Budacka Rijeka – KA 0020
REPUBLIKA HRVATSKA
MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA
POLICIJSKA UPRAVA SISAČKO-MOSLAVAČKA
Broj: 511-10-04/04-K-600/95
Datum: 11.08.1995.g.
VOJNOM DRŽAVNOM ODVJETNIKU
KARLOVAC
Na osnovi člana _151__. stav _6_ Zakona o krivičnom postupku podnosi se
KRIVIČNA PRIJAVA
- DUŠAN RADULOVIĆ , zvani __ __,
(ime i prezime) (nadimak ako ga ima)
otac Miloš i majka _Dragice rođene Martinović rođen dana _08.07.1957.
u Krnjački Grabovac općina _Karlovac ,R Hrvatska , stanuje u _Krnjački Grabovac
ulica _ broj 12 , općina Karlovac , narodnost Srbin, državljanin RH
zanimanje automehaničar, obiteljske prilike oženjen, bez djece
istražnom sucu Vojnog suda u Karlovcu dana __________.
z b o g krivičnog djela službe u neprijateljskoj vojsci čl. 108. st. 1. OKZ-a RH.
Postoji osnovna sumnja da je prijavljeni DUŠAN RADULOVIĆ, počinio krivično djelo čija su obilježja sadržana u čl. 108. st. 1. OKZ-a RH, služba u neprijateljskoj vojsci.
Prijavljeni Dušan Radulović se u tijeku mjeseca listopada 1994.godine uključio u sastav nelegalnih oružanih formacija tzv. ”Republike srpske krajine”. U sastavu 2. bataljuna, pozadinske čete, tehnički vod, koji je bio stacioniran na položaju u Budačkoj Rijeci, prijavljeni je bio sve do trenutka zarobljavanja od strane HV-a.
U prilogu krivične prijave dostavljamo Vam službenu bilješku o razgovoru sa Dušanom Radulović izlist iz AOP-a sa podacima o prijavljenom.
Prilog: kao u tekstu.
NAČELNIK:
Vladimir Milanković
Broj: Kio-83/95-2
Zapisnik o ispitivanju okrivljenoga
od 12. kolovoza 1995.
sastavljen kod Vojnog suda u Karlovcu
Prisutni od suda: Krivični predmet protiv okrivljenog
Sudac: Juraj Boljkovac RADULOVIĆ DUŠAN
Zapisničar: Tonka Rendulić Zbog krivičnog djela iz čl. 235. st. 1. KZ RH
Početak u 14,15 sati.
Na postavljena pitanja okrivljeni daje slijedeće osobne podatke:
- Porodično i rođeno ime, nadimak: RADULOVIĆ DUŠAN
- Porodično i rođeno ime roditelja i
djevojačko porodično ime majke: Miloš i Dragice rođ. Martinović
- Mjesto prebivališta ili boravišta,
narodnost i državljanstvo, ulica, kućni broj: Krnjački Grabovac 17, Općina Karlovac
- Dan, mjesec, godina i mjesto rođenja,
narodnost i državljanstvo: 8.7.1957.g. u Krnjački Grabovac, opć. Karlovac,
Srbin, RH
- Zanimanje, položaj u zanimanju,
gdje je zaposlen: automehaničar, zaposlen u Poljopri. zadruga Krnjak
- Porodične prilike (bračno stanje,
broj i starost djece): oženjen sa Danicom, bez djece
- Da li je pismen i kakve je škole završio: SSS
- Imovinske prilike, gdje i kakovu
imovinu posjeduje: kuću, 10. j. zemlje
- Gdje i kada je služio vojsku, čin i
gdje se vodi u vojnoj evidenciji: JNA u Zadru i Banja Luci 1976. ,VE u Klc.
- Da li je odlikovan: u JNA čin desetara
- Da li je kad i zašto osuđivan: –
- Da li je gdje i kada kaznu izdržao: ne
- DA li se protiv njega vodi postupak za koje drugo kriv. djelo: –
- Ako je maloljetan, tko mu je zakonski zastupnik: nije
Nakon što je okrivljenom saopćeno za što se okrivljuje poučen je da može imati branioca u toku cijelog krivičnog postupka. Upitan, što ima da navede u svoju obranu, iskazuje:
Upozoren u smislu čl. 62. st. 2. , čl. 208. st. 2. i 3. ZKP-a: brani se:
Saopćeno mi je koji su osnovi sumnje protiv mene i zašto se okrivljujem zahtjevom provođenje istrage VT Karlovac. broj KT-346/95 od 12.8.’95. te da nisam, dužan iznositi svoju obranu ,niti odgovara ti na postavljena pitanja, a ako ,se odlučim da obranu iznesem, da se mogu braniti na način za “koji smatram da je za mene najpovoljniji.
Upučen sam da u toku cjelog postupka ,mogu imati branitelja, koji može,prisustvovati i ovom mojem prvom ispitivanju.
Razumio sam zašto se okrivljujem. Branitelja za sada neću uzimati, a obranu ću iznijeti i odgovarati na postavljena pitanja.
Do rata i u toku rata sve do zarobljavanja živ sam u Krnjačkom Grabovcu, općina Karlovac, gdje imam i svoju kuću i radio sam u PZ Krnjak. Kada je došlo do okupacije terena i sitnih previranja i ja sam samo u 10. mj.1991.g. na mjesec dana bio mobiliziran u tehničko odjeljenje pri 2. bataljunu, nakon čega sam demobiliziran i imao sam ,radnu obavezu’u PZ Krnjak.
U listopadu 1994.god. mobiliziran sam u 2. bataljun, pozadinska četa, tehnički vod a sve je to bilo u sklopu 21. korpusa. Prilikom mobilizacije zadužio sam radno odijelo i AP
sa 150 metaka. Tehnički vod je cijelo ‘vrijeme bio smješten u Budačkoj Rijeci. Kada je počeo napad HV ja sam sa tehničkim vodom isto ,’tako bio smješten u Budačkoj Rijeci 6.8.1995.god. ja sam samovoljno napustio svoju postrojbu gdje sam ostavio svoju pušku i streljivo otišao sam svojoj kući i sa traktorom sa ženom i mojim’roditeljima krenuo sam prema Dvoru na Uni i tamo sam zarobljen, gdje sam zarobljen 8.8.1995.8., a nakon čega sam priveden u Okr. zatvor Zagreb.
Prema meni ko~ zarobljavanja bio je korektan odnos pripadnika HV.
To je sve što mogu iznijeti u svoju obranu.
Okr. upozoren u smislu čl. 77. ne traži čitanje zapisnika.
dovršeno u 14,20 sati.
Istražni sudac: Zapisničar: Osumnjičeni:
Predsjednik suda:
REPUBLIKA HRVATSKA
VOJNO TUŽITELJSTVO KARLOVAC
Broj: KT-346/95
Karlovac, 04. listopada 1995. godine.
ASM/MS
VOJNI SUD
K A R L O V A C
Na osnovu članka 41. stavak 2. točka 3. i članka 165. stavak 2 . Zakona o krivičnom postupku podižem
O P T U Ž N I C U
protiv
RADULOVIĆ DUŠANA, sina Miloša i Dragice r. Martinović,
r. 08. 07. 1957. godine u Krnjačkom Grabovcu, gdje i prebiva na kbr.
17, Općina Karlovac, Srbina, drž. RH, automehaničara,
sada u pritvoru kod Okružnog zatvora Karlovac od 08. 08. 1995. godine,
da je:
i nakon 10. svibnja 1995. godine na području Budačke Rijeke bio pripadnik 2.
bataljuna, pozadinske čete, tehnički vod paravojske tzv. “RSK”, sa svrhom sprečavanja ulaska legalnih snaga Republike Hrvatske na okupirano područje i uspostave na tom području ustavno-pravnog poretka Republike Hrvatske, te se u odori sa oružjem borio protiv Hrvatske vojske i redarstvenika za vrijeme akcije “Oluja”,
dakle, sudjelovao u oružanoj pobuni koja je upravljena na ugrožavanje Ustavom utvrđenog državnog i društvenoga poretka Republike Hrvatske,
pa da je time počinio kazneno djelo protiv Republike Hrvatske – oružanom pobunom –
označeno i kažnjivo po članku 235. st. 1. KZRH.
Stoga
p r e d l a ž e m
1) da se pred tim kao stvarno i mjesno nadležnim sudom održi glavna javna rasprava,
2) da se na glavnu raspravu privede okrivljenik RADULOVIĆ DUŠAN,
3) da se na glavnoj raspravi izvrši uvid u izviješće o lišavanju slobode i privođenju(list 3)
4) da se temeljem članka 182 stavak 1. i 3. Zakona o krivičnom postupku protiv okrivljenika RADULOVIĆ DUŠANA produži pritvor.
