Borovac Novski – SI 0058
VOJNO DRŽAVNO ODVJETNIŠTVO
Z A G R E B
Avenija Vukovar 84/VII
Broj: KTV-208/93.
Zagreb, 25. ožujka 1994.
ZK/PS
VOJNOM SUDU
Z A G R E B
Temeljem čl. 41. st.2. t.3. (prije čl. 45. st.2. t.3.) Zakona o krivičnom postupku (NN 53/91 i 34/93) podižem
O P T U Ž N I C U
protiv:
STOJANA DOBRIČANINA zvanog “Stoleša” sina Koste, r. 19. travnja 1935.g. u Banja Luci, sa prebivalištem u Borovcu, kbr. 201, opć. Novska, ostali podaci nepoznati, nalazi se u bijegu,
da je:
1. i nakon što je 25. kolovoza 1992.g. stupio na snagu Zakon o oprostu nastavio
sve do najmanje 19. lipnja 1993.g, na području Borovca u opć. Novska, kao uniformirani
i naoružani pripadnik tzv. “SAO milicije” i “predsjednik Mjesne zajednice», obavljati poslove na sprečavanju funkcioniranja ustavnog poretka Republike Hrvatske i to tako da je osobno zapovijedao supinom nasilno mobiliziranih mještana Hrvata, koje je natjerao da u okviru radne obveze ruše stambene i gospodarske objekte, kopaju rovove na borbenim položajima i obavljaju druge poslove,
d a k l e , sudjelovao u oružanoj pobuni koja je upravljena na ugrožavanje ustavom
utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva i sigurnosti Republike Hrvatske,
2. dana 15. studenog 1992.g. u Borovcu Opć. Novska, kao “predsjednik Mjesne
zajednice”, prisilio Anu Sarajlija da iseli iz svoje kuće u Borovcu kbr. 119, a prije njenog istjerivanja je obavio popis predmeta te potom uzeo ključeve kuće i otjerao je iz Borovca, te je također 19. lipnja 1993. na identičan način je iz kuće kbr. 98, u Borovcu istjerao Petra Grgić sa suprugom prijeteći mu da iz kuće “neće niti gače odnjeti”,
d a k l e, poduzeo radnje upravljene na progon građana Republike Hrvatske iz
njihovih obitavališta,
pa da je time počinio kriv. djela i to djelo pod t.1. kriv. djelo protiv Republike
Hrvatske – oružanom pobunom – opisano i kažnjivo po čl. 235. st.1. (prije čl. 236.f.st.1.) KZRH i djelo pod t.2. kriv. djelo opisano i kažnjivo po čl. 2. Zakona o kaznenim djelima podrivačke i terorističke djelatnosti protiv državnog suverenIteta i teritorijalne cjelovitosti RH,
STOGA PREDLAŽEM
da se održi glavna i javna rasprava pred tim sudom kao stvarno i mjesno
nadležnim temeljem čl. 22. st.1. (26. st.1.) ZKP-a, odluke Predsjednika Republike o vojno
područnoj podjeli RH i čl. 4. Uredbe o organizaciji, radu i djelokrugu sudbene vlasti u slučaju ratnog stanja, neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti RH (NN 67/91 25/92 i 81/92)
2. da se na gl. raspravu predvede okr. Stojan Dobričanin, te pozovu svjedoci xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx
3. temeljem čl. 252. st. 2. ( prije čl. 262. st. 2 ) ZKP-a, predlažem da se opt. Stojanu Dobričanin odredi pritvor iz razloga navedenih u čl. 182. st. 1. ( prije čl. 191. st. 1. ) ZKP-a,
4. temeljem čl. 290. st. 3. ( prije čl. 300. st. 3. ) ZKP-a predlažem da se opt. Stojanu Dobričanin sudi u odsutnosti.
OBRAZL0ŽENJE
Temeljem zahtjeva za provedbu istrage i kriv. prijave PU Kutine od 4. veljače
1993.g, istražni sudac Vojnog suda u Zagrebu, proveo je istragu protiv Stojana Dobričanin tijekom koje osum. nije ispitan budući se nalazi u bijegu, a saslušani su svjedoci xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx
Saslušana pred istražnim sucem svjedokinja xxxxxxxxxxxxxxxxxxxx, navodi da je točno
ono što se optuženiku stavlja na teret jer je 14 studenog 1992.g. Stojan Dobričanin napravio popis predmeta koji se nalaze u kući u kojoj su stanovali ona i suprug i to stoga što on i suseljani moraju napustiti kuću “pa kada se vrate kako ništa ne bi nedostajalo u kući”. Slijedećeg dana tj. 15. studenog 1992.g. oni su doista morali napustiti svoje selo i svoju kuću. Inače ona i suprug su se suprotstavili Stojanu Dobričanin da obavi popis inventara njihove kuće, no kako to nije pomoglo isti ih je istjerao iz njihove kuće slijedeći dan. Inače optuženik je nekada bio u civilu, a nekada je nosio uniformu, radilo se je o plavoj policijskoj uniformi te je uz nju nosio za pasom i pištolj. Također isti je obavljao dužnost «predsjednika MZ” u Borovcu.
Saslušana pred istražnim sucem svjedokinja xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx navodi da poznaje
optuženika, da je kritičnog razdoblja isti obavljao dužnost tzv. “predsjednika MZ Borovca”, te joj je poznato da je koncem 1992.g. popls1vao inventar u kući xxxxxxxxxxxxx, oduzeo joj ključeve i otjerao iz Borovca. O tim događajima joj je pričala sama xxxxxxxxxxxxxxxx jer su njih dvije rođakinje. Stojan Dobričević je i svjedoklnji osobno popisivao inventar po kući i pozivao ju na red zbog toga što je prodavala svoj kukuruz bez da je pitala “njih”. Svjedokinja je također napustila Borovac 30. prosinca 1992.g.
