- Stranica se trenutno korigira - Page is under construction -

Srpski zločini u BIH

Banja Luka – bogr002

ISKAZI – SVJEDOCANSTVA – ISTINA O STRADANJU,MUCENJU I NEHUMANIM POSTUPCIMA OD STRANE SRBA PREMA HRVATIMA I MUSLIMANIMA NA PODRUCJU BOSNE I HERCEGOVINE CIJI JE KRAJNJI CILJ BIO STVARANJE ETNICKI CISTE VELIKE SRBIJE……..

šifra iskaza: bogr002

PREZIME:                                           xxxxxxx

IME, IME OCA:                                  xxxxxx

GODINA ROĐENJA:                         1958.

MJESTO ROĐENJA:                          Banja Luka o. B. Luka

PREBIVALIŠTE:
PRIVREMENI BORAVAK:

STRUČNA SPREMA:

ZANIMANJE:

BRAČNO STANJE:

DRŽAVLJANSTVO:                           BiH

NACIONALNOST:                            Hrvat

Dajem slijedeći:

I S K A Z

Noću 5 na 6, došla je srpska policija po mene oko 11 sati noću, 1994.god. Srpska policija je došla po mene, njih četvorica i odveli me u stanicu milicije u Ivanjsku. Tu sam čekao 2 do 3 sata, nas je bilo oko 40. Jedan autobus nas iz Ivanjske odveden je u Banja Luku i tu smo otišli, nismo znali kuda idemo i gdje idemo. Onda su iz Banja Luke bila još tri autobusa, znači četiri autobusa su ukupno krenula u nama nepoznatom pravcu.

Tek kad smo došli na teren Grahova, tad smo znali gdje smo. Dva autobusa su došla u Grahovo, tu smo radili, kopali rovove, zemunice, sve pod prisilom za srpsku vojsku. Hranu smo dobivali, konzervu jednu na dvojicu i komad kruha. Radili smo i po noći, nas su isturivali i na prve položaje, oni su bili iza nas, a radili smo pod paljbom, nismo mogli ni sageti se, ni bježati, tako smo radili stalno pod paljbom.

Spavali smo na otvorenom stojeći, tako da smo bili psiho-fizički iscrpljeni skroz. Počeli bi raditi oko pola 8 do 4 poslije podne. Dobivali bi konzerve i taj kruh, kopali smo, non-stop smo kopali bez odmora, bez ičega. Kopali smo ukupno 18 dana. A ko je bio bolje obučen oni su skidali, cipele, čizme ko je imao bolje na sebi, prstenje, satove, oni su poskidali sve. Nekima su davali šinjele, da ovi hrvatski borci smatraju da smo mi četnici.

Bilo je čak i onih koji su dobivali batine od te srpske vojske, rekao bi, banda a ne vojska. Tu su bili ljudi koji su bili bolesni, nemoćni i oni su morali raditi. Radili su na prvoj liniji. Oni su fino stajali iza nas, granate su padale oko nas na 5-6 m. Tako smo bili fizički i psihički izmaltretirani totalno.

A prilikom oslobođenja poginulo je, nas je bilo 23-ojica gdje sam ja radio, poginulo je, i dečko jedan s nama je bio ranjen, iz naše grupe 23-ca gdje smo radili na Troglavu, kopali zemunice za njih.

Mogu reći ime jednoga, koji je bio najgori od tih četnika, preziva se Lošić, a ime mu neznam, zvani Hoso, tako su ga zvali, on je bio i on je najviše maltretirao.

Kad nas je HVO oslobodio, dečki su bili vrlo fer, nas su doveli ovdje u Livno bez ikakvih problema, nismo bili ni maltretirani, ni tučeni, ništa jako fino i kulturno su nas primili, smjestili nas ovdje u Livno. To je sve šro imam za izjaviti.

Iskaz dao:                                                                     Iskaz uzeo:

xxxxxxx                                                            xxxxxxxxxxx

Još sličnih članaka

Odgovori

Back to top button

- Stranica se trenutno korigira - Page is under construction -