Benkovac – ZD 0031
REPUBLIKA HRVATSKA
MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA
POLICIJSKA UPRAVA ZADAR
Odjel za operativne poslove
Broj : 511 – 17 – KU 39/92. AM.
Datum 28.05.1992. god.
O K R U Ž N O M JAVNOM TUŽIOCU
Na osnovi člana 151. stav 6. Zakona o krivičnom postupku podnosi se :
KRIVIČNA PRIJAVA
1. IVANIŠEVIĆ STEVO zvani, otac Dušan,
rođen dana 12.08.1962. u Benkovcu, općina Benkovac, R Hrvatska , stanuje u Kožlovcu, općina Benkovac , narodnost Srbin
2. ARDALIĆ NEVEN, sin Milana, rođen 01.11. 1962. godine u Smilčiću, općina Benkovac, sa prebivalištem u Smilčiću, Srbin
Prijavljivan : veza naše krivične prijave KU – 2992/91;
3. BALJAK NEBOJŠA, sin Todora, rođen 12.04.1963. godine u Kožlovcu, općina Benkovac, sa prebivalištem u Kožlovcu, Srbin,
4. DODIG BOŽO, sin Đure, rođen 24.05.1948. godine u mjestu Ceranje Gornje, općina Benkovac, sa prebivalištem u Ceranje Gornje, Srbin
Prijavljivan : Veza naša krivična prijava KU – 598/92 ;
5. DRAČA SLAKO, zv. ”Vepar”, sin Mile, rođen 23.03.1955. godine u Zemuniku Gornjem, općina Zadar, sa prebivalištem u Zemuniku Gornjem, Srbin,
Prijavljivan : veza naša krivična prijava KU – 716/92 ;
6. ERCEG ZORAN, zv. ”Šugi”, sin Nikole, rođen 23.09.1965. godine, u Zemuniku Gornjem, općina Zadar, sa prebivalištem u Zemuniku Gornjem, Srbin
7. GRAOVAC ZORAN, sin Ljubomira, rođen 22.10.1961. godine u Brgudu, općina Benkovac, sa prebivalištem u Brgudu, Srbin,
8. KOLUNDŽIĆ LJUBO, sin Nikole, rođen 12.02.1945. godine u Kakmi, općina Benkovac, sa prebivalištem u Kakmi, Srbin,
9. MARUNIĆ MILAN, sin Uroša, rođen 29.10.1956. godine, u Bjelini, općina Benkovac, sa prebivalištem u Zadru, Z. Dalmatinske br. 1. /sada u Bjelini/, Srbin,
10. MILIĆ DRAGAN, sin Aleksandra, rođen 28.05.1968. godine, u Obrovcu, sa prebivalištem u Obrovcu, B. Jokića br. 35, Srbin, pripadnik tzv. ”Milicije SAO Krajine”
Prijavljivan : veza naša krivična prijava KU – 1439/92 ;
11. PAVIĆ RADOVAN, sin Đure, rođen 12.02.1969. godine u Zadru, sa prebivalištem u Zadru, S. Šolaje br. 45 /sada na području općine Benkovac/, Srbin,
12. PUCAR SAŠA, sin Stanke, rođenog 03.04.1971. godine u Zadru, sa prebivalištem u Zadru, V. Lisinskog bb /sada nastanjen u mjestu Lisčić, općina Benkovac/, Srbin, pripadnik rezervnog sastava JA,
13. PUPOVAC NADA, kći Mihajla i majke Sav, rođene 1958. godine u Perušiću, općina Benkovac, sa prebivalištem u Perušiću, Srpkinja,
Prijavljivana : veza naša krivična prijava KU – 2992/91 ;
14. STANKOVIĆ MILENKO, sin Mirka, rođen 29.10.1956. godine u Benkovcu, sa prebivalištem u Zadru, Z. Dalmatinske 1, / sada nastanjen u Benkovcu/ pripadnik tzv. ”Milicije SAO Krajine”, bivši djelatnik PU Zadar, Srbin
Prijavljivan : veza naša krivična prijava KU – 568/92 ;
15. ŠTRBAC PETAR, sin Dušana, rođen 25.01.1968. godine u mjestu Zapužane, općina Benkovac, sa prebivalištem u Zapužanima, Srbin,
Prijavljivan : veza naše krivične prijave KU – 598/92 ;
16. TAMPOLJA MOMČILO, zv. ”Bajo”, sin Drage, rođen 09.09.1962. godine u Brgudu, općina Benkovac, sa prebivalištem u Brgudu, Srbin ;
17. UZELAC MILE, sin Save, rođen 22.04.1973. godine u Benkovcu, sa prebivalištem u Kožlovcu, općina Benkovac, Srbin,
18. TADIĆ ZORAN, ostali podaci nepoznati
19. RNJAK, policajac tzv. ”Milicije SAO Krajine”, ostali podaci nepoznati
20. DRAČA GORAN, ostali podaci nepoznati
Operativnim radom, u smislu čl. 151. ZKP-a preuzetog zakona /”NN” br. 53/91/, ovlašteni djelatnici Odjela za operativne poslove PU – Zadar došli su do saznanja da postoji osnovana sumnja da su prijavljene osobe počinile kaznena djela iz čl. 236 F ”Oružana pobuna”, čl. 236 G i 236-o u svezi čl. 236-g ”Terorizam” i čl. 236 L ”Udruživanje radi neprijateljske djelatnosti”, KZ RH.
IVANIŠEVIĆ STEVO, postoji osnovana sumnja da je počinio kazneno djelo iz čl. 236-o u svezi čl. 236-g KZ RH, na način da je dana 21.03.1992. godine u 21,10 sati u mjestu Podgrađe, općina Benkovac iz vatrenog oružja lišio života Žilić Nikolu, pok. Petra, rođen 03.01.1945. godine u Podgrađu, općina Benkovac, sa prebivalištem u Podgrađu, po nacionalnosti Hrvat.
Na licu mjesta nije izvršen očevid, niti su poduzete ostale radnje, jer je kazneno djelo počinjeno na privremeno okupiranom području, a prijavljeno je od strane Žilić Janje, supruge ubijenog Žilić Nikole, o čemu je sastavljena službena zabilješka, koju vam u prilogu dostavljamo.
Djelo se vodi u ovoj PU pod brojem KU – 39/92.
2. IVANIŠEVIĆ STEVO, ARDALIĆ NEVEN, BALJAK NEBOJŠA, DODIG BOŽO, DRAČA SLAVKO, ERCEG ZORAN, GRAOVAC ZORAN, PAVIĆ RADOVAN, PUCAR SAŠA, PUPOVAC NADA, ŠTRBAC PETAR, TAMPOLJA MOMČILO, UZELAC MILE, TADIĆ ZORAN, DRAČA GORAN, KOLUNDŽIĆ LJUBO, MILIĆ DRAGAN i MARUNIĆ MILAN :
Postoji osnovana sumnja da su navedene osobe počinili kaznena djela iz čl. 236-1 ”Udruživanje radi neprijateljske djelatnosti” i čl. 236-g ”Terorizam” KZ RH, na način da su se udružile u terorističku organizaciju ”Belo orlovi”. Prijavljeni su u maskiranim uniformama sa oznakama terorističke organizacije ”Beli orlovi” i naoružani automatskim puškama i škorpionima početkom 01. mjeseca 1992. godine došli u mjesto Lisčić i Podgrađe, općina Benkovac, nastanjena pretežno hrvatskim pučanstvom.
Dolaskom u selo prijavljeni su palili kuće, pljačkali i prijetili mještanima hrvatske nacionalnosti da se isele, te takvim svojim ponašanjem stvorili osjećaj nesigurnosti kod mještana, a sve u namjeri ugrožavanja Ustavom utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva ili sigurnosti Republike Hrvatske.
Dana 16/17. 03. 1992. godine prijavljeni su zapalili kuću Čerina Marka, u mjestu Podgrađe, o čemu su izvješteni našim posebnim izvještajem broj : 511-17-03/29-80/249/92. od 16.04. 1992.
Djelo se vodi u ovoj PU pod brojem KU – 40/92.
3. STANKOVIĆ MILENKO i RNJAK /ostali podaci nepoznati/, pripadnici tzv. ”Milicija SAO Krajina” počinili su kažnjeno djelo iz čl. 236 F ”Oružana pobuna” KZ RH, na način da su dobrovoljno pristupili nelegalnoj formaciji tzv. ”Milicija SAO Krajina” – PS Benkovac, te su polovinom 09. mjeseca 1991. godine od mještana hrvatske nacionalnosti iz mjesta Lisčić i Podgrađe, općina Benkovac oduzeli velike količine oružja, bez izdavanja potvrde o oduzetom oružju.
Djelo se vodi u ovoj PU pod brojem KU – 41/92.
Na okolnosti izvršenja opisanih kaznenih djela od strane prijavljenih osoba, obavili smo informativne razgovore sa ŽILIĆ JANJOM, ČERINA MARKOM, ČERINA IVANOM i PUCAR STANKOM, očemu smo sačinili službene zabilješke, koje vam u prilog dostavljamo.
Sa prijavljenim osobama nismo obavili informativne razgovore, jer nam nisu dostupni, jer se nalaze na privremeno okupiranom području.
O daljnjim poduzetim mjerama biti ćete izvješteni.
Prilog : 4
NAČELNIK ODJELA
Marin Orlić
REPUBLIKA HRVATSKA
MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA
POLICIJSKA UPRAVA ZADAR
POLICIJSKA STANICA ZADAR
Datum : 27.03.1992. godine
ZAPISNIK
O ZAPRIMANJU KRIVIČNE PRIJAVE
Sastavljen u Policijskoj upravi Zadar
Dana 27..03.1992. godine
Prisutni : xxxxxxxxxxxxxxxx , ovlaštena službena osoba
Započeto sa radom u 12,55 sati.
Pristupio je : xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx
Zanimanje : xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx
Općina Benkovac , star xxxxxxxxxxxx. godine, oštećen krivičnim djelom – nije oštećen krivičnim djelom.
Prijavilac je prema članu 150. stav 2. ZKP-a prethodno upozoren da će učiniti krivično djelo lažnog prijavljivanja prema članu 185. KZ-a RH, ako prijavi određenu osobu da je učinila krivično djelo za koje se goni po službenoj dužnosti iako zna da ta osoba nije učinilac, kao i onda ako prijavi da je učinjeno krivično djelo za koje se goni po službenoj dužnosti iako zna da to djelo nije učinjeno, ili ako sam sebe prijavi za takvo djelo, iako ga nije učinio.
Prijavilac izjavljuje : (Opis događaja)
”Dana 17. 03. 1992. godine oko 05,00 sati zapazio sam da su mi okupatorska vojska i četnici zapalili kuću prizemnicu dimenzija 11×10 m komplet namještena. Istu kuću su zapazili dok smo žena i ja spavali preko puta u drugoj kući, također moje vlasništvo. Vozilo marke ”Zastava 101”, reg. oznaka xxxxxxxxxxxxxxxxx otuđili su mi negdje u prvom mjesecu ove godine. Zbog tih događaja kao i raznih prijetnji, odlučio sam prijeći u Zadar prilikom razmjene 17. 03. 1992. godine . Tom prilikom u Podgrađu su mi ostale uz navedenu kuću jedna kuća na kat, komplet namještena dimenzija 12×9 m, te dvije stare kuće 8×6 i 5×5 m, namjenjene za smještaj stoke i sijena. Od pokretne imovine mi je ostalo : traktor marke ”Zetor” sa svim priključcima, motokultivator marke ”Goldoni” sa pumpom za prskanje, motokultivator marke ”MT Agrija” i motokultivator marke ”Barbieri Falkon” sa priključkom za frezanje, traktor marke ”Univerzal”, rumunjske proizvodnje, plastična cisterna za prijevoz vode, el. Pila za rezanje kamena nepoznate marke, el. Mlin za mljevenje pšenice i kukuruza nepoznate marke, kazetofon ”Grundig”, kazetofon nepoznate marke, te razni alat.
Predpostavljam da su ovo djelo počinili okupatorska vojska i četnici za vrijeme boravka u Podgrađu.
Ovim djelom pričinjena mi je materijalna šteta, koju ni sam ne mogu procijeniti.
Poučen sam da prema odredbi člana 59. ZKP-a imam pravo da u toku istrage upozorim na sve činjenice i da predlažem dokaze koji su od važnosti za utvrđivanje krivičnog djela, pronalaženje učinioca krivičnog djela i utvrđivanje imovinsko-pravnog zahtjeva te da imam pravo razmatrati spise i razgledati predmete koji služe kao dokaz.
Zapisnik mi je prema članu 80. st. 1. ZKP-a pročitan, pa izjavljujem da zapisnik po svom sadržaju odgovora mojoj izjavi.
Završeno u 13,10 sati.
Ovlaštena službena osoba : Zapisničar : Podnosilac prijave :
POLICIJSKA UPRAVA ZADAR
ODJEL ZA OPERAT. POSLOVE
Zadar, 27. 03. 1992.
SLUŽBENA ZABILJEŠKA
Sastavljena u Policijskoj upravi Zadar, povodom obavljenog informativnog razgovora s xxxxxxxxxxxxx, sin xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx
U obavljenom informativnom razgovoru xxxxxxxxxxxxxxxxx dao je slijedeće obavijesti :
”Nalazio sam se u rodnom selu Podgrađe, SO Benkovac gdje mi je stalno prebivalište, sve do 17.03. 1992. g. kada sam isto bio primoran napustiti zbog ugroženosti osobnog života. Podgrađe sam napustio zajedno sa svojom suprugom xxxxxxxxxxxxx a posredstvom Crvenog križa dok su moja djeca to učinila na samom početku agresije RH-u. To je isto učinila i većina stanovnika Podgrađa tako da ih u Podgrađu nema više od tridesetak. U selu se više nije moglo izdržati zbog čestih prijetnji pripadnika četničkih formacija kao i pripadnika policije tzv. ”SAO Krajine”. U Liščiću su početkom prvog mjeseca 1992. g. došli pripadnici ”belih orlova” koje je predvodio izvjesni Tadić Zoran koji je u naše krajeve došao iz Srbije. Došlo ih je oko tridesetak a u Liščiću im je bila glavna baza. U Podgrađe su došli sredinom 01. mjeseca 1992. godine a nama su se predstavili kao naši čuvari. Njihovo pojavljivanje u našem selu kod nas je izazvalo strah i paniku i tako da mi u njima nismo vidjeli naše čuvare već naše neprijatelje. Isti su nam u selu prijetili govoreći nam zašto se ne iseljavamo, pljačkali su kuće iseljenih Hrvata, čak su od nas tražili da im dajemo i spremamo hranu. Među pristiglim tzv. čuvarima sela bili su : Milan Marunić iz Bjeljine, Neven zv. ”Šugi” iz Zemunika, Štrbac /bio policajac/ iz Zapužana, Neven Ardalić. Nada Pupovac iz Perušića, Graovac Zoran iz Beograda, Baljak Nebojša sin Tode iz Kožlovca, Ivanišević Stevo iz Kožlovca, Uzelac Milan iz Kožloca, Koluđić Ljubo i Milić Dragan /bio policajac/ kojeg su nakon desetak dana istjerali iz sastava ”belih orlova” tako da je prešao u policiju a raspoređen je u Brgud. Dana 16/17. 03. 1992. g. tj. noć prije nego što ću otići iz Podgrađa meni je zapaljena kuća a smatram da je nitko nije zapalio već pripadnici ”belih orlova” koje sam naprijed naveo. Napomenuo bih da su isti bili obučeni u maskirne uniforme, na rukavima su imali oznake sa dva ”bela orla”, nosili su kape na kojoj se nalazila zastava R Srbije sa četiri slova C, a od oružja su imali automatske puške i škorpione. Navedeni pripadnici su kako sam već rekao pljačkali i krali po selu a skoro svaku noć bi se napili te bih pucali oko naših kuća što je kod nas izazvalo strah i i što nas je natjeralo da napustimo svoja ognjišta.
Zabilješku sastavio
POLICIJSKA UPRAVA ZADAR
ODJEL ZA OPERATIV. POSLOVE
Zadar, 14.04.1992.
SLUŽBENA ZABILJEŠKA
Sastavljena u Policijskoj upravi Zadar, povodom obavljenog informativnog razgovora sa xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx
Razgovor je vođen na okolnosti ubojstva njenog supruga xxxxxxxxxxxxxx u Podgrađu, pa izjavljuje :
”Ja sam 27.03.1992. došla iz Podgrađa uz pomoć Crvenog križa kao i ostale osobe koje odlaze sa okupiranih područja u Zadar. Dok sam bila u Podgrađu imali smo kao obitelj svakodnevne prijetnje, maltretiranja od strane pripadnika neprijateljskih formacija.
