Srpski zločini u BIH
Banja Luka – bl042
PREZIME: xxxxxx
IME, IME OCA: xxxxxx
GODINA ROĐENJA: 1971.
MJESTO ROĐENJA: Otok, općina Vinkovci
PREBIVALIŠTE: Otok, općina Vinkovci
PRIVREMENI BORAVAK:
STRUČNA SPREMA:
ZANIMANJE:
BRAČNO STANJE:
DRŽAVLJANSTVO: RH
NACIONALNOST: Hrvat
IME, IME OCA: xxxxxx
GODINA ROĐENJA: 1971.
MJESTO ROĐENJA: Otok, općina Vinkovci
PREBIVALIŠTE: Otok, općina Vinkovci
PRIVREMENI BORAVAK:
STRUČNA SPREMA:
ZANIMANJE:
BRAČNO STANJE:
DRŽAVLJANSTVO: RH
NACIONALNOST: Hrvat
Dajem slijedeći:
I S K A Z
01.09.1995.
godine bio sam zarobljen na brdu Turska kosa kod Glamoča, gdje smo išli
u izviđanje, ja i još dva momka Totor Drago i momak koji se zvao Žuna.
Išli smo ujutro, bilo je 6:00 sati, čekali smo karte za teren za minska
polja, to smo čekali sve di 12:00 sati. Kada su stigle karte i
motorola, tada smo krenuli sa brda Turske kose, prošli našu liniju i
sišli 50 m dalje od naše linije. U tom momentu je išao prvi Totor
Drago, njega su prvog osjetili, pucali na njega i ranili ga u ruku i
dva metka su ga pogodila, imao je dva rebra slomljena. Potom je rekao
da se predaje, tako ih je bio navukao na njega samo, nas nisu vidjeli,
nas dvojicu. Ja sam ležao iza njega na lijevu stranu i držao lijvu
stranu, jer sam vidio da jedan ide prema meni s lijeve strane. Žuna je
bio s desne strane malo više, u tom momentu je Žuna zapucao i pobjegao
prema našima i uspio se povući. Tad sam pitao Tota da li želi da idemo
do kraja ili da se predamo, rekao je da će se on predati i tada sam i
ja odlučio da se isto predam zajedno s njim. Nisam htio pucati u njih,
on je bio ranjen, sto posto bi bili mrtvi obadvojica. Predali smo se
Vojnoj policijki srpske vojske.
Potom
su nas odveli dole kod njihovog kapetana, prije toga su nam zavezali
oči i ruke, skinuli svu odjeću sa nas i ostali smo samo u donjem vešu.
Tu su nas ispitivali ko smo, šta smo, Drago je imao vojnu iskaznicu kod
sebe. Ja sam slagao ime i prezime i ko sam i što sam, nisam znao da on
ima iskaznicu. Potom su nas u auto odveli u neko selo. Dragi su privili
ruku ali mu je nisu šivali. Mene su zatvorili u neku šupu gdje me je
čuvao neki policajac, njega su odveli negdje ne znam točno gdje. Došao
je taj oficir koji me je ispitivao dole i udario me 15 puta nogom u
bubrege i rekao mi je da će me ubiti ako budem lagao jer zna moje ime i
ko sam. Shvatio sam da ne mogu lagati više. Potom su došli sa svim
imenima naših 12 izviđača iz hrvatske vojske, imali su i poredana po
desetinama kako smo raspoređeni. U prvi momenat sam mislio da je Tozo
Drago rekao sve o nama.
Sutra
su nas potrpali u kombi i odvezli za Banja Luku. U Banja Luci na samom
ulazu tuklo nas je 10 policajaca, mene, Dragana i Mladena Kežića kojeg
su isto spojili sa nama. On je uhvaćen dva-tri dana prije nas. Tu su
nas udarali, Kežić je pao u nesvjest, Tota su udarali po rani. Mene su
udarali četvorica nogama, rukama, pendrekom ali samo po tijelu ne po
glavi, da nebi pao u nesvjest. Zatvorili su nas u neku prostoriju.
Sutradan su nas vodili u neku prostoriju gdje je bio kao neki kotao i
tu su nas tukli četvorica i bio je upravnik zatvora, isto iz Banja
Luke. Tu su me udarali po bubrezima šakama, pendrekom nekih pol sata.
Ponovo su nas vratili nazad i nakon par sati su nas prebacili u ćelije.
