Bosanski Šamac – bs005

PREZIME:                                           xxxxxxxxxxxxx
IME, IME OCA:                                  xxxxxxxxxxx
GODINA ROĐENJA:              1967.
MJESTO ROĐENJA:              G. Hasić opć. Bos.Šamac
PREBIVALIŠTE:                                 Bosanski Šamac
PRIVREMENI BORAVAK:   
ZANIMANJE:                                    
BRAČNO STANJE:                           
NARODNOST:                                   Hrvat
DRŽAVLJANSTVO:        

Dajem sljedeći:
I S K A Z
Dana,
17.04.1992. godine nalazio sam se na dužnosti pričuvnog policajca u
Bosanskom Šamcu i nalazio sam se kod Spomen doma MIU. Negdje oko 2, 30
primijetio sam veću grupu maskiranih ljudi u vojnim uniformama, njih
oko15-ak i isti su mi oduzeli naoružanje (službeno) i priveli me u
Policijsku stanicu u Bosanskom Šamcu koji su isti već okupirali. Isti
su me počeli tući a među tim osobama isticali su se kako sam kasnije
saznao njihova ime i to: Avram, Lugar i nekakav debeli zv. “Koljač” svi
iz Kragujevca. U zatvoru u Policijskoj stanici Bosanski Šamac zatekao
sam policajce Luku Gregurevića, Zvonku Filipovića, Salku Hurtića i još
jednog policajca kome ne znam ime, a iz Bosanskog Šamca je. Također su
u ćelije odvedeni lice po nadimku Ćos i Arap oba iz Bosanskog Šamca i
tu su nas tukli oko 4 dana. Za ta četiri dana najviše su nas tukli
Lugar, Avram, Crni, Laki i jedan mali “cigan” svi iz Srbije.
Poslije
su nas prebacili u magazin TO koji se nalazi preko puta Policijske
stanice, a gdje su nas također tukli svakodnevno i to palicama,
montiračima, puškama, nogama i čime su sve stigli. Nisu nam davali
ništa da jedemo niti da pijemo. Nalazili smo se u jednoj manjoj
prostoriji sjedili smo i spavali na betonu. Dolazili bi u svako doba
dana i noći, te nas tukli do iznemoglosti. Morali smo pjevati njihove
četničke pjesme po 24 sata. Morali smo stajati po čitav dan. Jedan dan
došao je Lugar u spomenutu prostoriju a prije toga je pucao kroz
metalna vrata i kada je ušao počeo je redom da udara, nakon čega je
drvenom motkom udario nekoliko puta Brandića zv. Dikan iz Donjeg Hasića
i tu ga je ubio. Potom je istog dana izvukao na dvorište TO i još su se
čula dva pucnja i naredba ne znam i Antu Oršolića zv. Baja, te smo
Dikana morali utovariti u kamion Zastava sa kojim je upravljao lice zv.
Šole iz Škarića. Poslije ovog događaja, odnosno navečer nas oko 40-50
prebacili su u zatvor kasarne Brčko. U zatvoru TO u Bosanskom Šamscu
tada su ostali Luka Gregurević, Izo Izetbegović, Anto Oršolić i Matić
iz Babine Grede. Nas ostale su također tukli u Brčkom i to svakodnevno,
da bi nas ponovo sve prebacili u zatvor kasarne a poslije su mene i još
neke ukupno nas 10 pripadnika pričuvnog sastava policije prebacili u
jedan objekat kod Termoelektrane Ugljevik.
Tamo se po
maltretiranju i tući isticao “Ćabe” iz Leskovava, ali su nas tukli i
ostali, a pogotovo vojnici iz Srbije. U Ugljeviku smo ostali oko 10-ak
dana i ponovo su nas vratili u Bijeljinu, a potom ponovo u Bosanski
Šamac gdje su nas zatvorili u srednju školu, odnosno salu za fizičko.
Kada smo dovedeni nazad u Bosanski Šamac po tući su bili poznati
Slobodan Jaćimović iz Batkuše, Stevo Todorović, Savo Čančarević, Goran
Todorović, sin od Stevinog brata, Simo Krunić policajac, Naser Sejdić,
Mišo Čajić iz Travnika i još mnogi a kome ne znam imena a po nadimku
“Šole”, “Žvaka” i drugi. Isti su udarali raznim tupim predmetima,
puškama a meni je jedan od njih pucao pored glave. Za ovog što je pucao
na mene ne znam ime ali znam da radi u Budućnosti ili Stilu i stanje
negdje na šljunkari. Mene su jedan dan toliko istukli da se ništa ne
sjećam nego sam dospio do bolnice u Brčkom a potom na Klinički centar u
Beogradu, gdje sam zbog zadobivenih teških tjelesnih povreda i
operiran. Sjećam se samo da su me tukli Stevo Todorović, Goran
Todorović, Simo Krunić i vozač od Todorovića a mislim da je iz Obudovca.

---