Dana 21.03.1992. g. sjećam se da je bila subota oko 21,10 sati navečer na našem dvorištu ispred kuće, ubijen je moj suprug xxxxxxxxxxxxxx. Tog dana nešto prije 19,00 sati moj suprug je otišao kod susjede Bačić Jele, da nazove odvjetnika u Benkovcu Ratomira Kužeta, u svezi našeg odlaska u Zadar. Oko 19,40 sati vratio se kući a sa njim je došla i supruga bivšeg policajca Uroša Dobrića koja se zove Nevenka. Ona i njena obitelj su uselili u kuću Bačić Nenada, međutim ona često navrati kod nas i prespavati jer je bila sama pa se tako osjeća sigurnije. Nakon dnevnika smo večerali i moj suprug se oko 21,00 sat uputio na spavanje u novu kuću koja se nalazi malo dalje od stare kuće, u kojoj smo mi žene ostale razgovarati. Nakon desetak minuta čula sam rafal, imala sam osjećaj kao da mi je ispaljen pod prozorom. Znala sam da nešto nije u redu i istrčala sam prema novoj kući i vidjela da su vrata zaključana. Tu su se vrlo brzo stvorili i Tampolja zv. Bajo, erceg zv. Šugi iz Zemunika, Milomir iz Loznice ne znam mu prezime, Neven Ardalić te neki Dodig. Vidjela sam da mi je suprug mrtav na dvorišt. Znam da je netko od ovih koji su se tu zatekli pozvao policiju iz Benkovca koja se navodna uputila ali iz nekog razloga su došli samo do Bukovića i vratili se natrag. Svi ovi gore navedeni nalaze se u jednoj kući nedaleko naše i navodno su tu da nas čuvaju.
Koliko ja vidim oni uglavnom kradu, peku ukradene janjce i tada ih se skupi i do dvadeset. Glavni u mjestu za teritorijalnu obranu je Zoran Tadić, koji se prema nama nije ponašao loše, uzimao nas je u zaštitu, većina ostalih priča stalno o ustašama, o tome da u Zadru nema više nijednog Srbina te da je većina Srba spaljena u Ninu. Jedan čovjek koji se preziva Pavić, a živio je u Šolajinoj ul. U Zadru posebno se i ističe i priča i prijeti groznim stvarima pa mislim da je spreman na sva zlodjela. Grozdana Viduka koja je udata za Viduku Davora iz Pridrage koji je sada izbjeglica u ”Piniji” a Grozdana radi kao medicinska sestra u zadarskoj bolnici je rodica od tog četnika Pavića, pa od nje možete doznati njegove generalije. On je te večeri kad mi je muž ubijen nije pojavio već je došao sutradan, kao i Zoran Tadić koji mi je rekao da su na tragu zločincu da pretpostavlja koje to napravio ali da mi zbog svoje sigurnosti to ne može reći. Ja sam ga danima kad god bi navratio kod mene molila da mi kaže tko je ubio mog supruga, što mi je on navečer prije polaska u Zadar rekao.
Rekao je mog supruga ubio Stevo Ivanišević pok. Dule iz Kožlovca. Taj Stevo je prije mjesec i pol dana dolazio u moju kuću, da mu skuham jesti a sa njim je dolazio često i Nebojša Baljak teritorijalac iz Kožlovca sin Tode. S njim u društvu je često bio i taj Pavić, kao i Tampolja ”Bajo”iz Brguda, Dodig i još neki koje ne znam. Tod Stevu Ivaniševića bili su udaljili iz svojih oružanih formacija zbog pretjerane pljačke tako da je kasnije dolazio bez uniforme.
Nekoliko dana prije ubojstva mog supruga u selo je navraćao Zoran Graovac rođen u Beogradu inače iz Brguda porijeklom, i tražio je od Stanka Čerine oružje. Bio je strašno bijesan te je pucao pištoljem Stanku po kući a i gurnuo mu je cijev pištolja u usta prijeteći da će ga ubiti ukoliko mu slijedeći put ne da oružje, Nakon čega je Stanko sutradan pobjegao u Buković i sklonio se kod nekih svojih rođaka i prijatelja. Graovac se inače hvalio da je on prvi dobrovoljac koji je iz Beograda došao u Benkovac u obranu progonjenih Srba. Sutra dan nakon ubojstva u mjesto su došli i Nada Pupovac i Slavko Drača iz Zemunika koji se također ističe svojim ekstremnim stavovima. Za napomenut je da su sve kuće iseljenih Hrvata u selu useljene od strane građana srpske nacionalnosti tako da je na dan moga odlaska u moju uselila neka obitelj iz Krupe. Pucar Stanka koja je radila kao čistačica u Osnovnoj školi ”Velimir Škorpik” u Zadru uselila je sa kćerkom i sa sinom Sašom također u Hrvatsku kuću. Jednu večer kada je na televiziji bila utakmica koju je igrala ”Crvena zvijezda” njen sin Saša Pucar došao je sa nekim Šaponjom u našu kuću i zatražio da im spremimo jesti. Šaponja je bio pijan te je stalno prijetio s puškom međutim naišao je Ardalić Neven koji mu je oduzeo pušku i odveo ga na spavanje. Neven je i inače prema nama bio korektan. Mog supruga su zakopali u našu obiteljsku grobnicu i ja sam bila prisutna na sprovodu.
Zoran Tadić mi je još rekao da je Stevi Ivanišević ubio oko 6. ljudi u Škabrnji i da je u zločinima u Škabrnji sa njim zajedno sudjelovao i Nebojša Baljak. Njihove kuće su inače pune opljačkane robe a Nebojša vozi crveni automobil marke”Audi” koji je također negdje ukrao. Sjećam se da je negdje u sedmom mjesecu Stevi Ivanišević u polju koje se nalazi prije Kožlovca, pucao na Dukić Ivanka koji je te prigode uspio pobjeći jer je šuma na tom mjestu jako gusta. Pogodio je samo prikolicu od traktora. Stevo je inače držao gostionicu u Kožlovcu a u Zadru mu se kuća nalazi negdje kod vinarije. Brat Ljubo je radio u ”Gortanu” kao poslovođa i mislim da je ta kuća bila zajednička. Napomenula bih da se u oružanim informacijama tzv. ”SAO Krajina” nalaze i dva brata čiji je otac navodno Hrvat a majka im je Soka r. Maričić, sestra Maričića koji je radio u hotelu u Zadru koji se nalazi pored hotela ”Kolovare”.
Ovl. Sl. osoba
REPUBLIKA HRVATSKA
MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA
POLICIJSKA UPRAVA ZADAR
ODJEL ZA OPERATIVNE POSLOVE
Broj : 511-17-KU-70/92.VD
Datum : 18.09.1992. godine
O K RU Ž N O M JAVNOM TUŽIOCU
ZADAR
1. NIKOLA MUNJES zvani Rade,
otac : Nikola Munjes i majke rođene
rođen dana 07.11.1968. u Korlatu, općina Benkovac
R Hrvatska, stanuje u Korlatu, općina Benkovac, narodnost Srbin
2. MILAN MARUNIĆ, sin Uroša, rođen 29.10.1956. godine u Bjelini općina Benkovac, sa prebivalištem u Zadru, Zore Dalmatinske br. 1. /sada u Bjelini/, Srbin, pripadnik tzv. milicije SAO Krajine.
Prijavljivan : veza naša krivična prijava KU – 39/92.
3. STEVO IVANIŠEVIĆ, sin Dušana, rođen 12.08.1962. godine u Benkovcu, sa prebivalištem u Benkovcu, Srbin, pripadnik tzv. milicije SAO Krajine
Prijavljivan : veza naša krivična prijava KU – 39/92.
4. IGOR VOJVODIĆ, sin Marka, rođen 31.12.1966. godine u Zadru, sa prebivalištem u Ceranje Gornje, općina Benkovac, Srbin, pripadnik tzv. milicije SAO Krajine.
5. NOVICA BERBER, sin Nikole, rođen 29.10.1963. godine u Benkovcu, sa prebivalištem u Perušiću, općina Benkovac, Srbin, pripadnik tzv. milicije SAO Krajine.
6. SINIŠA IVANIŠEVIĆ, sin Nikole, rođen 01.02.1962. godine u Zadru, sa prebivalištem u Kožlovcu, općina Benkovac, Srbin, pripadnik tzv. milicije SAO Krajine.
7. RADIVOJ MATIĆ, sin Slobodana, rođen 01.02.1970. godine u Benkovcu sa prebivalištem u Brgudu, općina Benkovac, Srbim, pripadnik tzv. milicije SAO Krajine
8. NENAD ROKVIĆ, sin Jovana, rođen 31.01.1957. godine u Benkovcu sa prebivalištem u Kožlovcu, općina Benkovac, Srbin, pripadnik tzv. milicije SAO Krajine.
9. VOJISLAV ROKVIĆ, sin Jovana, rođen 21.06.1954. godine u Benkovcu, sa prebivalištem u Zadru, Bili brig bb /sada u Kožlovcu/, Srbin, pripadnik tzv. milicije SAO Krajine
10. TATJANA TEPŠA, kći Ratka, rođena 22.10.1976. godine u Speyer, SR Njemačka, sa prebivalištem u Rašteviću, općina Benkovac, Srpkinja, pripadnica rez. sastava tzv. milicije SAO Krajine
11. GOJKO ŽEŽELJ, sin Obrada, rođen 03.12.1960. godine u Balinici, općina Podravska Slatina, sa prebivalištem u Benkovcu, ulica Miljenka Bjelanovića 12, Srbin, pripadnik tzv. SAO Krajine.
Postoji osnovana sumnja da su prijavljeni počinili krivično djelo ”Oružane pobune”, opisano u čl. 236 F KZ RH.
Opisano kazneno djelo prijavljeni su počinili na način da su dobrovoljno pristupili nelegalnoj oružanoj formaciji tzv. milicije SAO Krajine u mjestu Benkovac, gdje su u mjesnoj policijskoj stanici zadužili uniforme i oružje sa kojim su aktivno sudjelovali u oružanoj pobuni upravljenoj na ugrožavanje ustavom utvrđenog i društvenog ustrojstva ili sigurnosti RH.
Na okolnosti izvršenja opisanog kaznenog djela od strane prijavljenih osoba obavili smo informativni razgovor sa Tihomirom Žilić, o čemu smo sačinili službenu zabilješku koju Vam u prilogu dostavljamo.
Sa prijavljenim osobama nismo u mogućnosti obaviti informativne razgovore, jer se nalaze na privremenom okupiranom području tako da su nam trenutno nedostupne.
O daljnjim poduzetim radnjama bit ćete blagovremeno izvešteni
Prilog : 1
NAČELNIK ODJELA
POLICIJSKA UPRAVA ZADAR
ODJEL ZA OPERATIVNE POSLOVE
Zadar, 22.05.1992. godine
S L U Ž B E N A Z A B I LJ E Š K A
Sastavljena u prostorijama PU Zadar povodom obavljenog informativnog razgovora sa xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx
Razgovor je vođen na okolnosti događanja, u Podgrađu, nakon okupacije mjesta od strane srpskih formacija tzv. SAO Krajine, te s tim u svezi izjavljuje slijedeće :
Da je u Podgrađu boravio do 01.01.1992. godine, te da je u međuvremenu u više navrata pokušavao doći u Zadar jer je život u selu postao neizdrživ za Hrvate. U selo neprestano dolazi policija tzv. SAO Krajine, kao i razni rezervisti i pripadnici paravojnih formacija. Po selu se stalno provocira i zlostavlja preostalo hrvatsko pučanstvo, a u večernjim satima često se čuju pucnji., što unosi nesigurnost i strah u ljude. Svakodnevno u selu je viđao, u uniformama milicije tzv. SAO Krajine i sa drugim oružjem Munjes Nikolu iz Korlata i Marunić Milana iz Bjeline. Njih dvojica su, između ostalog, oduzeli automobil ”Škoda 136 F” od Bože Bačića, a ukrali su i vozilo ”Jugo 55” od Mladenke Čurković. U zlostavljanju Hrvata prednjači Stevo Ivanišević za koga sumnjam da je sudjelovao u ubojstvu moga oca. Naime 14.08.1991. godine ja i otac smo bili u polju do 11,00 sati, nakon čega smo se traktorom uputili kući. Na cesti smo susreli Stevu Ivaniševića koji je odjeven u uniformu tzv. milicije SAO Krajine, vozio kamion marke ”TAM” registarske oznake Gospić. Nešto malo dalje u polju je radio Dukić Ivanko zajedno sa svojom ženom. Nakon par minuta, kad smo traktorom izašli na sporednu cestu, začuli smo, iz pravca kojim je otišao Stevo rafalnu pucnjavu. Odmah smo pomislili da je Ivanišević pucao na Dukića, što nam je ovaj nakon što se sav izbezumljen vratio u selo i potvrdio. Rekao je da ga je Stevo namjeravao ubiti, te da je uspio pobjeći i zahvaljujući gustini stabala pored svoje njive. Nakon par dana Stevo je došao ujutro kod moje majke i raspitivao se za Dukića i njegovu obitelj. Osim gore navedenih u uniformi milicije tzv. SAO Krajine i sa drugim oružjem viđao sam slijedeće :
– Igor Vojvodić
– Berber Novica iz Perušića
– Ivanišević Sinišu iz Kožlovca
– Matić Radivoja, sin Slobodana, iz Benkovca
– Rokvić Vojislav /brat Rokvić Nenada/ iz Kožloca, naročito se ističu u pljačkanju hrvatskih kuća. Braća Rokvić su prije rata bili najveća sirotinja, a sada su im pune kuće napljačkanih dobara.
– Tepša Tatjana
– Gojko Žeželj, koji je prema pričanju drugih bio prisutan i za vrijeme masakra u Škabrnji.
Napomenuo bih da su u cijelom selu Kožlovcu, a koje dobro poznajem, pošteni, u svom ovom zlu, ostali samo Žarko Baljak i Mile Vidović, koji su uzimali u zaštitu Hrvate. Čuo sam čak da je Žarko ranio četnika Baljak Nebojšu, te da su mu zbog toga, kćerku staru 3. godine bacili u gusternu. Svi ostali mještani, gore navedenog sela, angažirani su u oružanoj pobuni protiv RH.
Zabilješku sastavio
Ovlaštena službena osoba
REPUBLIKA HRVATSKA
VOJNO DRŽAVNO ODVJETNIŠTVO
U S P L I T U
Broj : KT – 703/92.
Zadar , 7. svibnja 1993. g.
AK/ZS
VOJNI SUD SPLIT
Istražni sudac
Z A D A R
Na broj Kio. 40/93.
U prilogu dostavljam krivičnu prijavu Policijske uprave Zadar broj KU-8/93. od 20. travnja 1993. godine, i temeljem čl. 149, 150. i 156 st. 3. ZKP-a, podnosim
ZAHTJEV ZA PROŠIRENJE ISTRAGE
Protiv :
I – IVANIŠEVIĆ STEVE (podaci u Zahtjevu za provedbu istrage od 31.12.1992.)
II – BALJAK NEBOJŠE
Jer postoji osnovana sumnja da su :
Dana 11. lipnja 1992. godine oko 18 sati sa ciljem i pripadnošću kao pod 1) zajedno sa još jednom za sada neidentificiranom osobom, došli u mjesto Rodaljice, te iz pištolja ubili Šunić Luku, Šunić Grgicu, Grgas Milku, te Šunić Mariju, dok su sa ciljem da je ubije iz pištolja ispalili jedan metak u glavu Šunić Matije, koja je samo stjecajem sretnih okolnosti ostala na životu,
Dakle, pokušali upotrebom sile odcijepiti neki dio teritorija Republike Hrvatske, pri čemu su s umišljajem lišili života više osoba,
Pa da su time počinili krivično djelo protiv Republike Hrvatske, ugrožavanje teritorijalne ukupnosti označeno u čl. 231. st. 1. KZRH, kažnjivo po čl. 244. st. 2. KZRH.
PREDLAŽEM :
- da se kao svjedoci saslušaju xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx, te druge osobe koje su prisustvovale događaju, a u međuvremenu došle sa privremeno zaposjednutog područja,
- da se provedu već predložene radnje
O b r a z l o ž e nj e :
Protiv okr. Ivanišević Steve i dr. podnesen je zahtjev za provedbu istrage dana 31. prosinca 1992. godine. Zbog osnovane sumnje da su počinili krivično djelo opisano i kažnjivo po čl. 231. KZRH.
Naknadno je zaprimljena krivična prijava PU Zadar iz koje proizlazi da su oba okrivljenika počinili i krivično djelo koje im se ovim zahtjevom za proširenje istrage stavlja na teret.
Obzirom na navedeno, valja provesti istragu u predloženom pravcu, nakon čega će se moći donijeti odluka u ovom predmetu.
PRILOG : kao u tekstu. –
ZAMJENIK VOJNOG DRŽAVNOG ODVJETNIKA
Ante Klišmanić
REPUBLIKA HRVATSKA
MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA
POLICIJSKA UPRAVA ZADAR
ODJEL ZA OPERATIVNE POSLOVE
Broj :
Datum : 20.04.1993. godine
SLUŽBENA ZABILJEŠKA
Građanin xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx je dana 31.03.1993. godine u prostorijama PU Zadar
Po ovlaštenoj osobi PU Zadar
Slijedeće obavijesti :
Dana 15.10.1992. godine posredstvom Crvenog Križa iz mjesta Rodaljica došao je xxxxxxxxxxxxxxxx sa suprugom xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx. Sa xxxxxxxxxxxxxxxxxxx obavili smo informativni razgovor u cilju prikupljanja podataka u svezi izvršenog ubojstva Šunić Luke, Šunić Grgice, Grgas Milke i Marije Šunić. U svezi toga isti je izjavio :
”Dugo godina živio sam u Benkovcu gdje sam sagradio obiteljsku kuću, xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx. Zbog stalnih prijetnji i zlostavljanja u 06. mjesecu 1992. godine morao sam iseliti iz Benkovca i preseliti se na svoje imanje u selo Rodaljice. Međutim ni u Rodaljicama nisam imao mira već mi se i tu prijeti, tako da sam i danju i noću morao se skrivati po kući, a često puta i u šumi.
