja i složenosti postupka.

U Sisku, dne 8. lipnja 1993.

ZAPISNIČAR                                                                                                 S U D A C

Nataša Galinić, v. r.                                                                                        Željko Barać, v.r.