Mene su odvezli u samicu br. 11, gdje sam tri dana morao stajati sa
dignutim rukama i tri prsta u zraku. Ulazili su po dva, tri puta na dan
udarali me. Doveli su Ivana, Hrvata kojeg su natjerali da me udari dva
puta.
Bio je
jedan policajac brko, četiri dana su nas udarali. Peti dan su nas
premjestili od Banja Luke do Doboja kombijem, a cijelim putem su nas
tukli do Doboja, ti neki policajac ne znam ko jer su nam oči bile
zavezane. Oko pet sati smo sjedili i čekali nismo znali gdje smo niti
šta će sa nama biti. Kad je pao mrak došla su dva policajca sa autom,
ušao je jedan momak i udario nas svakog po pet, šest puta. Udarao je sa
nekom gumom napunjenom olovom, kasnije su nam pokazali čime su nas
udarali, ne znam mu ime ali je izgledao mrk, crn, rekao je da je došao
iz Njemačke u njihovu srpsku vojsku. Tu smo bili dva dana i upravnik je
rekao sa nas niko više ne smije tući. Dva dana nije nas niko tukao.
Treći
dan su nam ponovo zavezali oči, stavili u auto i odvezli nas u
Kotorsko. Bili su ispitivani dva dana ko smo, što smo. Potom su nas
trojicu zatvorili u samicu veličine 2×1 m. Deset dana su nismo imali ni
vode ni posudu za vršenje nužde. Svaki put kad bi dobili ručak, večeru,
poslije odlaska u WC na povratku smo svaki put dobili batine. Nakon
deset dana su nas izveli da čistimo neku travu oko bazena sa vodom.
Sutradan su nas ponovo izveli iz te samice i priključili sa ostalim
Hrvatima, kojih je bilo 7-8, gdje smo spavali u jednom podrumu. Tu je
moglo spavati najviše 8 ljudi, a spavalo nas je 10. Oni su bili puni
ušiju pa smo se i mi zarazili.
Potom
smo svaki dan radili vadili krumpir, pa sijali trnje u Kotorskom. Potom
je došao red da rušim džamiju, ovi stariji to nisu mogli izdržati.
Pošto sam ja bio mlađi i jači morao sam lupati sa velikim čelićem,
macolom od 20 kg sve ujutro od 7:00 do 19:00 sati navečer, a nekad od
8:00 do 24:00 sati, ili od 24:00 do 4:00 ujutro. Vozili smo otpad an
ceste gdje su rupe. Tu sam radio do 06.01. Jedno sam vrijeme radio u
stolariji zajedno sa Kežićem. Potom su 04.01. odvezli Kežića, Tota,
Dubravka, Miloša i Arambašića, rekli su da ih vode na razmjenu, ali
odveli su ih u Banja Luku.
06.01.
prebačeni smo za Doboj, pa vlakom u pratnji dva policajca u Banja Luku.
Tu smo bili ispitivani cijelu noć, a ujutro su mi dali bez čitanja da
potpišem neki 15 papira, nisam uspio ništa procitati šta piše na njima.
Ja sam išao na
suđenje gdje su me osudili za ratni zločin i za maltretiranje
zarobljenika. Osumnjičeni su me ali nisu naveli ni vrijeme, ni mjesto,
ni osobu koju sam ja maltretirao na suđenju u 10.00 sati ujutro, bio je
neki sudija, odredili su mi pritvor u trajanju od mjesec dana i
mogućnost smrtne presude, ako se dokaže da sam kriv. Zatim su me
vratili u Banja Luku gdje me je policajac Savić stalno udarao rukama i
nogama. Potom su me smjestili u samicu br. 5 gdje sam proveo svo
vrijeme do 11.01. Ali taj dan nakon pola sata što sam ušao u samicu i
došao je prvi put CK da me registrira. Do tada su izbjegavali da me
registriraju. Potom sam bio u samici.
Kad
je došao CK i rekao da idemo kući, uzeo podatke, pitao gdje hoćemo da
bude razmjena, bio sam donekle siguran da idemo kući. 14.01. su nam
dali zapovjed da spakujemo sve svoje stvari, ubacili su nas u kombi i
odvezli na neku livadu. Bili smo u nekom civilnom zatvoru jednu noć,
ponovno su nas vozili i ispitivali su nas ovi iz CK. Odveli su nas u
Sud u podrum, gdje smo proveli 6 dana nas sedmero, a ostali su bili
vraćeni u Vojno istražni zatvor. I nas su vratili u Banja Luku, rekli
su da se civili bune zašto Hrvatska ne isporuči zarobljene Srbe. Tad mi
nismo znali da je to laž.
