Iskazi

Bosanski Šamac – bs061

PREZIME:                                           xxxxxxxx
IME, IME OCA:                                  xxxxx
GODINA ROĐENJA:              1960.
MJESTO ROĐENJA:              Domaljevcu
PREBIVALIŠTE:                                 Domaljevac
PRIVREMENI BORAVAK:   
STRUČNA SPREMA:            
ZANIMANJE:                                    
BRAČNO STANJE:                           
DRŽAVLJANSTVO:                          
NACIONALNOST:                            Hrvat

Dajem sljedeći:
 
I S K A Z
 
Xxxxxxxxx
17.04.1992. godine ujutro začula se pucanja po Bos. Šamcu ali ja odmah nisam obraćao pažnju i taj dan nisam nigdje izlazio.
xxxxxxxxxxxxx
Kada su iz mog pasoša vidjeli da sam Hrvat rekli su mi da se javim u SUP, a xxxxxxxxsu otjerali kući.
Ja
se taj dan nisam nikome javljao, da bi me sutradan pronašla trojica u
maskirnim uniformama i po obilježjima sam vidio da su Srbi o počeli me
tući rukama, nogama i puškama. nakon batina ja sam iste morao odvesti u
disko klub i tu su me ponovo tukli, oduzeli novac i častili se pićem.
Nakon ovoga priveli su me u Stanicu milicije i tu me odmah palicom
počeo tući Stevo Todorović a i ova trojica a potom me zatvorili u
ćeliju gdje je bilo još oko 20-25 ljudi i Bos. Šamca. Istu noć su mene
i ostale prebacili u magazin TO gdje su nas tukli svakodnevno, te nas
tjerali da pjevamo četničke pjesme. Svaki čas su ulazili u magazin i
tukli nas redom palicama, nogama, šipkama i čime bi stigli. Jedan dan
je došao četnik koga zovu Lugar i isti je sa drvenom motkom sa nekoliko
udaraca u glavu ubio čovjeka koga zovu Dikan a iz Hasića je, te nakon
toga istog izvukli napolje i još ispalili dva metka u istog.
 
Tu
su najviše tukli Grgu, Luku, Ibelu, Dragana Lukač, braću Muhameda i
Hasana koji drže kafić, Omeru Naliću su zabili nož kroz ruku, Seji
policajcu Lugar je lomio zube i sl. Jednu veće su došli i iz TO
kamionom odvezli sve zatvorene osim mene, Luke policajca, Ize
Izetbegovića i Martina Matića iz Babine Grede. Kada su obi otišli nas
su prebacili u Stanicu milicije. Nakon nekoliko dana počeli su nas
prebacivati u Crkvinu u prostorije polj. zadruge. Tu nas se okupilo oko
50-tak sa čitave općine Bos. Šamac i neki ljudi koje su skinuli sa
autobusa a isti su iz Teslića i okoline. Dana 07/08.05.1992. godine oko
23,00 sati čuo sam da se zaustavilo jedno vozilo i odmah su počeli
pucati po zgradi gdje smo se nalazili. Pošto nisu ti mogli ući u
prostoriju gdje smo bili zatvoreni, jedan od njih se popeo na prozor i
reflektorom osvijetlio unutrašnjost i naredio Jozanu iz Hasića da
provali vrata, a što je isti i učinio nakon nekoliko pokušaja.
Čim
su ušli a bilo ih je četvorica odmah su ubili Jozana. Među četnicima je
bio Lugar a drugi je bio krupan, crnomanjast, vidio sam da je krezav.
Nakon ispitivanja prisutnih koje, šta je, gdje radi počeli su sa
ubijanjem iz puške pumparice i tom prilikom taj drugi je ubio 14 ljudi
a kasnije još dvojicu. Među ubijenim su bili Jozan, Luka policajac,
Kivi iz Hasića, Niko Brandić, Josip Oršolić, Matić Ilija, i ostali a
kojima ne znam imena. Poslije su ta dvojica naredili da se jave
petorica dobrovoljaca koji su ubijene natovarili u kamion i isti su
odveženi u nepoznatom pravcu. U tom momentu sam začuo i zvuk bagera.
Poslije su tražili petoricu koji su morali prati krv i kupiti ostatke
tijela ubijenih. Nakon dana ponovo su nas prebacili u Bos. Šamac,
odnosno u TO i gdje sam ostao do razmjene odnosno 05.07.1993. godine.
Dok
sam bio u TO pojavljivali su se Lugar, Avram, Boban, Tralja i još drugi
srbijanci, te domaći među kojima su bili Žvaka, Boban, Kuburica, Šole
jedno lice iz Obudovca a radio u Apatinskoj pivari, Naser milicionar,
Savo Čančar, Stevo Todorović i još mnogi kojima ne znam imena. Jedan
dan izveo me Avram i natjerao me da jedem pijesak i ja sam morao to
raditi tako da sam pet puta pojeo puna usta pijeska. Maltretiranja su
se nastavljala svaki dan a Avram srbijanac mi je jedanput zabio
vojnički bajonet u ruku. Svi spomenuti Srbi a i još mnogi ali se ne
mogu sjetiti imena su nas tukli svakakvim predmetima, tjerali nas da se
između sebe tučemo, pjevamo svaki dan četničke pjesme, što je trajalo
dok se nisam razmijenio”.

{loadposition user18} 

Još sličnih članaka

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Back to top button