Dana 11.06.1992. godine, oko 18,00 sati bio sam nedaleko od svoje kuće kada sam primjetio trojicu mlađih, meni nepoznatih ljudi da se približavaju svojoj kući. Odmah sam pobjegao i sakrio se u šumi nedaleko od moje kuće odakle sam osmatrao. U kući je ostala moja supruga koju su ova trojica nešto pitala, a zatim su se uputili u kuću Šunić Mate. Osim Šunić Mate od njegove obitelji tu je bila i njegova supruga Manda, sin Luka i Lukina supruga Grgica. Nije prošli par minuta po ulasku istih u kuću kada sam čuo dva pucnja mislim iz pištolja. Tada sam primjetio da je moja supruga otišla u kuću našeg susjeda Šunić Mate kojeg sam primjetio na katu kuće. Nije prošla ni minuta po ulasku moje supruge u kuću kada primjećujem da je ova trojica izvode iz kuće i odvode je prema cesti za Benkovac.
Skriven u šumi nedaleko od kuće, čuo sam jedan pucanj kada sam bio siguran da su mi ubili ženu. Nisam smio otići vidjeti što se dogodilo jer sam se bojao da me ne bi ubili. Nakon sat vremena čuo sam zapomaganje svoje supruge koja se vratila u kuću. Nisam mogao izdržati pa sam došao u kuću, tada vidjevši da mi je žena ranjena u glavu. Sutradan smo obavijestili prvu pomoć i miliciju iz Benkovca koji su došli na lice mjesta. Prva pomoć je moju suprugu odvezla u Benkovac, a zatim u Knin gdje je zadržana na bolničkom liječenju.
Među pristiglim policajcima iz Benkovca ja sam prepoznao načelnika VUJKO SLOBODANA, komandira BABIĆ ĐURU i KRESOVIĆ GOJKA, a došlo ih je oko 50 /pedesetak/. Na uviđaju je bio i istražni sudac, meni nepoznat. Nakon izvršenog uviđaja ja sam inzistirao da milicija provjeri što je s Grgas Milkom i Mariom Šunić koje stanuju na kraju sela jer ih nismo vidjeli već par dana. Isti su to prihvatili tako da sam ja i Janko Ninčević /još Rodaljicama/ otišli s njima. Mariju Šunić pronašli smo mrtvu u kući Milke Grgas i to u kuhinji u sjedećem položaju s prostrijelnom ranom na čelu. Milku Grgas pronašli smo mrtvu u susjedstvu u kući Žutelija Marka i to u kuhinji na podu, a ispod glave bila je primjetna veća lokva krvi. Nisam uspio vidjeti je pogođena, predpostavljam da je u glavu. Pokop ubijenih izvršili su radnici komunalca iz Benkovca. Milku i Mariju pokopali su u grobnicu Šime Grgasa na mjesnom groblju, a Luku i Grgicu u njihovu grobnicu.
Napomenuo bih da mi je supruga nakon što je ranjena uspjela vratiti u kuću rekla da je među počiniteljima ubojstva Luke i Grgice prepoznala NEBOJŠU BALJKA i STEVANA IVANIŠEVIĆA, što sam ja prenio miliciji prilikom vršenja očevida. Kasnije sam više puta pozivan na sud u svezi toga, jer je u međuvremenu protiv njih otvorena istraga. Vidjevši da bi radi toga mogao imati problema ja sam uporno tvrdio da mi to supruga nije rekla i da je njoj od povreda bila poremećena svijest. Tako je i ona tvrdila, pa je i postupak protiv njih istih postupak obustavljen. Rješenje o obustavljenom postupku protiv Ivaniševića i Baljka meni je dostavljeno.
Ovlaštena službena osoba
POLICIJSKA UPRAVA ZADAR
ODJEL ZA OPERATIVNE POSLOVE
Zadar, 29.03.1993. godine
S L U Ž B E N A Z A B I LJ E Š K A
Sastavljena u prostorijama PU Zadar povodom obavljenog informativnog razgovora sa xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx
Razgovor je vođen na okolnosti ubojstva četvero građana u mjestu Rodaljicama, na okupiranom području benkovačke općine.
Ista je povodom toga izjavila slijedeće :
”Datuma se ne sjećam, ali dobro znam da smo okopavala krumpir, to je bilo u petom mjesecu. Toga dana sam iznad moje kuće moje kuće, kroz ogradu vidjela trojicu kako dolaze prema mojoj kući. Kada sam stigla u dvorište moje kuće njih dvojica su me dočekali na vratima, dok se treći popeo na krov kuće. Bili su u maskirnim uniformama. Ova dvojica sa uperenim puškama u mene utjerali su me u kuću i uzeli 10-tak kg mesa i kuhinjski nož. U tom trenutku je u moju kuću stigla i Kamber Anka, žena Ante dj. Grgas, kći Stanka, stara oko 55 godina. Još su se malo zadržali, a onda su otišli. Ova trojica su bili sa ”Ladom” ili sa drugim autom, nisam sigurna, crvene boje, reg. oznake ZD 708-39 i ”Golfom” boja višnje bez reg. oznaka.
11.06.1992. godine, oko 18,00 sati, pred moju kuću su došla dvojica muškaraca meni nepoznati. Bili su odjeveni u civilu, jedan u trenerci tamne boje, a drugi u tamnim traper hlačama. U njih od naoružanja nisam ništa vidjela nego kosor kratkog drška. Pitali su za put prema Nuniću. Kad sam im pokazala rekli su da se boje vojske. Stari su oko 25 godina. Ovaj u trenirci je bio neobrijan i imao je kratku bradu. Ovaj u kratkim hlačama je otišao u dvorište Luke Šunića, sina Mate, starog oko 56. godina. Iz kuće je izašla Lukina supruga Grgicadj. Ninčević kći Grge i majka Manda dj. (nečitko), stara oko 80 godina. Manda je zvala Matu koji je bio na tavanu druge kuće. U tom momentu sam ja bila ušla u kuću i čula dva pucnja. Kada sam došla do vrata vidjela sam da na zemlji leže Luka Šunić i njegova žena Grgica dj. Ninčević, kći Grge, stari oko 55 godina. Kraj njih je stajao ovaj u kratkim hlačama, ali ne znam da li je on pucao. Vikao je na mene, izlazi iz kuće psujući mi majku govoreći da će me ubiti. Kada sam izašla pitao me je kako je ovoj ženi ime pokazujući na pokojnu Grgicu.
Malo kasnije ovaj u kratkim hlačama pitao me je od kuda sam rodom, a ja sam mu na brzinu slagala da sam iz Medviđe, na što me upitao čija sam, a kada nisam odgovorila, naslonio mi je pištolj na potiljak govoreći, ”još se nisi sjetila”. Mate i Manda su stajali na terasi okamenjeni vidjevši sina i nevjestu ubijene. Ovaj sa bradom u trenirci je pošao da ubije i njih dvoje, ali ovaj sa kratkim hlačama mu je rekao :”Nemoj njih on je dobar čovjek”. Mene su pištoljem natjerali u moju kuću pitajući gdje su mi marke i gdje mi je muž. Tada im se je od nekuda priključio i treći koji je bio u civilnom odjelu. Njega sam i prepoznala da je sin TODE BALJAKA iz Kožulovca. Koji je star oko 30 godina. Ovaj u kratkim hlačama mi je rekao da je išao sa mojom sinom u školu, ali nije rekao s kojim i onda me je ovaj treći ošamario on mu je rekao da me ne tuče. Poveli su me niz ulicu prema crkvi i cesti. Bradonja je držao pištolj goneći me ispred sebe, dok su druga dvojica išla ispred nas. Kada smo došli do raskrsnice okrenula sam se prema selu, tada me je ovaj bradonja udario i ja sam pala. Nisam mogla ići dalje, pa je ovaj u kratkim hlačama rekao, ”prereži joj vratnu žilu”, ovaj mu je odgovorio da nema noža, da ga je bacio. Čula sam da je pištolj repetiran, a onda zatim i pucanj. Kada sam došla k sebi vidjela sam da sam ranjena i osjetila sam krv u predjelu glave. Oni su nestali, a ja sam se vratila u selo u kuću Petra Mijića.
Prije ovoga događaja, a istog dana, saznala sam da su u drugom zaseoku ubijene žene Grgas Mila, žena Ivana, kći Žutelija Šime, stara oko 55 godina i Šunić Marija, žena Jakova, kći Jose Kambera, stara oko 60godina”.
Zabilješku sastavio
ZAPISNIK O SASLUŠANJU SVJEDOKA
xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx (prezime i ime)
Sastavljen dana 4. listopada 1993. godine.
U Vojnom sudu Split sudu u Zadru
Prisutni od suda Krivični predmet protiv
Istražni sudac – vojni : Branka Brkić Ivanišević Stevo i dr.
Zapisničar : Zora Bašić zbog krivičnog djela iz članaka
236 – 0. st. 2. i dr. KZ RH
Početak u 9 sati.
Utvrđuje se da su pristupili :
Vojni tužitelj – obaviješten
(ako je koji od njih izostao, da li je uredno obaviješten odnosno, zašto nije obaviješten)
Prije saslušanja svjedok je opomenut da je dužan govoriti istinu i da ne smije ništa prešutjeti. Upozoren na posljedice davanja lažnog iskaza, i da nije dužan odgovoriti na pitanje na koja bi odgovorom izložio sebe ili bliskog srodnika teškoj sramoti, znatnoj materijalnoj šteti ili krivičnom gonjenju.
Nakon toga svjedok daje slijedeće osobne podatke :
Ime i prezime, ime oca : xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx
Mjesto rođenja i
Godina starosti : xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx
Odnos s okrivljenim
I oštećenim : nesrodna
Svjedok je upozoren da u smislu članka 238. ZKP-a mora svjedočiti pa izjavljuje :
Upozoren po čl. 229. i 231. ZKP upitan iskazuje :
Svjedok je nakon toga pozvan da iznese sve što mu je o predmetu poznato, pa izjavljuje :
Od svih okrivljenika poznajem STEVU IVANIŠEVIĆA, NEVENA ARDELIĆA NEBOJŠU BALJKA, BOŽU DODIGA, SLAVKA DRAGU, sin Đurinog, /a ne Aleksandrovog/ RADOVANA PAVIĆA, SAŠU PUCARA, NADU PUPOVAC, PETRA ŠTRBCA MOMČILA TAMŠPOLJU zv. – ”Bajo” i ZORANA TADIĆA –
Ja sam iz Podgrađa došla 27. ožujka 1992. g. i sve navedene okrivljenike ja sam cijelo vrijeme prebivanja u Podgrađu viđala svakodnevno u uniformama i sa oružjem. Svi su oni pripadali miliciji SAO Krajina ali su nosili na rukavu i oznake ”Beli orlovi” vidjela sam na NEBOJŠI BALJAK, MILANU MARUNINIĆU, SAŠA PUCAR, PETAR ŠTRBAC, MOMČILO TAMPOLJA zv. ”Bajo”.
Dana 21. ožujka 1992. godine navečer oko 21,00 sati dok sam ja bila u staroj kući moj suprug xxxxxxxxxxxxxxx je pošao u novu kuću spavati i ubrzo se čuo rafal.
J sam sa kćerkom starom 14. g. krenula u novu kuću i kad je mala opazila katanac na dvorištu shvatila sam da se nešto desilo, vrisnula sam i tada su se pojavili NEVEN ARDALIĆ, ZORAN ERCEG zv. ”Šugi”, MOMČILO TAMPOLJA zv. ”Bajo” i ŽELJKO DODIG koji je star oko 25 g. iz Ceranja Gornjih. Pogrešno sam prethodno rekla da poznajem BOŽU DODIGA /3/, radi se o ŽELJKU. Ja sam išla tražiti supruga a oni su mi rekli da ne idem da će me netko ubiti i tek pred zoru sam pronašla supruga koji je ubijen iza kuće nekih 200 m. Meni je zapovjednik njihov ZORAN TADIĆ rekao u mojoj kući da je STEVO IVANIŠEVIĆ ubio mog supruga, to su potvrdila i dvojica naših prijatelja Srba koji nisu htjeli i molili su da im ne otkrivam imena jer se boje da ih likvidiraju zbog toga. Ta dvojica Srba su rekli da su Stevo Ivanišević i njegova grupa obična gamad.
Zoran Tadić mi je rekao da je Stevo Ivanišević ubio šestoro ljudi u Škabrnji, i koliko se zna moj suprug sedmi Hrvat kojeg je on ubio. Rekao mi je da ga je ubio sa puškom koju je donio iz Škabrnje.
Ja sam bila u Podgrađu kad je zapaljena kuća Marka Čerine, mislim da je u tome morao sudjelovati Momčilo Tampolja zv. ”Bajo” jer je on htio u Markovu kuću useliti nekog svog, ali Marko nije htio napustiti svoju kuću, i onda su mu zapalili kuću misleći vjerovatno da je i on u njoj. Kada je polazio autobusom prema Zadru NADA PUPOVAC ga je htjela izvući iz autobusa i ubiti ga, ali to nije dao MIŠO JOKIĆ, koji nas je pokušavao zaštiti, a i on je bio obučen nekad u vojno, a nekad u policijsko odijelo. Niti Marko Čerina, a niti mi ostali ne znamo tko je zapalio njegovu kuću, ali svakako je to morao učiniti netko iz ove grupe.
Prije paljenja kuće Marka Čerine oni je nisu opljačkali. Međutim, kad je Marko otišao onda su mu sve opljačkali. Ja ne znam tko je to opljačkao. Međutim, ovi koje sam navela bili su vlast u selu i radili su što su htjeli.
Jedne noći odnosno predvečer za vidjela, došla su četvorica sa kapuljačama na glavi, tako da su im se vidjele samo oči i izvršili su kompletan pretres moje kuće. Odnijeli su kutiju sa zlatnim lančićima, naušnicama, narukvicama i medaljom od moga sina TIHONIRA, a Tihomir je već bio prebjegao u Zadar. Par dana iza toga na PETRU ŠTRBCU vidjela sam ogrlicu sa privjeskom, i tada mi je pok. suprug rekao da pogledam što Petar ima oko vrata. Vidjevši me da gledam on je lijevom rukom zaklonio ogrlicu i stalno krangom pokušavao sakriti. Prilikom toga prepada i pljačke zlatnine čini mi se da sam prepoznala i glas NEBOJŠE BALJKA, kada je rekao ”bježi ubit ću te”. Svih četvoro bili su uniformama milicije Krajine. Kada sam se ja požalila BORISAVU DEVIĆU, atletičaru i prijatelju od sina mi TIHOMIRA, on mi je rekao da ne brinem da on zna tko je to napravio i da će mi biti sve vraćeno.
Ta pljačka zlatnina bila je negdje u 2 mj. 1992. godine.
BORISAV DEDIĆ je inače star oko 32 g. rodom iz Biljana, a on je zapovjednik Martićevih policajaca u Lisičićima. 10-tak dana prije nego što mi je ubijen muž došao je Borisav Dević sa svoja dva brata, jedan je star oko 50. g., a drugi oko 38 g. Ja sam ih počastila a kad su se napili onda su vrijeđali. Bili su naoružani puškama i bombama i pištoljima sa SMB uniformom. Rekli su da idemo ća da je ono Krajina, da će sve gorjeti, da će se oni naseliti u naše kuće.
To je sve što bi o okrivljenicima mogla reći.
Poučena po čl. 82. ZKP iskazuje da zapisnik ne želi čitati, slušala je diktiranje pa ga vlastoručno potpisuje bez čitanja.
Dovršeno u 10,00 sati.
ZAPISNIČAR SVJEDOKINJA VOJNI ISTRAŽNI SUD
ZAPISNIK O SASLUŠANJU SVJEDOKA
xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx
23. lipnja 1993.
Vojnom sudu Split u Zadru
– vojni : Branko Brkić Nioka Munjes i dr.
Zora Bašić
236-b. st. 1. KZ RH
Početak u 10,30 sati.
Stručni suradnik Arden Bajlo
xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx
Policajac u PU Zadru
Nesrodan
Svjedok poučen po čl. 229. i 231. ZKP upitan iskazuje :
Poznajem sve okrivljenike, a o njima ponaosob mogu reći slijedeće :
1/ MUNJES NIKOLA iz Korlata zajedno sa IVANIŠEVIĆ SINIŠOM /6/ i MATIĆ RADIVOJEM /7/, negdje u 2. ili 3. mj. 1991. g. pristupio je Martićevoj miliciji. Ja sam ih viđao u Benkovcu.
