BOLUJE LI PREDSJEDNIK JOSIPOVIĆ OD MANIJE PROGANJANJA?

I na kraju, od čega je to Josipović toliko u strahu? Pa imali smo deset godina za predsjednika tipa koji je svjedočio protiv Hrvata, koji je pričao neistine i obmanjivao narod na svakom koraku, koji je opravdavao zločine na Bleiburgu i križnim putevima, pa mu nije pala ni dlaka s glave.

Čitam u novinama kako se danas, na dan ustoličenja još jednog kralja iz duge komunističke dinastije, traži od gradjana da ne budu naoružani i – pijani. Ovo o naoužanosti je još i shvatljivo. Kakav bi to bio predsjednik tzv. Republike Hrvatske, a koji se ne boji vlastitih građana? No, ovo o pijanosti je zaista neshvatljivo. Na stranu to što im je očito jasno kako bi se dobar dio nas mogao napiti iz očaja, ali zašto na današnji dan ne smijemo biti pijani? Po kojem to zakonu, kada je isti donesen i tko ga je donio? Ili se opet radi o onoj druga Tita da se zakona ne treba držati ko pijan plota, odnosno ako partija kaže da se ne smije biti pijan, onda se ne smije biti pijan?

Obzirom na milje iz kojeg nam dolazi novi predsjednik, uopće me ne bi čudilo. Za predsjednika Josipovića očito nije dobro ništa što je uobičajeno, za njega sve mora biti specijalno i prilagodjeno njemu. Prvo smo imali onaj cirkus oko njegovih tjelohranitelja, kada je, po meni, Karamarko gadno pogriješio što mu nije dao tjelohranitelje po vlastitom izboru i ogradio se od bilo kakve odgovornosti za njegovu sigurnost. Ako čovjek smatra da treba sam birati svoje tjelohranitelje, to mu se trebalo i dopustiti. Bio bi to odličan presedan, jer bi po tom kriteriju i svi mi ostali mogli sami birati organe reda po želji.

Onda  je naš novoizbrani predsjednik počinio pravi mali udar na državnu televiziju, u pokušaju da utječe na njenu politiku, kada je prvo pristao dati intervju, a onda zatražio da taj intervju ne radi osoba koja ga inače radi, te tako javno poručio cijeloj zemlji kako ju smatra nesposobnom i pristranom.

Sada pak Josipović priča o nekim provalama u stan njegove obitelji, te o tome da je morao zatražiti pomoć od Ureda predsjednika. Nevjerojatno. Pa od kada se Ured predsjednika izvješćuje u slučaju provala u stanove? Koliko je meni poznato, u takvom slučaju se zove policija, a ne Ured predsjednika, bar je takva procedura za nas 4 i pol milijuna običnih građana. Bilo bi zanimljivo saznati je li navedena provala uopće prijavljena policiji, je li izvršen izvid, je li zabilježeno što je iz stana otuđeno i je li podnesena kakva kaznena prijava. Ili je gospodin Josipović linijom starih udbaško-komunističkih veza i poznanstava elegantno zaobišao institucije sustava i provalu „prijavio“ Uredu predsjednika koji je onda „reagirao“, tko zna na koji način i tko zna po kojem zakonu? No, nebitno, bitno je da ovoga puta imamo presedan i to ni manje ni više nego od strane predsjednika Josipovića, Najpravednijeg Pravednika među svim Pravednicima, sveučilišnog profesora za kazneno pravo i najvećeg hrvatskog, a možda i šire, sve do Šumadije, stručnjaka za kazneno pravo.

Pa, narode, od sada u slučaju bilo kakve provale, pljačke, krađe, prometnog prekršaja ili bilo čega drugog, možete se slobodno javiti u Ured Predsjednika i zatražiti od istog da vam pomogne na isti način na koji je isti pomogao gospodinu Josipoviću. U slučaju da vam ipak pošalju policiju na izvid, i ako vam se poslani policajci ne svide, nazovite Karamarka i po ugledu na Predsjednika Pravednika zatražite neke druge policajce uz koje ćete se bolje osjećati i u koje ćete imati povjerenja. A ako vas kojim slučajem dok pijani vozite auto zaustavi prometni policajac i zatraži da se podvrgnete alkotestu, slobodno se možete pozvati na Josipovićevo pravilo o izboru organa reda i zatražiti da sami izaberete policajca koji će vas podvrći alkotestu. Ako može Predsjednik, valjda možemo i mi.

