Banja Luka – bl027

PREZIME:                                                       xxxxx
IME, IME OCA:                                              xxxxxx
GODINA ROĐENJA:                         1939.
MJESTO ROĐENJA:                                      Šimići, Banja Luka
PREBIVALIŠTE:                                            
PRIVREMENI BORAVAK:                           
STRUČNA SPREMA:                        
ZANIMANJE:                                                
BRAČNO STANJE:                                       
DRŽAVLJANSTVO:                                       RH
NACIONALNOST:                                        Hrvat

SLUŽBENA BILJEŠKA
 
xxxxxxxxxxx
 Navodi
da je tijekom rata u BiH cijelo vrijeme bio u Šimićima i da nije bio
pripadnik nikakvih vojnih niti policijskih formacija.
Izričito
napominje da su Šimići malo mjesto sa oko 820 stanovnika hrvatske
nacionalnosti, te da nitko nije bio u sprezi sa Srbima. Bio je učestalo
pozivan na razgovore u “Stanicu milicije” Ivanjska gdje je razgovarao
sa milicijom po imenu DANE, koji je rodom iz Požege, a na okolnosti
informacija da se njegov sin xxxxx nalazi u hrvatskoj policiji. Istina
je da je sin bio pripadnik hrvatske policije, ali on to nije htio
priznati već je rekao da se nalazi u Njemačkoj. Navodi da su Šimići na
neki način bili izolirano selo, obzirom da su svi stanovnici Hrvati te
su stalno provjeravani i kontrolirani od strane milicije. Selo Šimići
bilo je tako organizirano što su nekolicina starijih mještana među
kojima i on, tijekom noći davali tzv. seosku stražu. Isti su sprovodili
tako što su noću bez oružja pojačano motrili na prilazne ceste prema
selu.
Poznato mu
je da su Matijević Ivo i Lehić Isak ubijeni 10.11.1992. god. kada su
predvečer došla dvojica naoružanih srpskih vojnika, izveli ih iz
Matijevićeve kuće i ubili vatrenim oružjem. Isto su vidjeli ljudi koji
su se tamo zatekli, a to su Tomić Stijo i Marica, Škiljan Milan i
Škiljanova žena i kćerka. Također se sjeća da je Matijević Ivo pronađen
na balkonu svoje kuće još živ sa prostrijelnom ranom i Matijevića, tako
što su ga nepoznati srpski vojnici izveli iz gostiona u Ivanjskoj zv.
“Bašta” vl. Klečine, te mu naredili da trči da bi potom pucali u njega
sa leđa. Isti događaj vidio je vl. gostione Klečina i još neki drugi
njemu nepoznati ljudi. Napominje da su ljudi iz Šimića, Tutićevo, star
oko 40 god., Stjepanović Drago, rođ. 1956. god. i Bijelić Juro, rođ.
1946. god., također bili u Šimićima početkom rata u R BiH, te da isti
nisu surađivali sa Srbima kao i nitko iz sela. Svi su koliko su mogli,
radili na tome da pomognu žiteljima sela. Koliko mu je poznato Bijelić
je u Bjelovaru. Tutić u Vojniću, a Stjepanović u Njemačkoj.
Zatim
navodi da je on dana 27.04.1993. god. pod prisilom od strane srpske
vlasti napustio kuću i došao autobusom Crvenog križa preko Nove
Gradiške u RH, kao izbjeglica. Od tada živi u xxxxxxx sa svojom ženom
gdje radi xxxxx. xxxxx Što se tiče navoda iz anonimnog pisma da je on
učestvovao i surađivao sa Srbima, napominje da to nije istina i da je
spreman razgovarati sa onima koji su to napisali, te razjasniti
detaljno sve svoje postupke, za koje vjeruje da su u redu i da je
pravilno postupio.

---