Za MUNJES NIKOLU znam da je mog susjeda u Podgrađu MARKA ČERINU udario tako da mu je odmah prsla koža na licu. Munjes Nikola je htio na silu uzeti naš auto marke ”Fiat Ritmo”, međutim nije ga mogao upaliti pa je od bijesa tukao po njemu odvijačem, a jedne prilike maskiran zajedno sa još nekima upao u moju sobu gdje su mi pokupili medalje koje sam osvojio kao atletičar na natjecanjima za bivšu Jugoslaviju i za Hrvatsku. Uzeli su mi i dva lančića od kojih je moja mater prepoznala lančić na ŠTRBAC PETRU iz Zapužena.
2/ U Martićevoj miliciji među prvima je stupio i MARUNIĆ MILAN iz Bjeline. On je nasilno uzeo od BAČIĆ BOŽE novo auto ”Škoda – favorit” a od ČURKOVIĆ MLADENKE je uzeo auto ”Jugo-55” uz prijetnju oružjem.
3/ STEVO IVANIŠEVIĆ iz Kožlovca, je još od ranije poznat kao velikosrpski ekstrem, da bi osnutkom Martićeve milicije pristupio miliciji u Benkovcu. Sjećam se događaja od 14. kolovoza 1991. godine kada smo ja i moj pokojni otac išli iz polja traktorom te smo susreli jedan kamion TAM gospićke reg. sa razbijenom šofer šajbom i kada smo se mimoilazili unutra sam prepoznao STEVU IVANIŠEVIĆA. Nismo se puno odmakli kad su se začuli rafali iz automatskog oružja. Osjetio se jedan metalni zvuk udara metka u traktor. Nakon dva-tri sata došao je IVANKO sav preplašen pričao je da je STEVO IVANIŠEVIĆ pucao za njim, nakon što je IVANKO počeo bježati čuvši da ga STEVO ima namjeru odvesti u miliciju u Benkovac. Ivanko je bio tom prilikom u polju u radnoj odjeći a Stevo Ivanišević u uniformi.
Stevo Ivanišević je zajedno sa NENADOM i VOJISLAVOM ROKVIĆEM još prije početka rata pucao prema našim kućama i provocirao, a smatram da je on zajedno sa tim ROKVIĆIMA ubio mog oca 21.03.1992. g. To znam po tome što su mojoj majci neki govorili da je to učinio Stevi Ivanišević, a osim toga BOŠKO DRAŽIĆ zapovjednik policije iz Benkovca je rekao nakon očevida da postoji trag patika koji vodi od mjesta izvršenja djela, a među tim martićevcima u selu patike je nosio jedino STEVI IVANIŠEVIĆ.
4/ VOJVODIĆ IGOR je išao sa mnom u razred, on je iz Ceranja. Od samog početka je pripadnik Martićeve milicije i bio je u njihovoj ispostavi u Podgrađu. Bili su smješteni u vikendici ČERINA MATE koji živi u Zagrebu.
5/ BERBER NOVICA iz Perušića je pripadnik Martićeve milicije od osnivanja te milicije na ovamo. Nešto posebno o njegovim aktivnostima ne bih znao reći.
Za IVANIŠEVIĆ SINIŠU /6/ i MATIĆ RADIVOJA /7/, već sam rekao da su na samom početku pristupili Martićevcima, a za neka posebna njihova posebna zlodjela nemam pouzdanih informacija.
U martićevce su na samom početku pristupili i ROKVIĆ NENAD i VOJISLAV 8/ i 9/. Njihov otac je četnik još iz II sv. rata i u kući moje matere je pitao jesmo li se prepali, kada je sinoć iz njegove kuće pucano sa puškomitraljezom. Nenad i Vojislav su ekstremni o njima mogu reći samo najgore. Rodbinski su vezani sa Stevom Ivaniševićem i najviše su s njim djelovali.
10/ TEPŠA TATJANA iz Raštevića je pripadnik također Martićeve milicije od samih početaka. Bila je u grupi onih koji su zaustavili kolegu policajca iz Opće pol. Stanice Zadar MIROSLAV BALENA u Bukoviću, dok je išao na posao zajedno sa GOLEM NIKOLOM iz Lisičića i tada je ta mala bila naoružana automatskom puškom i pljunula u lice Miroslavu Balenu, a nakon toga ih sproveli u Knin gdje su bili u zatvoru nekoliko dana. To je bilo u 6 mj. 1991. godine.
11/ ŽEŽELJ GOJKO ne znam odakle je ali je bio policajac u Zadru. Kada se osnovala Martićeva milicija on je odmah ispočetka postao neki zapovjednik. Čitavo vrijeme je bio pripadnik milicije u Benkovcu. On je bio idol ovim mlađima i vrlo ekstreman. U Benkovcu se pričalo da je taj ŽEŽELJ GOJKO zajedno sa GORANOM OPAČIĆEM umješan u hapšenje i u ubojstvo pok. LUJE /Luke/ KNEZA iz Šopota. Ne znam precizno reći od koga sam čuo te priče.
Osim do sada navedenih jedan od zapovjednika Martićeve milicije u Podgrađu i to zapovjednik neke specijalne jedinice bio je TAMPOLJA MOMČILO iz Brguda, zv. ”Bajo” star oko 30 g. Sve što su njegovi milicajci činili on je znao i odobravao. Smatram da je i on umješan u ubojstvo mog oca, obzirom da je prvi došao u kuću kod moje majke, te da je prvi pronašao leš.
Vrlo ekstreman je bio i Martićevac BALJAK NEBOJŠA iz Kožlovca, star oko 30 godina. On je tukao ZELIĆ ZVONKA I MILANA zv. (nečitko). Zvonku je izbio zube, a Miću je isprebijao tako (nečitko) 10-tak dana. Oni su prognanici iz Popovića (nečiklo) gdje su smješteni.
To je sve što imam iskazati.
Svjedok je poučen po čl. 82. ZKP iskazuje da je slušao diktiranje na zapisnik, da je upisano sve kako je iskazao pa ga vlastoručno potpisuje bez čitanja.
Svršeno u 11,15 sati.
ZAPISNIČAR SVJEDOK VOJNI ISTRAŽNI SUDAC
ZAPISNIK O SASLUŠANJU SVJEDOKA
xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx (prezime i ime)
Sastavljen dana 1. listopada 1993. godine
U Vojnom sudu Split sudu u Zadru
Prisutni od suda Krivični predmet protiv
Istražni sudac : – vojni : Branko Brkić Ivanišević Stevo i dr.
Zapisničar : Zora Bašić
zbog krivičnog djela iz članka 236-0 st. 2. i dr. KZ RH
Početak u 10,20 sati
Utvrđuje se da su pristupili :
Vojni tužitelj – obaviješten
(ako je koji od njih izostao, da li je uredno obaviješten odnosno zašto nije obaviješten)
Prije saslušanja svjedok je opomenut da je dužan govoriti istinu i da ne smije ništa prešutjeti. Upozoren je na posljedice davanja lažnog iskaza, i da nije dužan odgovoriti na pitanja na koja bi odgovorom izložio sebe ili bliskog srodnika teškoj sramoti, znatnoj materijalnoj šteti ili krivičnom gonjenju.
Nakon toga svjedok daje slijedeće osobne podatke :
Ime i prezime, ime oca : xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx
Zanimanje i boravište :
Benkovac
Mjesto rođenja
I godina starosti :
Odnos s okrivljenim
I oštećenim : nesrodan
Svjedok je upozoren da u smislu članka 238. ZKP-a mora svjedočiti pa izjavljuje.
Upozoren je po čl. 229. i 231. ZKP upitan iskazuje :
Svjedok je nakon toga pozvan da iznese sve što mu je o predmetu poznato, pa iskazuje :
Od svih okrivljenika ja poznajem jedino STEVU IVANIŠEVIĆA, /1/ NEBOJŠU BALJKA, /3/ SLAVKA DRAČU, /5/ ZORANA ERCEGA, /6/ MILANA MARUNIĆA, /9/ SAŠU PUCARA, /12/ NADU PUPOVAC, /13/ MOMČILA TAMPOLJU, /15/ ZORANA TADIĆA /17/, a poznajem i ŽELJKA MILIĆA sin Đure i majke Jeke koji nije naveden u zahtjevu za istragu. Taj Željko Milić je prvi došao u Podgrađe zajedno sa PUCAR SAŠOM materom mu Stankom i sestrom SMILJOM PUCAR. Smilja Pucar je navodno cura od toga Željka Milića. Oni su se uselili u kuću IVE ČERINE pok. Ilije. Naime, Ive Čerina se zamjenio za kuću sa Milić Đurom.
Inače za okrivljenike pojedinačno ja ne znam što ponaosob reći osim da sam ih viđao u Podgrađu u maskirnim uniformama, i svi su oni pripadali postrojbama ”Beli orlovi”, neki su i na rukavu nosili oznaku ”Beli orlovi” a neki nisu. Neki su od njih nosili i srpsku zastavu na prednjem reveru jakete. Uglavnom svi su bili naoružani automatskim puškama i pištoljima. Zapovjednik im je bio ZORAN TADIĆ koji je iz Srbije, a star je oko 35. g. On je bio naj bolji od svih, pokušavao nas je štiti ali ga oni nisu slušali.
Ja sam iz Podgrađa otišao 17. ožujka 1992. g. i do tada oni nisu nikoga u Podgrađu ubili. 3. dana iza toga je ubijen NIKO ŽILIĆ, pok. Petra.
Meni su zapalili kuću 16/17 ožujka 1992. g. i zato sam ja i otišao, a onda su razglasili da sam ja to učinio. A jedan iz Smilčića zv. ”Žile” rekao mi je da bi me ubio da me je prije uhvatio. To mi je rekao kad sam išao na uviđaj sa njihovim inspektorom. Dok mi je kuća gorila ja sam bio u staroj kući u konobi, sakrio se, nisam smio izaći, jer bi me ubili.
Jedan KOLUNĐIĆ zv. ”Kobra” me je jedanput tukao, tri puta me je ošamario jer mi je u kući našao značku HDZ i dvogled. Za neka druga njihova zlodjela ja stvarno ne znam jer mi se nismo smjeli micati iz kuće, a posebno noću, a oni su i sve što su radili uglavnom bi radili noću. ŽELJKO MILIĆ /10/ bio je policajac u Zadru i u Šibeniku.
To je sve što imam iskazati.
Poučen po čl. 82. ZKP iskazuje da je slušao diktiranje na zapisnik, da je upisano onako kako je iskazao pa ga vlastoručno potpisuje bez čitanja.
Dovršeno u 10,40 sati.
ZAPISNIČAR SVJEDOK VOJNI ISTRAŽNI SUDAC
ZAPISNIK O SASLUŠANJU SVJEDOKA
xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx (prezime i ime)
Sastavljen dana 4. listopada 1993. godina
U Vojnom sudu Split sudu u Zadru
Prisutni od suda Krivični predmet protiv
Istražni sudac : – vojni : Branko Brkić Ivanišević Stevo i dr.
Zapisničar : Zora Bašić zbog krivičnog djela
236-0. st. 2. i dr. KZ RH
Početak u 13,20 sati.
Utvrđuje se da su pristupili :
Vojni tužitelj obaviješten
(ako je koji od njih izostao, da li je uredno obaviješten odnosno, zašto nije obaviješten)
Prije saslušanja svjedok je opomenut da je dužan govoriti istinu i da ne smije ništa prešutjeti. Upozoren je na posljedica davanja lažnog iskaza, i da nije dužan odgovoriti na pitanja koja bi odgovorom izložio sebe ili bliskog srodnika teškoj sramoti, znatnoj materijalnoj šteti ili krivičnom gonjenju.
Nakon toga svjedok daje slijedeće osobne podatke :
Ime i prezime, ime oca : xxxxxxxxxxxxxxxxxxxx
Zanimanje i boravište :
Mjesto rođenja
I godina starosti :
Odnos s okrivljenikom
I oštećenim : nesrodna
Svjedok je upozoren da u smislu članka 238. ZKP-a mora svjedočiti pa izjavljuje :
Upozoren po čl. 229. i 231. ZKP upitana iskazuje :
Svjedok je nakon toga pozvan da iznese sve što mu je o predmetu poznato, pa izjavljuje :
11.06.1992. g. oko 5 do 6 sati popodne, padala je kiša, kad su u naš zaselak došla trojica u civilno obučena mladića. Među njima ja sam prepoznala jednog BALJKA sin je Todin iz Kožlovca. Taj Tode ima 3 – 4 sina, tako da ja ne znam kako im je ime i svi su slični, niski i crni. Znam da je Todin jer smo mi bili dobri, dolazili smo u njihovu kuću a i oni su dolazili kod mene jer sam držala krčmu. Kad sam bila u Kninu pri istrazi su mi rekli da mu je ime Nebojša. Jedan od kojih je ubio LUKU i GRGICU ŠUNIĆ čula sam u Kninu da se zove STEVO IVANIŠEVIĆ. Tom prilikom bio je obučen u kratke hlače od traperica i kockastu košulju. Imao je pištolj. Meni je rekao da zna gdje je moja livada i da mi je sa sinom išao u školu. On je fizički dosta jak star od 25 do 30 godina, ima smuđu kesteljastu kosu, obrijan je bio i lip, visočiji od onog Todinog jer je Todin crn neobrijan i nizak.
Treći koji je bio s njima imao je brkove i bradu izrazito crn, visok i mršav. Oni su izgleda još ranije, prije nego što su došli u moju kuću ubili Grgas Milku i Šunić Mariju.
Ja sam vidjela Luku i Grgicu onako ubijene, Luka je sjedio ispred terase, Luki je vrat bio prezan i smatram da gaje ubio sa kosorom, dok je Grgicu ubio iz pištolja, čula sam dva hitca. Ja sam vidjela tog Ivaniševića nakon pucnjave kako stoji nad njima i pita mene kako je ime Grgici. Rekao mi je da će me ubiti da izlazim iz kužine.
Onaj treći bradonja za kog smatram da bi mogao biti ŠKORIĆ DUJO iz Medviđe bio je pokušao ubiti i staroga MATU ŠUNIĆA Lukinog oca, ali je taj za koga mislim da je Stevi Ivanišević rekao da ne njega da je on dobar čovik.
Mene su poveli govoreći mi da idem na miliciju, a prethodno me je bradonja udario. Dok su me vodili prema crkvi Ivanišević i Baljak išli su malo naprijed, a došavši do crkve ja sam se okrenula. Bradonja mi je cijelo vrijeme držao pištolj uperen u potiljak i pitao me što se obatireš.
Nečim me je udario i ja sam pala, i kada sam došla k sebi čula sam Ivaniševića kako govori ”ajmo je nosit”. Onaj Todin je rekao ”teška je tko će to nositi”. Ivanišević je rekao ”onda je zakolji”, a ovaj Todin govorio je da nema noža da ga je bacio, jer sam ja vidjela kad je bacio svoj nož kojeg je uzeo iz moje kuhinje u grmlje mog djevera. Jedan od njih trojice je repetirao pištolj dok je drugi rekao ”ajde je ti ubij ja nemam nego 4 metka”. Poslije se ničeg ne sjećam osim da sam čula pucanj.
Probudila sam se i vidjela da sam ranjena. Metak mije prošao iznad desnog uha pa prema ustima. Bradonja mi je prije pucnja izbio sve zube. Tek sutra dan sam dospjela u bolnicu u Knin i tamo sam liječena čitav jedan mjesec.
Za bradonju zaključujem da bi mogao biti ŠKORIĆ DUJO po tome što sam ga vidjela ranije dva puta, jednom sam ga slabo registrirala, a drugi put je išao traktorom i tražio vino, tako da po tome to zaključujem.
Meni su Kninu pokazivali njih šestoricu da ih prepoznam, ja sam prepoznala među njima jednog Todinog ali je bio obrijan, ali sam isto prepoznala da je od Tode Baljka. Onda su mi oni isto rekli da je Nebojša. Ja u Kninu nisam smjela reći koga sam prepoznala, bojala sam se da me poslije ne bi ubili.
Drugo nemam iskazati.
Poučena po čl. 82. ZKP iskazuje da je slušala diktiranje na zapisnik da je upisano sve kako je iskazala pa ga vlastoručno potpisuje bez čitanja.
Dovršeno u 13,55 sati.
ZAPISNIČAR SVJEDOKINJA VOJNI ISTRAŽNI SUDAC
ZAPISNIK O SALUŠANJU SVJEDOKA
xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx (prezime i ime)
Sastavljen dana 4. listopada 1993. godine.
U Vojnom sudu Split sudu u Zadru
Prisutni od suda Krivični predmet protiv
Istražni sudac : – vojni : Branko Brkić Ivanišević Stevo i dr.
Zapisničar : Zora Bašić zbog krivičnog djela iz članka :
236-0. st. 2. i dr. KZ RH
Početak u 12,55 sati.
