Banja Luka – bl031

PREZIME:                                                       Plavšić (r. Dvorski)
IME, IME OCA:                                              Biserka, Viktor
GODINA ROĐENJA:                         13.12.1959.
MJESTO ROĐENJA:                                      Zagreb, RH
PREBIVALIŠTE:                                             Banja Luka, ul. Ive Andrića br. 18
PRIVREMENI BORAVAK:                            Zagreb, ul. Lhotkina br. 32
STRUČNA SPREMA:                        
ZANIMANJE:                                                 optičar
BRAČNO STANJE:                                        udata, dvoje djece
DRŽAVLJANSTVO:                                       RH
NACIONALNOST:                                        Hrvatica

SLUŽBENA BILJEŠKA
Inf.
razgovor sa Plavšić Biserkom, obavljen je dana 10.07.1996. god. u
službenim prostorijama xxxxxxxx, a vođen je na okolnosti iseljenja sa
ranije adrese stanovanja u Jelkovcu Rimski put br. 25, Sesvete sa
ostalim članovima njene obitelji, kao i na okolnosti njenog boravka u
Banja Luci, te njenog ponovnog povratka u Republiku Hrvatsku, na koje
okolnosti je ista izjavila slijedeće:
Da
je rođena u Zagrebu, gdje je zajedno sa svojom obitelji živjela sve do
1992. god., kada su se svi zajedno tj. ona njen suprug Dušan Plavšić, i
djeca Igor i Irena Plavšić preselili u Banja Luku. Ranije su živjeli u
mjestu Jelkovec, općina Sesvete, na adresi, Jekovec, Rimski put br. 25,
a da će sada stanovati kod svoje majke na adresi u Zagrebu, Lhotkina
br. 32.
Kao razlog
zbog kojeg su se ona i ostali članovi njene obitelji odselili u Banja
Luku ista navodi da je njen suprug Dušan po nacionalnosti Srbin, te da
su krajem 1991. god. i početkom 1992. god. u Jelkovec došli prognanici
iz Vukovara i R BiH, te da su u više navrata bili uznemiravani, pa su
navodno zbog svoje sigurnosti odselili u Banja Luku i to na taj način
da su svoju kuću u Jelkovcu mijenjali sa jednom muslimanskom obitelji
za kuću u Banja Luci.
U
Banja Luku su otputovali preko Mađarske sa starim Jugo dokumentima, a
ona je još 1992. god. ishodila Domovnicu za sebe i svoju djecu, dočim
za supruga nije mogla iz razloga što je on rođen u BiH, te je i
državljanin R BiH. Ponovno se je vratila u RH-a dana 30.0.1996. god.
preko GP Županja i to sa kćerkom Irenom temeljem predočene Domovnice,
jer ne posjeduje Hrvatsku putovnicu niti osobnu iskaznicu. Kao razlog
svog dolaska navodi da je došla posjetiti svoju majku, kao i to da
namjerava ishoditi sve hrvatske dokumente, a planira se ponovno
nastaniti u RH-a u Zagrebu kod svoje majke zajedno sa svojom djecom,
dočim bi njen suprug ostao živjeti u Banja Luci. Za svoga supruga
Plavšić Dušana navodi i ostale podatke dakle Plavšić Dušan sin Stevana
i Milice r. Čolić rođen 02.01.1948. u Bosanskoj Krupi, R BiH
državljanin BiH, po nacionalnosti Srbin po zanimanju elektrotehničar,
zaposlen u poduzeću “Prosveta” u svojstvu trgovačkog putnika sa
prebivalištem u Banja Luci Ive Andrića br. 18, i dodaje kako isti nije
bio pozvan od strane Srpskih vojnih vlasti. za sebe navodi da je
povremeno znala raditi privatno i neprijavljeno kao optičar u raznim
privatnim optičarskim radnjama, na koji način jejedino i privređivala
jer stalan posao do sada nije mogla dobiti.
Za
sigurnosno stanje u Banja Luci navodi da je mirno i normalno, da se ne
provode nikakve mobilizacije, da su njeni susjedi većinom starije
osobe, pretežito mješoviti brakovi, da nitko nije sudjelovao u agresiji
na RH-a, te da njen suprug nema braće niti rodbine koji bi eventualno
bili uključeni u ratna djelovanja na tom području, a da ona ne poznaje
nikoga tko je učestvovao u agresiji na RH-a.
Nije
upoznata sa političkim zbivanjima u Banja Luci, sa naoružavanjem
lokalnog pučanstva od strane “JNA”, sa djelovanjem i osobnim podacima
pripadnika vojske i policije, a kao predsjendika mjesne zajednice
navodi izvjesnog Gojka kojem ne zna prezime, ne zna tko je sada
predsjednik općine, a ranije je bio Rajko Kasagić. Ne zna tko je
sudjelovao u progonu Hrvata i uništavao njihovu imovinu, ne zna tko je
financirao oružanu pobunu ali misli da se o svemu odlučuje u Beogradu.
Nepoznate osobe koje su bile maltretirane ili eventualno ubijene, ne
zna kada je bila zadnja mobilizacija, ne prati politička zbivanja, ali
je čula da je krajem 1995. god. bila demobilizacija.
U
samom gradu ima izbjeglica, opskrbljenost je dobra jedino su češće
redukcije struje, šverca se sa svim i svačim i sve je dosta skupo. U
Zagreb se vratila da posjeti majku, da ishodi hrvatske dokumente, te da
izvidi mogućnost za povrat cijele svoje obitelji, jer želi da joj djeca
nastave školovanje i daljnji život u RH čiji su i državljani.

---