O b r a z l o ž e n j e
Policijska uprava Sisačko-Moslavačka privela je istražnom sucu RADULOVIĆ Dušana, te je protiv njega podnesena kaznena prijava zbog kaznenog djela iz članka 235 stavak 1. KZ RH.
Protiv Radulović Dušana provedena je istraga i određen pritvor.
U svojoj obrani Radulović Dušan priznaje izvršenje djela koje mu se stavlja na teret. Uz to navodi da je do zarobljavanja i tijekom cijelog rata živio u Krnjačkom Grabovcu i da je bio u 10. mjesecu 1991. godine mobiliziran u tehničko odjelenje pri 2. bataljunu, a nakon čega je demobiliziran i imao radnu obavezu PZ Krnjak. U listopadu 1994. godine ponovno je mobiliziran u 2. bataljun, pozadinsku četu, tehnički vod a sve je to bilo u sklopu 21. korpusa. Prilikom mobilizacije zadužio je radno odjeli i AP sa 150 metaka. Tehnički vod je cjelo vrijeme bio smješten u Budačkoj Rijeci. Akciju “Oluja” isto tako da je dočekao u Budačkoj Rijeci kada je dana 06. 08. 1995. sam napustio svoju postrojbu gdje je ostavio pušku i streljivo, otišao svojoj kući i s traktorom, ženom i roditeljima krenuo prema Dvoru na Uni, kada je 08. 08 1995. godine zarobljen od pripadnika HV.
Na osnovu gore iznesenog mišljenja smo da je okrivljeni počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret. Okrivljenik je a što i sam priznaje bio pripadnik paravojnih postrojbi na okupiranom području, bio je sve do trenutka zarobljavanja i to očito sa svrhom da upotrebom oružja spriječi uspostavu pravnog poretka na okupiranom području.
Radi se dakle o naoružanoj osobi koja je organizirano i s oružjem učestvovala u pružanju otpora legalnim vlastima pa samim tim smatramo da je u tijeku istrage utvrđeno da je okrivljenik počinio kazneno djelo iz članka 235. stavak 1. KZRH.
Kako se radi o pripadniku neprijateljskih postrojbi a još uvijek se na pojedinim
okupiranim područjima vrše oružani napadi, a također se napadi vrše i sa područja Bosne to
smatramo da je i te kako prisutna opasnost od bijega te da gore navedene okolnosti
opravdavaju bojazan da će okrivljeni ponoviti djelo te je u odnosu na okrivljenika temeljem članka 182 stavak 2. točka 1. i 3. potrebno produžiti pritvor.
Pošto su u ponašanju okrivljenika ispunjena bitna obilježja kaznenog djela činjenično i pravno opisanog u izreci, to je valjalo podići ovu optužnicu koja se ukazuje kao opravdana i na zakonu osnovana.
ZAMJENIK VOJNOG TUŽITELJA
Anton Stanković Moćan
REPUBLIKA HRVATSKA
VOJNI SUD U KARLOVCU
Broj: III K-306/95-7
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
Vojni sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Marijana Janjca kao predsjednika vijeća, te Zvonimira Matana i Mladena Kosijera kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Blaženke Čurjak, u krivičnom predmetu protiv okr. Dušana Radulovića, zbog kriv. djela iz čl. 235 st. 1 KZRH, nakon održane glavne i javne rasprave zakazane povodom optužnice VT Karlovac, broj KT-346/95 od 4.1istopada 1995.godine,dovršene u prisutnosti zamjenika vojnog tužitelja Antona Stankovića Moćana, okr. osobno uz braniteljicu po službenoj dužnosti Alenku Laptalo odvjetnicu u Karlovcu,dana 19. listopada 1995. godine
p r e s u d i o j e
Okr. DUSAN RADULOVIĆ sin Miloša i Dragice rođ.
Martinović,rođ.8.7.1957.g. u Krnjač. Grabovcu,gdje i prebiva na
kbr.17, Općina Karlovac, Srbin, drž. RH,automehaničar
k r i v j e
što je:
i nakon 10.svibnja 1995.godine na području Budačke Rijeke, Općina Karlovac, bio pripadnik 2. bataljuna pozadinske čete, tehnički vod paravojske tzv.”Republike srpske krajine” i zadužio oružje i opremu, a sa svrhom sprečavanja ulaska legalnih snaga Republike Hrvatske na okupirano područje i uspostave na tom području ustavno-pravnog poretka Republike Hrvatske, u kojoj postrojbi je ostao sve do akcije HV-e i redarstvenika zvane “Oluja”,
dakle, sudjelovao u oružanoj pobuni koja je upravljena na ugrožavanje Ustavom utvrđenog državnog i društvenog poretka Republike Hrvatske,
čime je počinio kazneno djelo protiv Republike Hrvatske – oružanom pobunom – označeno u čl. 235 st. 1 KZRH, pa se po istom zakonskom propisu
o s u đ u j e
na KAZNU ZATVORA u trajanju od 3/tri/ godine i 6/šest/ mjeseci.
Temeljem čl.45 OKZRH u izrečenu kaznu zatvora uračunava se i vrijeme provedeno u pritvoru od 8.kolovoza 1995. godine pa nadalje.
Temeljem čl.90 st. 4 ZKP okrivljenik se oslobađa dužnosti naknade troškova krivičnog postupka sudu, pa ovi padaju na teret proračunskih sredstava.
O b r a z l o ž e n j e
VT Karlovac optužilo je Dušana Radulovića da je počinio krio djelo oružane pobune iz čl.235 st. 1 KZRH, pobliže opisano u izreci.
Okrivljenik je obranu iznio u istrazi i na glavnoj raspravi 19.listopada 1995.godine /list 6 i list 17/.
U obrani navodi da je tijekom rata pa sve do zarobljavanja živio u Krnjačkom Grabovcu, da je radio u PZ Krnjak, te da je u 10.mj.199l.g. mobiliziran u tehnički vod pri 2. bataljunu vojske tzv.”SAO Krajine”. Navodi da je u međuvremenu demobiliziran odnosno nešto kasnije da
je demobiliziran, ali je imao radnu obvezu, a 1994.g.da je mobiliziran u pozadinsku četu, tehnički vod, da je zadužio radno odijelo i AP/Automatsku pušku/ sa 150 metaka i da je čitavo vrijeme bio smješten u Budačkoj Rijeci. Tvrdi da je početkom rata tj. 1991.g. se učlanio u SDS, međutim da se razočarao zbog nekog novca pa se isčlanio iz te stranke, da je u vojsci imao plaću oko 30″krajinskih dinara”, a 6.8.1995.g. u vrijeme akcije “Oluja” da je napustio svoju postrojbu, ostavio pušku i streljivo kod kuće i sa obitelji krenuo prema Dvoru na Uni gdje i zarobljen 8.8.1995.g.Tvrdi da čitavo vrijeme rata nije učestvovao u borbenim aktivnostima protiv HV-e.
U dokaznom postupku izvršen je uvid u izvještaj o lišavanju slobode PU Sisačko-moslavačke odakle je vidljivo da je okr. sam i potpisao to izvješće.
Ocjenjujući rezultate provedenog postupka sud je uzimajući u obzir obranu okr. i potvrdu o zarobljavanju utvrdio da je ovaj počinio kriv.djelo koje mu se stavlja nateret. Činjenica je naime da je okr. bio mobiliziran u paravojsku tzv.”RSK”,ranije “SAO krajina”, da je zadužio oružje i streljivo, da je primao vojničku plaću, da je držao položaje nasuprot položajima HV-e,odnosno da je bio pripadnik tehničkog voda i obavljao zadaće važne za opstanak te paravojske. Također je ne sporno da je okr. bio svjestan toga kako svojom pripadnošću toj paravojsci i svojim obavljanjem vojničkih zadaća doprinosi ulozi te postrojbe koja sprečava ulazak legalnih snaga RH na tada okupirano područje radi uspostave ustavno-pravnog poretka Hrvatske.
Prilikom utvrđivanja da li je okr. počinio kriv. djelo koje mu se stavlja na teret, sud se je ograničio samo na utvrđivanje bitnih elemenata tog krivičnog djela tj. činjenice da li je bio mobiliziran u pobunjeničku vojsku, da li je dužio oružje,plaću i sl.,te je utvrdio da su ispunjene sve pretpostavke iz kojih se sa sigurnošću može utvrditi da je djelo počinjeno, a osim toga te činjenice okr. je bio i svjestan. Neovisno o opširnoj obrani okr. koja se odnosi i na sam početak rata sud se je ograničio na vrijeme nakon 10.svibnja 1995.g.,dakle na vrijeme “koje nije pokriveno” Zakonom o oprostu../NN br.58/92/ pa je utvrđeno da je okr. dakle do same akcije “Oluja” bio pripadnik pobunjeničkih postrojbi.
