Bijelci – SI 0019
K – 24/92-33
REPUBLIKA HRVATSKA
OKRUŽNI SUD SISAK
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE !
Okružni sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Barać, predsjednika vijeća, Alemke Sladić, člana vijeća i Nataše Galinić, zapisničara, u krivičnom predmetu protiv I- opt. Radišević Nikole, II- opt. Zubanović Jove, III- Plavljanić Sime i IV- Paunović Dušana, zbog krivičnog djela iz čl. 142. st. 1. OKZRH, nakon dana 25. svibnja 1993. godine, u odsutnosti optuženih, prisutnosti zamjenika okružnog javnog tužitelja Miljenka Ugarković i branitelja optuženih Anemarije Benzon, odvjetnice iz Siska, održane glavne i javne rasprave izrekao je u objavio
P R E S U D U
I – optuženi NIKOLA RADIŠEVIĆ, zvani Tito, sin Ljubana,
rođen 29. kolovoza 1960. godine u Joševici, SO Petrinja, gdje i prebiva
na kbr. 116, Srbin, zemljoradnik
II – optuženi JOVO ZUBANOVIĆ, sin Stanka, rođen 11. svibnja 1960.
godine u Joševici, SO Petrinja, sa
prebivalištem u Petrinji, Malinova
(odvojak) b.b.
III – optuženi SIMO PLAVLJANIĆ, sin Dušana, rođen 2. siječnja
- godine u Jošavici, SO Petrinja
sa prebivalištem na kbr. 127, Srbin,
valjač metala
IV – optuženi DUŠAN PAUNOVIĆ, sin Milana, rođen 1. siječnja
- godine u Joševici, SO Petrinja
gdje prebiva na kbr. 4,
k r i v i s u
što su :
dana 16. kolovoza 1991. godine , oko 7,00 sati u selu Pecki – zaseok Bijelci, kao pripadnici nelegalnih četničkih formacija tzv. SAO Krajina, kojima je bio cilj podrivanje i obaranje novouspostavljenog demokratskog društva u Republici Hrvatskoj, protivno odredbama Konvencije o zaštiti građanskih osoba za vrijeme oružanog sukoba, prema unaprijed stvarnom zločinačkom planu, znajući da mještani sela Pecki, Horvat Stjepan, Horvat Đuro, Horvat Mato i Bugarin Ivan svakodnevno u jutarnjim satima odlaze hraniti svoju stoku u zaseok Bijelci, na osamljenom putu naoružani puškama i sjekirama, ove bez ikakva razloga napali, samo zato što su pripadnici hrvatske nacionalnosti, ispalivši u njih više hitaca iz pušaka, te udarajući ih ušicom sjekire po glavi i tijelu pri čemu su ovi zadobili povrede i to : Horvat Stjepan strijelnu ranu u području trbuha i zdjelice, Horvat Đuro mnogostruke teške rane povrede strijelnih rana i posjekotina, Horvat Mate strijelnu ranu trupa i otvoreni prijelom lubanje i Bugarin Ivan mnogostruke teške tjelesne povrede, kojima su povredama ovi ubrzo nakon toga podlegli,
dakle, kršeći odredbe međunarodnog prava lišili života više civila,
čime su počinili krivično djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava – ratnim zločinom protiv civilnog stanovništva u čl. 142. st. 1. OKZRH (sada čl. 120. st. 1. OKZRH), pa se temeljem istog zakonskog pr
O S U Đ U J U
SVAKI OD OPTUŽENIH NA KAZNU ZATVORA U TRAJANU OD 20 (DVADESET)
GODINA.
Temeljem propisa čl. 343. st. 1. ZKP-a nad svakim od optuženih određuje se pritvor.
Temeljem propisa čl. 90. 1. ZKP-a u svezi čl. 87. st. 2. toč. 1. 6 ZKP-a optužnici su dužni solidarno platiti troškove krivičnog postupka u iznosu od 375.000. – HRD i svaki platiti paušalni iznos od 5.000.- HRD.
