Srpski zločini u BIH

Bosanski Šamac – bs074

PREZIME:                                           xxxxxxxx
IME, IME OCA:                                  xxxxxxxxxxxx
GODINA ROĐENJA:             1964.
MJESTO ROĐENJA:             
PREBIVALIŠTE:                                 Bosanski Šamac
PRIVREMENI BORAVAK:   
STRUČNA SPREMA:            
ZANIMANJE:                        
BRAČNO STANJE:                           
DRŽAVLJANSTVO:              
NACIONALNOST:                            Musliman

Dajem sljedeći:
I S K A Z
Građanin
xxxxxxxxxxx, rođen 1964. godine u Bosanskom Šamcu, gdje je i Živio,
xxxxxxxxxxx , u službenim prostorijama PU dao je slijedeći iskaz:
Poslije
okupacije Bosanskog Šamca od strane srbočetničkih formacija ja sam u
večernjim satima 17./18.04.1992. godine pokušao pobjeći iz grada,
međutim prilikom tog pokušaja na Pisarskim Poljima ja sam zarobljen od
strane pripadnika ovih formacija. Poslije zarobljavanja ja sam odveden
u Gornju Crkvinu gdje su me zatvorili. Dana 19.04.1992. godine nas 5 i
to Peru Agatić, Ivu Bašić, Dragutina Marković, Dragana Lukač i mene su
prebacili u Bosanski Šamac u magazin štaba TO. Po našem dolasku mi smo
tu zatekli zatvorenih oko 40 ljudi uglavnom iz Bosanskog Šamca. Mi smo
u toj prostoriji boravili idućih tjedan dana. U toku tog boravka nad
zatvorenicima su vršene različita zlostavljanja koja su u toj fazi
isključivo provodili četnici iz Srbije. Posebno bih istakao da su u
fizičkom zlostavljanju zatvorenika istrčali se četnici po nadimku Laki,
Lugar, Avram, Tvalja, Grof. Ja ne znam imena od ovih osoba, ali sam čuo
da su Laki, Lugar i Avram iz Kragujevca. Od domaćih četnika koji su
bili sa ovim četnicima iz Srbije zapazio sam jedino Stanjkovič Nebjšu,
zv. Cera, koji je inače iz Bos. Šamca i koji je bio jedan od
istaknutijih u provođenju različitih fizičkih zlostavljanja nad
zatvorenicima.
Posebno
bih želio istaknuti događaj koji se dogodio 29.04.1992. godine oko
18:00, naime tada je kod nas u magazinu gdje smo bili zatvoreni došao
Lugar kojom prilikom je odmah po ulasku sa drvenom nogarom od stolice
počeo udarati zatvorenike. U tom udaranju isti je nekoliko puta ovim
predmetom u glavu udario čovjeka po nadimku “Dikan” koji je inače iz D.
Hasića. Od tih udaraca ovaj čovjek je pao u komu, nakon čega je Lugar
naredio da ga iznesemo ispred ulaznih vrata prostorije, to je Lugar
potom izvadio pištolj i usmrtio ovog čovjeka sa dva hitca u glavu.
Iste
večeri nas 47 zatočenika prebačeno je kamionima u vojni zatvor kasarne
u Brčkom, tu smo zadržani do 02.05.1992. godine odakle su nas prebacili
u kasarnu Bijeljina. U ovoj kasarni mi smo bili zatvoreni do
13.05.1992. godine kada smo ponovno vraćeni u Bosanski Šamac. Posebno
bih istakao da smo boraveći u kasarni u Bijeljini, također fizički
zlostavljani svakodnevno. Po dolasku ponovo u Bosanski Šamac prvo smo
bili zatvoreni u srednjoj školi, a potom su nas prebacili u osnovnu
školu. Fizička maltretiranja su i dalje svakodnevno vršena nad nama s
tim što su to sada činili pripadnici srpske milicije, srpske vojske i
civila uglavnom sa područja naše općine. Posebno su se tome isticali
sljedeći: Saša Maslić, sin Save, rođen 1964. godine, osoba po nadimku
Obad, izvjesni Srećko iz Gornje Crkvine, Slobodan Jaćimović iz Batkuša,
Šole iz Škarića, Slobodan Vuković iz Pisara, Slvako iz Obudovca,
Slobodan Petrović iz Novog Grada, Dragan Džombić iz Gajeva, rođen 1960.
godine, Tubonja, Žvaka.
Negdje
sredinom studenog 1992. godine svi zatvorenici iz Bosanskog Šamca su
prebačeni u logor Batković kod Bijeljine gdje sam ostao do xxxx 1993.
godine kada sam razmijenjen.
Dana, 15. lipnja 1993.

{loadposition user18} 

Još sličnih članaka

Odgovori

Back to top button