Srpski zločini u BIH

Bosanska Dubica – bd002

PREZIME:                                                       Vasilić
IME, IME OCA:                                              Miroslav, Miloš
GODINA ROĐENJA:                         10.02.1969.
MJESTO ROĐENJA:                                      Bosanska Dubica
PREBIVALIŠTE:                                             selo Strigovi, općina Bos. Dubica
PRIVREMENI BORAVAK:                           
STRUČNA SPREMA:                         SSS
ZANIMANJE:                                                
BRAČNO STANJE:                                        neoženjen
DRŽAVLJANSTVO:                                       R BiH
NACIONALNOST:                                        Srbin

Napomena: Materijal uzet od BiH HR – HB MUP PU Derventa odjel krim. policije
Dajem slijedeći:
 
I S K A Z
Ja
sam mobilisan 30.06.1991. godine od ureda za opšte narodnu odbranu Bos.
Dubica, te sam tada raspoređen u 11. pješadijsku brigadu Bos. Dubica
koja je tada formirana. Raspoređen sam u II. bataljon, 1. četa, II.
vod. Moj prvi komadant brigade bio je Ratomir Marinković, po činu
potpukovnik, inače oficir JNA. Komadant bataljona bio mi je Borjanović
Boro inače rezervni kapetan. Komandir čete bio je Jajčanin Ostoje po
činu rezervni poručnik. Komandir voda bio mi je Đurica Suvač. Nakon
izvjesnog vremena ja sam sa svojim bataljonom upućena na ratišta u
Republiku Hrvatsku u Jasenovac. Tu sam proveo od 16.10.1991. godine do
13.06.1992. godine. Poslije toga veći dio moje brigade upućen je na
ratište u Posavinu na područje općine Derventa. Nakon određenog vremena
boravka na ovom ratištu, točnije negdje u desetom mjesecu 1992. godine
moja jedinica je izvjesno vrijeme boravila u selu Svilaj, na području
opštine Svilaj, na području općine Odžak.
Sjećam
se da smo tada imali zarobljena tri civila i to muškarce starosti
između 40 i 50 godina koji su negdje sa tog područja. Nakon izvjesnog
vremena Milorad Šarac iz sela Ušivac, opština Bosanska ubica, rođen
1966. godine, inače ima nadimak “Miđa” nakon fizičkog zlostalvjanja sve
ove trojice ljudi iste je streljao. Sa njim zajedno su bili prilikom
ovih ubojstava Marko Vukacdinović zv. “Mato”, sin Milana, rođ. 1950.
god., iz sela Međuvođje, opšzina Bos. Dubica i Miloš Šarac zv. “Šmučo”
brat od Milorada, rođen oko 1950. god. Sve tri ove osobe i sada su
ustrojene u našu brigadu. Poslije boravka na ovom području naša brigada
je  prebačena na ratište kod Gradačca, gdje smo ostali do kraja desetog
mjeseca tekuće godine i to u rejonu sela Krečane. Negdje u 11. mjesecu
1992. godine naša brigada je prebačena na ratište u selo Vučilovac, a
nakon kraćeg vremena prebačeni su u selo Krepšić gdje smo boravili
čitavo vrijeme 1993., 1994. i 1995. god. do tog zarobljavanja. Želim da
naglasim da je poslije Marinkovića zapovjednik naše brigade bio Ljupko
Borenović, pukovnik koji je bio zapovjednik naše brigade od polovice
1993., do polovice 1994. god. Tada je njega na toj dužnosti zamijenio
Miloša Misirača po činu pukovnik iz okolice Bosanske Dubice, selo
Draksonić, koji je i sada zapovjednik naše brigade.
Načelnik
Štab naše brigade je Pantelija Čurguš iz Dubičkih Pobrđana, po činu
potpukovnik. Naša brigada inače broji 4. pješadijska bataljona, 1
posadinski bataljon. Zapovjednik prvog bataljona je Skulić po činu
kapetan, zapovjendik drugog bataljona je Dragoljub Čibić po činu
kapetan, zapovjednik trećeg bataljona osoba po nadimku “Čapo” po činu
kapetan, četvrtog bataljona ne znam kako se zove a petog bataljona
mislim Siniša Mandić, vjerojatno po činu kapetan. Naša brigada inače
broji negdje 2.000 ljudi. Inače u posljednje vrijeme naš 4. bataljon se
nalazi na ratištu u Doboju. Oficir sigurnosti u našoj brigadi zove se
Nedeljko Rusmir, mislim da je po činu major. Pomoćnik za moralno
političku djelatnost je osoba po nadimku “Bekan” koji ima čin majora.
U
okviru svakog našeg pješadinskog bataljona nalaze se raspoređena
artiljerijska oruđa i to: 6 minobacača kalibra 120 mm, 6 minobacača
kalibra 82 mm, jedan broj rasnih topova tipa ZIS i drugih, dva tenka
T-55 i jedna praga. Zapovjendištvo naše brigade je u selu Krepšić
nalazi se u privatnoj kući sa desnu stranu glavnog puta gledano iz
pravca Brčkog udaljeno oko 250 metara od škole. Desno krilo naše
brigade na crti počinje od ušća rijeke Tinje, a lijevo krilo naše
brigade na crti počinje od ušća rijeke Tinje, a lijevo krilo se
završava u selu Lepnica. Pored naše brigade na ovom ratištu su stalno
prisutne laka pješadijska brigada iz Čelinca koja je kompletna na ovom
ratištu, oklopno mehanizovana 16. brigada iz Banja Luke, za koju mislim
da nije kompletna na ovom ratištu, a mislim da bi se u sastavu ove
brigade moglo nalaziti oko 30 tenkova, oko 20 oklopnih transportera,
jedan broj praga, te vjerojatno još neka oruđa koja ja ne znam i druga
posavska brigada.
Dana
05.05.1995. god. nama je izdata zapovjed za izvođenje ofanzive na
slobodni prostor Orašja sa ciljem da se isti okupira i da se izađe na
rijeku Savu. osobno mi je poznato da je tu zapovjed izdao general –
potpukovnik Momir Talić koji je inače zapovjednik 1. krajiškog korpusa,
a isti je dolazio u zapovjendištvo naše brigade u Krepšić 03.05.1995.
god. U ofanzivi koja je počela pored formacija koje nam je naveo još su
učestvovali specijalne postrojbe “Bijeljinski panteri” kojima
zapovijeda Ljubo Mauser, “Drinski vukovi”. Nije mi poznato pored ovih
formacija tko je još učestovao u ofanzivi. Koliko mi je poznato
ofanziva je privremeno obustalvjena zbog naših poraza. Poznato mi je
također da su ‘Panteri” iz Bijeljine došli na ovaj prostor oko
05.05.1995. godine i oni su snage bataljona. Inače za ovo ratište je
zaduženo zapovjendištvo koje nosi radni naziv Taktična grupa 5 a mislim
da je zapovjednik pukovnik Đurić.
U
selu Krepšić od domaćih vojnika ima formiran jedna četa od oko 45 ljudi
čiji je zapovjendik poručnik Pero Popović, rođen 1970. god., koji je iz
ovog sela, a ova četa je pridodata našem bataljonu. Također mi je
poznato da dok smo se mi nalazili u Jasenovcu 1992. godine da je jedan
vod iz naše brigade iz 2. bataljona išao na “čišćenje”. tj. ubijanje
muslimanskog stanovništva na području opštine Prijedor, a ovim vodom je
zapovijedao Dujo Kotaran koji živi u Bos. Dubici, a inače je rodom iz
sela Brekinje, opština Bos. Dubica, rođen oko 1958. god., isti je inače
bilder. Već sam rekao da je tada zapovjendik naše brigade bio Ratomir
Marinković koji je inače bio iz Niša, a sada radi u nastavnom vojnom
centru Banja Luka. Pomenuti vod išao je u pomenute akcije u sela
Trnopolje, Kosarac i druga. Poznato mi je da su u sastavu ovog voda
bili, Vujasin Miroslav rođen 1969. god. iz Jelovca kod Knežice, opština
Bos. Dubica, Borko Sadžak rođ. 1964. god. iz Knežice, poginuo u
prometnoj nezgodi Stupar Miroslav rođ. 1966. god. iz Krive Rijeke,
Rodić Mladen sin Marka, rođ. 1966 god. iz Krive Rijeke, Đaković Dragan
rođ. 1966. god. iz Strigove, nastanjen u Knežici, poginuo na Ozrenu,
Tubić zv. “Jejna” iz Strigove, star oko 30 god. Oni su sada pripadnici
3. bataljona naše brigade i nalaze se na Lepnici. Oni su se hvalili
poslije povratka da su pobili na desetine civila. Također mi je poznato
da je na ovim “poslovima” na području Prijedora bila angažirana 5.
kozarska brigada iz Prijedora čiji je zapovjednik Pero Čolić po činu
pukovnik, inače je isti iz Prijedora.
Također
mi je poznato da su u Bos. Dubici pljačke i ubojstva Muslimana i Hrvata
vršili Milenko Drinić star oko 30 godina, crn, srednje visine, bez
brade, kraća kosa, a trebao bi biti iz sela Međuvođje, opština Bos.
Dubica, mogao bi se sada nalaziti u Njemačkoj i Maslić Željko star oko
35 godina, trebao bi biti iz istog sela, poginuo na Ozrenu. Poznato mi
je da se u našoj brigadi nalaze i Samir Čaušović rođen 1964. godine
inače Hrvat iz Bos. Dubice, rođen oko 1958. godine, a nalazili smo se
udaljeni oko 20 metara od mjesta gdje su u selu Svilaj na asvaltnom
putu ubijen navedene tri osobe. Kasnije sam čuo da su isti sahranjeni u
bašti kod neke kuće. Inače na kraju je u njih trojicu rafal iz
mitraljeza ispalio Milorad Sarac.
Želim
također da izjavim da sam na dervenskom ratištu ja osobno zapalio tri
kuće i to u selima Cer, Modran i treće selo ne znam kako se zove. To
sam tako učinio što sam šibicom zapalio posteljine u tim kućama. Sjećam
se da je u Modranu ta kuća bila prizemnica sa žutom fasadom.
Želim
također da izjavim da smo mi boraveći na prostoru šireg regiona
Svilaja, opština Odžak pljačkajući hrvatska sela na tom prostoru na
područje opštine Bos. Dubica tj. svojim kućama odvezli veći broj
pokretne imovine i to: oko 50 traktora, veći broj prikolica, tehničkih
aparata i drugog. Znam da je jedan televizor i još drugu robu moj brat
odvezao kući a ja sam sa sebe ostavio neke sitnice kao štio su odjevni
predmeti i drugo.
Izjava koja je uzeta glasno je diktirana, te je ja potpisujem kao moju ličnu izjavu bez ikakvih korekcija.
Iskaz dao:                                           Iskaz uzeli:
Miroslav Vasilić                                      Dragan Lukač
                                                           Sead Mujkanović

{loadposition user18} 

Još sličnih članaka

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Back to top button