Srpski zločini u BIH

Bosanski Šamac – bs070

PREZIME:                                           xxxxxxxx
IME, IME OCA:                                  xxxxxxxxxxxxx
GODINA ROĐENJA:              1949.
MJESTO ROĐENJA:              Bosanski Šamac
PREBIVALIŠTE:                                   
PRIVREMENI BORAVAK:   
STRUČNA SPREMA:            
ZANIMANJE:                                    
BRAČNO STANJE:                           
DRŽAVLJANSTVO:                          
NACIONALNOST:                     Musliman   

Dajem sljedeći:
 
I S K A Z
Mene
je rat zatekao u Bosanskom Šamcu 17.4.1992. godine. Nakon tri dana mene
je na posao pozvao Mirko Minić sin Mirka iz Bosanskog Šamca. Cijelo to
vrijeme ja sam radio na vodovodu, a pored toga Mirno me raspoređivao na
kopanje raznih skloništa po Bosanskom Šamcu, te kopanje rovova u
Pisarima kao i druge radove prilikom čišćenja i slično. Dana,
17.4.1994. godine kada je počeo rat došli su četnici i tom prilikom
opkolili moju kuću i tražili oružje da predam. Pošto sam bio lovac ja
sam posjedovao lovačku pušku i lovački karabin. Oko moje kuće se
nalazilo tada mnogo četnika, a prepoznao sam Slobodana Ilinčića, Brunu
Paležnicu, Fadila Topčagića, dok druge nisam prepoznao.
Također
među njima je bio Aco Vasić iz Bosanskog Šamca, a radio je kao laborant
u Sarajevu. Gore spomenute poslove ja sam obavljao do 27.6.1992. godine
kada sam pozvan u bivšu Stanicu milicije. Tamo sam zatekao dežurnog
Savu Đurđevića i isti me neznam na čiji  nalog zatvorio u pritvorsku
prostoriju u Stanici milicije gdje sam jednoj prostoriji bio sve do
27.11.1992. godine, a odatle sam  prebačen u logor Batkovići kod
Bijeljine. Dok sam se nalazio u Stanici milicije najčešće sam viđao
Žvaku (Slobodan Vakić), Šole iz Škarića, Teri iz Obudovca kome neznam
ime, Stevo Mitrović zvan Šišulja, Naser Sejdić, Dimitrije Đorđić, te
četnici iz Srbije Avram, Laki, Lugar, te izvjesni Zvjezdan Zurapović
sin Dževada, majka mu je srpkinja inače iz Orašja, Goran Hasić iz
Orašja i mnogi drugi. Najviše među njima su tukli Teri, Šole, Žvaka,
Naser Sejdić, Zvjezdan, te Simo Krunić njihov milicionar. Također tu se
isticao i Dimitrije Đorđić koji je upuštao četnike da nas tuku do
iznemoglosti. Jedne večeri u pritvorske prostorije došli su Stiv, Makso
Tešić autoprijevoznik iz Obudovca, te Slavko Trivunović iz Branice i
izveli Antešu Brandić iz Hasića radnik u Domu zdravlja i tom prilikom
su ga tukli par sati i isti je od batina iste večeri i podlegao, jer je
istu večer odvežen kamionom u nepoznatom pravcu.
Nakon ovog
događaja izveli su nas sve koliko nas je bilo zatvoreno, a bilo nas je
oko 30 i tada su nas gore spomenuti tukli cijelu večer na hodniku.
Također se sjećam da je Simo Krunić najviše tukao Faruka Mulišić zvan
Fakarica iz Bosanskog Šamca, a ovaj je kasnije poginuo na Teočeku
prilikom kopanja rovova. Također znam da je jedno večer kod nas
prebačeni Ibela, Ado Džakić Damir Delić i Bahrija Begić i tom prilikom
su tučeni od strane Terija i još nekih drugih a navodno što su
spomenuti planirali bjekstvo a izdao ih je Mehmedalija Tirić zvan Cici
sin Sakiba “Šlajfera”. Pred kraj našeg boravka u Bosanskom Šamcu jedan
dan došao je komandir Stoko i rekao nam da će nas prebaciti na
sigurnije mjesto i tada smo prebačeni u logor Batkovići i čitavo
vrijeme do razmjene odnosno xxxx 1994. godine radio sam po Janji,
Lopare, Bijeljina u KPD. U vezi ovoga imao bih još reći ali se ne mogu
svega sjetiti.
Dana, 27. srpnja 1994.

{loadposition user18} 

Još sličnih članaka

Odgovori

Back to top button