Saslušan pred istražnim sucem svjedok xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx navodi da je on osobno 19.
lipnja 1993.g. napustio Borovac, a par dana prije njegovog odlaska Stojan Dobričanin mu je sa dvojicom “SAO milicajaca” došao u kuću i rekao tj. zapovijedio da slijedećeg dana mora napustiti kuću, jer će u istu useliti srpska obitelj. Tom prilikom mu je prijetio da on i njegova žena kada budu odlazili iz kuće “neće niti gače odnjeti”. Inače u kritičnom razdoblju optuženik je potpuno samozvano obavljao funkciju “predsjednika MZ” u Borovcu, a inače se kretao
u uniformi naoružan sa pištoljem i automatom te je na uniformi nosio oznake tzv. “SAO milicije”. U odnosu na preostale Hrvate u selu optuženik je bio neka vrsta zapovjednika za njih, te je pod njegovim neposrednim nadzorom njih 15-tak preostalih Hrvata moralo rušiti njihove hrvatske kuće, pa je tako primjerice i sam svjedok morao rušiti kuću svoje kćeri. Također tijekom kritičnog razdoblja svjedok je bio premlaćivan i maltretiran kao i ostali Hrvati u selu, morao je živjeti u podrumu svoje kuće, a u svemu tome je sudjelovao i optuženik. Govoreći o položaju preostalih Hrvata u selu, svjedok navodi da su oni imali radnu obvezu, te da su u tom smislu morali čistiti zahode, kopati rovove i sl. Kada je bio referendum za pripajanje tzv. „SAO Krajini”, Hrvate u selu nije nitko zvao prvog dana, svjedok je tada bio odvezen za Novsku, tj. uspio je napustiti okupirano područje, a čuo je poslije da su drugi dan i preostali Hrvati u selu morali ići na ovaj referendum, jer je optuženik išao od kuće do kuće i zapovijedao da se ljudi spreme i iziđu na isti.
Temeljem ovako utvrđenog činjeničnog stanja vidljivo je da je Stojan Dobričanin
ne obazirući se na blagodati ustanovljene Zakonom o oprostu nastavio i nakon njegova stupanja na snagu kao pripadnik tzv. “SAO milicije” obavljati u selu različite poslove koji u svojoj ukupnosti imaju za cilj održavanje stanja privremene okupiranosti sela Borovac što u sebi inkorporira sprečavanje djelovanja ustavnog poretka RH. Obavljajući poslove tzv. “predsjednika MZ”, Stojan Dobričanin je osobno zapovijedao skupinom preostalih Hrvata, koje je prisilio da u okviru radne obveze obavljaju različite poslove poput kopanja rovova, čišćenja zahoda, rušenja stambenih i gospodarskih objekata i sl. Ovakovim svojim postupanjem nedvojbeno je iskazao svoju volju da kao uniformirani i naoružani pripadnik tzv. “SAO milicije” i tzv. “predsjednik MZ”, osobno pridonese sprečavanju uspostavljanja legalne vlasti RH, čime je i do danas narušeno društveno ustrojstvo naše države na ovom privremeno okupiranom području.
Tijekom kritičnog razdoblja prema iskazima svjedoka xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx isti
su upravo djelovanjem Stojana Dobričanin i njegovih “SAO milicajaca” bili grubo istjerani iz svojih kuća i protjerani iz sela, a prije samog čina istjerivanje optuženik im je popisao imovinu. Ovakovim svojim postupanjem optuženik je u nedvojbenom cilju ugrožavanja društvenog ustrojstva i istjerivanje građana naše države iz njihovih obitavališta ostvario sva bitne obilježja kriv. djela oružane pobune i kriv. djela iz čl. 2. Zakona o kaznenim djelima podrivačke i terorističke djelatnosti protiv državnog suvereniteta i teritorijalne cjelovitosti RH.
Budući se pod t.2. optuženiku stavlja na teret izvršenje kriv. djela zapriječenog
mogućnošću izricanja najteže kazne tj. kazne zatvora u trajanju od 20 g, u kojemu je slučaju pritvor temeljem 31. 182. st.1. ZKP-a obvezatan, valjalo je predložiti određivanje ove obvezatne mjere osiguranja nazočnosti optuženika u ovom kriv. postupku.
Budući je optuženik privremeno nedostižan našim državnim organima, a kako se
radi o izvršenju kriv. djela počinjenih sa sviješću i htjenjem da se sudjeluje u ugrožavanju društvenog poretka te sigurnosti i integriteta države, to smatramo da je zbog krivično pravne zaštite ovih zakonom zaštićenih dobara potrebno optuženiku Stojanu Dobričanin suditi i
u njegovoj odsutnosti.
Sukladno utvrđenom činjeničnom stanju do kojega se došlo tijekom istražnog
postupka valjalo je protiv Stojana Dobričanin podići ovu optužnicu zbog naprijed navedenih
kriv. djela, koja je imajući u vidu iskaze saslušanih svjedoka potpuno opravdana i na zakonu utemeljena.
Prilog: spis
Vojnog suda br.
KIO-313/93.
ZAMJENIK VOJNOG DRŽANOG ODVJETNIKA
Zoran Kosić
