Cerovljani – SI-0082
OKRUŽNO DRŽAVNO ODVJETNIŠTVO
S I S A K
BROJ: KT-50/93
Sisak, 30. srpnja 1993.
MU/MV
O K R U Ž N O M S U D U
S I S A K
Temeljem članka 45. stavak 2. točka 3. Zakona o krivičnom postupku, te članka 7. Uredbe o primjeni Zakona o krivičnom postupku u slučaju ratnog stanja ili neposredne ugroženosti, neovisnosti i jedinstvenosti Republike Hrvatske ( NN br. 73/91 ), podižem
O P T U Ž N I C U
protiv:
I okr. BEGOVIĆ NIKOLE, sina Milana rođenog 17. 07. 1949. god. u Petrinji, s prebivalištem
u D. Kukuruzari br. 16, Kostajnica, Srbin, nalazi se u bijegu,
II okr. DŽAKULA STEVE, sina Miće, rođenog 1946. god. u Šašu, gdje i prebiva br. 127, drž.
RH, nalazi se u bijegu,
III okr. DMITROVIĆ NENADA, sina Nikole, rođenog 22. 09. 1963. u Bos. Dubici, BiH, sa
stanom u Živaji 179, nalazi se u bijegu,
IV okr. KOKRLJA STEVE, sina Ilije, rođenog 10. 12. 1962. u H. Kostajnici, sa stanom u
Živaji kbr. 285, nalazi se u bijegu,
- okr. KOKRLJA SRETE, sina Miloša, rođenog 15. 05. 1955. godine u Bos. Dubici, sa
stanom u Živaji 285, nalazi se u bijegu,
VI okr. GLIGORIĆ DUŠKA, sina Milke, rođenog 17. 04. 1970. god. u Sisku, sa stanom u
Živaji br. 275, nalazi se u bijegu,
VII okr. RADIŠIĆ DRAGE, sina Jove rođenog 4. 11. 1961. godine u Sisku, sa stanom u
Živaji 121, drž. RH, nalazi se u bijegu,
VIII okr. GVOZDEN STEVE, sina Milana rođenog 15. 03. 1964. u Bos. Dubici, s
Prebivalištem i Živaji kbr. 251, nalazi se u bijegu,
IX okr. POLJAK BOŠKA, sina Mojice rođenog 18. 05. 1957. u Bos. Dubici, BiH, sa stanom
u Živaji 235, nalazi se u bijegu,
X okr. POLJAK STEVE, sina Nikole, rođenog 14. 10. 1959. god. u Bos. Dubici, sa stanom u
u Živaji 233, nalazi se u bijegu,
XI okr. BRADARIĆ RANKA, sina Jovana rođenog 23. 10. 1966. god. u Bos. Dubici, sa
stanom u Živaji kbr. 167, nalazi se u bijegu,
XII okr. NOVAKOVIĆ NENADA, sina Mirka, rođenog 17. 04. 1974. u Muri, Švicarska, sa
stanom u Šašu kbr. 1, nalazi se u bijegu,
XIII okr. RENDIĆ NIKOLE, sina Dušana, rođenog 9. 03. 1959. god. u Kostajnici, sa stanom
u Živaji kbr. 145, nalazi se u bijegu,
XIV okr. BRNAD MARTINA, sina Petra, rođenog 10. 11. 1950. god. u Šašu, gdje i prebiva
na kbr. 151, Sisak nalazi se u bijegu,
XV okr. TEPIĆ MILISAV, sina Dušana, rođenog 26. 10. 1949. god. u Kostajnici sa stanom u
Cerovljanima 141, nalazi se u bijegu,
XVI okr. PAUKOVIĆ RAJKA, sina Vase, rođenog 27. 10. 1943. god. u SR Njemačkoj, sa
stanom u Cerovljanima, nalazi se u bijegu,
XVII okr. PAUKOVIĆ DUBRAVKA, sina Rajka, rođenog 30. 12. 1966. god. u Sisku, sa
stanom u D. Cerovljanima 158, drž RH, nalazi se u
bijegu,
XVII okr. VUKSAN ŽELJKA, sina Đure, rođenog 7. 06. 1953. god. u Bos. Dubici, sa stanom
u Cerovljanima 158, nalazi se u bijegu,
XIX RATKOVIĆ ILIJE, sina Ilije, rođenog 27. 03. 1953. god. u Bos. Dubici, sa stanom u
Cerovljanima 113, nalazi se u bijegu,
XX okr. TULEKOVIĆ ŽELJKA, sina Petra, rođenog 26. 06. 1950. god. u Bos. Dubici, sa
stanom u Cerovljanima 95, Kostajnica, nalazi se u bijegu,
XXI okr. VELIMIR MILE, sina Đure, rođenog 22. 06. 1954. u Bos. Dubici, sa stanom u
