Razno
2009.08.23. – In hoc signo vinces!
Godine 312 pred samu bitku kod Mulvijeva mosta, rimskom Caru
Konstantinu, prema legendi, ukazao se križ s natpisom – In hoc signo
vinces! (U ovom znaku pobjeđuješ). Car je odmah naredio da svi vojnici
na svoje štitove stave znak križa. U tom znaku je hametice porazio
vojsku uzurpatora Maxencia. To je bio uvod u Milanski edikt kojim je po
prvi put kršćanstvo izjednačeno sa drugim religijama u Rimskom Carstvu,
ili jasnije kazano – kršćanstvo dobilo slobodu javnog djelovanja. U
svakom slučaju riječ je o jednom od prijelomnih trenutaka u povijesti
kršćanstva. Od tog momenta križ je pobjedonosno postao javni znak i
simbol koji predstavlja misterij Krista.
Konstantinu, prema legendi, ukazao se križ s natpisom – In hoc signo
vinces! (U ovom znaku pobjeđuješ). Car je odmah naredio da svi vojnici
na svoje štitove stave znak križa. U tom znaku je hametice porazio
vojsku uzurpatora Maxencia. To je bio uvod u Milanski edikt kojim je po
prvi put kršćanstvo izjednačeno sa drugim religijama u Rimskom Carstvu,
ili jasnije kazano – kršćanstvo dobilo slobodu javnog djelovanja. U
svakom slučaju riječ je o jednom od prijelomnih trenutaka u povijesti
kršćanstva. Od tog momenta križ je pobjedonosno postao javni znak i
simbol koji predstavlja misterij Krista.
Križ nikako nije ideološki znak ili simbol, on je mnogo, mnogo više –
križ je simbol misterija žrtvovanja za ljubav čovjeka, misterij Krista.
Političke simbole na javna mjesta postavljaju političke pristaše, a
skidaju ih politički protivnici. Sa križem je situacija posve
drugačija. Križ postavlja Ljubav, a skida ga Mržnja – želi ga Dobro, a
ruši ga Zlo. A Ljubav i Mržnja, te Dobro i Zlo su generalne i vječne
kategorije i nemaju ništa zajedničko s nekim političkim pokretom ili
ideološkom usmjerenošću. Kao što su dan i noć vječni i nemaju nikakve
veze sa politikom.
Ako se sa najvišeg državnog
mjesta poziva na izbacivanje križeva iz javnih prostora, to pokazuje da
u toj državi do kraja ne vlada sloboda, prvenstveno ne ona vjerska i da
to državno uređenje nije do kraja sačinjeno po mjeri 95% kršćanskog
stanovništva u slučaju Hrvatske, koje prihvaća križ i po njemu pokušava
živjeti.
Jednako tako, ako ne još i gore, bila bi naredba vlasti da se križevi
postave u sve javne prostore, institucije vlasti i slično. Križ
simbolizira misterij žrtve za ljubav čovjeka, zato se križu ne može
naređivati gdje će biti postavljen, jer njega postavlja Ljubav, a skida
ga Mržnja.
Iz jednostavnog razloga što Križ nije moguće pobijediti. To nije
uspjelo brojnim diktatorima i zločincima poput Dioklecija, Napoleona,
Lenjina, Staljina, Broza, kao ni Narodnoj (komunističkoj) fronti
Španjolske kada su javno organizirali streljanje križeva i raspela po
gradskim trgovima, i sl. Skoro dvije tisuće godina postojanja Križa,
svakome, iti malo razumnom čovjeku pokazuje – da Križ nije moguće
pobijediti.
Zato svaki napad na Križ je sulud jer je to napad na Ljubav, koju ljudi
nose u svojim srcima. Ljubav se može pobijediti samo još većom
ljubavlju, a nikako nasiljem i mržnjom. Svaka politika, osim politike
Dobra je pred Križem nemoćna. A Krist je najveća Ljubav koja je do sada
u povijesti poznata. Mrze ga i ne prihvaćaju oni koji ga nisu upoznali,
ili se nisu potrudili upoznati ga.
Zato oni koji javno pozivaju na izbacivanje križeva iz javnih prostora,
gdje nisu ni unešeni po nečijoj naredbi, a najmanje po naredbi vlasti,
pokazuje da takva osoba u sebi samoj nema izgrađene duhovne
vrijednosti, i da zapravo ne zna i sama što govori, a još manje što u
javnosti znače njezine nebulozne izjave o križu. To posebno bolno
osjeća cijela Hrvatska iz dva razloga. Prvi je svakako što je Katolička
crkva u Hrvata, neusporedivo najzaslužija za kakav takav opstanak ovog
naroda na njegovome tlu, a druga je što su naši branitelji u
Domovinskom ratu nosili krunice s križem oko svojih vratova – i sada
njihov vrhovni zapovijednik u miru naređuje da se križevi izbace iz
javnih prostora.
