Bosanski Šamac – bs041

PREZIME:                                           Ibralić
IME, IME OCA:                                  Ahmet, Safet
GODINA ROĐENJA:             28. rujna 1953.
MJESTO ROĐENJA:              Bosanski Šamac
PREBIVALIŠTE:                                 Ive Lole Ribara br. 82., Bosanski Šamac
PRIVREMENI BORAVAK:   
STRUČNA SPREMA:            
ZANIMANJE:                                     Ugostitelj
BRAČNO STANJE:                            Neoženjen
DRŽAVLJANSTVO:                          
NACIONALNOST:                            Musliman

Dajem sljedeći:
 
I S K A Z
 
Okupacija
grada zatekla me je kod kuće. Odmah prvi dan po okupaciji grada kod
mene je došao Džemal Jesenica zv. Andra i naredio mi da se javim pred
stari Hotel. Pred stari hotel došao je srpski vojnik Mile Zoranović zv.
“Pancir” i odveo jednu grupu u kojoj sam bio i ja na liniju prema
rijeci Bosni. Tu sam sa oružjem vidio Džordža vlasnika kavane Biser,
Miroslava Tadić i njegovog sina te Radovana Antić koji je u to vrijeme
bio zapovjednik u Srpskoj vojsci. Poslije sam prebačen na kopanje
rovova u selo Grebnice i tu sam viđao slijedeće srpske vojnike “Tišo”
iz Tišine “Džaltara” iz Kruševog Polja, “Meco” iz Bos. Šamca, Kukrika
Slobodan, Damira i Nino Ibralić, Avdo Djuherić zv. “Coc”, Đorđe
Miroslavljević. Napomenuo bih još da se u srpskoj vojsci nalaze Meho
Atić, Huzeir Dubrić, Senad Kuburić, Mersad Bičavčić  zv. “Koso”, Miloš
Čulapović, Enes Dumonjić zv. “Hunto”, Pred Ilić zv. “Glavonja”, Jovica
Nastić.
Početkom
travnja 1993. godine dobio sam poziv da se javim u vojni odsjek kod
Bože Ninkovića, a što sa i učinio. Kada sam se javio kod Bože Ninkovića
isti mi je rekao da se sutradan javim u komandu u Brvnik. Po dolasku u
Brvnik zadužio sam polu-automatsku pušku i odmah sam poslan na liniju.
Na liniji bio sam sa Adom Zurapvić zv. “Švabo”, Admir Skenderović zv.
“Žuti”, Zuber. Sutradan nas su zamijenili Arapović zv. “Čombe”, Mustafa
Hađivadić zv. “Mute”, Sead Ibrahimbegović, i “Taso”. Na liniju sam išao
negdje oko mjesec dana. Krajem travnja mjeseca 1993. godine Mišo
Jakovljević zv. “Sekin” je doveo dvojicu krajišnika u moju kuću, a isti
su tom prilikom silovali Zarifu Vajzović sa kojom sa je u to vrijeme
živio. Kada sam čuo za isto otišao sam kući pa uzeo bombu u namjeri da
istom ubijem ovu dvojicu Krajišnika, što mi nije pošlo za rukom iz
razloga što su isti pobjegli. Poslije ovoga bio sam zatvoren 15 dana u
prostorijama teritorijalne obrane gdje se nalazi vojni zatvor. Po
izlasku iz zatvora oduzeto mi je oružje i raspoređen san na radu
obavezu.
Po izlasku iz zatvora bio sam raspoređen na sječu šume u
Tišini i Hasiću a povremeno sam odlazio na kopanje rovova u Grebnice
gdje sam viđao slijedeće srpske vojnike Kemu Kulaglić, “Kuštru”, Hajru
Sejdinović “Pećina”, Anđelko Sarić zv. “Kibla”, Dževada Seljaković,
Murdina Seljaković, Semir Sejdinović sin Saliha, Damira Delić i
njegovog brat kojemu neznam ime, te Avdu Vajzović sin Šefika koji je
oružje uzeo u prosincu 1992. godine a iz Šamca je pobjegao u ljeto
1993. godine.
Dana
16.06.1994. godine ponovo sam pristupio srpskoj vojsci, a po nagovoru
svog zeta Ratka Kurešević koji je komandant drugog bataljuna. Ponovo
sam se vratio na liniju u Brvnik na isti rov, i sa ljudima sa kojima
sam već ranije bio na liniji. Komadna u Brvniku nalazi se u kući nekog
milicionara, a tu se uvijek nalazi 2 do 30 vojnika. Dana
27./28.08.1994. godine preplivao sam rijeku Savu zajedno sa Dubrić
Huseinom zv. Žabac i njegovim bratom Dubrić Safetom zv. “Apet”.
Napomenu bih da su Husein i Safet svo vrijeme od okupacije Šamac do
momenta kada smo preplivali Savu bili pod radnom obavezom, te da ni
jedan dan nisu bili pripadnici srpske vojske. Povodom ovoga nemam više
šta da izjavim, diktat izjave mi je glasno pročitan i na isti nemam
primjedbi.
U Domaljevcu 31. kolovoza 1994.

---