Bosanska Dubica – bd007

PREZIME:                                                       Okanović
IME, IME OCA:                                              Husein, Husein
GODINA ROĐENJA:                                     07.11.1964.
MJESTO ROĐENJA:                                      Bosanska Dubica
PREBIVALIŠTE:                                             Bosanska Dubica, Ul. Mire Cikote br. 40
PRIVREMENI BORAVAK:                            Ivanić-Grad, “Dom Lonja”
STRUČNA SPREMA:                                    
ZANIMANJE:                                                 stolar
BRAČNO STANJE:                                        oženjen
DRŽAVLJANSTVO:                                       BiH
NACIONALNOST:                                        Musliman

Napomena: Materijal uzet od PU Karlovac
 
SLUŽBENA ZABILJEŠKA
U
srpsku vojsku mobiliziran je u 10. mjesecu 1991. godine u postrojbe TO
mjesta Bosanska Dubica. Na mobilizacijski poziv se odazvao jer se bojao
srpske odmazde, prvenstveno prema roditeljima, također je poslušao
savjet uglednijih Muslimana iz Bosanske Dubice koji su savjetovali da
se Muslimani pridruže srpskoj vojsci.
Njegova
postrojba je bila stacionirana u selu Bjelaj, nedaleko Bosanske Dubice,
a zadaća im je bila čuvanje objekata. Nije sudjelovao u oružanim
akcijama jer oko Bosanske Dubice, praktično nije bilo rata.
Na
područje Republike Hrvatske, nije odlazio, niti su to mogli Hrvati i
Muslimani. Zna da je od Srba iz okolice Bosanske Dubice formiran odred
oko 300 ljudi koji su ratovali na području oko Novske i zapadne
Slavonije. Zapovjednik tog odreda je bila osoba po nadimku “Čita” iz
sela Drakserića kraj Bosanske Dubice, a kojim nezna ime i prezime.
Zna
također da su Srbi iz okolice Hrvatske Dubice formirali odred, tzv.
“Živajski odred”, nazvan po selu Živaja kraj Hrvatske Dubice.
Pripadnici tog odreda da su prije nego što je Hrvatska Dubica okupirana
od Srba, pucali po Bosanskoj Dubici, što je prikazivano  kao da su
pucali pripadnici hrvatske vojske (ZNG) i policije. Zapovjednik
“Živajskog odreda” da je bila osoba po imenu Stevo Rađun.
U
11. mjesecu 1992. godine preraspoređen je u 4. bataljun lake
pješadijske brigadde srpske vojske. Zapovjednik bataljuna je bio Karan
Nenad, zapovjednik voda mu je bio Šekarac Patar zv. “Šoki”. Sa
postrojbom se nalazio u selu Krepšić nedaleko Orašja. On je bio vojnik
u rovu, te nisu izvodili  ofenzivne borbene akcije samo su čuvali
liniju fronte. Na front su odlazili  po rasporedu, tako da bi 15 dana
bio na fronti, a 15 dana kod kuće. Dobivali su plaću  od oko 3 DM, te
su dobivali brašno, cigarete, te ostale osnovne potrepštine. Na bojištu
kod Orašja nalazio se do 10 mjeseca 1993. godine kada je ponovno
prebačen u Bosansku Dubicu, demobiliziran je početkom 1994. godine.
Odlučio
se otići za SR Njemačku, pošto se u Bosanskoj Dubici vrlo loše živi, a
prvenstveno je teško doći do hrane. Za odlazak u SR njemačku plaća se
do 250 DM po čanu obitelji, te po 20 DM za svaki komad prtljage. Prije
odlaska pozvan je na razgovor u “miliciju” u Bosanskoj Dubici gdje je s
njim razgovarao Barunđija Ilija, oficir obavještajne službe srpske
vojske. U razgovoru je Barunđija tražio od njega da šuti o svemu što se
događalo u Bosanskoj Dubici, te na frontu.
Zna
da se srpskoj vojsci pridružio, odnosno mobiliziran je i brat njegove
žene Batičeli Zdenko, također iz Bosanske Dubice. Batičeli je
mobiliziran krajem 1992. godine, te je bio na frontu kod Orašja do 09.
mjeseca 1993. godine Batičeli je oslobođen vojne obveze, pošto je
studirao u Banja Luci.

---