Utvrđuje se da su pristupili :
Vojni tužitelj – obaviješten
(ako je koji od njih izostao, da li je uredno obaviješten odnosno, zašto nije obaviješten)
Prije saslušanja svjedok je opomenut da je dužan govoriti istinu i da ne smije ništa prešutjeti. Upozoren na posljedice davanja lažnog iskaza, i da nije dužan odgovoriti na pitanja na koja bi odgovorom izložio sebe ili bliskog srodnika teškoj sramoti, znatnoj materijalnoj šteti ili krivičnom gonjenju.
Nakon toga svjedok daje slijedeće osobne podatke :
Ime i prezime, ime oca : xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx
Zanimanje i boravište :
Mjesto rođenja
I godina starosti : Rođ.
I oštećenim : nesrodan
Svjedok je upozoren da u smislu članka 238. ZKP-a mora svjedočiti pa izjavljuje :
Upozoren po čl. 229. i 231. ZKP upitan iskazuje :
Svjedok je nakon toga pozvan da iznese sve što mu je o predmetu poznato, pa iskazuje :
xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx
Dana 11.06.1992. g. oko 18 sati u Rodaljicama su ubijeni GRGAS MILKA i ŠUNIĆ MARIJA koje su živjele na kraju sela te ŠUNIĆ GEGICA i ŠUNIĆ LUKA u mom zaseoku.
Tom prilikom je ranjena moja supruga xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx
Ja sam imao sreću da sam trojicu mlađih muškaraca /mlađih godina/ u civilnoj odjeći, vidio kako preskaču preko zida iza moje kuće, tako da sam se uspio sakriti, te sam promatrao što će se zbiti. Oni su se vrzmali oko moje kuće a zatim su zajedno sa mojom ženom otišli u pravcu u kojem sam se ja nalazio pa sam se morao povući, nakon čega sam čuo najprije dva pucnja, da bi kad sam se vratio u selo doznao da su ubijeni spomenutih četvero mještana a moja supruga je bila ranjena.
Od spomenute trojice meni se učinilo da sam prepoznao jednoga i to ŠKORIĆ DUJU pok. Drage star oko 30. g. iz Medviđe, dok ostalu dvojicu ja nisam prepoznao ali je moja supruga prepoznala NEBOJŠU BALJKA sina Tode iz Kožlovca koji je igrao nogomet u NK ”Velebit”, Benkovac, a po opisu smo došli do zaključka da je treći bio STEVO IVANIŠEVIĆ iz Kožlovca. Zbog ovog zločina u Kninu je istražni sudac vodio istragu i bili su u pritvoru STEVI IVANIŠEVIĆ, NEBOJŠA BALJAK te KOLUNDŽIĆ iz Kakme, mada ja smatram da u zločinu nije bio Kolundžić iz Kakme već upravo DUJO ŠKORIĆ iz Medvođe, mada je moguće da je bio i taj Kolundžić.
Moguće da poznajem još koga od okrivljenika ali po imenu i prezimenu ne.
Drugo nemam što iskazati.
Poučen po čl. 82. ZKP iskazuje da je slušao diktiranje na zapisnik, da je upisano sve kako je iskazao pa ga vlastoručno potpisuje bez čitanja.
Dovršeno u 13,20 sati.
ZAPISNIČAR SVJEDOK VOJNI ISTRAŽNI SUDAC
ZAPISNIK O SASLUŠANJU SVJEDOKA
xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx (prezime i ime)
Sastavljen dana 24. kolovoza 1995. godine.
Prisutni od suda Krivični predmet protiv
Istražni sudac : – vojni : Branko Brkić
Zapisničar : Zora Bašić zbog krivičnog djela iz člana
- ZKDPTD
Početak u 11,15 sati.
Utvrđuje se da su pristupili :
(ako je koji od njih izostao, dali je uredno obaviješten odnosno, zašto nije obaviješten)
Prije saslušanja svjedok je opomenut da je dužan govoriti istinu i da ne smije ništa prešutjeti. Upozoren je na posljedice davanja lažnog iskaza, i nije dužan odgovoriti na pitanja na koja bi odgovorom izložio sebe ili bliskog suradnika teškoj sramoti, znatnoj materijalnoj šteti ili krivičnom gonjenju.
Nakon toga svjedok daje slijedeće osobne podatke :
Ime i prezime, ime oca : xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx
Zanimanje i boravište : djelatnik,
Mjesto rođenja
I godina starosti :
Odnos s okrivljenim
I oštećenim : nesrodan
Svjedok je upozoren da u smislu članka 238 ZKP-a mora svjedočiti pa izjavljuje :
Upozoren po članku 229 i 231. ZKP upitan iskazuje :
Svjedok je nakon toga pozvan da iznese sve što mu je o predmetu poznato, pa iskazuje :
Ispitivanje svjedoka vrši po članku 147. ZKP.
Što se tiče zločina nad hrvatskim pučanstvom na području opć. Benkovac, ja sam bio pripadnik Civilne zaštite u Benkovcu i upravo mi je zadatak bio da zajedno sa ostalom ekipom sakupljam mrtva tijela tih ubijenih Hrvata, te o tome mogu reći slijedeće :
Ja sam zajedno sa ŽMIRIĆ MIĆOM i MIMIĆ DULOM išao u Dobropoljce kada je PETAR DOBRIĆ iz Dobropoljaca, inače trgovac, u Dobropoljcima, iz lovačke puške ubio geometra ZVONKA IVKOVIĆA. Ja sam znao tog Zvonka, on je bio krasan čovijek. Zatekli smo ga na traktoru, bio je pogođen u leđa i u glavu iz lovačke puške, a PETAR DOBRIĆ je zbog toga išao u zatvor 4 ili 6 mjeseci i onda je pušten.
Od nekih sam čuo i pričalo se da je taj isti Petar Dobrić ubio u Rodaljicama ŠUNIĆ LUKU i GRGICU, zatim ŠUNIĆ MARIJU i MILU te još dvije stare cure oko 50 godina, jednog muškarca i jednu ženu.
Ja sam i njih kupio i sahranili smo ih u grobnice za koje su seljaci rekli da su njihove grobnice.
U jednom navratu su ubijeni četvero Šunića, a u drugom navratu ovih četvero za koje ne znam kako se prezivaju, sve u razmaku od oko pet mjeseci.
Tom prilikom u prvom slučaju kod crkve je ranjena i MATIJA ŠUNIĆ, deblja žena, stara oko 70 godina koja se sada nalazi u Zadru.
U desetom mjesecu 1992. g. ja sam preuzeo dvojicu hrvatskih vojnika koje smo sahranili u katoličkom groblju u Benkovcu. Streljani su metkom u čelo na asfaltnom putu koji vodi na relaciji Posedarje – Novigrad. Imali su rupe od metaka u čelu iz blizine samo po jedan. Jedan vojnik koji me odveo do tog mjesta koji je mještanin Kašića ili Islama, rekao mi je da je to napravio GORAN OPAČIĆ sa svojom grupom.
Sa GORANOM OPAČIĆEM su u grupi inače SINIŠA MEDAK, NADA PUPOVAC, DRAČA koji je jake konstrukcije, inače je radio u policiji ili u Zadru ili u Biogradu, zatim je s njim u grupi bio jedan MIĆO iz Jagodnje Donje, star oko 35 godina, koji je 1992. g. otišao u inozemstvo u Njemačku. Zatim je sa Opačićem u grupi jedan ”MUMI” iz Benkovca, star oko 36. g. sad sam se sjetio da se on zove BOGOVAC NEVEN.
Negdje u šestom mj. 1992. g. uz cestu između Islama i Podgradine i to uz bijeli put pronašli smo dva leša ženskih osoba, jedna starica i jedna djevojka oko 21 godinu. Obje su imale rupu od metka u čelu. Djevojka je na sebi imala suknju, košulja ili majca je bila skinuta, bila je pokraj nje. Po mom mišljenju bila je silovana. Gaćice su joj također bile skinute pa zato to zaključujem.
Motiv je mogao biti 35.000 maraka jer mi je krim. tehničar MILJUŠ rekao da su milicajci MIRKO VRCELJ i ŽELJKO VESELINOVIĆ nakon zločina u garaži pronašli 35.000 DEM, ali mi nije poznato da li su te novce dali nekome.
Meni je krim. tehničar MILJUŠ rekao da je NIKOLU ŽILIĆA u Podgrađu ubio STEVO IVANIŠEVIĆ i NEBOJŠA BALJAK iz Kožlovca. To mi je rekao od prilike mjesec i pol dana nakon što je Nikola ubijen, a ubijen je metkom u prsa. Poslije toga sam čuo da je to učinio STEVO MACAKANJA to su svi radili u Benkovcu.
Inače, sam primjetio da se STEVO MACAKANJA i STEVO IVANIŠEVIĆ druže sa GORANOM OPAČIĆEM. To je sve ista grupa.
PEKU ZRILIĆA iz Perušića, staru preko 70. g. ubio je BIOTA BRANKO zv. ”Bane” iz Kolarine, sin Petra. Ubio ju je jednim hicem u prsa, a motiv je isto bio novac. Ja mislim da je motiv novac, jer je njezin muž je njezin muž pronašao u jednom tajnom džepiću u bluzi iza vrata ušivene marke.
Bila je zima, kraj 1992. ili početak 1993. g. a prije će biti početak 1993. g. kada su ubijeni bračni par ARBANAS, mislim da im je ime MARINKO i LJUBICA, starosti oko 48. g. Čuo sam da je to napravio BRANKO GRAOVAC zv. ”Tećar” iz Smilčića. Ubijeni su mecima, bili su izrašetani. Da je to učinio Branko Graovac čuo sam od nekih ljudi iz njegove jedinice. On je bio neki zapovjednik po selu.
Crkvu u Karinu ja mislim da su srušili dobrovoljci iz Srbije na čelu kojih je neki zv. ”ĆELETA”. Kažu da je robijao više od 20 godina. Oni su bili zadnji smješteni u samostanu u Karinu, a mještani su mi pričali da su usred dana rekli ”bješte sad će eksplodirati” i srkva je srušena do temelja. To mi je pričao ŠUŠA VINKO kuhar u hotelu ”Aserija”. Tada je taj Šuša bio stražar na onom drvenom mostiću preko rječice Karišnice odmah kod samostana.
Crkvu u Pridrazi srušili su pripadnici tzv. JNA čim su osvojili Pridragu tukli su iz neposredne blizine topovima iz tenka u nju i srušili su je granatama.
Ta jedinica je bila iz Srbije, mislim da se zvala Novo-sadaski korpus.
U Dobropoljcima ubijeni su bračni par IVAN IVKOVIĆ i supruga mu STEVANIJA. Sahranili su ih pripadnici Civilne zaštite MIMIĆ DULE i CUPAĆ GOJKO. Rekli su mi da je to učinio PETAR DOBRIĆ spomenuti trgovac iz Dobropoljaca. Ja drugih informacija nemam.
SINIŠA MEDAK je ubio jednog OPAČIĆA iz Biljana u kasarni u Benkovcu u siječnju 1993. g. taj Opačić je odbio ići u Islam i Kašić gdje su se vodile žestoke borbe. Spomenuti ubijeni Opačić je brat od strica od strica GORANU OPAČIĆU. Unatoč tome Goran Opačić se i nadalje druži sa SINIŠOM MEDAK.
REPUBLIKA HRVATSKA
MINISTARSTRVO UNUTARNJIH POSLOVA
POLICIJSKA UPRAVA ZADARSKO KNINSKA
ODJEL KRIM. POLICIJE
Broj :
Zadar, 10.08.1995. godine.
SLUŽBENA ZABILJEŠKA
Sastavljen dana 10.08.1995. god. u prostorijama PU Zadarsko Kninskoj u svezi obavljenog obavijesnog razgovora sa Jovanom Rokvićem a na okolnosti boravka na bivšem području tzv. SAO Krajine, te pripadnosti vojsci tzv. Krajine.
Obavijesni razgovor obavljen je sa JOVAN ROKVIĆEM, od oca pok. Stevana i majke Draginje r. Kalanj, rođen 03.04.1922. godine u Kožlovcu, općina Benkovac, sa prebivalištem u Kožlovcu br. 95, umirovljenik, oženjen otac četvero djece, po nacionalnosti Srbin, državljanin RH, na gore narečene okolnosti, te u svezi toga dao slijedeći iskaz :
Supruga mu Ružica Rokvić r. Ivanišević, rođ. 1925. godine u Kožlovcu, ostala je kod kuće po dolasku Hrvatskih redarstvenika u njihovo selo.
Sin Dušana Rokvić, rođ. 1950. god. u Kožlovcu, živi u Podgrađu u kući Čerine Zorke Hrvatice, oženjen, otac dvoje djece supuga Jelena. Po zanimanju je tesar, početkom rata iz Zadara kad se povlačila bivša JNA se vratio kući, te od prvih dana se dobrovoljno javio u vojsku RSK.
Sin Vojislav Rokvić, rođ. 1954. godine, po zanimanju pekar, oženjen, otac dvoje djece supruga Goranka, do početka rata živio i radio u Zadru, a zatim kad se vojska JNA povlačila tada se vratio kući. Živi u kući od Bačić Miće Hrvata koji je napustio mjesto početkom rata. Od prvih dana se dobrovoljno prijavio u postrojbe vojske RSK.
Sin Nenad Rokvić. Rođ. 1957. god. u Kožlovcu, bio zaposlen u GP ”Kostruktor”, a nakon čega je imao nesreću na radu te se zaposlio u poduzeću ”Bagat” Zadar, nakon čega je prešao raditi u pogon ”Bagata” u Benkovcu do kraja radi svoje invalidnosti nije bio mobiliziran u postrojbe vojske RSK. Nenad se nije ženio te je cijelo vrijeme živio sa roditeljima u kući.
Kćerka Sava Uzelac, rođ. 1952. god. u Kožlovcu, domaćica, suprug Trive, žive u Australiji cca. 15. godina, zet Trive bio 15 dana u Kožlovcu 1993. god. za vrijeme godišnjeg odmora.
Navodi da mu je sin Dušan bio na položajima u Kolarni, bio je obučen u odoru SMB-e, dužio poluautomatsku pušku, dok mu je sin Vojislav bio na položajima u Lepurima točnije bio na straži ispred komande, dužio automatsku pušku bio obučen u odoru SMB-e.
Na početku rata komandir straže u Kožlovcu je bio Branko Zorica od oca Stevana, a njegov zamjenik je bio Mirko Bašić od oca Mile iz Kožlovca.
Navodi da su slijedeće osobe bile na straži u Kožlovcu :
– UZELAC GOJKO, od oca Marka,
– IVANIŠEVIĆ ĐURO, od oca pok. Stevana,
– ROKVIĆ BRANKO, od oca Živka
– IVANIŠEVIĆ STEVO, od oca pok. Dušana,
– BALJAK NEBOJŠA zv. ”Crni”, od oca Todora,
– BALJAK GOJKO, od oca Todora,
– MATIĆ ZELE, od oca pok. Boška i
– IVANIŠEVIĆ NIKOLA, od oca pok. Trivuna
U selu Kožlovcu nije postojala milicijska stanica, a nije bila ni kasarna, njihovo selo bilo je podložno pod Benkovcu. LJUPČIĆ ANTE, od oca Krste, iz Benkovca bio je načelnik milicije u Benkovcu u zadnje vrijeme, a BABIĆ ĐURO je radio u Benkovcu kao milicajac.
Za STEVU IVANIŠEVIĆA od oca Dušana navodi, da je osobno bio prisutan kad je Stevo Ivanišević pričao ispred zadruge u Kožlovcu u 03. mjesecu 1993. godine kad je Stevo rekao ljudima da je unazad godinu dana ubio Nikolu Žilića iz iz Lisičića zaseok Podgrađe (vrijeme 03. mjesec 1992.). Dok je to ljudima pričao Stevo uz njega je stajao Nebojša Baljak i samo se na to smijao. Jovan navodi da je uz Stevana prilikom ubojstva Žilića sigurno bio i Nebojša Baljak. Također za Stevu Ivaniševića je naveo da je u društvu sa Nebojšom Baljak izvršio pokušaj ubojstva nad Matijom Šunić iz Rodaljica. Za pokušaj ubojstva Jovanu je pričala Kosa Rokvić od oca Dušana iz Kožlovca koja i živi u Kožlovcima, također je rekla da su za taj pokušaj Stevo Ivanišević i Nebojša Baljak u Kninskom zatvoru proveli 15-tak dana te su zatim bili pušteni na slobodu. Navodi, da je Ivanišević pljačkao Hrvatske kuće, skidao krovnu ciglu, vrata, prozore te sve to vozio svojoj kući te je sagradio od ukradenih predmeta sebi novu kuću. Jednom prilikom je kod Steve vidio jedan viljuškar ali mu nije poznato od kuda ga je nabavio. Također kod njega je u dvorištu vidio kombi vozilo, mali kamion ”Tam”, dva traktora, a navodno je te predmete kasnije preprodao.
Za NEBOJŠU BALJKA od oca Todora navodi da je bio umješan u ubojstvo Nikole Žilića sa Stevom Ivaniševićem, također sa Ivaniševićem je bio umješan u pokušaj ubojstva Šunić Marije. Njih dvojica su bili cijelo vrijeme u društvu dok su pljačkali hrvatske kuće, tako da je Nebojša i sebi sagradio novu kuću sa ukradenim predmetima. Još se pričalo da su znali raditi oružanu pljačku nad Hrvatima tražeći od njih devize, a zatim bi dobit dijelili po pola. Njih dvojica su cijelo vrijeme rata bili u selu, ali mu sada nije poznato gdje se nalaze od kada su u selo došle Hrvatske snage, najvjerojatnije pobjegle sa drugim srbo-četnicima.
