Iskazi

Bosanski Šamac – bs058

PREZIME:                                           xxxxxxxxxxx
IME, IME OCA:                                  xxxxxxxxx
GODINA ROĐENJA:              1948.
MJESTO ROĐENJA:              Novo selo
PREBIVALIŠTE:                                 Hrvatska Tišina  
PRIVREMENI BORAVAK:   
STRUČNA SPREMA:            
ZANIMANJE:                                    
BRAČNO STANJE:                           
DRŽAVLJANSTVO:                          
NACIONALNOST:                            Hrvat

Dajem sljedeći:
I S K A Z
Početak
rata zatekao me u Hrvatskoj Tišini gdje sam živio. Dana 16.05.1992.
godine mojoj kući došla su četvorica srpskih vojnika među kojima sam
prepoznao sina Milana Petkovića iz Srpske Tišine i mene su doveli pred
crkvu u Hrvatsku Tišinu a gdje je bilo još dosta Hrvatskog naroda. Istu
večer mene i ostale kamionima su prevezli u Crkvinu na nogometno
igralište. Tu na igralištu nas je bilo oko tisuću, gdje su nas
maltretirali uglavnom četnici iz Srbije, te su nas popljačkali zlato,
novac i druge dragocjenosti. Onda su odvojili nas oko 450 i prebacili u
salu srednje škole u Bosanski Šamac. Jedan dan u salu je došao četnik
po nadimku “Lugar” i tom prilikom iz pištolja ubio Bartola Kljajić iz
Hasića, dok je jedan srpski policajac, a čuo sam da je iz Tramošnice iz
poluautomatske puške ubio Marka Evića također iz Hasića. Cijelo vrijeme
boravka u školi dolazili su mnogi Srbi koji su nas maltretirali i tukli
ali im ja ne znam imena. Za vrijeme mog boravka u školi izvodili su me
na red više puta i tom prilikom sam za njihove potrebe kopao rovove i
tranše po Crkvini. Dana, 21.8.1992. godine mene i još 13 mojih mještana
prebacili su u izolaciju u Zasavicu gdje sam boravio do 25.8.1992.
godine odnosno do razmjene. Napominjem da sam za vrijeme boravka u
Tišini, odnosno prije hapšenja u srpskoj vojsci sa uniformama vidio
Peru Krstanovića, Lazu Krstanovića sin Đorđa, Lazu Voćkića, Boru
Krstanovića, Đorđu Voćkića svi iz Novog Sela, te ljubomir Pivašević
zvan Kuburica, Mićo Savić sin Save Luka Stanojević sin Đorđa, Lazo
Stanojević zvan Ađija svi iz Srpske Tišine, a isti su bili najveći
ekstremi. Također napominjem Dragana Pašalića iz Kruškova Polja a isti
je jedne prilike doveo meni nepoznatog čovjeka i od njega zahtijevao da
me ubije.
U Domaljevcu, 19. studenog 1993.

{loadposition user18} 

Još sličnih članaka

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Back to top button