Sad se vratimo na bit. Zbog čega se Josipovićuopće do te mjere brine za svoju sigurnost, da ovako eklatantno krši Ustav i zakone? Sigurno ne radi te svoje nove pravednosti, koja je bila dobra predizborna parola i ostala upravo i sam to – parola.

Kako će izgledati ta Josipovićeva nova pravednost imali smo se prilike uvjeriti još prije nego je postao predsjednik. Njegova izjava kako neće ići na Bleiburg odati počast mrtvima „sve dok se tamo motaju ljudi u crnom“ vrlo je jasno definirala Josipovića i njegove stavove, te nam poručila što od njega kao predsjednika možemo očekivati. Nova pravednost, jeste, ali samo ako si crveno obojen. Svi ostali nisu vrijedni predsjednikove pažnje i tko im kriv što nemaju iste stavove i mišljenja kao on.

A ako smo onda sumnjali u tu pravednost, mislim da nas je izborom ključnih ljudi oko sebe uvjerio kakvu bi on to zemlju htio.

Hoće li Josipović pokazati tu svoju pravednost pa se recimo zainteresirati za oca svog savjetnika Saše Perkovića, kojeg je dobio u nasljedje od Mesića i zdušno prihvatio, unatoč njegovoj umješanosti u aferi Zagorec? Ne bi li nekom pravednom trebalo smetati što se Hrvatskom slobodno šeću ljudi za koje je Njemačka raspisala tjeralice, ne radi ubojstva Njemaca, nego radi ubojstva Hrvata? Ja bih rekla da od Josipovića nećemo čuti ništa po tom pitanju, on je svoje već rekao izborom svog savjetnika.

Doduše, da sam na mjestu Josipa Perkovića i ostale kompanije s tjeralica, ja bih se zamislila. Ipak se za informaciju o njima nudi od 3 do 5 tisuća eura, a, obzirom na nevjerojatno pohlepni karakter Ive Josipovića koji je cijeli svoj život, akademsku i političku karijeru u prvom redu podredio zgrtanju novaca i nekretnina ne birajući sredstva, ne bi bilo nimalo čudno da, ako mu se pruži prilika, proda savjetnikovog ćaću za koji eurić.

Jadne li zemlje, u kojoj oni koji su se za nju borili trunu po zatvorima, dok oni koji su u ratno vrijeme gradili poslovna carstva, putovali po inozemstvu i stvarali karijere danas vladaju njome. Jadne li zemlje, u kojoj je smrt pod komunističkom diktaturom našlo toliko ljudi, a danas su potomci njihovih likvidatora na ključnim pozicijama u toj istoj zemlji. I jadnog li naroda, koji nikako da shvati kako komunizam još uvijek vlada Hrvatskom, samo se sada drugačije zove.

I na kraju, od čega je to Josipović toliko u strahu? Pa imali smo deset godina za predsjednika tipa koji je svjedočio protiv Hrvata, koji je pričao neistine i obmanjivao narod na svakom koraku, koji je opravdavao zločine na Bleiburgu i križnim putevima, pa mu nije pala ni dlaka s glave.

Tko su ti koji Josipoviću pune glavu i u njega usađuju strah i paniku od policije, od tjelohranitelja, od nekakve paraobavještajne hobotnice na buzaru koja provaljuje u stanove, općenito od cjelokupnog sustava, do te mjere da je upravo Josipović taj koji je, iz vlastite gluposti, raskrinkao PARALELNI SUSTAV MOĆI koji ima svoje pipke, ili bolje reći glavu, u Uredu Predsjednika.

Isti udbaško-kriminalni sustav kojeg novi predsjednik Josipović, po uzoru na starog predsjednika Mesića, nastavlja svesrdno koristiti, ili, bolje rečeno isti udbaško-kriminalni sustav koji će za svoje prljave poslove nastaviti koristiti novog predsjednika kao lutku na koncu, isto kao što je koristio i starog. A to je bar lako. Dovoljno ga je malo isprepadati i usaditi mu paniku, i onda ponuditi uslugu kontrašpijunaže i zaštite, u zamjenu za potpunu poslušnost. A ako je u pitanju Josipović, kukavica i osoba s ogromnim manjkom karaktera i skrupula i ogromnim viškom pohlepe, onda zaista nema ničeg lakšeg na svijetu.

Diana Majhen

(opaska za predsjednika Josipovića: autorica teksta nije dio hobotnice ni bilo kojih drugih plodova mora, ne pruža tjelohraniteljske usluge i ne zna provaljivati u stanove, tako da predsjednik može mirno spavati)