Za BALJAK OBRADA oca pok. Stevana rođ. 1925. godine, navodno je krao hranu, pšenicu, brašno po hrvatskim kućama u Lišanima Ostrovačkim. Poznato mu je da je kući dovezao jedan crveni traktor ”Zetor” crvene boje, navodno mu je traktor kod kuće. Također je krao ovce i stajski gnoj po selu Liščiću. Obradov sin BOGDAN BALJAK starosti cca. 40 godina je od prvog dana dobrovoljno došao u postrojbe vojske RSK, dok njegov drugi sin Gojko je u Njemačkoj cca. 20 godine.
Za BALJAK GOJKA od oca Todora navodi, da je ukrao traktor ”Zetor” crvene boje a ukrao ga je u Liščiću iz kuće Budan Frane Hrvata koji je početkom rata morao napustiti kuću bio potjeran. Također je krao i veš mašine, frižider, štednjak i dr. navodno je traktor još kod njegove kuće.
Jovan Rokvić navodi, pred kraj rata u njegovom selu su bili položaji u Kožlovcima na brdu Ćemer, i na brdu Strana, u Kolarnama na Kosi. Raspolagali su sa tri topa na Ćemeru i Strani, a sa dva topa na Kolarnama. Pričalo se da je na Kosi i 4 haubice.
U Kožlovcu komandant je bio SRETKO UZELAC zv. ”Pajo”, od oca pok. Uroša iz Brguga po činu kapetan, sa Sretkom je bio i kapetan Živko Dobrić iz Dobropoljaca od ocs Ljubana. Javnim pogovorom čuo sam da su Sretko i Živko naredili granatiranje Lepura, Vukšića, Lišana, Biloj Vlaki i drugim mjestima.
U njegovom selu su poginule u toku rata dvije osobe i to, Žarko Sladak je poginuo kod Zelenog Hrasta i Mile Ivanišević pok. Obrada u Zemuniku.
Za sinove ponovno navodi da su cijelo vrijeme bili u vojsci RSK, da mu nije poznato gdje se sada nalaze ali pretpostavlja da su pobjegli sa drugim Srbima kad su u selo došle Hrvatske snage. Od naoružanja navodi da nije dobio od mjesne zajednice nikakvo naoružanje, već da ima u svojoj kući lovačku pušku ruske proizvodnje već cca. 40. godina jer je on radio kao lugar, a da mu se ta puška nalazi u spavaćoj sobi uz ormar.
Službena zabilješka dostavlja se na znanje i daljnje korištenje.
OVLAŠTENI DJELATNIK
REPUBLIKA SRPSKA KRAJINA
MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA
SEKRETARIJAT ZA UP-e KNIN
SJV – BENKOVAC
Broj : KU – 123/92.
Datum : 20.06.1992.
OKRUŽNOM JAVNOM TUŽIOCU
K N I N
Veza : naša krivična prijava – poseban izvještaj od 15.06.1992.
Na osnovi člana 151. stav 6. Zakona o krivičnom postupku podnosi se :
POSEBAN IZVJEŠTAJ
Kao dopuna krivične prijave protiv NN učinioca KD ubistva opisano u čl. 47. st. 4. na štetu Šunić Luke, Šunić Grgice, Šunić Marije i Grgas Milke te pokušaj ubistva xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx iz Rodeljica, SO Benkovac.
Postoji osnovna sumnja da je učibilac prijavljenog djela.
- BALJAK NEBOJŠA otac Todora i majke Marije rođene Opačić, rođen dana 12.04.1963. u Benkovcu, općina Benkovac RSK, stanuje u Kožukovcu, broj 66, općina Benkovac, narodnost Srbin, državljanin RSK, zanimanje alatničar, porodične prilike oženjen bez djece, vojsku služio 1982/83. u Nišu, u vojnoj evidenciji vodi se SNO Benkovac, osuđivan – neutvrđeno
- IVANIŠEVIĆ STEVAN sin Dušana i majke Vojislave r. Dobrić, rođen 12.08.1962. u mjestu Kožlovac gdje i stanuje, SO Benkovac, po zanimanju saobraćajnu tehničar, oženjen – 2 djece, JNA služio 1983/84 u Novom Sadu i Skoplju
- NN izvršioc slijedećeg opisa : star oko 20- 30 godina, izrazito mršavog lica, crne kose malo duže – ravne, crne brade i brkova dužine od 3 – 5 cm, bio obučen u crnu trenerku koja je oko ruku imala pleter – lastik tamno plave boje na nogama je imao patike – tenisice
Dana 18.06.1992. godine SUP Knin u saradnji SJB Benkovac je temeljem člana 196. st. 1. Zakona o krivičnom postupku, donio rješenje o pritvoru u trajanju od 3 (tri) dana o čemu je izdato rješenje osumnjičenom Baljak Nebojši i Ivanišević Stevanu – vidi prilog 1. i 2.
Postoji osnovan sumnja da su Baljak Nebojša, Ivanišević Stevan i NN lice izvršili :
Krivično djelo teške krađe – opisano u članu 164. st. 1. t. 2. KZ RS Krajina, a u vezi člana 19. KZ SFRJ, na štetu Šunić Luke, Šunić Gergice, Šunić Marije, Grgas Milke i xxxxxxxxxxxxxxxxxx, te krivično djelo ubistva – opisano u članu 47. st. 2. t. 4. KZ RS Krajine, na štetu Šunić Luke, Šunić Grgice, Šunić Marije i Grgas Milke i kriv. djelo pokušaj ubistva – opisano u članu 47. st. 2. t. 4. KZ RSK a u vezi člana 19. KZ SFRJ na štetu xxxxxxxxxxxxxx, svi oštećeni iz sela Rodeljice bb, opština Benkovac.
Dana 11.06.1992. oko 18,00 časova Baljak Nebojša, Ivanišević Stevan i NN lice su, prema unapred stvorenom planu, u namjeri da sebi ili drugom pribave protupravnu imovinsku korist, sa vozilom marke ”Zastava” – kombi, vlasništvo Baljak Nebojše dovezli se u selo Rodeljice do kuće Grgas Milke i Šunić Marije, te izvršili pretres stvari a zatim navedene osobe lišili života pucajući im u glavu iz vatrenog oružja, nakon toga su pješke došli do kuće xxxxxxxxxxxxx gdje su izvršili pretres kuće u potrazi za vrijednostima a kad nisu ništa našli Baljak Nebojša je iz kuhinje oduzeo jedan kuhinjski nož a nakon toga sa xxxxxxxxxxx došli do kuće Šunić Luke i njegove supruge Grgice gdje su ih u dvorištu lišili žiota pucajući im u glavu iz vatrenog oružja, a zatim se ponovno vratili do kuće xxxxxxxxxxxxxx uz put je tukući i tražeći novac i devize, a kad je ista tvrdila da nema novca makadamom su je od njene kuće poveli u pravcu seoskog groblja gdje je u blizini xxxxxxxxxxxx legla na tlo i odbila dalje ići sa istim, tukli su je rukama i nogama a zatim je jedan od učinioca, iz neposredne blizine pucao iz pištolja xxxxxxxxxxxx u glavu, a nakon toga udaljili su se u nepoznatom pravcu, a xxxxxxxxxxxx je drugi dan kolima hitne pomoći prevezena u MC Knin gdje je utvrđeno da je ista zadobila tešku tjelesnu povredu.
Dokazi :
- Zapisnik o prepoznavanju lica
Dana 19.06.1992. godine u SUP Knin izvršeno je vizualno prepoznavanje lica od strane oštećene xxxxxxxxxxx o čemu je sastavljen zapisnik o prepoznavanju lica – prilog 3.
- Zapisnik o pretrazi stana i dr. prostorija
Dana 18.06. 1992. g. radnici SJB Benkovac su uz potvrdu o ulaženju u tuđi stan ušli u stan od Baljak Nebojše te izvršili pretragu stana i drugih prostorija i odvezli uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta jedan pištolj sa okvirom i 9 metaka, o čemu je izdata potvrda o ulaženju u tuđi stan, sastavljen zapisnik o pretrazi stana i drugih prostorija i izdata potvrda o privremenom oduzimanjem predmeta – prilozi 4, 5 i 6.
Dana 18.06.1992. god. radnici SJB Benkovac su uz potvrdu o ulaženju u tuđi stan izvršili pretragu prostorija kod Ivanišević Stevana te tom prilikom uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta izuzeli predmete za koje pretpostavljaju da su služili za izvršenje kriv. djela o čemu su izdali potvrdu o ulaženju u tuđi stan, sastavili zapisnik o pretrazi stana i drugih prostorija, tr izdali potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta – prilozi 7,8 i 9.
Dana 18.06.1992. g. radnici SUP-a Knin su uz potvrdu o privremeno oduzetim predmetima od osumnjičenog Ivanišević Stevana oduzeli jedan pištolj sa okvirom i municijom – prilog 10.
- Služb. zabilješka o pronalaženju predmeta
Dana 13.06.1992. g. radnici SUP-a Knin su u selu Rodaljice pronašli kod kuće Šunić Pavla jedan nož za kojeg postoji osnovana sumnja da ga je osumnjičeni Baljak Nebojša otuđio iz kuće xxxxxxxxxxxxxxxx – prilog 11.
4. Sl. zabilješke o razgovoru sa svjedocima
Dana 19.06.1992. i 13.06.1992. god. obavljeni su informativni razgovori sa xxxxxxxxxxxxxxxxxxx o čemu su sastavljene službene zabilješke – prilozi 12 i 13.
5. Sl. zabilješka o razgovoru sa osumnjičenim
Dana 18. i 20.06.1992. obavljeni su informativni razgovori sa Baljak Nebojšom i
Ivanišević Stevanom o čemu su sastavljene sl. zabilješke – prilozi 14,15,16,17 i 18.
Ostala prikupljena obavještenja
Dana 19.06.1992. godine radnici SJB Benkovac su obavili informativni razgovor sa xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx o čemu su sastavljene sl. zabilješke – prilozi 19 i 20.
NAPOMENA :
Radnici SJB Benkovac u suradnji sa SUP-om Knin vrše daljnja prikupljanja obavještenja i materijalnih dokaza u vezi naprijed navedenih ubistava kao i u vezi ostalih krivičnih djela uistava na području Benkovačke općine za koje postoje onov. sumnje da su ih počinili
Baljak Nebojša i Ivanišević Stevan i dr. NN učinioci o čemu ćemo vas naknadno obavijestiti našim posebnim izvještajem.
Predmete koje su radnici SJB Benkovac oduzeli uz potvrdu o privr. Oduzimanju predmeta su pohvaljeni u SJB Benkovac, dok predmeti koji su oduzeti od Ivanišević Stevana se nalaze u SUP-u Knin a isti će biti dostavljeni vještaku čim to bude moguće u Beograd, radi utvrđivanja materijalnih dokaza u ovom predmetu.
Kuhinjski nož čiji je vlasnik xxxxxxxxxxxxxxx vam dostavljamo uz ovaj posebni izvještaj.
Prilog : od 1 – 20
O tome obavijest :
- OJT Knin
2. Okružni sud Knin
3. Arhiva
N A Č E L N I K
REPUBLIKA SRPSKA KRAJINA
Ministarstvo unutrašnjih poslova
Sekretarijat za unutrašnje poslove Knin
SJV B E N K O V A C
Broj : KU – 123/92.
Datum : 18.06.1992.
Na osnovi člana 196. stav 1. Zakona o krivičnom postupku SUP KNIN – SJB Benkovac donosi
R J E Š E NJ E
Protiv BALJAK NEBOJŠE ime oca Todor, zanimanje alatničar sa stanom u Benkovcu, ulica Kožulovac broj bb. rođenog 12.04. 1963. godine u Benkovcu
ODREĐUJE SE PRITVOR
Pritvor će se imenovanom računati od 18.06.1962. godine, od 18,00 sati, kada je lišen slobode
Protiv ovog rješenja imenovani ima pravo žalbe vijeću Okružnog suda u Kninu u roku 24 sata od primitka rješenja.
Žalba ne zadržava izvršenje rješenja.
Pritvorenik je upozoren da prema članu 196. st. 3. ZKP-a ima pravo da traži stručnu pomoć za podnošenje žalbe i da mu je stručna pomoć osigurana.
O b r a z l o ž e nj e
Zbog osnovne sumnje da je sa Ivanišević Stevanom i još jednom NN osobom izvršio kriv. djelo ubistva nad Šunić Lukom, Šunić Grgicom, Šunić Marijom i Grgas Milkom u mjestu Rodaljice SO Benkovac, na način što su iz neposredne blizine, bezrazložno oštećenim iz vatrenog oružja pucali u glavu, a zatim xxxxxxxxxxxxxx poveli sa sobom prema izlazu sela Rodaljice, i kad ista po dolasku do seoskog groblja nije htjela dalje sa njima ići iz neposredne blizine, iz vatrenog oružja pucali su joj u glavu, ali je ista preživjela iako je dobila tešku tjelesnu povredu i nalazi se u MC Knin radi liječenja.
O tome obavijestiti :
- OJT Knin N A Č E L N I K
- Okružni sud Knin
- Baljak Nebojša Gojko Devrnja
- Arhiva – ovdje.
REPUBLIKA SRPSKA KRAJINA
Ministarstvo unutrašnjih poslova
Sekretarijat za unutrašnje poslove Knin
SJB B E N K O V A C
Broj : KU- 123/92.
Datum : 18.06.1992.
Na osnovi člana 196. stav 1. Zakona o krivičnom postupku SUP KNIN – SJB Benkovac
R J E Š E NJ E
Protiv IVANIŠEVIĆ STEVANA, ime oca Dušan, zanimanje saobraćajni tehničar sa stanom u Benkovcu, ulica Kožlovac, broj bb. rođenog 12.08.1962. u Benkovcu
ODREĐUJE SE PRITVOR
Pritvor će se imenovanom računati od 18.06.1992. godine , od 18,00 sati kada je lišen slobode.
Protiv ovog rješenja imenovani ima pravo žalbe vijeću Okružnog suda u Knin u roku 24 sati od primitka rješenja.
Žalba ne zadržava rješenje.
Pritvorenik je upozoren da prema članu 196. st. 3. ZKP-a ima pravo da traži pomoć za donošenje žalbe i da mu je stručna pomoć osigurana.
O b r a z l o ž e nj e
Zbog osnovane sumnje da je sa Baljak Nebojšom i još NN osobom izvršio kriv. djelo ubistva nad Šunić Lukom, Šunić Grgiom, Šunić Mariom i Grgas Milkom u mjestu Rodaljice, SO Benkovac, na način što su iz neposredne blizine bezrazložno oštećenim iz vatrenog oružja pucali u glavu a zatim xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx poveli sa sobom prema izlazu sela Rodaljice i kad ista kod seoskog groblja nije htjela dalje ići iz neposredne blizine iz vatrenog oružja pucali su joj u glavu ali je ista preživjela kako je zadobila tešku tjelesnu povredu nalazi se u MC Knin radi liječenja.
O tome obavijestiti :
1. OJT Knin N A Č E L N I K
2. Okružni sud Knin
3. Ivanišević Stevan Gojko Devrnja
REPUBLIKA SRPSKA KRAJINA
MINISTARSTVO UNUTRAŠNJIH POSLOVA
SEKRETARIJAT ZA UNUTRAŠNJE POSLOVE
BROJ : Ku-123/92
KNIN, 19.06.1992. g.
ZAPISNIK O PREPOZNAVANJU LICA
Sastavljen od ovlaštenog lica SUP-a Knin, 19.06.1992. g. u prostorijama SUP-a Knin u krivičnom predmetu protiv nepoznatog izvršioca krivičnog djela iz člana 47 stav 2 točka 2 KZ Republike Srpske Krajine radi prepoznavanja učinioca djela od oštećene Šunić Matije iz Rodeljica bb opština Benkovac.
Prisutni su :
– Ovlašteno službeno lice SUP-a Knin Bjelja Milivoj
– Zapisničar Slobodan Vujko
– Ovlašteno službeno lice SJB Benkovac Uzelac Nikola
– Oštećena xxxxxxxxxxxxxxxx
Oštećena xxxxxxxxxxxxxxxxxx pozvana da opiše lica koja su izvršila krivična djela ubistva Šunić Luke, Šunić Grgice, Šunić Marije i Grgas Milke i pokušaj ubistva oštećene, izjavila je :
Za prvo lice da je staro od 25 do30 godina, visok oko 175-180 cm, dosta jake konstrukcije, bucmasta lica, tamno kestenjave kosu srednje dužine, bradu i brkove brije, a bio je obučen u kratke plave hlače od teksas platne koje su neporubljene i da imaju na rubovima nogavica rese, dok je na sebi imao šarenu košulju dugih rukava, a na nogama tenisice.