Cerovljanima 87, nalazi se u bijegu,
XXII okr. TOMAŠEVIĆ SRETENA, sina Đure, rođenog 7. 02. 1932. god. u Kostajnici, sa
stanom u Cerovljanima 16, nalazi se u bijegu,
da su:
točno neutvrđenog dana u mjesecu rujnu 1991. godine, pristupili u paravojne formacije tzv. „SAO Krajine“, zaduživši uniforme, automatske puške i drugo oružje, a sve u cilju podrivanja i obaranja novouspostavljenog demokratskog društva u Republici Hrvatskoj, sa kojim su bili očito nezadovoljni, nastojeći odcijepiti područja općine Kostajnica od Republike Hrvatske i pripojiti ga para-državi „SAO KRAJINA“, pa su u okviru takovog svog zločinačkog plana, protivno odrednicama Konvencije o zaštiti građanskih osoba za vrijeme rata, dana 21. rujna 1991. godine, ušavši u selo Cerovljani, ničim izazvani od lokalnog stanovništva, pljačkali i palili kuće osoba hrvatske nacionalnosti i to 21. 09. 1991. god. kuće Lončar Mije i Krznar Mate i njegove majke, a 24. 09. 1991. godine kuće Nauković Steve, Radočajac Milana, Plinja Želje, Barišić Anke, Barišić Jagice i Ercegović Tome, kojom prilikom su s leda ubijeni Likić Nikola star 75 godina i Plinja Barica stara 73 godine, dok su Bradina Asima vezali užetom oko vrata i vodili ga cestom,
dakle, kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba vršili ubistva civilnog stanovništva i pljačkali i uništavali imovinu u velikim razmjerima,
pa da su time počinili kazneno djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava ratnim zločinom protiv civilnog stanovništva označeno u članku 142 st. 1 OKZRH ( sada čl. 120 st. 1 OKZRH ).
S T O G A P R E D L A Ž E M
1) da se pred Vijećem Okružnog suda u Sisku održi glavna rasprava,
2) da se na galvnu raspravu pozovu I okr. do XXII okrivljeni, te kao svjedok sasluša xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx
3) da se na glavnoj raspravi uzme uvid u kaznenu prijavu PU Sisak broj 254/92 od 27. 02. 1992. godine,
4) da se protiv svih okrivljenika odredi pritvor temeljem članka 192 stavak 1 ( sada 182 st. 1 ZKP-a ).
O B R A Z L O Ž E N J E
Na osnovu podataka kaznene prijave PU Sisak oznake K.254/92 od 27. 02. 1992. godine, te rezultata kriminalističke obrade, proizašla je osnovana sumnja da su I okr. Begović Nikola i dr. počinili kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva označenog u članku 142 st. 1 KZ RH ( sada 120 st. 1 OKZRH ).
Okrivljeni nisu iznijeli svoju obranu, budući su za sada nedostupni, jer se nalaze na privremeno okupiranom teritoriju Republike Hrvatske.
Prikupljajući potrebna obavještenja u cilju rasvjetljavanja okolnosti pod kojima je kazneno djelo izvršeno, a koje se okrivljenima stavlja na teret, djelatnici PU Sisak obavili su informativni razgovor sa xxxxxxxxxxxxxxxxxxx, neposrednim očevicom događaja.
Informativno ispitan xxxxxxxxxxxxxxxxx naveo je pred djelatnicima PU Sisak da je sve do 25. 09. 1991. godine živio u selu Cerovljanima kojeg je napustio, budući je na takav postupak bio prinuđen od strane srpskih ekstremista. Inače selo Cerovljani je bilo nastanjeno pretežno sa stanovništvom hrvatske nacionalnosti.
