BOLJE OD ČETNIKA NISMO NI ZAVRIJEDILI

I doista, nije prošlo dva dana, a ohrabreni Stanimirović izjavljuje kako na su na Ovčari pobijeni naši branitelji koji su se kamuflirali u ranjenike i kao takvi se sklonili u bolnicu. Takodjer izjavljuje kako rat u Vukovaru nisu počeli Srbi. Pa, ako nisu Srbi, onda smo mi, treće strane nije bilo. Jugočetnička armija naspram hrvatskih branitelja.

I dok se svaki Hrvat koji i malo voli svoju zemlju zgraža nad ovakvim Stanimirovićevim izjavama, sam Stanimirović, tako debelo ohrabren, čak ni tu ne prestaje. Pretpostavljam da u njegovom četničkom mozgu jednostavno nema prostora za razmišljanje, previše se tu bijesa nagomilalo zato što je tolike godine nakon pada njegove Krajine morao biti kuš. To je bila cijena koju je platio kako bi četnici ušli u hrvatsku Vladu, a on sa još par svojih drugara  zasjeo u saborske fotelje,  umjesto da su otišli tamo gdje ih se trebalo poslati, u zatvor.

S koje god strane okreneš, kako god uzeo Stanimirovićevu izjavu, iz njega progovara isti onaj četnik kakav je bio kao gradonačelnik Vukovara, kada je odvodjenje ranjenika iz bolnice i njihovo ubijanje proglasio srpskim uspjehom rušenja posljednjeg ustaškog utočišta.

Ona maska koju je teškom mukom održavao sve do Tadićevog dolaska pala je munjevitom brzinom, pravilno ocijenivši da sve dok je Ivo Josipović predsjednik Hrvatske, četnici mogu gaziti po hrvatskim grobovima, bivši funkcioneri tzv Krajine mogu pljuvati po poginulim hrvatskim braniteljima i ranjenicima, a srpske novine usred Hrvatske mogu se sprdati na račun Hrvatske i Hrvata općenito.
Tu je još i podrška HDZ-a i SDP-a, koji bi čini se vlastitu majku prodali četnicima kako bi se popeli na vlast, te koji nemaju ni trunčicu morala i obzira prema narodu koji ih bira, nego im je svaki četnik dobrodošao ako im može pomoći da pomoću njega vladaju Hrvatskom. Što će taj četnik govoriti i raditi, to ih ni najmanje ne brine. Glavno da su oni na vlasti, sve ostalo je nebitno. Uključujući i Hrvatsku.

Ivo Josipović pak, postigao je sve što je htio. Silom, pomoću ogromnog vojnog i policijskog osiguranja, doveo je Tadića u Vukovar, te uspješno započeo proces integracije Hrvatske u Srbije u neku novu balkansku federaciju. Bit će da mu Jugoslavija toliko nedostaje, da je spreman učiniti sve ne bi li dobio, ako već ne nju nazad, a ono bar nešto što će biti njena nasljednica.

A ovo je tek početak.

Koliko li će tek ohrabrenja donijeti četnicima najavljeni Tadićev posjet Zagrebu i što će se dogadjati nakon njega, ako se nakon ovog prvog već pljuje po Ovčari?
Moguće će Stanimirović ili neki drugi njegov drugar zatražiti da se Hrvati javno ispričaju što su jugočetnici potrošili toliko metaka i zakrvarili toliko noževa na Ovčari.
Josipović bi vjerojatno na tako nešto odgovorio u svom uobičajenom stilu, kako „nije dobro dizati tenzije“ i to bi bio vrhunac njegovog suprostavljanja takvim izjavama, a sve u ime hrvatskog naroda. Dok bi HDZ i SDP pažljivo vagali svoje reakcije, u strahu da će ih na slijedećim izborima njihovi četnički partneri ostaviti na suhom.

SDP-ova šutnja nakon ove Stanimirovićeve izjave jednaka je HDZ-ovoj kritici, obzirom da je SDSS na vlast doveo upravo HDZ. Ne znaš koji su bolji, kojima je više stalo do očuvanja integriteta Domovinskog rata i hrvatskih branitelja. A da shvate ove riječi, vjerojatno bi trebale biti napisane ne na hrvatskom, nego na srpsko-hrvatskom jeziku, jer izgleda samo taj govor razumiju.
I dok se približava godišnjica pada Vukovara, kada je svakom domoljubnom Hrvatu teže nego ikada u godini, nama četnik usred Hrvatske objašnjava kako smo sami krivi što je Vukovar srušen do temelja, što su naši ljudi pobijeni i odvedeni tako da im do danas ne znamo grob, a njega se i dalje nitko ne usudi prozvati za tako nešto i zatražiti temeljitu istragu oko njegove uloge u Domovinskom ratu, koja sigurno nije bila mala obzirom na funkciju koju je obnašao u četničkoj vladi.

I dok bivši logoraši svjedoče o tome da ih je osobno Stanimirović razdvajao u logorima, Hrvatska šuti i pravi se da ne čuje. Sve u strahu, da će dobiti po glavi ako te ljude nazove njihovim pravim imenom. ČETNICI.

Pa valjda onda bolje nismo ni zavrijedili.

Diana Majhen