Drugo lice staro oko 25-30 godina, visok 175-180 cm. Izrazito mršav u licu, nisu mu izražene jagodične kosti, crne duže ravne ose, crnih brkova i brade dužine 3-5 cm, a bio je obučen u crnu trenerku koja je oko ruku imala pleter lastik tamno-plave boje, a na nogama patike.
Treće lice starosti oko 25-30godina visine oko 175-180 cm, špicastog nosa mršavijeg lica, crne ravne kose, a na glavi je imao kapu, djelovao je neobrijan 2-3 dana, a bio je obučen u zeleni kratki kaput (vintericu), dok se ostalih detalja ne sjeća.
Nakon datog opisa oštećena je dovedena u prostorije SUP-a, gdje su bili poredani u vrsti slijedeća lica slijeva na desno :
- Mijakovac Đuro r. 1970. g.
- Baljak Nebojša r. 1963. g.
- Pavlagić Mladen r. 1955. g.
- Ivanišević Stevan r. 1962. g.
- Cvijanović Borislav r. 1965. g.
- Marinković Boško r. 1954. g.
Nakon razgledavanja svakog gore navedenih lica u liniji rastojanja 2,5 m oštećena izjavljuje da je drugi po redu gledano slijeva u desno u lice je lice koje je učestvovalo u grupi koja je izvršila ubistvo Šunić Luke i Grice, te pokušale ubiti nju. Za isto lice tj. lice pod rednim brojem dva tvrdi da je iz njene kuće odnijelo kuhinjski nož kojeg je odbacilo u prozorske roletne kuće Šunić Pavla koji živi u Zagrebu. Osim toga navodi da ga je gledala iz neposredne blizine u svojoj kući kada je uzimao lance od motorne pile i pitao je gdje joj je pila.
Za lice pod rednim brojem četiri izjavljuje da ima sličnosti sa licem koje je bilo u dvorištu obiteljske kuće Šunić Luke i Grgice, ali da za njega nije sigurna, da li je to isto lice.
Utvrđuje se da je u vrsti drugi slijeva na desno stajao Baljak Nebojša sin Todora i majke Marije rođene Opačić rođen 12.04.1963. g. u Benkovcu sa stanom u Kožlovcu bb opština Benkovac.
Utvrđuje se da je u vrsti četvrti slijeva na desno stajao Ivanišević Stevan od oca Dušana i majke Vasilije rođene Dobroć rođen 12.08.1962. g. u Benkovcu, sa stanom u Kožlovcu bb, opština Benkovac.
Ovlašteno službeno lice : Zapisničar : Oštećena :
RSK – MUP
SUP – KNIN
Knin, 13.06.1992.
SLUŽBENA ZABILJEŠKA
Sastavljena u SUP Knin dana 13.06.1992. g. povodom obavljenog informativnog razgovora sa MIJIĆ PETROM od oca Ivana, rođ. 14.10.1921. u Rodaljice br. 27. gdje i stanuje, SO Benkovac po zanimanju poljoprivrednik.
Razgovor je obavljen na okolnosti ubistva Šunić Luke, Šunić Grgice, Šunić Marije i Grgas Milke te pokušaja ubistva xxxxxxxxxxxxxxxx – svi iz sela Rodaljice, SO Benkovac, koji je izjavio :
Da ja dana 11.06.1992. g. se nalazio u svojoj kući oko 18,00 sati u kojoj je bila i Patoča Zorka i Kamber Ante i tom prilikom Zorka je izjavila, da je čula dva pucnja negdje u blizini mjesta Biloči u selu Rodaljice. Nakon toga Kamber Ante i Patoča Zorka otišli su svojim kućama dok je Petar ostao sa svojom suprugom u svojoj kući.
Istog dana negdje oko 18,30 sati pred njihovu kuću došla je xxxxxxxxxxxxx sva oblivena krvlju i uplakana kako iz sveg glasa traži pomoć. Uveli su xxxxxxxxxxxxxx u kuću i legli je na ležaj a zatim su joj ukazali prvu pomoć, a u istom momentu Petar je otišao kod komšije Kambera Ante i doveo ga u svoju kuću kako i pomogao prilikom pružanja pomoći xxxxxxxxxxxxxxx
Prilikom previjanja rane xxxxxxxxxxxxx je izjavila da su je napale 3 NN mladića te rekla da je jedan od njih bucmastog izgleda lica i u kratkim hlačama od teksas platna, a za drugog je rekla da ima bradu i brkove – crnu, koji ju je najviše tukao i da je bio obučen u crnu trenerku dok za trećeg je rekla da ga je prepoznala i da se najvjerojatnije radi o sinu Tode Baljka. Prvi NN mladić da je najvjerojatnije ubio Šunić Luku i njegovu suprugu Grgicu jer je isti sa njom došao u dvorište od Šunić Luke, a kad je xxxxxxxxxxxxxxx pobjegla u kuhinju od Šunić Luke čula je dva pucnja i nakon toga navedeni mladić je došao u kuhinju po nju i izveo je vani u dvorište gdje je zatekla mrtvog Šunić Luku i njegovu ženu Grgicu, te još dvojicu napred navedenim mladića, kao i oca od Luke Matu i njegovu majku Mandu. Nakon toga su sva trojica odveli xxxxxxxxxx u njenu kuću gdje su je pretražili u potrazi za novcem i devizama i tom prilikom je jedan od njih tj. treće opisani, uzeo sa malog stola u kuhinji nož i ponio sa sobom kojeg je odbacio kod kuće Šunić Pavla. xxxxxxxxx su doveli do izlaza iz Rodeljica tj. kod seoskog groblja i kad ista nije htjela dalje ići tukli je nogama i rukama, a zatim jedan od NN mladića je pucao iz pištolja u glavu.
U kući od Mijić Petra xxxxxxxxxxx je prenoćila, a sutra dan kolima hitne pomoći prevežena u Kninsku bolnicu.
Prilikom obavljanja informativnog razgovora sa Mijić Petrom bio je prisutan i KAMBER Ante od oca Nikole, rođ. 03.02.1934. g. u Rodaljice bb, gdje i stanuje, SO Benkovac, po zanimanju poljoprivrednik, koji je izjavio da je slušao što je izjavljivao Mijić Petar i da on njegovoj izjavi nema ništa dodati i potvrđuje da je to sve tako bilo kako je izjavio Mijić Petar.
Ovlašteno sl. lice
Bjelja Milivoj
RSK – MUP
SUP – KNIN
Knin, 18.06.1992.
SLUŽBENA ZABILJEŠKA
Sastavljena dana 18.06.1992. u SUP Knin, povodom obavljenog informativnog razgovora sa BALJAK NEBOJŠOM od oca Todora i majke Marije r. Opačić, rođ. 12.04.1963. u Benkovcu, sa stanom u Kožlovcu bb, SO Benkovac, po zanimanju alatničar, sada u posebnoj jedinici milicije SJB Benkovac, oženjen bez djece, JNA služio 1982/83. u Nišu.
Razgovor je obavljen na okolnosti ubistva Šunić Luke, Šunić Grgice, Šunić Marije i Grgas Milke kao i pokušaja ubistva xxxxxxxxxxxxxxxxxxxx u selu Rodaljice, opština Benkovac i tom prilikom isti je izjavio :
Da se njegova jedinica nalazi u G. Zemuniku u mjestu Goleš te da se na položajima nalaze 3 – 4 dana i nakon toga su slobodni po 1 ili 2 dana. Negdje prije 1,5 mjesec je nabavio kombi marke ”C. Zastava” dizel, boja trula višnja, kojeg je vozio na položaj i s položaja kući. Ponekad kad mu nestane goriva, a pošto je nezaključan ostavljao bi kombi u mjestu Benkovac, te su ga znali voziti njegovi suborci Pucar Aco, Kresović Milivoj, Kresović Dule, Erceg Zoran i drugi, a ponekad iako nije siguran maloljetnici iz Benkovca kao što je Dragan Aleksandar i njegov brat Slobodan.
Ne sjeća se točno ali misli da je to bilo 05.06.1992. g. u G. Zemuniku, prilikom izviđanja terena po naređenju komandanta jedinice Opačić, njih 6 – 7 drugova uputili su se sa kombijem do jedne šume a zatim su pješke oprezno nastavili napred i nakon nekih 300 – 400 metara njihov kolega Dragača Željko je naišao na poteznu minu koja ga je teško ranila i tom prilikom je lakše bio ranjen i Baljak Nebojša. Drača Željka su u Benkovac otpremili sa vozilom ”Golf” vl. Erseg Zorana, a Nebojša kad je uvidio da mu je desna ruka počela trnuti odlučio je da ode u bolnicu i previje ranu.
U bolnicu je išao sa svojim kombijem sve do pred ulaz u Benkovac kod vojne kasarne, gdje je kombi stao a Nebojša je pješke otišao u bolnicu i pregledao ranu, a nakon toga ponovo došao kod kombija. U međuvremenu Erceg Zoran je sa svojim ”Golfom” otišao po Nebojšinog brata Slobodana koji je sa sobom donio deset litara goriva te na taj način upalio kombi i otišao kući, a Nebojša je sa Zoranom i Ivanišević Stevanom otišao u G. Zemunik gdje su se zadržali 3 – 4 dana, a nakon toga došli kući.
Ne sjeća se točno datuma, ali mislim da je to bilo 9,10. i 11. 06. kada nisu trebali ići u Zemunik već vršiti vježbe na mjestu zv. Buković gdje su odlazili sa vozilom marke ”TAM” žute boje (Cestar) vl. Ivanišević Stevana, jer je njegov kombi bio u kvaru.
Dana 11.06.1992. g. (nije siguran za datum) u jutarnjim satima, je sa Ivanišević Stevanom otišao u mjesto Buković gdje su imali vježbe do 13 – 14 sati, a nakon toga su otišli svojim kućama. Po dolasku kući ručao je, a misli da je bilo negdje oko 14,00 sati presvukao je civilnu robu i obukao maskirnu uniformu, a zatim je otišao kod Ivanišević Stevana kući i istog zatekao da spava te ga upitao da li oće sa njim da ide kupiti puževe a Stevan mu je ne budeći odgovorio da ide kvragu i on i puževi da on po kiši neće ići nikud. Nakon toga Nebojša je otišao u svoju kuću i legao spavati sve do negdje oko 18,30 do 18,00 sati, kada je kod njega došao Šolaja Šoiro, njegov komšija i donio puže koje su kuhali, a malo zatim tj. oko 18,00 sati kod njega sa familijom je došao Ivanišević Stevan. Svi su se kod Nebojše na večeri zadržali do oko 21,00 sat, a zatim su Nebojša sa svojom familijom otišao kući od Ivanišević Stevana gdje su pekli palačinke, igrali karte i zadržali se do ok 23,00 sata nakon toga otišli svojoj kući spavati.
Drugi dan njegova je jedinica trebala je ići ba G. Zemunik ali nije otišla iz razloga toga jer je trebala osiguravati uviđajnu ekipu u mjestu Rodalčjice, gdje je i on bio i tad je saznao da je u tom mjestu izvršeno ubistvo nad više osoba Hrvatske nacionalnosti.
U večernjim satima tj. oko 04,00 sata ujutro njegova jedinica išla je vršiti pretragu terena u mjestu Lisičići, jer da su se tamo navodno pojavila dvojica neprijateljskih diverzanata.
Na posebno postavljeno pitanje dali poznaje Šunić Luku, Šunić Grgicu, xxxxxxxxxxxxxx i Grgas Milku – odgovorio je da poznaje xxxxxxxxxx i njenog muža xxxxxxxxxxx jer su isti držali gostionu u Benkovcu u koju je on više puta se svraćao na jelo i piće.
Na pitanje dali je da dana 11.06.1992. bio sa vozilom marke ”Kombi” crvene boje u selu Rodaljice u poslijepodnevnim satima i dali je izvršio ubojstvo naprijed navedenih – isti je tvrdio da mu je kombi u kvaru od 05.06.1992. godine i da ga od tog dana nitko ne vozi a energično je tvrdio da naprijed navedena ubistva nije izvršio.
Ovlašteno sl. lice
Vjelja Milivoj
RSK – MUP-a
SUP-a – Knin
Knin, 20,06,1992. god.
SLUŽBENA ZABILJEŠKA
Sastavljena dana 20.06.1992. godine u SUP-a Knin, a u vezi obavljenog informativnog razgovora sa BALJAK NEBOJŠOM zv. ”Crni” sin Todora i majke Marije, rođ. Opačić, rođ. 12.04.1963. godine u Benkovcu po zanimanju alatničar, sa stanom u Kožlovcu – Benkovac, a povodom ubistva građana iz mjesta Rodaljci – Benkovac. Po obavljenom razgovoru Baljak je izjavio :
Da nema ništa više izjaviti osim što je izjavio dana 19.06.1992. godine. Međutim upitan dali je kada ranije odlazio u mjesto Rodaljci, Baljak je izjavljuje da jeste i to prije četri mjeseca kada je išao u patrolu. Vođa ove patrole bio je Mimić kojem ostale podatke ne zna. Navodi da su tada bili u mjestu Bruška zaseok Zelići, te da poslije nije nikad dolazio.
Na pitanje kada je posljednji put vozio kombi crvene boje, odgovorio je da je to bilo koliko se sjeća 05.06.1992. kada je bio ranjen u Gornjem Zemuniku, te da se toga dana dovezao iz Zemunika u Benkovac i kombi se pokvario kod željezničke stanice gdje ga je i ostavio. Kasnije ga je njegov brat Slobodan odatle odvezao, ali kada i kako njemu nije poznato. Znade da se sada kombi nalazi u mjestu Kožlovcu ispred kuće njegova brata
Tvrdi da nije dana 11.06.1992. godine vozio kombi niti je sa Stevom Ivaniševićem prolazio sa tim kombijem kroz mjesto Lisičić, a isto tako da nikog ne zna tko ima kombi kao njegov.
Izjavljuje da je dana 11.06.1992. godine oko 10,00 sati iz Benkovca sa Stevom Ivaniševićem prošao kroz mjesto Lisičić u pravcu mjesta Brgud sa namjerom da vidi jeli mu kuća u redu, jer kako reče da je kupio ranije kuću u Lisičiću. Pošto je bilo sve u redu produžili su do Brguda kod Graovac Srboljuba zeta od Ivaniševića Steve. Tu su se zadržali svega 10-tek minuta i odmah se vratili u Benkovac. U Brgud preko Lisičića išli su sa autom od Ivanišević Stevana i to ”Opel Kadet” bijele boje nepoznatog registarskog broja.
Upitan dali na crvenom kombiju radi sirena odgovorio je da radi pošto je on to sam radio i koristi se tako što se jedan kabel sirene stavi na masu i tako daje zvučne signale. Ovaj kabel se nalazi kako reče ispod mjenjača pored upravljača, odnosno postoji jedan izol. traka i ispod te trake nalazi se taj kabel koji se stavlja na masu kako bi do zvučnih signala.
Ovl. Službeno lice :
Milojko Jarić
RSK – MUP
SUP KNIN
Knin, 19.06.1992. god.
SLUŽBENA ZABILJEŠKA
Sastavljena, dana, 19.06.1992. godine u prostorijama SUP-a Knin, a u vezi obavljenog informativnog razgovora sa BALJAK NEBOJŠOM zv. ”Crni” sin Todora I majke Marije, rođ. 12.04.1963. godine u Benkovcu, SO Benkovac, a u vezi ubistva Šunić Luke, Šunić Grgice i Grgas Milice, te ranjavanja Šunić Matije.
U informativnom razgovoru, Baljak Nebojša je izjavio da se od prvih dana nalazi u obrani Krajine. Učestvovao je u svim akcijama, a najčešće u čišćenju terena. U posljednje vrijeme nalazi se na položaju u Zemuniku.
Ne sjeća se datuma, ali znade da je to bilo dan prije nego što su trojica građana ubijena u mjestu Rodaljice kod Benkovca. Sjeća se da su toga dana vježbali iskakivanje iz vozila u borićima u mjestu Buković. Po završetku te vježbe došao je kući oko 14,00 sati. Odmah je otišao kod svog komšije Ivanišević Steve, on je spavao, te se Nebojša vratio kući, zatim i on legao da spava, gdje je spavao do 18,00. Kada je ustao išao je da sprema puže koji su već ranije bili u kući. Kada je spremio puže, večerali su svi zajedno i to Baljak Nebojša, njegov brat Baljak Slobodan, Šolaja Špiro, te djeca od njegovog brata Slobodana, u to vrijeme je došao i Ivanišević Slobodan. Koliko se sijećam da su tu ostali do oko 21,30 sati, a zatim su otišli kod braće od Steve Ivaniševića sa namjerom da igraju karte. Dolaskom do kuće od braće Steve Ivaniševića, a sa njima je bio i Stevo Ivanišević, utvrdili su da su Stevina braća već legla pa ih nisu htjeli buditi. Vratili su se kod Ivanišević Steve, gdje su igrali na karte i koliko se sjeća da su tu ostali do oko 23,30 sati. Kod Steve su bili Nebojša i njegova supruga, koja je sa Stevinom suprugom pekla palačinke. Nakon što su pojeli te palačinke, on i njegova supruga otišli su kući. Sutradan je otišao u Benkovac zajedno sa Ivanišević Stevom i to oko 7,30 sati, sa namjerom da pođu na položaj u Zemunik. Kada su došli u Benkovac, čuo je da je u selu Rodaljice upravo nekakav napad. Otišla je cijela njegova jedinica, gdje su obezbeđivali lice mjesta, odnosno prilaze tom selu. Na tom položaju ostali su, koliko se sjeća oko 40 minuta.Vratili su se u Benkovac i otišli na šetalište u Lisičić, gdje su imali gađanje. Po povratku sa strelišta ručali su u Benkovcu i otišli na položaj na Zemunik.