Ističe, da je dana 13. 09. 1991. godine u selo Cerovljani ušla jedinica tzv. „SAO Krajine“, kojom prilikom su zapalili više kuća i gospodarskih objekata. Sjeća se, da do 21. 09. 1991. godine iste jedinice više nisu ulazile u selo. Toga dana oko 14.00 sati u selo je ušla jedinica iz Živaje na čelu sa I okrivljenim Begović Nikolom koji je bio komandir milicije u Kostajnici. I okr. Begović Nikola preko seljana Vranešević zv. „Slađo“ uputio je poruku da se ostali seljani moraju uputiti u centar sela, jer ukoliko ne dođu, rekao da će ih sve pobiti, te uništiti njihove obiteljske kuće. Krenuli su prema jedinici tzv. „SAO Krajine“ koja je ušla u selo svi osim lučić Pavla. Odmah po dolasku I okr. Begović Nikola upitao je da li imaju oružja. Pomenuti svjedok navodi da mu je tom prilikom predao pištolj, a I okr. Begović znao je da posjeduje i lovačku pušku koju mu je kasnije predao. I okr. je tom prilikom pokazao mu i spisak svih osoba iz Cerovljana koji imaju oružje. Nakon toga su svi zajedno krenuli kroz selo. I okr. mu je tom prilikom govorio, da ako se opali jedan metak u selu, da će ih sve pobiti. Sjeća se svih okrivljenih koji su tada bili u selu, da su nosili uniforme „SAO Krajine“ i naoružani automatskim puškama i dr. raznim oružjem. Navodi, da su tom prilikom zapalili nekoliko kuća.
Nadalje napominje, da je dana 24. 09. 1991. godine u selo ponovno došla grupa nelegalnih oružanih formacija tzv. SAO Krajine“ u kojoj su se nalazili okrivljeni. Vidjevši da nailaze ekstremisti u selo, pomenuti svjedok navodi da se sakrio iza kuće. Tvrdi, da su sve kuće u hrvatskom dijelu sela provaljenes, stakla porazbijana a zatim je veći broj kuća i gospodarskih objekata spaljeno. Napad na selo trajao je od 14,30 sati do 20,00 sati. Nakon odlaska odmetnika iz sela, svjedok navodi da je izašao iz svog skrovišta, pregledao kuće koje su spaljene i tom prilikom pronašao mrtva tijela Likić Nikole i svoje punice Plinja Barice. Oboje su bili ubijeni iz vatrenog oružja s leđa. Sjeća se da je taj isti dan za vrijeme napada pripadnici nelegalnih formacija su vezali užetom oko vrata i vodili cestom Prazina Asima i vodili ga kroz selo. Nakon tih događanja, svjedok navodi, da se osjećao ugroženim, te je napustio selo, dok je dio stanovništva hrvatske nacionlanosti ostao u selu.
Na taj način, smatram utvrđenim da su I okr. Begović Nikola i dr, počinili kazneno djelo koje im se stavlja na teret, a na način pobliže opisano u dispozitivnom dijelu ove optužnice.
Takovo njihovo postupanje pravno je valjalo označiti kao počinjenje kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva i međunarodnog prava označenog u članku 142 st. 1 OKZRH ( sada čl. 120 st. 1 OKZRH ).
Takav zaključak proizlazi iz činjeničnih utvrđenja, posebno iz informativno ispitanog svjedoka xxxxxxxxxxxxxxxx koji je okolnosti uvjerljivo opisao, pod kojima su okolnostima okrivljeni izvršili kazneno djelo. Naime, pomenuti svjedok naveo je da su okrivljeni u dva navrata i to 21. 09. 1991. god. i 24. 09. 1991. godine naoružani ušli u selo, a ničim izazvani, najprije su provalili u kuće seljana hrvatske nacionalnosti, otuđili veći broj vrijednih predmeta, a zatim gotovo sve kuće koje su pripadale seljanima hrvatske nacionalnosti zapalili. Tom prilikom, tj. dana 24. 09. 1991. godine bez ikakvog povoda i razloga iz vatrenog oružja lišili su života Likić Nikolu starog 75 godina i Plinja Baricu staru 73 godine.
