Srpski zločini u BIH
Banja Luka – bl024
PREZIME: xxxxxx
IME, IME OCA: xxxxxx
GODINA ROĐENJA: 1959.
MJESTO ROĐENJA: Ivanjska, Banja Luka
PREBIVALIŠTE:
PRIVREMENI BORAVAK:
STRUČNA SPREMA:
ZANIMANJE:
BRAČNO STANJE:
DRŽAVLJANSTVO:
NACIONALNOST:
SLUŽBENA ZABILJEŠKA
Putem
prijateljskih veza došli smo do saznanja da na našem području živi
odnosno boravi bivši zatočenik zloglasnog logora Manjača koji je tokom
mjeseca travnja 1995. godine otkupio izlaznu vizu iz Banja Luke odnosno
iz tzv. “Republike Srpske”, a da je isti upoznat s okolnostima
zlostavljanja nesrpskog pučanstva banjalučke regije odnosno krajine kao
i zatočenika državljana RH koji su tokom ratnih zbivanja u RH uhapšeni
i zatočeni u istom. Uspostavljanjem veze sa istim došli smo do saznanja
da je navedena osoba xxxxx iz Mišin Hana, općina Ivanjska, Banja Luka,
BiH sa sadašnjim mjestom prebivališta xxxxxxx. Navedeni je od mjeseca
kolovoza 1992. godine do ožujka 1993. godine bio zatočenik u logoru
Manjača, te izložen teškim fizičkim i psihičkim torturama. Prema iskazu
istog na Manjači je po njegovu izlasku ostalo zatočeno još najmanje 650
osoba iz RH i BiH.
Osnovni
razlog zatočavanja nesrba sa područja Banjalučke Krajine je odbijanje
mobilizacije u srpske paravojne postrojbe što je bio slučaj i sa xxxxx.
Prema određenim navodima odnosno pregledom fotografija, daruvarskih
policajaca prisilno odvedenih 19.08.1991. godine sa velikom sigurnošću
tvrdi da je Manjači vidio Petrovečki Marjana.
Navodi
veći broj osoba hrvatske nacionalnosti iz Banja Luke koji su sustavno
sa srbočetničkim ekstremistima vršili maltretiranje, pljačku imovine
Hrvata te fizičko zlostavljanje. Sve osobe i djela bit će opisane u
daljnjem tekstu i prema određenim saznanjima zbog konfuzije nastale u
srpskim redovima su napustili ili žele što prije napustiti Banja Luku
pod izlikom ugroženosti Hrvatskog pučanstva te sa jednim od zbivanja
prognanika i izbjeglica preći u RH ili u treću zemlju.
Prilikom
gledanja TV emisije “Slikom na sliku” u vrijeme akcije “Bljesak” na
oslobođenju okupiranog područja Zap. Slavonije u skupini zarobljenika
obećavši im da se sa Manjače neće živi vratiti, da će crknuti od (……..)
i slično, uz stalne fizičke torture istog. Kažnjavo ih je za svakog
izgubljenog Srbina u Zapadnoj Slavoniji te je javno obznanio da je iz
Pakraca. Putem ostalih veza u logoraše došao je do saznanja da je
navedena osoba vozač autobusa. Prema opisu koji smo dobili od xxxxxx
isti ima bradu i srednjeg je rasta. Informirajući se o mogućoj osobi
prema struci i opisu došli smo do saznanja da je velika mogućnost da se
radi o Ignjić Miroslavu iz Pakraca bivšem vozaču “Zagrebačkih
transporta” iz Pakraca koji je radio kao vozač autobusa. Prema
saznanjima Ignjić je donedavno bio sa ostalim zarobljenicima srpske
nacionalnosti u Bjelovaru, a sada je najvjerojatnije u Zagrebu ako u
međuvremenu nije došlo do puštanja istog. U svezi istog shodno bi bilo
identificiranje istog putem direktnog suočenja sa xxxxx na što je isti
spreman te da se stvarno ustanovi da li je riječ o Ignjiću kao o osobi
odgovornoj za zlodjela na Manjači ili je riječ o drugoj osobi.