O b r a z l o ž e nj e
Okružno javno tužilaštvo Sisak, optužnicom od 30. studenog 1992. godine, oznake KT- 178/92, stavilo je na teret optužnicama Radešić Nikoli, Zubanović Jovi, Plavljanić Simi i Paunović Dušanu izvršenje krivičnog djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava – ratnog zločina protiv civilnog stanovništva – označenog u čl. 142. 1. OKZRH, činjenično, pobliže opisano izrekom ove presude.
Istovremeno sa podnošenjem optužnice stavljen je prijedlog da se glavna rasprava održi u odsutnosti optuženih s razloga što isti nisu dostižni državnim organima, a postoje naročito važni razlozi da im se sudi iako su odsutni.
Prijedlogu okružnog javnog tužitelja je udovoljeno pravomoćnim rješenjem vijeća oznake Kv – 101/92 od 30. prosinca 1992. godine.
Braniteljica optuženih Anamarija Benzon, odvjetnica iz Siska, pa i po provedenom dokaznom postupku, smatra da nije dokazano postupanje okrivljenih na način kako su tuženi, slijedom čega predlaže da ih sud oslobodi optužbe.
Svojstvo civilnih osoba navedenim u izreci ove presude nitko nije osporio.
Svjedoci xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx uvjerljivo i detaljno podkrijepili su, svaki u ponekom dijelu, ali svaki, u potpunosti, navode optužnice.
Uračunljivost ni jednog od optuženih nije ničim, te ni po kome, bila dovedena u dvoboj tokom cijelog postupka.
Kako su krivična djela svakoga od optuženih odnosno krivično djelo, kako je tuženo, učinjeno napadom na živote i tijela ubijanjem civilnih osoba zaštićenih osoba međunarodnim pravom (Ženevska Konvencija i dr.) a za vrijeme oružanog sukoba, to su se u postupcima svakog od optuženih stekla sva bitna obilježja krivičnog djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava – ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, označeno u čl. 142. st. 1. OKZRH.
Povreda međunarodnog prava u opisu krivičnog djela stavljenog na teret optužnicom svakom od optuženika po na osob predstavlja objektivni uvjet kažnjivosti kojima je posebno određen značaj i okvir protupravnosti ovog krivičnog djela u tom pravcu, da djelo mora biti protupravno i po međunarodnom pravu da svojim postupcima krše pravila međunarodnog prava.
Nije dvojbena, dakle, krivična odgovornost ni jednog od optuženih.
Prilikom odmjeravanja kazne, imajući u vidu svrhu kažnjavanja (čl. 31. OKZRH) stupanj krivične odgovornosti, pobude iz kojih je djelo učinjeno, jačinu povrede zaštićenog dobra i okolnosti pod kojima je djelo učinjeno, sud je izrekao svakome od optuženih kaznu zatvora u trajanju od 20 godina u uvjerenju da je jedino takova kazna odgovarajuća težini od njih učinjenog.
Visina izrečene kazne zahtjeva, pozivom na propis čl. 343. st. 1. ZKP-a, određivanje pritvora.
Odluka o trošku krivičnog postupka, koji je odmjeren prema stvarno nastalim izdacima tokom istog, temelji se na izreci citiranim propisima, s tim, da je paušalni iznos odmjeren srazmjerno duljini trajanja i složenosti postupka.
U Sisku, dana 25. svibnja 1993.
ZAPISNIČAR PREDSJEDNIK VIJEĆA
Nataša Galinić, v.r. Željko Barać v.r.
SI 0001
K – 28/93 – 17
REPUBLIKA HRVATSKA
OKRUŽNI SUD SISAK
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE !
Okružni sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Barać, Predsjednika vijeća, Alemke Sladić, člana vijeća, sudaca porotnika Ivana Zlovolić, Đure Sertić, Ivana Blažinić, članovi vijeća i Nataše Galinić, zapisničar, u krivičnom predmetu protiv Liljak Nikole, 5. listopada 1993. godine, u odsutnosti optuženog, a u prisutnosti zamjenika okružnog javnog tužitelja Ivana Petrkač i branitelja optuženika Zorka Kostanjšek, odvjetnika iz Siska, održane glavne i javne rasprave, izrekao je i javio
P R E S U D U
Optuženi NIKOLA LILJAK, zv. Maček , sin Vlade i Marije, rođen
- ožujka 1948. godine u Borovcu
gdje i prebiva na kbr. 26, Opć. Novska, Srbin
k r i v j e
što je:
u tijeku 1991. godine u Borovcu, kao pripadnik četničko – terorističkih formacija tzv. SAO Krajina u oružanoj pobuni protiv Republike Hrvatske, protivno odredbama Ženevske konvencije o zaštiti građanskih osoba za vrijeme rata, u više navrata sam i sa svojom grupom kojom je komandirao, uhićivao, tukao, zatvarao, palio, rušio, pucao i pljačkao imovinu mještana Borovca, pa je tako :
– dana 05. rujna 1991. godine u Borovcu uhitio Luku Filipović, Josipa Kvočić, Đuru i Jelenu Bogunović, te Vladu Ivaštinović, te ih sproveo u zatvor u Okučane i Staru Gradišku, gdje su isti zadržani i tučeni, a potom naredio da se sva imovina Kvočić Josipa zapali, što je i učinjeno, tako da je ostalo samo zgarište od cjelokupne imovine Kvočić Josipa,
– 22. rujna 1991. godine oko 15,30 sati u Borovcu osobno bacio ručnu bombu ispred kuće vlasništvo Brulja Ivana, koja je eksplodirala i oštetila djelove kuće, a potom je iz vojničke puške ispalio metak i njime u glavu pogodio Brulja Ivana, nanijevši mu time tešku i po život opasnu tjelesnu povredu,
– dana 11. studenog 1991. godine oko 10 sati u Borovcu naredio svojoj grupi da se pod crkvu Sv. Martin podmetnu mine i aktiviraju, što je i učinjeno, usljed čega je navedena crkva u potpunosti srušena i uništena,
– neutvrđenih dana, tjekom 1991. godine u Borovcu iz garaža, dvorišta i kuća, uzeo traktore vlasništvo Grgić Ivana, Grgić Slavka, Ivaštinović Ive i Rudolfa, te televizor, radio i berač kukuruza vlasništvo Ivanović Antuna, te navodno zadržao za sebe,
dakle, kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba i okupacije civilno stanovništvo mučio, protuzakonito zatvarao, nanosio mu povrede tjelesnog integriteta, rušio sakralne objekte i pljačkao imovinu,
čime je počinio krivično djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava – ratnim zločinom protiv civilnog stanovništva – označeno u čl. 120. st. 1. OKZRH, pa se temeljem istog zakonskog propisa
O S U Đ U J E
NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 20 (DVADESET) GODINA.
Temeljem propisa čl. 343. st. 1. ZKP-a nad optuženikom se određuje pritvor.
Temeljem propisa čl. 90. st. 1. ZKP-a u svezi čl. 87. st. 2. toč. 1. – 7. ZKP-a optuženik je dužan platiti trošak krivičnog postupka u iznosu od 405.000. – HRD te paušalni iznos od 5.000. – HRD.
O b r a z l o ž e nj e
Optužnicom Okružnog državnog odvjetništva Sisak od 21, svibnja 1993. godine KT – 180/92 Liljak Nikoli stavljeno je na teret izvršenje kaznenog djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava – ratni zločin protiv civilnog stanovništva – iz čl. 120. st. 1. OKZRH.
Istovremeno je stavljen prijedlog da glavna rasprava bude održana u odsutnosti optuženika. To stoga, što isti nije dostupan državnim organima, a postoje naročito važni razlozi da mu se sudi iako je odsutan.
Prijedlogu Okružnog državnog odvjetništva udovoljeno je pravomoćnim rješenjem ovoga suda Kv – 94/93 od 30. lipnja 1993. godine.
