- Stranica se trenutno korigira - Page is under construction -

Srpski zločini u BIH

Banja Luka – Kotor Varos – bl020

 

 ISKAZI – SVJEDOCANSTVA – ISTINA O STRADANJU,MUCENJU I NEHUMANIM POSTUPCIMA OD STRANE SRBA PREMA HRVATIMA I MUSLIMANIMA NA PODRUCJU BOSNE I HERCEGOVINE CIJI JE KRAJNJI CILJ BIO STVARANJE ETNICKI CISTE VELIKE SRBIJE……..

šifra iskaza: bl020
PREZIME:                                                       xxxxxxxx
IME, IME OCA:                                              xxxxxx
GODINA ROĐENJA:                                     xxxx 1953.
MJESTO ROĐENJA:
PREBIVALIŠTE:                                             xxxxxxxxxxx
PRIVREMENI BORAVAK:
STRUČNA SPREMA:
ZANIMANJE:
BRAČNO STANJE:
DRŽAVLJANSTVO:
NACIONALNOST:

SLUŽBENA BILJEŠKA

Dana 20.05.1992. godine dobio od strane vojnog odsjeka Banja Luke da se javi u kasarnu “Kozara” u Banja Luci gdje je po dolasku SMB uniformu te drugog dana je zajesno sa više njih odvezen autobusima i kamionima na Manjaču gdje se nalazio regrutni centar i vojni poligon, a aksnije i logor. Na Manjači se nalazio oko 20 dana nakon čega je došao kapetan I klase po imenu Goran nepoznatog mu prezimena te po unaprijed sročenom spisku raspoređivao mobilizirane  ljude po brigadama. xxxxxx je rapoređen u 16. pješadijsku brigadu Banjalučkog korpusa. Sa Manjače je upućen u kasarnu “Rakovačke bare” gdje se nalazio 4 dana, nakon čega je otišao u Doboj tj. između Doboja i Teslića kod rijeke Usore gdje su ih ponovo raspoređivali. Narečenog je zapao pozadinski vod gdje mu je komandir bio Kovačević Neđo, po činu vodnik.

Njegovi poslovi u pozadinskom vodu kako navodi su bili cijepanje drva i kopanje rovova. Kod rijeke Usore nalazio se oko mjesec dana nakon čega je došao vodnik. Njegovi poslovi u pozadinskom vodu kako navodi su bili cijepanje drva i kopanje rovova. Kod rijeke Usore nalazio se oko mjesec dana nakon čega je došao Đurić Ljubiša po činu major, koji je bio zadužen za raspoređivanje pozadinskog voda. Sa “Rakovačkih bara” odvezeni su u selo Rudanku gdje se nalazila druga laka pješadijska brigada banjalučkog korpusa koja je brojala oko 750 ljudi, a koji su bili zaduženi za čuvanje prve linije koja je bila udaljena oko 500-600 metara od sela Rudanke na obližnjem brdu.

Zapovjednik druge lake pješadijske brigade bio je Topić Sveto major po činu. U selu je bio oko mjesec dana, a nakon toga je vraćen nazad u kasarnu “Rakovačke bare” u Banja Luci. U kasarni “Rakovačke bare” sijekao je i dovozio drva za starješine Risojević Vojka pukovnika po činu, a komadant 16. pješadijske brigade banjalučkog korpusa te Savić Milorada pukovnika po činu komadant II krajiške brigade koja se nalazila između Modriče i Svilaja. U radnom vodu su se još nalazili: Tešanović Todor, Trvić Predrag, Kasalović Drago, Pejić Sveto, Šikanjić Gostimir, Brkić Drago, Zec Milenko, Sajić Ilija, Kalaba Drago, Cvijić Nedeljko, Regolja Ranko, Smoljić Vaskrsija, Đermanović Rajko, Vukojević Rajko, Biblija Dušan, Porušić Boro, Balta Marinko, Pajić Tomislav, Milinković Petar, Brdan Željko, Đukić Olja, Mandić Pero, Lukač Dušan, Mitrović Slavko, Kostić Nikola, Kavić Dragan i Ilić Vojo.

Svi narečeni su Srbi koji su po kategoriji sposobnosti određeni za pozadinski vod, a isti su dužili dugo naoružanje. Od svih navedenih Ilić Vojo se dobrovoljno javljao u neke akcije te se zna da je prilikom agresije bio u Sarajevu, Bihaću, Doboju i Vlašiću. Također kada je došao sa Vlašića izjavio je da su imali oko 70 mrtvih, 40 ranjenih te znatan broj nestalih. Za masovne grobnice je čuo od Srba koji su dolazili u Banja Luku da se nalaze u Većićima, selu iza Kotor Varoši, muslimanskog stanovništva, od oko 6-7.000 stanovnika koje su napale paravojne formacije tzv. “Šešeljevci” te da su palili kuće, silovali, ubijali, a u blizini sela postoji grobnica koja je kopana bagerima.

Dalje zna da se u mjestu Kozarac kod Prijedora nalaze 2-3 masovne grobnice, ali da ne zna točan položaj. Također navodi da su na Vlašiću, sa kanjona Ugar tzv. “Šešeljevci” bacali u kanjon žive Hrvate i muslimane. Za mjesto Kotor Varoš navodi da su u isto ušli pripadnici III pješadijske brigade banjalučkog korpusa te tjerali ljude, palili kuće, srušili toranj sa katoličke crkve te ubijali civilno stanovništvo . Toko njegova boravka u paravojsci dužio je pušku M-48 sa 20 kom. streljiva. Brat xxxxxxx nalazio se u III pješadijskoj brigadi banjalučkog korpusa za kojeg ne zna komadanta. U istoj se aktivno nalazio od 20.05.1992. god. do 08. mjeseca iste godine kada je skinut. Od tada pa do 09. mjeseca 1995. godine, a po rasporedu Ministarstva Banja Luke čistio  je po Banja Luci gdje je trebalo. Od 09. mjeseca 1995. godine pa do sada xxxxxxxxxx nije vidio niti kontaktirao sa bratom xxxxxxxx.

Bilješku sačinio:

xxxxxxxxx

Još sličnih članaka

Odgovori

Back to top button

- Stranica se trenutno korigira - Page is under construction -