Nadalje sud nije rasčlanjivao eventualne moralne dvojbe okr. da li je intimno bio za tu pobunjeničku para državu ili ne niti da li je pokušao dezertirati iz te vojske već je samo utvrđivao objektivni u in djela tj. činjenicu da je pripadao postrojbama koje su se suprotstavile legalnim snagama Republike Hrvatske, pa je utvrdio na opisan na~in da je okr. počinio kriv.djelo koje je predmetom optužbe.
Utvrdivši na opisani način da je djelo počinjeno valjalo je okr. izreći i kaznu, pa je sud prilikom odmjeravanja visine kazne uzeo u obzir da ovaj do sada nije kažnjavan, da je iskreno prikazao slijed događanja vezan, za njegovo učešće u tim postrojbama tj. priznao djelo, da nije imao neku istaknutu ulogu u toj vojsci pa se odlučio za kaznu koja je bliža zakonom predviđenoj najmanjoj mjeri. Ne zanemaruje se pri tom činjenica da se u početku priključio zabranjenoj političkoj stranci čiji program je išao za odcjepljenjem dijelova teritorija od države Hrvatske. Sud je uvjeren da će i ovako izrečena kazna postići svoju svrhu kako u odnosu na samog okr. tako i generalno.
Po čl. 45 OKZRH u izrečenu kaznu mora se uračunati i vrijeme provedeno u pritvoru, a kako okr. nema redovnih primanja odlučeno je da ga se oslobodi troškova, pa ovi padaju na teret proračunskih sredstava.
Pritvor je bilo nužno produljiti, a o tome je izrađeno posebno rješenje koje je okr. i uručeno.
Stoga je suđeno kao u izreci.
Karlovac, 19. listopada 1995. godine.
ZAPISNIČAR: PREDSJEDNIK VIJEĆA:
Blaženka Čurjak Marijan Janjac
REPUBLIKA HRVATSKA
VOJNI SUD U KARLOVCU
Broj: K _306 /95-16
O B A V I J E S T
Obavještavamo Vas da je Odlukom Predsjednika Republike Hrvatske o pomilovanju uro broj 95-2526/1 od 30. prosinca 1995. godine
DUŠAN RADULOVIĆ oslobođen od kaznenog progona zbog krivičnog djela oružane pobune iz čl. 235 st. 1 KZRH, a rješenjem Vojnog suda u Karlovcu broj K – 481/95 (Kv – 446/95) i dr., od 31. prosinca 1995. god., protiv istog je ukinut pritvor.
U Karlovcu, 11.3.1996. godine.
S u d a c:
Marijan Janjac, v.r
DOSTAVLJENO:
- VT Klc. na br. KT-346/95
- Okr. DUŠAN RADULOVIĆ
– putem oglasne ploče suda
3. Branitelj ALENKA LAPTALO, Klc.
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž-812/1995-3
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vrbetić Vesne, kao predsjednice vijeća, te Petranović Milana, mr. Zmajević Branka, Potrebica Ante i Garačić Ane, kao članova vijeća i savjetnice Vinja Ileane, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. Radulović Dušana zbog krivičnog djela oružane pobune iz čl. 235. st. 1. KZRH, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Vojnog suda u Karlovcu od 19. listopada 1995. K-306/95, u sjednici održanoj 28. prosinca 1995., saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Maračić Ivana,
p r e s u d i o j e:
Odbija se žalba opt. Radulović Dušana kao neosnovana i potvrđuje presuda prvog stupnja.
O b r a z l o ž e n j e
Pobij anom presudom Vojni sud u Karlovcu od 19. listopada 1995. K-306/95-7 oglasio je krivim opt. Radulović Dušana zbog krivičnog djela oružane pobune iz čl. 235. st. 1. KZRH, pobliže opisanog u izreci te presude, te ga na temelju tog propisa osudio na kaznu zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci.
Na temelju čl. 45. st. 1. OKZRH optuženiku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 8. kolovoza 1995. godine, pa dalje.
Na temelju čl. 90. st. 4. ZKP optuženik je oslobođen od nadoknade troškova krivičnog postupka.
Protiv te presude podnio je žalbu optuženik zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka, povrede krivičnog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje ili da se preinači u odluci o kazni i optuženiku izreče blaža kazna.
