Crveni, a je li to baš doista tako?

To da izdaja i kradja koju je provodio HDZ za vrijeme svojeg mandata ne znači kako nam na vlasti trebaju oni koji su radili to isto za vrijeme svog mandata, izgleda da tek treba naučiti tzv Kukuriku koalcija, predvodjena sadašnjim precednikom Josipovićem i bivšim precednikom Mesićem.

Bez daljnjeg, HDZ je svojim postupcima otvorio širom put crvenima, a ukoliko se ti isti crveni dokopaju vlasti, možemo očekivati kako će nas bez milosti gaziti na svakom koraku, zato, što im je HDZ pokazao kako to mogu i kako smo mi spremni istrpjeti sve i svašta, uglavnom šutke.

Već se na sve strane zadovoljno trljaju ruke i megalomanski snovi o crvenoj Hrvatskoj u njihovim glavama izgleda svaki dan sve više postaju stvarnost.

Pa tako Josipović naveliko prekoračuje svoje ovlasti, igrajući se mirovnog posrednika, a u biti odradjujući svoju zadaću, zagovarajući datum izbora, što uopće nije njegov posao, niti se ima pravo miješati u tako nešto. Ako će netko rušiti HDZ, onda to treba biti narod, kojeg je isti prevario i opljačkao, a ne Josipović u korist crvenih.

No, u svemu tome, SDP radi kardinalnu pogrešku.

Čak i da propadnu svi naši napori u ujedinjenju domoljubnih stranaka, čak i da se dogodi najcrnji scenarij i SDP dodje na vlast, ne znači da će na njoj dugo i  ostati. Jer, iako su SDP i HDZ skoro u svemu identični, postoji jedna velika razlika, koju SDP zanemaruje.

A ta razlika je itekako bitna. HDZ se godinama šlepao na imenu pok. Predsjednika Tudjmana. Šlepao se na mnogim vrijednim i poštenim ljudima, koji su ga stvarali i koji ga nisu bili spremni napustiti, uzalud se nadajući da će to opet jednom postati hrvatska stranka, koja gleda hrvatske nacionalne interese. I dok je iste prodavao na sve strane, HDZ je još uvijek živio na devedesetima u glavama mnogih ljudi, kada je bio simbol hrvatskog otpora jugočetnicima. HDZ je imao mnoštvo kredita, od kojih je svaki iskoristio i zlouporabio, ali je činjenica da ih je imao.

Što ima SDP sa svojim satelitima?

Čačića, koji nam svako malo održi lekciju o moralu i poštenju, dok ga istovremeno hvataju u sukobu interesa? Čačića, koji je ubio dvoje ljudi u Madjarskoj i ponaša se kao da je pregazio mrtve kokoši na cesti, jer uz toliku ‘istinoljubivost’ Čačić jednostavno ne može biti kriv za tako nešto, čak i kada na cesti vidi maglu, koju osim njega ne vidi nitko.

Pusićku? Osobu koja nas je odavno proglasila agresorima u Domovinskom ratu, a sada nas proglašava i opasnima, iako duboko vjerujem kako nam nikada neće oprostiti stvaranje slobodne i neovisne Hrvatske te gubitak Jugoslavije.

Kajina i IDS? Pa Kajin nema u sebi toliko poštenja da se nikada nije ispričao svima nama koje je optužio kako smo postavili onu bombu u Pazinu, prije Thompsonovog koncerta, a na kraju je ispalo da je tu bombu podmetnuo upravo njegov ‘antifašist’. Nakon tog saznanja, Kajin je samo zašutio i nikakvu ispriku nismo čuli. Čovjek koji tako olako, bez ikakvog dokaza, optužuje neistomišljenike i to javno, putem medija, zloporabljujući svoj politički položaj, po meni je spreman na sve. A to sve sigurno ne vodi ničem dobrom za nas.

Milanović? Pa taj ne vidi ništa drugo osim slike druga Tita i crvene Hrvatske, te sebe kao lidera iste. Taj nema čak ni djelić Račanove sposobnosti i osobnosti, što god mi o pok. Račanu mislili.

A ne zaboravimo i Mesića, tipa koji je dva mandata za redom bio predsjednik ljudi koje je lagao, govoreći kako nije svjedočio u Haagu. Čovjeka koji je pjevao Juru i Bobana dok je skupljao lovu od naših ljudi u inozemstvu, da bi nakon toga postao vodeći ‘antifašist’ koji svako malo pita gdje je završila ta lova, kao da smo ju skupljali mi, a ne on. Mesića, koji je bivši isto toliko koliko je i sadašnji, za čiji ured i sve ostale potrebe svi mi debelo izdvajamo, a koji i dalje zloporabljuje svoj položaj kako bi direktno utjecao na pravosudje, direktno zagovarajući prekid istraživanja zločina počinjenih za vrijeme i nakon ww2.

I naravno, precednika Josipovića, čiji je predizborni slogan ‘Pravda za sve’ postao neka vrsta vica, kategorije cni humor, koji nam je prošetao Tadića Ovčarom, ispričao se za svakog ubijenog srbina gdje god je stigao, podigao spomenik četničkom pokolju nad Hrvatima, te nas svakim danom gura sve više i više u novu Jugoslaviju. I čiju su pobjedu SDP-ovci proslavili pjevajući ‘Od Vardara pa do Triglava’ uputivši nam time nedvosmislenu poruku o njegovim daljnjim političkim namjerama.

Dodajmo ovoj hrpi likova još i protekle četiri godine njihove vladavine, u kojoj su uspjeli proširiti ingerenciju Haaškog suda na Oluju, radi čega sada naši generali sjede u Haagu, dodajmo sve pljačke i otimačine koje su se dogodile u te četiri godine.

Možda to i jeste neki kredit u očima aboliranih četnika, jugoslavena i komunista, ali ova se zemlja ne sastoji samo od njih. Za mnoge, SDP će zauvijek ostati simbol svih strahota komunističke ex Jugoslavije, kojom je desetljećima vladala ikona SDP-a, zločinac Tito.

SDP bi bilo tisuću puta lakše rušiti s vlasti nego HDZ. Koji krivi potez i prvi bi branitelji bili na nogama, a sigurno ne bi u tome ostali usamljeni.

Pa tako, crveni drugovi, prestanite se zadovoljno smiješiti. HDZ treba otići s vlasti, to uopće nije upitno. Mi s druge strane nastojimo ujedinite domoljubne snage, ali  čak i da ne uspijemo,  čak i da se ostvari naša noćna mora i vi se dokopate vlasti,  svakog dana ćete se morati pitati nije li vam baš taj dan, posljednji dan u kojem ste na vlasti.

Diana Majhen