Vratili
su nas u VIZ dok nas nisu odveli na Pale. Na Palama nas nije niko
dirao, zabranili su nam da pušimo i oduzeli su nam sve stvari.
Obilazili su nas Štajner i ostali. CK nas je registrirao 06.01., a
posjetili su nas samo tri puta u Banja Luci. Kad smo došli na Pale tu
su nas posjetili 10-tak puta. Poslije toga je bila razmjena,
razmjenjeni smo.
I S K A Z
01.09.1995.
godine bio sam zarobljen na brdu Turska kosa kod Glamoča, gdje smo išli
u izviđanje, ja i još dva momka Totor Drago i momak koji se zvao Žuna.
Išli smo ujutro, bilo je 6:00 sati, čekali smo karte za teren za minska
polja, to smo čekali sve di 12:00 sati. Kada su stigle karte i
motorola, tada smo krenuli sa brda Turske kose, prošli našu liniju i
sišli 50 m dalje od naše linije. U tom momentu je išao prvi Totor
Drago, njega su prvog osjetili, pucali na njega i ranili ga u ruku i
dva metka su ga pogodila, imao je dva rebra slomljena. Potom je rekao
da se predaje, tako ih je bio navukao na njega samo, nas nisu vidjeli,
nas dvojicu. Ja sam ležao iza njega na lijevu stranu i držao lijvu
stranu, jer sam vidio da jedan ide prema meni s lijeve strane. Žuna je
bio s desne strane malo više, u tom momentu je Žuna zapucao i pobjegao
prema našima i uspio se povući. Tad sam pitao Tota da li želi da idemo
do kraja ili da se predamo, rekao je da će se on predati i tada sam i
ja odlučio da se isto predam zajedno s njim. Nisam htio pucati u njih,
on je bio ranjen, sto posto bi bili mrtvi obadvojica. Predali smo se
Vojnoj policijki srpske vojske.
Potom
su nas odveli dole kod njihovog kapetana, prije toga su nam zavezali
oči i ruke, skinuli svu odjeću sa nas i ostali smo samo u donjem vešu.
Tu su nas ispitivali ko smo, šta smo, Drago je imao vojnu iskaznicu kod
sebe. Ja sam slagao ime i prezime i ko sam i što sam, nisam znao da on
ima iskaznicu. Potom su nas u auto odveli u neko selo. Dragi su privili
ruku ali mu je nisu šivali. Mene su zatvorili u neku šupu gdje me je
čuvao neki policajac, njega su odveli negdje ne znam točno gdje. Došao
je taj oficir koji me je ispitivao dole i udario me 15 puta nogom u
bubrege i rekao mi je da će me ubiti ako budem lagao jer zna moje ime i
ko sam. Shvatio sam da ne mogu lagati više. Potom su došli sa svim
imenima naših 12 izviđača iz hrvatske vojske, imali su i poredana po
desetinama kako smo raspoređeni. U prvi momenat sam mislio da je Tozo
Drago rekao sve o nama.
Sutra
su nas potrpali u kombi i odvezli za Banja Luku. U Banja Luci na samom
ulazu tuklo nas je 10 policajaca, mene, Dragana i Mladena Kežića kojeg
su isto spojili sa nama. On je uhvaćen dva-tri dana prije nas. Tu su
nas udarali, Kežić je pao u nesvjest, Tota su udarali po rani. Mene su
udarali četvorica nogama, rukama, pendrekom ali samo po tijelu ne po
glavi, da nebi pao u nesvjest. Zatvorili su nas u neku prostoriju.
Sutradan su nas vodili u neku prostoriju gdje je bio kao neki kotao i
tu su nas tukli četvorica i bio je upravnik zatvora, isto iz Banja
Luke. Tu su me udarali po bubrezima šakama, pendrekom nekih pol sata.
Ponovo su nas vratili nazad i nakon par sati su nas prebacili u ćelije.
Mene su odvezli u samicu br. 11, gdje sam tri dana morao stajati sa
dignutim rukama i tri prsta u zraku. Ulazili su po dva, tri puta na dan
udarali me. Doveli su Ivana, Hrvata kojeg su natjerali da me udari dva
puta.