Glede
Hrvata Banjalučke Krajine navedenih u gornjem tekstu koji su vršili
maltretiranje, psihičke i fizičke torture zajedno sa srpskim
ekstremistima nad nesrbima, a osobito nad Hrvatima koji nisu
pokazivali lojalnost velikoj srpskoj politici, navodi slijedeće:
1. AGATIĆ JOSO od oca Peje
Podržavatelj ekstremista politike srba. Mobilizaciju izvršenu 1991.
gdoine početkom okupacije i agresije na Republiku Hrvatsku prihvatio
bez negodovanja. Prošao je Zapadno Slavonsko ratište 1991. godine sa
Banjalučkim korpusom, a izvjesno vrijeme boravio je u Baranji (od
travnja 1992. do travnja 1993. godine) gdje je bio priključen tamošnjim
srpskim paravojnim terorističkim formacijama. Agatić je vlasnik
amaterske radio stanice te postoje određena saznanja da je poruke
odašiljane Hrvatima putem radio stanice te pošto je u tome bio vješt,
hvatao i prenosio odnosno odavao Srbima.
Također
postoje saznanja preko osoba Hrvata sa kojima je Agotić kontaktirao i
kojima je svoj boravak na ratištu potkrepljivao velikim osobnim
zalaganjem u borbi protiv “Ustaša” čime je najvjerojatnije obznanio da
je počinio više ubojstava i zlostavljanja Hrvata što ukazuje da je
Agatić potencijalni ratni zločinac. Brat od Agotića (ime nije poznato)
bio je izričit protivnik velikosrpske ekstremne politike te je odbio
mobilizaciju u Srpsku paravojsku nakon čega biva hapšen i zatočen u
tzv. “Mali logor” preko puta doma JNA u Banja Luci gdje je iz istog
razloga bilo zatočeno između 50 i 100 osoba koji su teško maltretirani
i fizički zlostavljani. Čuvši zbog čega mu je brat uhapšen i zatočen
Agatić Joso je izjavio da ga se odriče i neće ni da čuje za njega te
“ako ga Srbi ne ubiju ja ću ga ubiti”, očito iritiran spram njegove
nelojalnosti politikom ekstremnih Srba i odbijanjem mobilizacije.
Agatićev brat je preminuo u kolovozu 1993. godine od zadobivenih
povreda nakon učestalog fizičkog zlostavljanja. O istome postoje
najvjerojatnije da će mu tamo biti i odredište. Glede navedene izlazne
vize iz tzv. Republike Srpske do iste je daleko lakše doći ako si
služio srpskom narodu, a izlazi se u susret i prilikom razmjene kuća.
2. STOJANAC MATO od oca Vlade sa mjestom prebivališta Mišin Han, općina Ivanjska, Banja Luka
Mobiliziran početkom srpske agresije sa JAN na RH te kao dokazani borac
paravojske “Republike Srpske” postaje vojni milicajac. Kao takav upućen
je u zloglasni logor “Omarska” gdje je obavljao zadatke nadzornika i
čuvara zatočenika. Osobno je izjavio da su zatvorili Hrvate, iz sela
Kozarac kod Prijedora u vagone u kojima se do tada transportirala
stoka, a isti su zatočenici na prisilnom radu u rudniku željeza.
U
Banja Luci od rodbine ima oca, majku, sestru (udana za Srbina) i još
dvije sestre (udane za Hrvate). Moguće odredište Stojanca prilikom
dolaska RH je Zagreb ili bliža okolica gdje živi od supruge sestra.
3. KEZIĆ FRANJO od oca Jose sa mjestom stanovanja Mišin Han, općina Ivanjska, Banja Luka
Isti je poznat među Srbima pod imenom Dragan koje je dobio od Srpskih
su boraca. Jedan je od Hrvata koji su pripadali najekstremnijem krilu
Srbočetničke politike. Kao vojni milicajac “Republike Srpske” od
kolovoza 1992. godine od ožujka 1993. godine na Manjači obavljao
zadatke nadzornika i čuvara zatočenika. Sa srpskom paravojskom prošao
više ratišta u RH i BiH. Godine 1991. bio na Zapadno Slavonskom ratištu
i izvjesno vrijeme na istočno Slavonskom ratištu prilikom opsade
Vukovara.
