AKO NE MOŽE PRAVEDNO, ONDA MOŽE PARTIZANSKI

„Tvoja sloboda mahanje rukom završava tamo gdje počinje moj nos“. Riječi koje bi, po meni, najbolje opisale demokraciju. No, danas je još jednom, nebrojeni put za redom potvrdjeno da branitelji uvijek iznova ne mašu rukama, nego samo dobijaju po nosu. I to redom, kako već tko nadje za shodno da ih po tom nosu opali.
Stavljanjem registra branitelja na internetsku stranicu www.registarbranitelja.com istovremeno su svi branitelji stavljeni van zakona, jer se zakon o zaštiti o podataka očigledno na branitelje ne odnosi. Svi u ovoj državi imaju pravo na privatnost i zaštitu iste, ali branitelji ne. Oni su valjda jedini koji štete državi, pa se njihova imena moraju javno zalijepiti na internet, kako bi narod znao tko mu je neprijatelj.
Zanimljivo da nitko do sada nije našao za shodno javno zalijepiti registar svih onih koji su pobjegli u inozemstvo ili u podrume za vrijeme Domovinskog rata, ili registar onih koji primaju partizanske penzije, ili registar aboliranih četnika ili bilo što drugo. To su očito skupine koje su provjereno poštene, iskrene i ne predstavljaju nikakvu opasnost za nikoga, pa se ne treba gubiti vrijeme s objavom njihovih podataka. Samo su branitelji ti na koje se treba javno upozoriti, jer, samo su branitelji ti koji su stvorili ovu Hrvatsku.
Sam registar branitelja koji je objavljen na internetu je očito star najmanje 6-7 godina, mnogi podaci u njega nisu unešeni, pa se ne bi bilo zgorega zapitati tko je mogao raspolagati  registrom branitelja sastavljenim u to vrijeme.
Tko god bio, moje je osobno mišljenje, ako ga vlast ikada bude htjela uloviti, da bi ga trebalo javno objesiti na Trgu Bana Jelačića za opomenu drugima. Jer, ta osoba/e nije izašla sa podacima jednog, deset, ili stotinu ljudi. Ta je osoba objavila zaštićene podatke stotina tisuća ljudi, bez njihove privole i njihove suglasnosti. To je poniženje za te ljude i to se nikada, nikada nije smjelo dogoditi.
Ljudi koji su te podatke trebali čuvati, nisu jednostavno radili svoj posao. A za njega su bili plaćeni i na njima je bilo da nikada ne dopuste da netko do njih dodje. Hoće li ti isti ljudi odgovarati za svoje pogreške i propuste, onako kako odgovara neki obični, mali gradjanin kada npr ne plati ratu na vrijeme, pa mu isključe struju ili grijanje?
A da nije tragično, bilo bi svakako za umrijeti od smijeha napomena „hackera“ koji je podatke zalijepio, kako Vlada nema nikakve veze sa tim. Kakav obziran hacker, za nevjerovati. Ne muči ga to što je provalio, ukrao tudje podatke i javno ih objavio, ali ga jako muči kako bi netko mogao pomisliti da je Vlada u to upletena. Baš liči na postupak nekog hackera, zar ne?
Objavom registra branitelja spriječile su se objave svih drugih registara, koje su mnogi branitelji tražili. I za koje su se ti isti branitelji izjasnili kako nemaju ništa protiv da se objavi registar sa njihovim imenima, ukoliko se objave i ti drugi registri. Ali podatke „tih drugih“ očito čuvaju i njih je nemoguće hackirati. Valjda su oni od posebne važnosti za Hrvatsku, a ne tamo neki branitelji koji su svoje dali i koje se više ništa ne pita, čak ni kada se njihovi podaci javno objavljuju.
Pa tako nikada nećemo saznati tko su antifašisti koji već 65 godina primaju mirovine na naš račun i koji su izgleda vječni, nikada nećemo saznati tko su ti koji su bježali dok je trebalo braniti Domovinu, nikada nećemo saznati tko su bivši djelatnici UDBA-e koji su nas progonili i ubijali u ex Jugoslaviji, a danas uredno žive na naš račun. Nikada nećemo doznati puno toga, jer sve te za sve te ljude vrijedi zakon o zaštiti podataka i pazi se da se njihova prava ni na koji način ne prekrše. Za hrvatske branitelje nikakve prava ne postoje, osim prava da im se sudi i šalje ih se u zatvore.
Hoće li se sada podići na noge sve te nevladine udruge i civilna društva kojima su puna usta ljudskih prava i pokrenuti medijsku hajku protiv onih koji su prekršili braniteljsko pravo na privatnost? Hoćemo li sada isto tako danima čitati izjave Pusića, Teršelićke, HHO-a i svih ostalih koji će biti zgroženi nad ovim povredama ljudskih prava, ili za njih branitelji jednostavno nisu ljudi, pa samim tim, ni nemaju neka ljudska prava.
Nekako mi vuče na ovo drugo.
Branitelji u Hrvatskoj odavno nisu ništa drugo nego roba za našutavanje i trgovinu. A situacija sa braniteljima u ovoj državi sve više sliči buretu baruta od kojeg je fitilj sklonjen na sigurno mjesto, al nikada se ništa ne može sakriti zauvijek.

Diana Majhen