Tražeći uzroke ekscesnog ponašanja okrivljenika konkretne zgode, sa pouzdanom se sigurnošću može zaključiti da su orkivljeni, nakon uspostave demokratskog društva u Hrvatskoj, a u cilju podrivanja i obaranja novouspostavljenog demokratskog društva, sa kojim su očito bili nezadoovljni, pristupili paravojnim formacijama tzv. „SAO Krajina“. U okviru svog zločinačkog plana okrivljeni su svojim postupkom potvrdili da im je cilj uništenje imovine i ljudi pripadnika nesrpskih naroda, a nakon toga ondašnji cilj im je bio odcjepljenje teritorija, nezavisne, suverene i međunarodno priznate Republike Hrvatske i pripojenje tog teritorija para-državi tzv. „SAO Krajini“, a konkretni događaj u kojem goloruko civilno stanovništvo, nije dalo niti najmanje povoda za njihovo opisano postupanje u cijelosti potvrđuje napred iznijete zaključke.
Budući su okrivljeni svojim postupkom postupali protivno odrednicama Ženevske konvencije o zaštiti građanskih osoba za vrijeme rata, pri čemu su dvije osobe lišili života, te pljačkali i uništavali imovinu u velikim razmjerima, ostvarili su takovim ponašanjem sva objektivna i subjektivna obilježja utuženog kaznenog djela, zbog čega se ova optužnica ukazuje opravdana i na zakonu osnovana.
ZAMJENIK
OKRUŽNOG DRŽAVNOG ODVJETNIKA
MILJENKO UGARKOVIĆ
SI-0075
REPUBLIKA HRVATSKA
OKRUŽNI SUD SISAK K-18/93-20
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE !
Okružni sud u Sisku, po sucu Željku Barać, uz sudjelovanje Nataše Galinić, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv optuženog Bosanac Branka, zbog krivčnog djela iz članka 128. OKZRH (ranije članka 150. OKZRH), nakon dana 8. lipnja 1993. godine, u odsutnosti optuženika, a u prisutnosti zamjenika okružnog javnog tužitelja Ivana Petrkač i braniteljice optuženika Danice Demonja, odvjetnice iz Siska, održane glavne i javne rasprave, izrekao je i objavio
P R E S U D U
Optuženi BRANKO BOSANAC, sin Ilije i Julke, rođene Grgić, rođen
- svibnja 1953. godine u Rajićima, gdje
i prebiva na Trgu Đ. Sabe, sada u bjegstvu,
k r i v j e
što je:
tijekom 1991. godine u Jasenovcu i Demirovcu, kao funkcioner i oficir tzv. Teritorijalne obrane SAO Zapadne Slavonije, protivno odredbama Ženevske konvencije o postupanju s ratnim zarobljenicima u oružanom sukobu protiv Republike Hrvatske, nakon što su Sabić Željko, Šimičić Zdenko i Vidaković Mario, pripadnici MUP-a RH, bili zarobljeni od strane tzv. Teritorijalne obrane SAO Zapadne Slavonije i predvedeni u zatvor, prilikom njihovog ispitivanja naredio svojim počinjenima da Sabić Željka, Šimičić Zdenka i Vidaković Maria zlostavljaju i tuku što su oni i učinili, nanijevši im tjelesne povrede,
dakle, kršeći pravila međunarodnog prava surovo postupao s ratnim zarobljenicima,
čime je učinio krivično djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava – surovim postupanjem s ranjenicima, bolesnim i ratnim zarobljenicima – označeno u čl. 128. OKZRH (ranije čl. 150. istog zakona), pa se temeljem istog zakonskog propisa
O S U Đ U J E
NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 5 (PET) GODINA.
Temeljem propisa čl. 343. st. 1. ZKPa (ranije čl. 353. istog zakona) nad optuženikom se određuje pritvor.
Temeljem propisa čl. 90. st. 1. ZKP-a u svezi čl. 87. st. 2. toč. 7. ZKP-a (ranije čl. 98. i 95. istog zakona) optuženik je dužan platiti trošak krivičnog postupka u iznosu od 117.500,- HRD i temeljem toč. 6. istoga članka i stavka platiti paušalni iznos od 5.000.- HRD.
Obrazloženje
Optužnim prijedlogom Okružnog javnog tužilaštva Sisak, KT-23/93 od 23. ožujka 1993. godine Branku Bosanac stavljeno je na teret izvršenje krivičnog djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava – surovim postupanjem s ranjenicima, bolesnim i ratnim zarobljenicima iz čl. 128. OKZRH, s tim, da je optužni prijedlog podešen činjeničnom stanju ustanovljenom tokom glavne rasprave s tim da glasi na način opisan izrekom ove presude.