(…..)
djelovanja na Manjači poznato je da je zlostavljao više Hrvata između
ostalih i svog rođaka prilikom čega ih je nazivao ustašama te da više
neće da čuje da se nazivaju Hrvatima i da će ih on krstiti sa tri
prsta. O istome postoje najvjerojatnije i druga svjedočanstva bivših
zatočenika koji su istovremeno zajedno bili u zatočeništvu.
Postoje
određena saznanja da Kezić Franjo ima izlaznu vizu iz “Republike
Srpske” te da će zajedno sa suprugom (Srpkinja) preko RH otići u treću
zemlju kao prognanik odnosno u Njemačku gdje ima sestru na privremenom
radu, a koja je udana za njemačkog državljanina te će najvjerojatnije
Kezić preko istog ishodovati zaštitu i odnosno azil.
U
Njemačkoj kod sestre mu je najvjerojatnije i brat koji ja kao polaznik
škole MUP-a BiH istu napustio početkom ratnih zbivanja i pobjegao
izbjegavši ratna djelovanja. U Banja Luci ima oba roditelja.
4. KEZIĆ BORO od oca Ive iz Ružića, MZ Mišin Ham, općina Ivanjska, Banja Luka
Mobiliziran 1991. godine i sa Banjalučkim korpusom sudjelovao u
agresiji na RH na Zapadno Slavonskom ratištu i Oraško Posavskom ratištu
u BiH za vrijeme Srpske ofenzive na isto.
Kao
pripadnik vojne milicije “Republike Srpske” svoju potpunu lojalnost
pretpostavljenima činio je na podmukao i brutalan način odavajući
Hrvate koji su se skrivali od mobilizacije prethodno saznavši za mjesto
gdje su skriveni da bih potom bili hapšeni, zatočeni, zlostavljani a
nekoliicina i pogubljeni. U Banja Luci ima oba roditelja, a brat je
početkom ratnih zbivanja izbjegavši mobilizaciju pobjegao u Njemačku.
Pretpostavlja
se da će Kezić Boro sa izlaznom vizom zajedno sa ostalim prognanicima
iz Banja Luke doći u RH najvjerojatnije u okolicu Zagreba gdje mu
supruga ima rođake.
5. DEDIĆ DARKO od oca Jose iz Vukovića, MZ Mišin Han, općina Ivanjska, Banja Luka
Tokom agresije JNA na RH, odnosno Vukovar u jeku najvećih borbi kada se
slamao otpor branitelja sudjelovao je u razaranju sa oklopnim
jedinicama tenkista, čime se osobito ponosio i isticao pošto je po
njegovu kazivanju sudjelovao u uništenju ustaša. Hrvate nelojalne
Srpskim ekstremistima omaložavao najvjerojatnije kod jedno od braće i
sestara.
6. RAPA DRAGO od oca Ive iz Mamenice, MZ Mišin Han, općina Ivanjska, Banja Luka
Također veliki Srpski dužnosnik i osoba koja se po odlasku Dizdar Voje
u RH preuzela njegovu funkciju kurira u vojnom odsjeku. isto je
obavljao veoma podlo tako da je među tamošnjim Hrvatima postao u kratko
vrijeme veoma omražena i nepoželjna osoba.
Od
rodbine ima sestru udanu u Vukovaru koja je trenutno prognanik u
Zagrebu. Kćerka od prve žene mu je također u Zagrebu. Postoje određena
saznanja da isti ima u planu zamjeniti kuću i doći živjeti u RH. Točno
odredište gdje će isti doći nije poznato.
Pošto
kod xxxxxxxxxxxxx postoji strah od iznošenja navedenih informacija da
se uz iste nebi obznanilo njegovo ime i prezime istom je obećano da sve
podatke odnosno informacije koje dostavi podliježu službenoj obradi
koja je tajna te da se isto neće obznaniti u javnosti uz njegovo ime.