Državni odvjetnik Republike Hrvatske, vraćajući spise, prema čl. 360. st. 2. ZKP, stavio je prijedlog da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.
Žalba je neosnovana.
Nije osnovana žalba zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka.
Tu povredu žalitelj vidi u tome što tvrdi, da priznanje optuženika nije dovoljno za njegovu krivičnu odgovornost, te da u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama glede subjektivne strane krivičnog djela, odnosno da je počinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz čl. 354. st. 1. toč. 11. ZKP.
Suprotno takvim žalbenim tvrdnjama, sud prvog stupnja je u obrazloženju pobijane presude dao razum1jive razloge, bez nejasnoća i proturječja za sve odlučne činjenice, za donošenje pravilne odluke u ovom krivičnom predmetu, pri čemu se ističe, suprotno žalbenom prigovoru žalitelja, da je u pobijanoj presudi suda prvog stupnja dano jasno i razumljivo obrazloženje da je optuženik sudjelovao u oružanoj pobuni s umišljajem, što proizlazi nedvojbeno iz priznanja optuženika.
Prema tome, presuda suda prvog stupnja sadrži sve potrebite razloge o odlučnim činjenicama, bez nejasnoća i proturječja, pa stoga nije počinjena istaknuta bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz čl. 354. st. 1. toč. 11. ZKP, niti bilo koja druga postupovna povreda iz čl. 366. st. 1. toč. 1. ZKP, na koju sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti.
Iz navedenih razloga nije osnovana žalba optuženika zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka.
Premda se optuženik žali zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, on u žalbi ne navodi ništa konkretno u čemu vidi da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno, pa se u odnosu na tu žalbenu osnovu, sadržaj žalbe optuženika svodi isključivo na pobijanje pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja.
Suprotno žalbenim navodima optuženika, prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao suda drugog stupnja, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio sve odlučne činjenice i na tako utvrđene činjenice pravilno primijenio krivični zakon.
Naime, odlučnu činjenicu sudjelovanja u oružanoj pobuni, sud prvog stupnja je utvrdio pouzdano već iz obrane optuženika, koji je u istrazi i na glavnoj raspravi okolnosno priznao, da je nakon 10. svibnja 1995. godine, kao pripadnik paravojske “republike srpske krajine” zadužio oružje i streljivo te primao vojničku plaću.
Iz izloženog proizlazi suprotno žalbenom prigovoru, da je optuženik preuzimanjem oružja i streljiva, svjesno i dobrovoljno pokazao spremnost da ga upotrijebi u cilju sprečavanja dolaska legalnih snaga Republike Hrvatske, što očito nije optuženikova slučajna aktivnost, već faktično sudjelovanje u oružanoj pobuni za koju je bilo općepoznato da je bila upravljena na ugrožavanje Ustavom utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva i sigurnosti Republike Hrvatske, a to je pravilno utvrdio i sud prvog stupnja.
Priznanje optuženika u istrazi i na glavnoj raspravi, suprotno žalbenom prigovoru prihvatljivo je kao dokazno sredstvo, jer ga kao istinito nije doveo u pitanje ni optuženik predlaganjem dokaza ili na drugi način.
Prema tome, suprotno žalbenim navodima optuženika, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, prihvaća u svemu uvjerljive i logične razloge na kojima se temelji presuda prvog stupnja, odnosno nalazi da je sud prvog stupnja utvrdio pravilno sve odlučne činjenice koje predstavljaju subjektivna i objektivna obilježja krivičnog djela oružane pobune iz čl. 235. st. 1. KZRH, zbog kojeg je optuženik oglašen krivim, pa je neosnovana žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i u svezi s tim zbog povrede krivičnog zakona.
Nije u pravu optuženik kad se žali zbog odluke o kazni.
Pri odmjeravanju kazne sud prvog stupnja pravilno je ocijenio težinu krivičnog djela i stupanj krivične odgovornosti, kao i sve okolnosti pobliže navedene u razlozima pobijane presude, što utječu da kazna bude veća ili manja, pa je prema takvoj ocjeni optuženiku pravilno odmjerio kaznu zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci.
Stoga nije osnovana žalba optuženika zbog odluke o kazni.
S obzirom na sve izloženo, na temelju čl. 374. ZKP trebalo je presuditi kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 28. prosinca 1995.
Zapisničar: Predsjednik suda:
Vinja Ileana v.r. Vrbetić Vesna, v.r.
Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava
Viši administrativni referent:
Štefica Klepac
