Bosanski Šamac – bs023

PREZIME:                                           xxxxxxxxxxxxx
IME, IME OCA:                                  xxxxxxxxxx
GODINA ROĐENJA:              1971.
MJESTO ROĐENJA:              Bosanski Šamac
PREBIVALIŠTE:                                  Bosanski Šamac
PRIVREMENI BORAVAK:   
STRUČNA SPREMA:            
ZANIMANJE:                                    
BRAČNO STANJE:                           
DRŽAVLJANSTVO:                          
NACIONALNOST:                            Musliman

Dajem sljedeći:
I S K A Z
Na
početku rata radio sam na Grebnicama kojom prilikom sam kopao rovove,
pravio bunkere i sl. Na posao me pozvao Jovo savić i Zlatko Nikolić.
Direktno na Grebnice nas je vodio Mile Zoranović a ponekad i Fadil
Topčagić. Radili smo danju i noću. U tom vremenu najviše maltretiranja
izvršavao je Mile Zoranović. Bio sam svjedok kada je Nuriji Vuković
stavljao nož pod vrat pod prijetnjom  da će ga zaklati i psovao mu
balijsku majku. Također je tukao Fodolovića zvan “Piksi” iz Bosanskog
šamca. jedno vrijeme sam radio na kopanju bunkera u Bosanskom Šamcu na
dijelu od hotela do zgrade policije. Tim radovima rukovodio je
srbijanac Bato (Kićetov zet iz Bosanskog Šamca). Poslije sam prebačen
na rad u farmi u Pisarima. Tu nam je bio šef Stevo Tutnjević. Isti je
često odlazio pijan i tom prilikom bi nas maltretirao. Poslije sam išao
sa Jovanom Lujićem po Odžačkim selima i krao sijeno za krave, građu,
drva, peći, dijelove za kombajn i sve što bi njemu odgovaralo i on je
to vozio svojoj kući. Velika maltretiranja sprovodio je Milan
Maksimović zvan Zumbul iz Crkvine. Zatim sam prebačen na rad u
stolariju i tamo sam pravio škrinje. Šef mi je bio Mihajlo Nović iz
Bosanskog Šamca. Jedan dan je u stolariju došao Ljubo Borojević pod
prijetnjom da će nas sve pobiti pošto nas nije šef poslao u Spomen dom
da obavimo neki posao. Vrijeme prije razmijene radio sam na kopanju
rovova na Sibovcu kod Gradačca i tamo nas je najviše maltretirao Zoran
sa Lugova kome ne znam prezime. U Sibovcu smo radili po pet-šest dana i
morali smo spavati u kućama skoro na prvoj liniji a onda bi nas vraćali
kamionom u Bosanski Šamac. na tom dijelu glavni je bio mislim da se
zove Jovo Popović “Crnogorac” a također i nekadašnji nogometaš Jovo
Savić iz Gornje Slatine. Ja sam sve radio na raznim poslovima do
razmijene, odnosno xxxxx 1993. godine.

---