Razlog
strahu je bojazan da srpska strana u Banja Luci nebi saznala za njegov
iskaz te da bih time otežao boravak svojih roditelja u Banja Luci, a
možda im ugrozio i život.
U svezi mogućih novih informacija o gore navedenim osobama i dr. bit će napravljeno novo pismeno.
Putem
prijateljskih veza došli smo do saznanja da na našem području živi
odnosno boravi bivši zatočenik zloglasnog logora Manjača koji je tokom
mjeseca travnja 1995. godine otkupio izlaznu vizu iz Banja Luke odnosno
iz tzv. “Republike Srpske”, a da je isti upoznat s okolnostima
zlostavljanja nesrpskog pučanstva banjalučke regije odnosno krajine kao
i zatočenika državljana RH koji su tokom ratnih zbivanja u RH uhapšeni
i zatočeni u istom. Uspostavljanjem veze sa istim došli smo do saznanja
da je navedena osoba xxxxx iz Mišin Hana, općina Ivanjska, Banja Luka,
BiH sa sadašnjim mjestom prebivališta xxxxxxx. Navedeni je od mjeseca
kolovoza 1992. godine do ožujka 1993. godine bio zatočenik u logoru
Manjača, te izložen teškim fizičkim i psihičkim torturama. Prema iskazu
istog na Manjači je po njegovu izlasku ostalo zatočeno još najmanje 650
osoba iz RH i BiH.
Osnovni
razlog zatočavanja nesrba sa područja Banjalučke Krajine je odbijanje
mobilizacije u srpske paravojne postrojbe što je bio slučaj i sa xxxxx.
Prema određenim navodima odnosno pregledom fotografija, daruvarskih
policajaca prisilno odvedenih 19.08.1991. godine sa velikom sigurnošću
tvrdi da je Manjači vidio Petrovečki Marjana.
Navodi
veći broj osoba hrvatske nacionalnosti iz Banja Luke koji su sustavno
sa srbočetničkim ekstremistima vršili maltretiranje, pljačku imovine
Hrvata te fizičko zlostavljanje. Sve osobe i djela bit će opisane u
daljnjem tekstu i prema određenim saznanjima zbog konfuzije nastale u
srpskim redovima su napustili ili žele što prije napustiti Banja Luku
pod izlikom ugroženosti Hrvatskog pučanstva te sa jednim od zbivanja
prognanika i izbjeglica preći u RH ili u treću zemlju.
Prilikom
gledanja TV emisije “Slikom na sliku” u vrijeme akcije “Bljesak” na
oslobođenju okupiranog područja Zap. Slavonije u skupini zarobljenika
obećavši im da se sa Manjače neće živi vratiti, da će crknuti od (……..)
i slično, uz stalne fizičke torture istog. Kažnjavo ih je za svakog
izgubljenog Srbina u Zapadnoj Slavoniji te je javno obznanio da je iz
Pakraca. Putem ostalih veza u logoraše došao je do saznanja da je
navedena osoba vozač autobusa. Prema opisu koji smo dobili od xxxxxx
isti ima bradu i srednjeg je rasta. Informirajući se o mogućoj osobi
prema struci i opisu došli smo do saznanja da je velika mogućnost da se
radi o Ignjić Miroslavu iz Pakraca bivšem vozaču “Zagrebačkih
transporta” iz Pakraca koji je radio kao vozač autobusa. Prema
saznanjima Ignjić je donedavno bio sa ostalim zarobljenicima srpske
nacionalnosti u Bjelovaru, a sada je najvjerojatnije u Zagrebu ako u
međuvremenu nije došlo do puštanja istog. U svezi istog shodno bi bilo
identificiranje istog putem direktnog suočenja sa xxxxx na što je isti
spreman te da se stvarno ustanovi da li je riječ o Ignjiću kao o osobi
odgovornoj za zlodjela na Manjači ili je riječ o drugoj osobi.
