2009.08.29. – Može i gore ?

Sve
dok nisam pročitala da se za predsjednika RH kandidiraju i Vesna Pusić
i Damir Kajin, živjela sam u uvjerenju kako, što god se dogodilo, ne
može biti gore nego što jeste. Doista je teško zamisliti nekoga tko bi
predsjedničke ovlasti koristio na gori način od Mesića. I nakon deset
godina, još uvijek nismo ništa pametniji po pitanju financijera
njegovih kampanja, niti smo uspjeli shvatiti što bi značila ona čuvena
rečenica koju Mesić po potrebi razvlači od nemila do
nedraga, a po potrebi baca u zapećak „Neka institucije sistema rade svoj posao“.

Ako se osvrnemo na lik i djelo predsjednika Mesića,  samo su njegovi
istomišljenici u stanju pronaći nešto pozitivno u ovih deset godina. 
Proputovao je (o trošku svih nas) svijet nekoliko puta, a ja si nekako
pokušavam zamisliti što li si ljudi, sa kojima je Mesić prilikom tih
putovanja razgovarao, misle o intelektualnom dometu Hrvata i o njihovom
domoljublju.
Slobodno možemo reći da je Mesić na mjesto
predsjednika došao služeći se neistinama, ali je nimalo laskavo za nas
da je to uspio uraditi ne jednom, nego dva puta.
Počevši od onoga da nije svjedočio u Haagu, što je ne trepnuvši okom
govorio onima koji su ga trebali birati na mjesto predsjednika RH,
preko njegove sada već legendarne izvedbe pjesme o Juri i Bobanu,
izjave da je Hrvatska pobijedila 10. travnja i transformacije u velikog
antifašistu, kada je ocijenio da će mu to biti korisnije.
Sada nam se pruža prilika da doživimo i gore.
Suluda teza da je Hrvatska počinila agresiju na BiH mogla bi dobiti i
službenu, predsjedničku težinu. „Antifašisti“ koji bacaju okolo bombe
da bi spriječili koncerte i koje se proglašava Thompsonovim fanovima, a
koji nakon otkrivanja identita i razloga za takav čin netragom nestaju,
mogli bi biti vječno obilježeni kao domoljubi, potpuno nevezano na to
što su upravo suprotno. Proslave u Srbu mogle bi se odvijati svake
nedjelje, a  Kumrovec bi mogao postati glavni grad Hrvatske. A broj
interpolovih tjeralica kojima se traže udbaši koji su sudjelovali u
likvidacijama Hrvata mogao bi opasati Hrvatsku, dok bi likovi sa
tjeralica ugodno i mirno živjeli bez da bi ih se i privelo na
ispitivanje, a kamoli im se sudilo, ukoliko još ne bi bili i nečim
nagradjeni.
Moje je osobno mišljenje da ništa što Mesić radi u posljednje vrijeme
nije slučajno. A najmanje je „slučajan“ njegov napad na Crkvu.
Vjerujem da bi Mesić sve križeve u Hrvatskoj jako rado zamijenio
petokrakama, a umjesto vjeronauka uveo sat ONO i DSZ ili nešto slično.
Strah me i pomisliti što bi uradio sa crkvama.
Ako se uzme činjenica da se skoro 90%  gradjana ove zemlje izjašnjava
katolicima, nije li onda napad na Katoličku crkvu u biti napad na sve
nas koji se tako izjašnjavamo? Ja sam prva protiv toga da se Crkva
upliće u bilo kakva dnevno-politička zbivanja, jer sam mišljenja da je
uloga Crkve prvenstveno briga o čovjekovom duhovnom stanju. No, kada
vidim pokušaje da se zatru križevi u Hrvata, da se vjeronauk, kojeg
uopće nije obvezno pohoditi izbaci iz škola, osjećam se sve većim i
većim katolikom.
Ako ništa drugo, Mesić će velikom broju katolika ojačati vjeru.
No, ne vjerujem da je išta od toga slučajnost.
Po mom mišljenju, Mesić naveliko radi na pripremi terena za svog
nasljednika, započinje sa onim na što računa da bi njegov nasljednik
trebao dovršiti.  A kako bi izgledala Hrvatska koja bi bila Mesiću po
mjeri, vjerujem da se ne treba posebno objašnjavati.
Negativan trend koji se posljednjih godina razvija prema svemu što ima hrvatski predznak nikako ne treba uzimati olako.
Jednom smo to već uradili, pa su našu pogrešku životom platile tisuće
hrvatskih domoljuba, koji su branili ovu zemlju.  Nadam se da nećemo
ponoviti istu grešku.
Diana Majhen
Ovaj
članak posvećujem Marival, u puno stvari mojoj neistomišljenici,
izuzetno poštenom ljudskom biću od koje sam naučila puno o toleranciji.

---