Tvrdi da prethodnog dana nije odlazio u selo Rodaljice, a niti mu je bilo što poznato sa ubojstvom tih seljana.
Izjavljuje da posjeduje pištolj marke ”ARMINUS” – specijal, koji mu je jučer oduzet u ovoj Stanici. Ima još jedan pištolj, čehoslovački, misli da na njemu piše”UZOR”, ali nije siguran. Ovaj pištolj se sada nadgrađe, kada su vršili pretres terena. Ovaj pištolj se sada nalazi kod njega u kuću u selu, te njegova supruga zna za njega.
Isto tako ima i crveni kombi koji sada nije u voznom stanju i nalazi se u selu ispred kuće. Izjavljuje da kombi nije vozio posljednjih dvanaest dana.
Ol. Sl. lice:
Milojko Jarić
RSK – MUP
SUP – KNIN
Knin, 18.06.1992.
SLUŽBENA ZABILJEŠKA
Sastavljena dana 18.06.1992. g. u SUP Knin povodom obavljenog informativnog razgovora sa IVANIŠEVIĆ STEVANOM sin Dušana i majke Vojislave rođ. Dobrić, rođ. 12.08.1962. g. u mjestu Kožlovac gdje i stanuje, SO Benkovac, po zanimanju saobraćajni tehničar, sada u rezervnom sastavu posebne jedinice milicije SJV Benkovac, oženjen – 2 djece, JNA službeno 1983/84. u Novom Sadu i Skoplju.
Razgovor je obavljen na okolnosti ubistva Šunjić Luke, Šunjić Grgice, Šunjić Marije i Grgas Milke kao i pokušaja ubistva Šunjić Matije u selu Rodaljice, SO Benkovac te tom prilikom predmetni je izjavio :
Da je negdje od prije 1 godine pristupio Odeljenju specijalne jedinice milicije u Benkovcu, a zatim nakon izvesnog vremena prešao u TO Benkovac da bi prije 1,5 mjesec ponovno pristupio u rezervni sastav Posebne jedinice milicije u Benkovcu.
Njegovo odeljenje drži položaje na Gornjem Zemuniku u mjestu Goleš gdje su na položajima 3 – 4 dana, a nakon toga su jedan dan kod kuće.
Prilikom čišćenja Novigrada od strane neprijateljskih Hrvatskih brigada njegova jedinica je zaplijenila jedan crveni kombi marke ”Zastava” starijeg tipa, a koristio ga je najviše Pucar Aleksandar za prevoženje na položaj i sa položaja. Negdje prije jedan i pol mjesec Baljak Nebojša je dobio na korištenje navedeni kombi kod kojeg se i dan danas nalazi.
Dana 05.06.1992. g. dok se nalazio na položaju u Gornjem Zemuniku i zbog sumnje da su neprijateljski diverzanti kod jednog hrasta postavili mine njih 7 – 8 pripadnika jedinice su sa kombijem otišli prema navedenom mjestu da provjere informacije. Po dolasku do odredišta tj. do jednog hrasta na minu je nagazio njihov suborac Drača Željko, a od gelera je lakše pogođen Bnaljak Nebojša.
Drača Željka su sa vozilom marke ”Golf” prebacili u bolnicu u Benkovac dok su sa kombijem prebacili do bolnice Baljak Nebojšu.
Vozeći se iz pravca Gornji Zemunik prema Benkovcu do pred sam ulaz, vozilo kombi se je pokvarilo te u ga parkirali, a Baljak Nebojša je sam otišao u bolnicu da mu previju ranu.
Nakon toga događaja Ivanišević i Baljak Nebojša iako je od doktora imao poštedu otišli su u G. Zemunik na položaj dok je kombi vozilo najvjerojatnije odvezao Nebojšin brat Baljak Slobodan kući.
Napominje da su na položaj otišli sa vozilom ”Golf” vl. Ercg Gorana suborca iz njihove jedinice. Na položajima su se zadržali oko 2 dana, a zatim su se vratili svojim kućama.
Na položaj su trebali ići drugi dan ali zbog nekih vježbi odgođeno je te su imali par dana slobodnih.
Dana 11.06.1992. godine u jutarnjim satima kada su trebali ići na vježbu u mjesto Buković, Ivanišević je došao kod Baljka i pitao ga dali ide on na vježbe sa kombijem ali je tada Baljak rekao da mu je vozilo pokvareno te su u Buković išli sa Ivaniševićevim vozilom marke ”TAM 70” žute boje (Cestar).
U mjestu Buković su se zadržali na vježbi do oko 13,30 – 14,00 sati, a nakon toga su otišli kućama. Nakon ručka Ivanišević je legao da spava, a i vrijeme je počelo kišiti te mu se nije dalo ništa raditi. Negdje oko 16 – 17 sati kod njega je došao Baljak Nebojša i probudio ga te tom prililkom ga pitao dali hoće ići s njim ići kupiti spuže, što je Stevan odbio gooreći da neće ići nikuda jer kiša pada.
Negdje oko 18,30 sati Ivanišević je došao kod Baljka Nebojše gdje je zatekao komšiju Šolaja Špiru kako kuhaju spuže, a tu su bili i ostali članovi njihovih porodica te su kod Nebojše večerali i zadržali se do oko 21,00 sat, a zatim su sa suprugama otišli kod kuće Ivanišević Steve i tu pekli palačinke i zadržali se do 23,00.
Na postavljeno pitanje dali su sa vozilom marke ”Kombi” dana 11. 06. 1992. g. išli u mjesto Rodaljice – Ivanišević je tvrdio da nisu, a da kombi od Baljka Nebojše nije u upotrebi od 05.06.1992. god.
Na pitanje dali poznaje koga iz Rodeljica a posebno Šunjić Luku, Šunjić Grgiu, Šunjić Mariju, Grga Milku, Šunjić Tomu i Šunjić Matiju – isti je zvrdio da nikoga od njih ne poznaje.
Napominje da je dana 12.06.1992. u jutarnjim satima tj. prije podne bio u mjestu Rodeljice radi obezbeđenja uviđajne ekipe i da je tada saznao da su neki mještani pobijeni u mjestu Rodaljice, i da su to najvjerojatnije počinili ustaški teroristi koji su upali u mjesto Lisičići.
Ovlaštemo sl. lice
Bjelja Milivoj
SUP-a K N I N
Odjel za operativne poslove JB
Knin, 20.06.1992. godine
Službena zabilješka
Sastavljena povodom obavljenog informativnog razgovora sa Ivanišević Stevanom sin Dušana i majke Vasilije r. Dobrić, rođen 12.08.1962. godine u Kožlovac opština Benkovac, stalno nastanjen u Kožlovcu bb. po zanimanju saobraćajni tehničar sada rezervista u sastavu milicije Krajine, po narodnosti Srbin. Razgovor je vođen na okolnosti ubistva građana u mjestu Rodaljice u vezi sa tim izjavljuje :
”Ja sam često u društvu sa Baljak Nebojšom i sa njim sam se više puta vozio sa njegovim kombijem crvene boje kojega on posjeduje nešto više od mjesec dana. Zadnji puta sa tim kombijem sam se vozio 05.06.1992. godine i to kada je Baljak Nebojša bio ranjen u G. Zemuniku.
Tog dana smo se s tim kombijem dovezli iz Zemunika do željezničke stanice u Benkovcu gdje je ostao u kvaru. Taj kombi sada se nalazi u Kožlovcu ispred kuće od Baljka Nebojše. Ja koliko se sjećam nikada nikad sa tim kombijem nisam se vozio u pravcu Lisičice i Brgida tako da sa sigurnošću tvrdim da me nitko nije mogao vidjeti da sam se dana 11.06.1992. godine vozio skupa sa Baljak Nebojšom u njegom kombiju u pravcu Brguda.
U vezi prednjeg nije imao više što da doda već ostaje pri izjavi koju je dao 18.06.1992. godine.
Službenu zabilješku
Gagić Filip
OKRUŽNO JAVNO TUŽILAŠTO
K N I N
Broj : KT – 88/92.
Knin, 07.07.1992. g.
STANICA JAVNE BEZBEDNOSTI
– B E N K O V A C –
Povodom krivične prijave SUP-a Knin, Stanica javne bezbednosti Benkovac br. KU – 123/92. od 20.06.1992. g. protiv Baljak Nebojše i Ivanišeić Stevana ovo tužilaštvo podnijelo je zahtjev za sprovođenje istrage br. KT – 88/92. od 23.06.1992. g. protiv prijavljenih lica zbog krivičnog djela iz čl. 47. 2. toč. 4. KZ RSK i čl. 47. st. toč. 4. u vezi čl. 19. KZ SFRJ, provedena je istraga, ispitani su osumnjičeni i saslušani svi predloženi svjedoci i drugi svjedoci koji su imali nekih saznanja o pogibiji oštećenih ili provjere obrane okrivljenih i iskaza pojedenih svjedoka. Međutim, nisu se mogli prikupiti dokazi da su osumnjičeni izvršili krivično djelo za koje su prijavljeni i za koje je protiv istih provedena istraga. Stoga, je Okružni javni tužilac u Kninu, nakon što je dobio spis u smislu čl. 174. st. 2. ZKP-a izjavio da odustaje od gonjenja imenovanih koji su bili u pritvoru pa je Okružni sud u Kninu svojim rješenjem posl. br. Kio- 51/92. od 02. jula 1992. g. pustio iz pritvora.
Obzirom da nisu otkriveni ubice valjalo bi nastaviti daljnje traganje za počiniocima krivičnog djela ubistva iz čl. 47. st. 2. toč. 4. KZ RSK i čl.2. 2. toč. 4. u vezi čl. 19. KZ SFrj zbog čega vas i obavještavamo o vašoj krivičnoj prijavi.
O Tom obavijest :
SUP Knin OKRUŽNI JAVNI TUŽILAC
Jokić Čedomir
ŽUPANIJSKI SUD U ZADRU K. 54/95
P R E D J E D N I Š T V U
URED PREDSJEDINIKA
– o v d j e –
Županijsko državno odvjetništvo optužnicom broj KT-79/95. od 21. studenog 1995. godine optužilo je pred ovim sudom Stevu Ivaniševića i Nebojšu Baljka, zbog krivičnog djela iz čl. 120. st. 1. OKZ RH i predložio da se optuženima sudi u odsutnosti.
Rješenjem izvan raspravnog vijeća ovog suda broj Kv. 235/95 od 23. studenog 1995. godine usvojen je prijedlog državnog odvjetnika i odlučeno je da se optuženima sudi u odsutnosti.
U ovom predmetu predstoji zakazivanje glavne rasprave, pa zbog zapriječene kazne za djelo koje se optuženima stavlja na teret i zbog suđenja optuženima u odsutnosti, potrebno je da im se postavi zajednički branitelj po službenoj dužnosti i to iz redova odvjetnika u Zadru.
U Zadru, 23. studenog 1995. godine.
PREDSJEDNIK VIJEĆA
Dubravko Krpina
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj : I Kž-187/1996-3
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE !
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog sudaca Vrhovnoga suda Seke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Katice Jelić, Ane Garačić, mr. Branka Zmajevića i Vesne Vrbetić, kao članova vijeća i više savjetnice Zlate Lipnjak-Bosanac, kao zapisničara u krivičnom predmetu protiv opt. Steve Ivaniševića i Nebojše Baljka, zbog kriv. djela iz čl. 120. st. 1. OKZRH, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županiskoga suda u Zadru od 18. siječnja 1996. br. K-54/95, u sjednici održanoj 4. travnja 1996. godine, saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske mr. Slavka Zadnika.
P r e s u d i o j e :
Odbija se kao neosnovana žalba opt. Steve Ivaniševića i Nebojše Baljka i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom prvog stupnja oglašeni su krivima, u odsutnosti, opt. StevoIvanišević i Nebojša Baljak zbog kriv. djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZRH, činjenično opisanog u njenoj izreci, i po krivičnom zakonu su osuđeni na kaznu zatvora u trajanju od po dvadeset godina.
Protiv te presude podnijeli su žalbu optuženici po branitelju Vladimiru Mikolčeviću, odvjetniku iz Zadra, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni i predložili da se pobijanu presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje ili preinači i optuženicima izreknu blaže sankcije.
Državni odvjetnik Republike Hrvatske, na temelju čl. 360. st. 2. ZKP predložio je da se žalba odbije kao neosnovana.
Žalba nije osnovana.
Nisu u pravu optuženici kada pobijaju prvostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
Zapravo, u žalbi se ni ne obrazlaže zbog čega je to činjenično stanje u pobijanoj presudi ostalo nepotpuno utvrđeno odnosno koje bi to dokaze trebalo provesti da bi se otklonila ta, navodna, manjkavost, već se tvrdi da ”nije proveden niti jedan dokaz koji direktno potvrđuje da bi upravo optuženici bile osobe koje su učinile sve inkriminirane radnje”, a potom se prigovara ocjeni iskaza svjedoka xxxxxxxxxxxxxxxxxxxx i zaključuje da ”nema neposrednih očevidaca događaja niti direktnih dokaza da bi upravo (optuženici) počinili krivično djelo iz izreke. Dakle, tvrdi se da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno.
Suprotno tome, sud prvog stupnja je na temelju provedenog postupka, u odsutnosti nedostižnih optuženike, pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice i ispravno zaključio da su optuženici počinili krivično djelo za koje su i oglašeni krivima.
U pobijanoj presudi je pravilna i savjesna analiza i ocjena iskaza saslušanih svjedoka, a to su, uz xxxxxxxxxxxxxxxxxx, a i svjedok xxxxxxxxxxxxxxxxxx dobro zna da su upravo optuženici, zajedno sa još više drugih osoba, bili u Podgrađu, nosili maskirne uniforme i pripadali postrojbama ”Beli orlovi”.
Kraj iskaza saslušanih svjedoka, posebno kad se ti iskazi dovedu u međusobnu svezu, a napose ima u vidu iskaz svjedokinje Matije Šunić, krajnje je neosnovana tvrditi da nema svjedoka očevidaca, uopće i da nema dokaza o kriminalnoj djelatnosti optuženika, posebno.
Svjedokinja Matija Šunić jest svjedok očevidac, jest svjedok o zločinačkom djelovanju optuženika, i prema njoj samoj (1. 42-43), pa iako takvom okolnosnom, uvjerljivom iskazu, iskazu osobe koja je proživljavala pravi teror, nije potrebna potkrijepa, taj iskaz potkupljuje iskaz svjedoka xxxxxxxxxxxxxx (1. 44-45). Na temelju iskaza tih svjedoka sud prvog stupnja je nedvojbeno utvrdio kriminalnu djelatnost optuženika u Rodaljicama dana 11. lipnja 1992. godine. S druge strane, na temelju pravilne ocijene iskaza svjedokinje xxxxxxxxxx (1. 34-35), xxxxxxxxxx (1. 39-40) xxxxxxxxxxxxx (1. 49-50), pa i xxxxxxxxxxx (1. 42), kako je to već navedeno, sud prvog stupnja je ispravno zaključio da su optuženici inkriminirano djelovali, između ostalog, i u Podgrađu, gdje su ubili Nikolu Žilića, pri čemu i nije odlučno to tko je upravo pucao u ovog oštećenika, kada su oni zajednički djelovali i djelo htjeli kao svoje vlastito, što bez sumnje proizlazi iz njihovog cjelokupnog postupanja, zorno prikazanog po Matiji Šunić.
Stoga, nije osnovana žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
Žalba nije osnovana ni zbog odluke o kazni.
Kazne zatvora od po dvadeset godina, na koje su optuženici osuđeni, u svemu su adekvatne, ali i potrebne kako bi se postigla svrha kažnjavanja predviđena u čl. 31. u svezi sa čl. 4.st. 2. OKZRH. I ta odluka suda prvog stupnja sadrži dostatne i valjane razloge, koje prihvaća i ovaj sud.
Kako, dakle, žalba optuženika u cijelosti nije osnovana, a ispitivanjem prvostupanjske presude, na temelju čl. 366. st. 1. ZKP, nisu nađene ni bitne postupovne povrede iz čl. 354. ZKP ni povrede krivičnog zakona iz čl. 355. ZKP, na čije postojanje ovaj Vrhovni sud, kao sud drugog stupnja, pazi po službenoj dužnosti, trebalo je presuditi kao u izreci na temelju 374. ZKP.
U zagrebu, 4. travnja 1966. godine,
Zapisničar : Predsjednik vijeća :
Zlata Lipnjak-Bosanac Senka Klarić-Baranović, v.r