Za nešto više od dvadesetak godina, točnije 2033.g napunit će se ravno
dvije tisuće godina od razapinjanja Krista na križ na Golgoti. I
dogodit će se da će te godine po čitavom svijetu na brdima i uzvisinama
biti postavljeno na tisuće križeva i to vrlo velikih. Kao što su
jednako tako i brojni križevi postavljeni i 1933. g.
In hoc signo vinces – i ti naša Hrvatska! I zato ti je krajnji čas da
na ovim predstojećim predsjedničkim izborima izabereš kršćanskog
vladara, da se vratiš tradiciji hrvatske srednovjekovne države, kada su
naši odreda časni kneževi i kraljevi isticali da su – katolički
vladari. A jednako tako kasnije i naši časni banovi. I na kraj pameti
im nije padalo da naređuju izbacivanje križeva, već su stalno isticali
da se bore – za krst časni i slobodu zlatu!
križ je simbol misterija žrtvovanja za ljubav čovjeka, misterij Krista.
Političke simbole na javna mjesta postavljaju političke pristaše, a
skidaju ih politički protivnici. Sa križem je situacija posve
drugačija. Križ postavlja Ljubav, a skida ga Mržnja – želi ga Dobro, a
ruši ga Zlo. A Ljubav i Mržnja, te Dobro i Zlo su generalne i vječne
kategorije i nemaju ništa zajedničko s nekim političkim pokretom ili
ideološkom usmjerenošću. Kao što su dan i noć vječni i nemaju nikakve
veze sa politikom.
Ako se sa najvišeg državnog
mjesta poziva na izbacivanje križeva iz javnih prostora, to pokazuje da
u toj državi do kraja ne vlada sloboda, prvenstveno ne ona vjerska i da
to državno uređenje nije do kraja sačinjeno po mjeri 95% kršćanskog
stanovništva u slučaju Hrvatske, koje prihvaća križ i po njemu pokušava
živjeti.
Jednako tako, ako ne još i gore, bila bi naredba vlasti da se križevi
postave u sve javne prostore, institucije vlasti i slično. Križ
simbolizira misterij žrtve za ljubav čovjeka, zato se križu ne može
naređivati gdje će biti postavljen, jer njega postavlja Ljubav, a skida
ga Mržnja.
Iz jednostavnog razloga što Križ nije moguće pobijediti. To nije
uspjelo brojnim diktatorima i zločincima poput Dioklecija, Napoleona,
Lenjina, Staljina, Broza, kao ni Narodnoj (komunističkoj) fronti
Španjolske kada su javno organizirali streljanje križeva i raspela po
gradskim trgovima, i sl. Skoro dvije tisuće godina postojanja Križa,
svakome, iti malo razumnom čovjeku pokazuje – da Križ nije moguće
pobijediti.
Zato svaki napad na Križ je sulud jer je to napad na Ljubav, koju ljudi
nose u svojim srcima. Ljubav se može pobijediti samo još većom
ljubavlju, a nikako nasiljem i mržnjom. Svaka politika, osim politike
Dobra je pred Križem nemoćna. A Krist je najveća Ljubav koja je do sada
u povijesti poznata. Mrze ga i ne prihvaćaju oni koji ga nisu upoznali,
ili se nisu potrudili upoznati ga.
Zato oni koji javno pozivaju na izbacivanje križeva iz javnih prostora,
gdje nisu ni unešeni po nečijoj naredbi, a najmanje po naredbi vlasti,
pokazuje da takva osoba u sebi samoj nema izgrađene duhovne
vrijednosti, i da zapravo ne zna i sama što govori, a još manje što u
javnosti znače njezine nebulozne izjave o križu. To posebno bolno
osjeća cijela Hrvatska iz dva razloga. Prvi je svakako što je Katolička
crkva u Hrvata, neusporedivo najzaslužija za kakav takav opstanak ovog
naroda na njegovome tlu, a druga je što su naši branitelji u
Domovinskom ratu nosili krunice s križem oko svojih vratova – i sada
njihov vrhovni zapovijednik u miru naređuje da se križevi izbace iz
javnih prostora.
Za nešto više od dvadesetak godina, točnije 2033.g napunit će se ravno
dvije tisuće godina od razapinjanja Krista na križ na Golgoti. I
dogodit će se da će te godine po čitavom svijetu na brdima i uzvisinama
biti postavljeno na tisuće križeva i to vrlo velikih. Kao što su
jednako tako i brojni križevi postavljeni i 1933. g.
In hoc signo vinces – i ti naša Hrvatska! I zato ti je krajnji čas da
na ovim predstojećim predsjedničkim izborima izabereš kršćanskog
vladara, da se vratiš tradiciji hrvatske srednovjekovne države, kada su
naši odreda časni kneževi i kraljevi isticali da su – katolički
vladari. A jednako tako kasnije i naši časni banovi. I na kraj pameti
im nije padalo da naređuju izbacivanje križeva, već su stalno isticali
da se bore – za krst časni i slobodu zlatu!
Mile Prpa, [email protected]
{loadposition user18}
