- Stranica se trenutno korigira - Page is under construction -

Srpski zločini u BIH

Bosanska Dubica – bd003

PREZIME:                                                       xxxxx
IME, IME OCA:                                              xxxxxx
GODINA ROĐENJA:                                     1946.
MJESTO ROĐENJA:                                      Bosanska Dubica
PREBIVALIŠTE:                                            
PRIVREMENI BORAVAK:                           
STRUČNA SPREMA:                                    
ZANIMANJE:                                                
BRAČNO STANJE:                                       
DRŽAVLJANSTVO:                                      
NACIONALNOST:                                        Srbin

SLUŽBENA ZABILJEŠKA
Početkom
rata u Bosni, u Bosanskoj Dubici je srpska milicija počela privoditi
osobe koje nisu bile srpske nacionalnosti pod optužbom da pripremaju
oružanu akciju protiv Srba u Bosni, to je počelo u 03. mjesecu 1992.
godine. U to vrijeme većinom su privođene osobe bogatijih porodica, te
je od istih srpska vlast tražila novčane naknade radi njihova puštanja
na slobodu. Jedan od takvih bio je i brat od njezine supruge, Čaušević
Orhan koji je imao trgovinu mješovitom robom u Bosanskoj Dubici, koja
se nalazila odmah do njegove kuće u ul. Adema Kalabića. Čaušević Orhan
je odveden u 06. mjesecu 1992. godine na Manjaču i tamo je bio zatočen
do 12. mjeseca 1992. godine, odakle je prešao u RH, a danas se nalazi u
Danskoj. Pored navedenog poznato mu je da su u to vrijeme još privedeni
na Manjaču (zloglasni logor u BiH)
– Tomić Draško
– Harbaš Mirza,
– Tomić Štefo
Otac
od Orhana, Čaušević Džemal je za puštanje svoga sina iz logora dao novi
automobil marke “VW – Golf” i 10.000 DM Mići Rokiću iz Draksenića (BiH)
– oficiru JNA kapetanu I klase, međutim isti im nije pomogao.
U
oslobađanju Čaušević Orhana pomogla im je neka Nevenka iz Banja Luke
koja je tada radila u međunarodnom Crvenom križu u Banja Luci, koja ih
je upoznala sa Lukajić Danom – pripadnikom bivše JNA koji je radio na
Manjači, imao je čin kapetana I klase (isti ima navodno dva sina i ženu
u Zagrebu, sinovi su mu u HV). Tom prilikom je saznao da je u to
vrijeme zapovjednik Manjače bio neki Jović – potpukovnik po činu, koji
je prije rata bio direktor “Doma JNA” u Banja Luci.
Isti
dalje navodi da je zbog toga što mu je žena Muslimanka, što je njezina
rodbina većinom bila u logoru na Manjači, i što je on osobno posredovao
oko njihovog oslobađanja iz logora, te je podigao 1870 potvrda o
nekažnjavanju u stanici milicije u Bosanskoj Dubici, i donio na
Manjaču, za osobe koje su se već nalazile u Manjači (Hrvati, Muslimani
i “neposlušni” Srbi) radi njihovog oslobađanja, i zato što je predvodio
konvoje prognanika iz BiH u RH, dana 28.07.1992. godine mu je dignuta
kuća u zrak upotrebom eksploziva, kao i trgovina od Čaušević Orhana,
koja se nalazila odmah do njegove kuće u Bosanskoj Dubici. Nakon toga
je stanovao kod sestre od njegove žene Bašić Azemine u Bosanskoj Dubici.
Kuću
mu je urušio jedan vojni policajac sin od Čibić Dragana – načelnika
rezervnog sastava policije u Bosanskoj Dubici. Slijedeći dan ujutro su
došli na uviđaj Zlojutro Miloš i Karan Vlado (inspektor), koji mu je
tom prilikom rekao da nije njemu namjenjeno.
isti
navodi da je prvi puta uhapšen u noći 01./02.12.1992. godine na
autoputu, kada je išao iz Novske za Bosansku Dubicu, nakon ispraćaja 8
autobusa, te je nazad prevozio pakete i pisma koja su slali prognanici
iz Bosanske Dubice svojoj rodbini u BiH, koji su još ostali. Tom
prilikom su mu srpski policajci oduzeli njegov automobil marke
xxxxxxxxxxxx kao i sve pakete u neprijatelja. Tada je odveden u Raiće,
u neku zgradu pokraj koje se nalazilo 6-7 garaža. Tamo ga je ispitivao
neki civil zakojega misli da je iz V. Barne, pokraj G. Polja. isto tako
u toj zgradi je primjetio Zagorac Živka, kojega osobno poznaje od
prije. Nakon ispitivanja je pušten kući te nakon toga više nije izlazio
iz Bosanske Dubice.
Dana
15.03.1993. godine srpske vlasti su omogućile njegovoj ženi i djeci
izlazak iz BiH, a 19.04.1993. godine je i sam ušao u RH. Sada svi
zajedno borave u Danskoj.
Isti
je predočio hrvatsku domovnicu i putovnicu, koja je izdana u hrvatskom
predstavništvu u Danskoj, te izrazio želju da se on i njegova porodica
dosele u RH u xxxxxxxxxxxx. Isti je još predočio u smislu dokazivanja
da nije bio mobiliziran u JNA za vrijeme rata u RH. Nalaz, ocjenu i
mišljenje o sposobnosti za služenje u OS srpske vojske od 03.03.1993.
godine iz čega je vidljivo da je isti ograničeno sposoban, otpusno
pismo iz bolnice od 03.11.1987. godine sa dijagnozom nakon operacije
kičme, te izvod iz matične knjige vjenčanih iz kojeg je vidljivo da je
isti oženjen muslimanskom xxxxxxxxxxx.

{loadposition user18} 

Još sličnih članaka

Odgovori

Back to top button

- Stranica se trenutno korigira - Page is under construction -