Banja Luka – bl045

ISKAZI – SVJEDOCANSTVA – ISTINA O STRADANJU,MUCENJU I NEHUMANIM POSTUPCIMA OD STRANE SRBA PREMA HRVATIMA I MUSLIMANIMA NA PODRUCJU BOSNE I HERCEGOVINE CIJI JE KRAJNJI CILJ BIO STVARANJE ETNICKI CISTE VELIKE SRBIJE……..

U BANJA LUCI KATOLICI NA BOŽIĆ PRED CRKVOM HAPŠENI I TEŠKO PRETUČENI

šifra iskaza: bl045

Na sam katolički Božić, 25.12.1994., u prigradskoj župi Barlovci, petorica “nepoznatih, uniformiranih i naoružanih lica srpske nacionalnosti” dočekivali su vjernike na ulazu u dvorište crkve sv. Vida i sve radno sposobne muškarce hapsili. Prije toga su bili u nekoliko obližnjih katoličkih kuća tražeći odrasle muškarce. Predvođeni su bili od dvojice doseljenika (Srba), od kojih se jedan zove Rajko Bivić, doseljenik iz Kutine, a drugi Mirko, naselio se u kući ubijenog Nike Blaževića. Tako su u kući Marka Domića isprebijali njega i sina mu Josipa, maloljetnika. Pred crkvom, u crkvenom dvorištu su pokupili na silu sve koji su pristizali, među kojima je bilo više njih s radnim obvezama u logoru Manjača (između banja Luke i Mrkonjić Grada – u brdima). Ti su ljudi bili pušteni za Božić kućama na nekoliko dana. Dozvole koje su imali sa sobom ništa nisu vrijedile, jer su i oni bili pretučeni. Tako su na crkvenim vratima pretukli (vrlo teško) Vinka Lopara (Ante), dok su druge odveli najprije do kafića “Page”, blizu vojne kasarne u Zalužanima (u tom kafiću je inače sjedište najgorih ekstremista!), tu su ih tukli, a zatim ih odveli u stanicu policije Budžakk, odatle u kasarnu “Mali logor” u centru grada i konačno u prostorije Ministarstva obrane, Odsjek Banja Luka. Prema dosadašnjim, nama dostupnim informacijama, osamnaest (18) muškaraca je pohvatano kod crkve, a još petoricu (5) su uhvatili dok su išli prema crkvi na misu. Većina su u dobi od 18 do 50 godina, a četvorica (4) su maloljetnici. Na spomenutim mjestim su od udaraca svi zadobili veće ili manje tjelesne povrede u predjelu glave, grudnog koša, lumbalne regije, donjih ekstremiteta. Osamnaestorici (18) od pretučenih, do kojih se moglo doći, nakon što su pušteni kućama, pružena je 26.12. o.g. prva pomoć (ambulantna) od strane liječničke ekipe Caritasa banjalučke biskupije. Visoko diferencijalna dijagnostika za mnoge od njih nije mogla biti primjenjena zbog specifične situacije u kojoj se ozlijeđeni nalaze. Osim toga za teško ozlijeđenog Tomislava Bijelića tražili su iz banjalučkog Kliničko-bolničkog centra na obradu. Svim pregledanima je od liječnika Caritasa dana određena količina analgetika, antibiotik urađena im je primarna obrada rana i stavljena imobilizacija. Iako su svi oni u teškom fizičkom (i psihičkom) stanju, svima je naređeno da se već sutra ujutro jave u Ministarstvo obrane, Odsjek Banja Luka!