Glede
Hrvata Banjalučke Krajine navedenih u gornjem tekstu koji su vršili
maltretiranje, psihičke i fizičke torture zajedno sa srpskim
ekstremistima nad nesrbima, a osobito nad Hrvatima koji nisu
pokazivali lojalnost velikoj srpskoj politici, navodi slijedeće:
1. AGATIĆ JOSO od oca Peje
Podržavatelj ekstremista politike srba. Mobilizaciju izvršenu 1991.
gdoine početkom okupacije i agresije na Republiku Hrvatsku prihvatio
bez negodovanja. Prošao je Zapadno Slavonsko ratište 1991. godine sa
Banjalučkim korpusom, a izvjesno vrijeme boravio je u Baranji (od
travnja 1992. do travnja 1993. godine) gdje je bio priključen tamošnjim
srpskim paravojnim terorističkim formacijama. Agatić je vlasnik
amaterske radio stanice te postoje određena saznanja da je poruke
odašiljane Hrvatima putem radio stanice te pošto je u tome bio vješt,
hvatao i prenosio odnosno odavao Srbima.
Također
postoje saznanja preko osoba Hrvata sa kojima je Agotić kontaktirao i
kojima je svoj boravak na ratištu potkrepljivao velikim osobnim
zalaganjem u borbi protiv “Ustaša” čime je najvjerojatnije obznanio da
je počinio više ubojstava i zlostavljanja Hrvata što ukazuje da je
Agatić potencijalni ratni zločinac. Brat od Agotića (ime nije poznato)
bio je izričit protivnik velikosrpske ekstremne politike te je odbio
mobilizaciju u Srpsku paravojsku nakon čega biva hapšen i zatočen u
tzv. “Mali logor” preko puta doma JNA u Banja Luci gdje je iz istog
razloga bilo zatočeno između 50 i 100 osoba koji su teško maltretirani
i fizički zlostavljani. Čuvši zbog čega mu je brat uhapšen i zatočen
Agatić Joso je izjavio da ga se odriče i neće ni da čuje za njega te
“ako ga Srbi ne ubiju ja ću ga ubiti”, očito iritiran spram njegove
nelojalnosti politikom ekstremnih Srba i odbijanjem mobilizacije.
Agatićev brat je preminuo u kolovozu 1993. godine od zadobivenih
povreda nakon učestalog fizičkog zlostavljanja. O istome postoje
najvjerojatnije da će mu tamo biti i odredište. Glede navedene izlazne
vize iz tzv. Republike Srpske do iste je daleko lakše doći ako si
služio srpskom narodu, a izlazi se u susret i prilikom razmjene kuća.
2. STOJANAC MATO od oca Vlade sa mjestom prebivališta Mišin Han, općina Ivanjska, Banja Luka
Mobiliziran početkom srpske agresije sa JAN na RH te kao dokazani borac
paravojske “Republike Srpske” postaje vojni milicajac. Kao takav upućen
je u zloglasni logor “Omarska” gdje je obavljao zadatke nadzornika i
čuvara zatočenika. Osobno je izjavio da su zatvorili Hrvate, iz sela
Kozarac kod Prijedora u vagone u kojima se do tada transportirala
stoka, a isti su zatočenici na prisilnom radu u rudniku željeza.
U
Banja Luci od rodbine ima oca, majku, sestru (udana za Srbina) i još
dvije sestre (udane za Hrvate). Moguće odredište Stojanca prilikom
dolaska RH je Zagreb ili bliža okolica gdje živi od supruge sestra.
3. KEZIĆ FRANJO od oca Jose sa mjestom stanovanja Mišin Han, općina Ivanjska, Banja Luka
Isti je poznat među Srbima pod imenom Dragan koje je dobio od Srpskih
su boraca. Jedan je od Hrvata koji su pripadali najekstremnijem krilu
Srbočetničke politike. Kao vojni milicajac “Republike Srpske” od
kolovoza 1992. godine od ožujka 1993. godine na Manjači obavljao
zadatke nadzornika i čuvara zatočenika. Sa srpskom paravojskom prošao
više ratišta u RH i BiH. Godine 1991. bio na Zapadno Slavonskom ratištu
i izvjesno vrijeme na istočno Slavonskom ratištu prilikom opsade
Vukovara.