Tokom dokaznog postupka saslušani svjedoci Grgić Mirko, Filipović Luka, Brulja Katarina, Bogunović Đuro, Ivaštinović Nikola, Brulja Ivan, Ivaštinović Mato, Bogunović Jelena, Bulatović Reza, Ivaštinović Marija, Ivaštinović Rudolf, Ivaštinović Ankica i Filipović Marija u cijelosti su podkrijepili ama baš svaku tvrdnju optužnice, pa tako, da je optuženik bio u vrijeme događaja pripadnik četničko – terorističke formacije, da je 05. rujna 1991. godine u Borovcu uhitio Filipović Luku, Kvočić Josipa, Jelenu i Đuru Bounović te Ivaštinović Vladu, proveli ih u zatvor u Okučane, gdje su zadržani i tučeni, a potom naredio da se imovina Kvočić Josipa zapali, da je dana 22. rujna 1991. godine osobno bacio ručnu bombu pred kuću Brulja Ivana, a ova eksplodirala i oštetila kuću, a potom iz vojničke puške ispalio metak u glavu Brulja Ivana, nanijevši mu tešku i po život opasnu životnu povredu, da je dana 11. studenog 1991. godine naredio miniranje crkve Sv. Martin u Borovcu, što je uzrokovalo njeno rušenje, da je tokom 1991. godine u Borovcu iz dvorištu kuća traktore Grgić Ivana i Slavka, Ivaštinović Ive i Rudolfa, te televizor, radio i berač kukuruza Ivanović Sntuna, zadržavši to za sebe.
Obrana ni jednom riječju nije prigovorila istinitosti rečenom po svjedocima.
Svojstvu oštećenika kao civilnih stanovnika nitko nije tome osporio.
Nema dvojbe da se sve to zbivalo za vrijeme oružanog sukoba a suprotno pravilima međunarodnog prava, konkretno Ženevske konvencije o zaštiti civilnog stanovništva za vrijeme ratnog sukoba, a od 1949. godine.
Povreda međunarodnog prava Ženevske konvencije, koja je već naprijed već označena, predstavlja objektivni uvjet kažnjivosti. Znači, da nije za krivičnu odgovornost optuženika važna njegova spoznaja da svojim postupanjima krši pravila međunarodnog prava.
Uz, izrijekom, stavljeno do znanja obrani neosporavanje točnosti činjeničnih navoda optužnice, ovaj sud ne može prihvatiti tvrdnju te iste obrane kako u konkretnom slučaju treba primijeniti zakon o oprostu od krivičnog progona i postupka za krivična djela počinjena u oružanim sukobima i u ratu protiv Republike Hrvatske.
To stoga, što se, po ocjeni ovog suda, obrana neutemeljeno poziva na primjenu spominjanog Zakona, ni ne pokušavajući spomenuti bilo koju od osnova za primjenu istog, a sud, kad već zna takovu tvrdnju obrane, sam ne nalazi osnova za njegovu primjenu.
Prilikom odmjeravanja kazne optuženiku, imajući u vidu svrhu kažnjavanja (čl.. 31. OKZRH) stupanj krivične odgovornosti, pobude iz kojih je djelo učinjeno, sud je optuženom Liljak Nikoli izrekao kaznu zatvora u trajanju od 20 godina, a u uvjerenju da je jedino takova kazna odgovarajući težini od njega učinjenog kaznenog djela.
Određivanje pritvora uslijedilo je primjenom propisa čl. 353. st. 1. ZKP-a.
Odluka o nadoknadi troškova krivičnog postupka temelji se na izreci citiranim propisima, a sam trošak odmjeren je prema stvarno nastalim izdacima.
Paušalni iznos sramjeran je duljini trajanja postupka.
U Sisku, dana 5. listopada 1993.
ZAPISNIČAR PREDSJEDNIK VIJEĆA
Nataša Galinić, v.r Željko Barać
POUKA O PRAVNOM LIJEKU :
Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Branitelju optuženika kojemu je suđeno u odsutnosti taj rok za podnošenje žalbe počinje teći protokom osam dana za koje vrijeme je presuda bila izvješena na oglasnoj ploči suda (čl. 115. st. 4. ZKP-a).
Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda Vrhovnom sudu Republike Hrvatske.