Istovremeno je stavljen prijedlog da se glavna rasprava održi u odsutnosti optuženika.
Prijeldogu javnog tužitelja je udovoljeno pravomoćnim rješenjem vijeća (čl. 21. st. 6. ZKP-a, a ranije čl. 23. istog zakona) Kv-67/93 od 3. svibnja 1993.
Braniteljica postavljena po službenoj dužnosti stavlja do znanja da ne osporava optužbu obzirom na rezultate dokaznog postupka, tokom kojeg su neposredno saslušani svjedoci potvrdili navode iste. Predlaže uvažavanje eventualnih olakotnih okolnosti pri odmjeravanju kazne.
Svjedoci Šabić Željko i Mario Vidaković detaljno i uvjerljivo potkrijepili su navode optuženog prijedloga. To tim prije što su obojica bili žrtve optuženikova postupanja.
Njihova su kazivanja (kao, primjera radi: „On sam nije tukao prilikom ispitivanja već je to naredio drugima“, „Zadobio sam fakturu kičme, potres mozga, te povremeno sada gubim sjećanje, te sam izudaran po bubrezima. Zbog svega toga već se godinu i pol dana nalazim na bolovanju.“, „On (optuženik) me nije tukao dok me je ispitivao drugi su me tukli. Nije to bilo direktnih naredbi za svako postupanje već mimikom i riječima sjetit ćeš se ti, pa ovaj drugi udari i tako. Udaran sam palicom, šakama, nogama, koljenima po cijelom tijelu. Povrijeđena mi je kičma… dva do tri mjeseca imao sam poremećen rad jetara… kada su se ljudi vraćali natrag (sa saslušanja) bilo je više nego očito da su isprebijani“, „Koliko ja znam Šimić Zdenku slomljena je takovim postupkom nosna kost, među ostalim“.) sadržana na listovima 37 i 38 spisa.
Svojstvo ratnih zarobljenika oštećenicima nitko nije osporio.
Uračunljivost optuženika nije ničim, te ni po kome, tokom cijelog postupka bila dovedena u sumnju.
Svim do sada rečenim o postupanju optuženika kritične zgode sud smatra sa sigurnošću dokazanim, da je isti svojim postupkom ostvario sva bitna obilježja, subjektivna i objektivna, krivičnog djela surovog postupanja sa zarobljenicima – kršeći pravila međunarodnog prava – konkretno članaka 143. i 144. Ženevske konvencije iz 1949. godine.
Nije pri tome bitno da li je optuženik bio svjestan da svojim postupcima krši pravila međunarodnog prava, jer je povreda takovog prava u opisu po njemu učinjenog krivičnog djela objektivni uvjet kažnjivosti.
Prilikom odmjeravanja kazne, imajući u vidu svrhu kažnjavanja (čl. 31. OKZRH), stupanj krivične odgovornosti, pobude iz kojih je djelo učinjeno, sud je izrekao kaznu zatvora u trajanju d 5 godina u uvjerenju da je jedino takova kazna odgovarajuća težini od optuženika učinjenog.
Visina izrečene kazne neizostavno zahtjeva određivanje pritvora (čl. 343. st. 1. ZKP-a).
Odluka o trošku temelji se na u izreci citiranim propisima, a sam trošak je odmjeren prema stvarno nastalim izdancima tokom istog postupka s tim, da je paušalni iznos odmjeren srazmjerno duljini trajanja i složenosti postupka.
U Sisku, dne 8. lipnja 1993.
ZAPISNIČAR S U D A C
Nataša Galinić, v. r. Željko Barać, v.r.
UPUTA O PRAVNOM LJEKU:
Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od 8 (osam) dana.
Branitelju optuženika kojemu je suđeno u odsutnosti taj rok za podnošenje žalbe počinje teći protekom osam dana za koje vrijeme je presuda bila izvješena na oglasnoj ploči suda (čl. 115. st. 4. ZKP – prije čl. 123. st. 4. ZKP-a).
Žalba se podnosi putem ovoga suda Vrhovnom sudu Republike Hrvatske.
