Srpski zločini u BIH

Banja Luka – bl010

PREZIME:                                           xxxxxx             
IME, IME OCA:                                  xxxxxx             
GODINA ROĐENJA:             1935.                          
MJESTO ROĐENJA:              Šimići (kod Banja Luke)                      
PREBIVALIŠTE:                                            
PRIVREMENI BORAVAK:                                       
STRUČNA SPREMA:                                    
ZANIMANJE:                                    
BRAČNO STANJE:                                       
DRŽAVLJANSTVO:                                      
NACIONALNOST:                            Hrvat         

Dajem sljedeći
I S K A Z
Dana
05. prosinca u 20:15 sati upala je u kuću srpska policija i odvela
njega i sina na "provjeru u Banja Luku". Pitali su ga: "Zašto se
mladići ne odazivaju pozivima?", na što je odgovorio: "Ne znamo". Sina
su odveli u autobus, a od njega (Tome) su zatražili da im pokaže
hrvatske kuće. Rekao im je da u kući do njegove stanuje jedan stari
dedo (mada je tu živio čovjek mlađi od njega), a da se iza parka
nastavlja šuma – bila je velika magla. Pošto to nisu bili domaći Srbi
"povjerovali su mu" i odveli ga u autobus. U autobusu su bili do 5
ujutro, njih tridesetorica i tako su krenuli u Banja Luku. U 6 sati
ujutro u Banja Luci zapisali su im ime i prezime, vratili ih u autobus
i odvezli u nepoznatom smjeru.
Tomislav
je ostao u Crnom Lugu. Predali su ih srpskoj vojsci i odveli ih u selo
Grkovce, gdje su bili smješteni na podu kuće bez krova i prozora.
Donijeli su dva kruha i dvije konzerve za njih 55, pa iz prkosa nisu
htjeli jesti. Ložili su vatru na sredini "sobe". U pola noći su ih
prozivali, odvajali su Hrvate od Bošnjaka-muslimana. Tukli su
Bošnjake-muslimane i Šiptare. Tukli su i Hrvata Marka Pezića, jer se
pobunio što ih se maltretira.
Istoga
dana, 06.12. otišli su na kopanje rovova (u Grkovcima). Navečer su se
vraćali prespavati. Kontrolirali su ih domaći Srbi (njih 7), a po noći
je upadala vojna policija i maltretirala ih. (Željka Mišurca iz Banja
Luke premlatili su, slomili su mu rebra…). U Grkovcima su bili 11
dana. Za vrijeme rada nisu ih tukli. Prvih 5 dana bio je sa sinom, a
onda su njega i još dvadesetdvojicu odveli na Poljane. Od tada ne zna
za sina.
Jedanaestog
dana prebacili su ih u Kazance na Dinari. Tu su danju na prvoj liniji
kopali rovove, a noću nosili balvane. Tako 5 dana i noći. Nakon toga su
ih prebacili na Dinaru u jednu drvenjaru. Čuvao ih je Srbin Uroš koji
nije dopustio da ih maltretiraju. Čak im je sušio odjeću. Uroš je
poginuo 23.12.1994. Istoga dana, kada su krenuli na kopanje rovova,
počelo je granatiranje. xxxxxx je među prvima ranjen u ruku (oko 9:00
sati ujutro) na kojeg je pao strop. Čekao je na pomoć 2,5 sata.

{loadposition user18} 

Još sličnih članaka

Odgovori

Back to top button