(…..)
djelovanja na Manjači poznato je da je zlostavljao više Hrvata između
ostalih i svog rođaka prilikom čega ih je nazivao ustašama te da više
neće da čuje da se nazivaju Hrvatima i da će ih on krstiti sa tri
prsta. O istome postoje najvjerojatnije i druga svjedočanstva bivših
zatočenika koji su istovremeno zajedno bili u zatočeništvu.
Postoje
određena saznanja da Kezić Franjo ima izlaznu vizu iz “Republike
Srpske” te da će zajedno sa suprugom (Srpkinja) preko RH otići u treću
zemlju kao prognanik odnosno u Njemačku gdje ima sestru na privremenom
radu, a koja je udana za njemačkog državljanina te će najvjerojatnije
Kezić preko istog ishodovati zaštitu i odnosno azil.
U
Njemačkoj kod sestre mu je najvjerojatnije i brat koji ja kao polaznik
škole MUP-a BiH istu napustio početkom ratnih zbivanja i pobjegao
izbjegavši ratna djelovanja. U Banja Luci ima oba roditelja.
4. KEZIĆ BORO od oca Ive iz Ružića, MZ Mišin Ham, općina Ivanjska, Banja Luka
Mobiliziran 1991. godine i sa Banjalučkim korpusom sudjelovao u
agresiji na RH na Zapadno Slavonskom ratištu i Oraško Posavskom ratištu
u BiH za vrijeme Srpske ofenzive na isto.
Kao
pripadnik vojne milicije “Republike Srpske” svoju potpunu lojalnost
pretpostavljenima činio je na podmukao i brutalan način odavajući
Hrvate koji su se skrivali od mobilizacije prethodno saznavši za mjesto
gdje su skriveni da bih potom bili hapšeni, zatočeni, zlostavljani a
nekoliicina i pogubljeni. U Banja Luci ima oba roditelja, a brat je
početkom ratnih zbivanja izbjegavši mobilizaciju pobjegao u Njemačku.
Pretpostavlja
se da će Kezić Boro sa izlaznom vizom zajedno sa ostalim prognanicima
iz Banja Luke doći u RH najvjerojatnije u okolicu Zagreba gdje mu
supruga ima rođake.
5. DEDIĆ DARKO od oca Jose iz Vukovića, MZ Mišin Han, općina Ivanjska, Banja Luka
Tokom agresije JNA na RH, odnosno Vukovar u jeku najvećih borbi kada se
slamao otpor branitelja sudjelovao je u razaranju sa oklopnim
jedinicama tenkista, čime se osobito ponosio i isticao pošto je po
njegovu kazivanju sudjelovao u uništenju ustaša. Hrvate nelojalne
Srpskim ekstremistima omaložavao najvjerojatnije kod jedno od braće i
sestara.
6. RAPA DRAGO od oca Ive iz Mamenice, MZ Mišin Han, općina Ivanjska, Banja Luka
Također veliki Srpski dužnosnik i osoba koja se po odlasku Dizdar Voje
u RH preuzela njegovu funkciju kurira u vojnom odsjeku. isto je
obavljao veoma podlo tako da je među tamošnjim Hrvatima postao u kratko
vrijeme veoma omražena i nepoželjna osoba.
Od
rodbine ima sestru udanu u Vukovaru koja je trenutno prognanik u
Zagrebu. Kćerka od prve žene mu je također u Zagrebu. Postoje određena
saznanja da isti ima u planu zamjeniti kuću i doći živjeti u RH. Točno
odredište gdje će isti doći nije poznato.
Pošto
kod xxxxxxxxxxxxx postoji strah od iznošenja navedenih informacija da
se uz iste nebi obznanilo njegovo ime i prezime istom je obećano da sve
podatke odnosno informacije koje dostavi podliježu službenoj obradi
koja je tajna te da se isto neće obznaniti u javnosti uz njegovo ime.
Razlog
strahu je bojazan da srpska strana u Banja Luci nebi saznala za njegov
iskaz te da bih time otežao boravak svojih roditelja u Banja Luci, a
možda im ugrozio i život.
U svezi mogućih novih informacija o gore navedenim osobama i dr. bit će napravljeno novo pismeno.
{loadposition user18}