Bio je
jedan policajac brko, četiri dana su nas udarali. Peti dan su nas
premjestili od Banja Luke do Doboja kombijem, a cijelim putem su nas
tukli do Doboja, ti neki policajac ne znam ko jer su nam oči bile
zavezane. Oko pet sati smo sjedili i čekali nismo znali gdje smo niti
šta će sa nama biti. Kad je pao mrak došla su dva policajca sa autom,
ušao je jedan momak i udario nas svakog po pet, šest puta. Udarao je sa
nekom gumom napunjenom olovom, kasnije su nam pokazali čime su nas
udarali, ne znam mu ime ali je izgledao mrk, crn, rekao je da je došao
iz Njemačke u njihovu srpsku vojsku. Tu smo bili dva dana i upravnik je
rekao sa nas niko više ne smije tući. Dva dana nije nas niko tukao.
Treći
dan su nam ponovo zavezali oči, stavili u auto i odvezli nas u
Kotorsko. Bili su ispitivani dva dana ko smo, što smo. Potom su nas
trojicu zatvorili u samicu veličine 2×1 m. Deset dana su nismo imali ni
vode ni posudu za vršenje nužde. Svaki put kad bi dobili ručak, večeru,
poslije odlaska u WC na povratku smo svaki put dobili batine. Nakon
deset dana su nas izveli da čistimo neku travu oko bazena sa vodom.
Sutradan su nas ponovo izveli iz te samice i priključili sa ostalim
Hrvatima, kojih je bilo 7-8, gdje smo spavali u jednom podrumu. Tu je
moglo spavati najviše 8 ljudi, a spavalo nas je 10. Oni su bili puni
ušiju pa smo se i mi zarazili.
Potom
smo svaki dan radili vadili krumpir, pa sijali trnje u Kotorskom. Potom
je došao red da rušim džamiju, ovi stariji to nisu mogli izdržati.
Pošto sam ja bio mlađi i jači morao sam lupati sa velikim čelićem,
macolom od 20 kg sve ujutro od 7:00 do 19:00 sati navečer, a nekad od
8:00 do 24:00 sati, ili od 24:00 do 4:00 ujutro. Vozili smo otpad an
ceste gdje su rupe. Tu sam radio do 06.01. Jedno sam vrijeme radio u
stolariji zajedno sa Kežićem. Potom su 04.01. odvezli Kežića, Tota,
Dubravka, Miloša i Arambašića, rekli su da ih vode na razmjenu, ali
odveli su ih u Banja Luku.
06.01.
prebačeni smo za Doboj, pa vlakom u pratnji dva policajca u Banja Luku.
Tu smo bili ispitivani cijelu noć, a ujutro su mi dali bez čitanja da
potpišem neki 15 papira, nisam uspio ništa procitati šta piše na njima.
Ja sam išao na
suđenje gdje su me osudili za ratni zločin i za maltretiranje
zarobljenika. Osumnjičeni su me ali nisu naveli ni vrijeme, ni mjesto,
ni osobu koju sam ja maltretirao na suđenju u 10.00 sati ujutro, bio je
neki sudija, odredili su mi pritvor u trajanju od mjesec dana i
mogućnost smrtne presude, ako se dokaže da sam kriv. Zatim su me
vratili u Banja Luku gdje me je policajac Savić stalno udarao rukama i
nogama. Potom su me smjestili u samicu br. 5 gdje sam proveo svo
vrijeme do 11.01. Ali taj dan nakon pola sata što sam ušao u samicu i
došao je prvi put CK da me registrira. Do tada su izbjegavali da me
registriraju. Potom sam bio u samici.
Kad
je došao CK i rekao da idemo kući, uzeo podatke, pitao gdje hoćemo da
bude razmjena, bio sam donekle siguran da idemo kući. 14.01. su nam
dali zapovjed da spakujemo sve svoje stvari, ubacili su nas u kombi i
odvezli na neku livadu. Bili smo u nekom civilnom zatvoru jednu noć,
ponovno su nas vozili i ispitivali su nas ovi iz CK. Odveli su nas u
Sud u podrum, gdje smo proveli 6 dana nas sedmero, a ostali su bili
vraćeni u Vojno istražni zatvor. I nas su vratili u Banja Luku, rekli
su da se civili bune zašto Hrvatska ne isporuči zarobljene Srbe. Tad mi
nismo znali da je to laž.
Vratili
su nas u VIZ dok nas nisu odveli na Pale. Na Palama nas nije niko
dirao, zabranili su nam da pušimo i oduzeli su nam sve stvari.
Obilazili su nas Štajner i ostali. CK nas je registrirao 06.01., a
posjetili su nas samo tri puta u Banja Luci. Kad smo došli na Pale tu
su nas posjetili 10-tak puta. Poslije toga je bila razmjena,
razmjenjeni smo.
{loadposition user18}
