Borovac Novski – SI 0080

K – 28/93 – 17

REPUBLIKA HRVATSKA

OKRUŽNI SUD SISAK

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE !

Okružni sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Barać, Predsjednika vijeća, Alemke Sladić, člana vijeća, sudaca porotnika Ivana Zlovolić, Đure Sertić, Ivana Blažinić, članovi vijeća i Nataše Galinić, zapisničar, u krivičnom predmetu protiv Liljak Nikole, 5. listopada 1993. godine, u odsutnosti optuženog, a u prisutnosti zamjenika okružnog javnog tužitelja Ivana Petrkač i branitelja optuženika Zorka Kostanjšek, odvjetnika iz Siska, održane glavne i javne rasprave, izrekao je i javio

P R E S U D U

Optuženi NIKOLA LILJAK, zv. Maček , sin Vlade i Marije, rođen

01.  ožujka 1948. godine u Borovcu

gdje i prebiva na kbr. 26, Opć. Novska, Srbin

k r i v     j e

što je:

u tijeku 1991. godine u Borovcu, kao pripadnik četničko  – terorističkih formacija tzv. SAO Krajina u oružanoj pobuni protiv Republike Hrvatske, protivno odredbama Ženevske konvencije o zaštiti građanskih osoba za vrijeme rata, u više navrata sam i sa svojom grupom kojom je komandirao, uhićivao, tukao, zatvarao, palio, rušio, pucao i pljačkao imovinu mještana Borovca, pa je tako :

–        dana 05. rujna 1991. godine u Borovcu uhitio Luku Filipović, Josipa Kvočić, Đuru i Jelenu Bogunović, te Vladu Ivaštinović, te ih sproveo u zatvor u Okučane i Staru Gradišku, gdje su isti zadržani i tučeni, a potom naredio da se sva imovina Kvočić Josipa zapali, što je i učinjeno, tako da je ostalo samo zgarište od cjelokupne imovine Kvočić Josipa,

–        22. rujna 1991. godine oko 15,30 sati u Borovcu osobno bacio ručnu bombu ispred kuće vlasništvo Brulja Ivana, koja je eksplodirala i oštetila djelove kuće, a potom je iz vojničke puške ispalio metak i njime u glavu pogodio Brulja Ivana, nanijevši mu time tešku i po život opasnu tjelesnu povredu,

–        dana 11. studenog 1991. godine oko 10 sati u Borovcu naredio svojoj grupi da se pod crkvu Sv. Martin podmetnu mine i aktiviraju, što je i učinjeno, usljed čega je navedena crkva u potpunosti srušena i uništena,

–        neutvrđenih dana, tjekom 1991. godine u Borovcu iz garaža, dvorišta i kuća, uzeo traktore vlasništvo Grgić Ivana, Grgić Slavka, Ivaštinović Ive i Rudolfa, te televizor, radio i berač kukuruza vlasništvo Ivanović Antuna, te navodno zadržao za sebe,

dakle, kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba i okupacije civilno stanovništvo mučio, protuzakonito zatvarao, nanosio mu povrede tjelesnog integriteta, rušio sakralne objekte i pljačkao imovinu,

čime je počinio krivično djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava – ratnim zločinom protiv civilnog stanovništva – označeno u čl. 120. st. 1. OKZRH, pa se temeljem istog zakonskog propisa

O S U Đ U J E

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 20 (DVADESET) GODINA.

Temeljem propisa čl. 343. st. 1. ZKP-a nad optuženikom se određuje pritvor.

Temeljem propisa čl. 90. st. 1. ZKP-a u svezi čl. 87. st. 2. toč. 1. – 7. ZKP-a optuženik je dužan platiti trošak krivičnog postupka u iznosu od 405.000. – HRD te paušalni iznos od 5.000. – HRD.

O b r a z l o ž e nj e

Optužnicom Okružnog državnog odvjetništva Sisak od 21, svibnja 1993. godine KT – 180/92 Liljak Nikoli stavljeno je na teret izvršenje kaznenog djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava – ratni zločin protiv civilnog stanovništva – iz čl. 120. st. 1. OKZRH.

Istovremeno je stavljen prijedlog da glavna rasprava bude održana u odsutnosti optuženika. To stoga, što isti nije dostupan državnim organima, a postoje naročito važni razlozi da mu se sudi iako je odsutan.

Prijedlogu Okružnog državnog odvjetništva udovoljeno je pravomoćnim rješenjem ovoga suda Kv – 94/93 od 30. lipnja 1993. godine.

Tokom dokaznog postupka saslušani svjedoci xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx u cijelosti su podkrijepili ama baš svaku tvrdnju optužnice, pa tako, da je optuženik bio u vrijeme događaja pripadnik četničko – terorističke formacije, da je 05. rujna 1991. godine u Borovcu uhitio Filipović Luku, Kvočić Josipa, Jelenu i Đuru Bounović te Ivaštinović Vladu, proveli ih u zatvor u Okučane, gdje su zadržani i tučeni, a potom naredio da se imovina Kvočić Josipa zapali, da je dana 22. rujna 1991. godine osobno bacio ručnu bombu pred kuću Brulja Ivana, a ova eksplodirala i oštetila kuću, a potom iz vojničke puške ispalio metak u glavu Brulja Ivana, nanijevši mu tešku i po život opasnu životnu povredu, da je dana 11. studenog 1991. godine naredio miniranje crkve Sv. Martin u Borovcu, što je uzrokovalo njeno rušenje, da je tokom 1991. godine u Borovcu iz dvorištu kuća traktore Grgić Ivana i Slavka, Ivaštinović Ive i Rudolfa, te televizor, radio i berač kukuruza Ivanović Sntuna, zadržavši to za sebe.

Obrana ni jednom riječju nije prigovorila istinitosti rečenom po svjedocima.

Svojstvu oštećenika kao civilnih stanovnika nitko nije tome osporio.

Nema dvojbe da se sve to zbivalo za vrijeme oružanog sukoba a suprotno pravilima međunarodnog prava, konkretno Ženevske konvencije o zaštiti civilnog stanovništva za vrijeme ratnog sukoba, a od 1949. godine.

Povreda međunarodnog prava Ženevske konvencije, koja je već naprijed već označena, predstavlja objektivni uvjet kažnjivosti. Znači, da nije za krivičnu odgovornost optuženika važna njegova spoznaja da svojim postupanjima krši pravila međunarodnog prava.

Uz, izrijekom, stavljeno do znanja obrani neosporavanje točnosti činjeničnih navoda optužnice, ovaj sud ne može prihvatiti tvrdnju te iste obrane kako u konkretnom slučaju treba primijeniti zakon o oprostu od krivičnog progona i postupka za krivična djela počinjena u oružanim sukobima i u ratu protiv Republike Hrvatske.

To stoga, što se, po ocjeni ovog suda, obrana neutemeljeno poziva na primjenu spominjanog Zakona, ni ne pokušavajući spomenuti bilo koju od osnova za primjenu istog, a sud, kad već zna takovu tvrdnju obrane, sam ne nalazi osnova za njegovu primjenu.

Prilikom odmjeravanja kazne optuženiku, imajući u vidu svrhu kažnjavanja (čl.. 31. OKZRH) stupanj krivične odgovornosti, pobude iz kojih je djelo učinjeno, sud je optuženom Liljak Nikoli izrekao kaznu zatvora u trajanju od 20 godina, a u uvjerenju da je jedino takova kazna odgovarajući težini od njega učinjenog kaznenog djela.

Određivanje pritvora uslijedilo je primjenom propisa čl. 353. st. 1. ZKP-a.

Odluka o nadoknadi troškova krivičnog postupka temelji se na izreci citiranim propisima, a sam trošak odmjeren je prema stvarno nastalim izdacima.

Paušalni iznos sramjeran je duljini trajanja postupka.

U Sisku, dana 5. listopada 1993.

ZAPISNIČAR                                                                                     PREDSJEDNIK VIJEĆA

Nataša Galinić, v.r                                                                              Željko Barać