Evo imena povrijeđenih kojima je pružena prva pomoć:

1. Lukenda      (Ivo)     Ljuban,             r. 1941.
2. Bijelić                      Tomislav,          r. 1945.
3. Lopar          (Luka) Ivo,                  r. 1974.
4. Lopar          (Ilija)    Bernard,           r. 1976.
5. Anušić         (Ilija)    Ivo,                  r. 1967.
6. Lopar          (Vid)    Anto,                r. 1975.
7. Anušić         (Marko) Vlado,            r. 1949.
8. Lopar          (Anto)  Vinko,              r. 1974.
9. Lukenda      (Juro)   Nikola,             r. 1970.
10. Šalić           (Stipo)  Marinko,          r. 1967.
11. Relja          (Vlado) Ivo,                 r. 1974.
12. Relja          (Anto)  Vlado,             r. 1972.
13. Orlovac      (Anto)  Marko,             r. 1973.
14. Lopar         (Luka)  Ivica,                r. 1959.
15. Relja          (Anto)  Joso,                r. 1976.
16. Anušić        (Ivan)   Joso,                r. 1957.
17. Anušić        (Šimo)  Ivo,                  r. 1974.
18. Vidović      (Marko) Draško,          r. 1972.

Povrijeđeni kojima do sada nije bilo moguće pružiti pomoć:

1. Lopar          (Franjo) Josip,              r. 1961.
2. Blažan         (Beba)  Marinko

Maloljetnici:

1. Bijelić          (Tomislav) Ivica – dječak udaren o cestu
2. Domić         (Marko) Josip
3. Ljevar                      Dario

Među uhićenima i ozlijeđenima je i radnik župnog Caritasa Anušić (Marko) Vlado koji se redovito brine – između ostalih – i za 38 pravoslavnih obitelji na tom području. Među katolicima cijele te župe (i okolnih župa) vlada konsternacija, žalost i panika. Ne mogu shvatiti što se to događa s njima, a da nitko od službenih vlasti ništa ne poduzima da ih se zaštiti. Obraćaju se biskupu tražeći pomoć. Biskup je uputio oštar prosvjed lokalnim i višim predstavnicima vlasti, tražeći od njih da se mirno pučanstvo (nesrpsko) više zaštiti od samovolje (?) pojedinih predstavnika civilne i vojne policije na području ove općine. Prema dosadašnjim rezultatima apela i protesta, nažalost, ne može se očekivati nikakva pozitivna reakcija. Može biti samo još gore, jer nikoga drugog nema da nas zaštiti! Žalosno i krajnje nehumano, ali na očigled mnogih, ovdje se provodi fašizam! Dokle?! xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx Također dostavljam i kopiju jednog “Poziva na službu u oružane snage”, koji je – usput rečeno – napisan rukom, što inače nije slučaj, jer se pozivi redovito ispisuju kompjutorom. Svakako je i ovo za nas “corpus delicti” kako se naše ljude prisiljava da idu u oružane snage vojske, koja se – nominalno ili stvarno, bori protiv naših sunarodnjaka, što se – koliko nam je poznato protivi međunarodnom ratnom pravu. Iz područja Ljubije nam je javljeno da se 26.12. o.g. moraju javiti 30-orica iz Ravske i 30-orica iz Ljubije, kako bi ih se poslalo na Brčko. Nakon prisilnog odvođenja velikog broja naših ljudi na prve linije bojišnice, te zarobljavanja, čak i ubijanja određenog broja tih istih ljudi, ovaj najnoviji zločin na nedužnim civilima, katolicima-Hrvatima u banjalučkom kraju, unio je novu, veliku nervozu i paniku među ovdašnje naše ljude. Sigurno se treba očekivati da će mnogi od direktno pogođenih htjeti pošto-poto pobjeći iz ovog nesnošljivog stanja i okruženja. Nakon ovog najnovijeg “incidenta” nad našim ljudima, ima veći broj naših muškaraca, tako nam s terena javljaju, koji unatoč velikoj hladnoći i dubokom snijegu, ne smiju boraviti kod svojih kuća, nego se skrivaju po pojatama, štagljima, ali i tu s velikim strahom, jer u nekim sredinama doseljenici-Srbi prijete njihovim obiteljima da će ih svakako pronaći i poubijati. Već preko 3 tjedna u Glamoču i Bos. Grahovu živi u katastrofalnim uvjetima preko 200 zatočenih civila-katolika i jedan nama za sada nnepoznat broj Muslimana, isto tako civila, uhapšenih u Banja Luci i okolici i odvedenih u Glamoč i Grahovo kao živi zid u borbama Srba s HVO. Saznali smo da je jedan broj tih ljudi teško ozlijeđen i bolestan. xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx