Diana Majhen
2009.08.08. – U ime demokracije
Čitamkako je prije kojih desetak dana u Puli osnovana udruga pod nazivom
„Naša Jugoslavija“. Udruga je uputila Saboru RH inicijativu za
priznavanje jugoslavenske nacije, te u svom programu traži ukidanje
granica izmedju država nastalih raspadom ex Jugoslavije.Nije mi jasno
kako se ovakva udruga uopće mogla registrirati u današnjoj Hrvatskoj,
te o čemu su razmišljali oni koji su tu registraciju odobrili.Što
vrijeme više odmiče, postaje sve očitije da mi Domovinskim ratom nismo
dobili apsolutno ništa, izuzev imena u priznatim granicama.Dok su jedni
ginuli braneći Domovinu, drugi su se prikrivali, postajali preko noći
Hrvati čekajući da vide kako će rat završiti i da li će biti potrebe da
ostanu
narodnosti koja im je oduvijek mrska, ili će se moći vratiti svojoj pravoj, jugoslavenskoj.
Čitam
kako je prije kojih desetak dana u Puli osnovana udruga pod nazivom
„Naša Jugoslavija“. Udruga je uputila Saboru RH inicijativu za
priznavanje jugoslavenske nacije, te u svom programu traži ukidanje
granica izmedju država nastalih raspadom ex Jugoslavije.Nije mi jasno
kako se ovakva udruga uopće mogla registrirati u današnjoj Hrvatskoj,
te o čemu su razmišljali oni koji su tu registraciju odobrili.Što
vrijeme više odmiče, postaje sve očitije da mi Domovinskim ratom nismo
dobili apsolutno ništa, izuzev imena u priznatim granicama.Dok su jedni
ginuli braneći Domovinu, drugi su se prikrivali, postajali preko noći
Hrvati čekajući da vide kako će rat završiti i da li će biti potrebe da
ostanu
narodnosti koja im je oduvijek mrska, ili će se moći vratiti svojoj pravoj, jugoslavenskoj.
Kakav mentalni sklop imaju ljudi kojima apsolutno ništa ne znači to što
je vojska njihove nikad prežaljene Jugoslavije ubijala na svakom koraku
po Hrvatskoj, što su razarali naše gradove i sela i što su toliki
hrabri ljudi poginuli boreći se protiv nje? Kakvi su to ljudi koji
zazivaju natrag avet države koja je desetljećima bila tamnica hrvatskog
naroda, da bi ga na kraju, u Domovinskom ratu, pokušala istrijebiti i
raseliti?
Ja se doista pitam, što ti ljudi uopće traže u Hrvatskoj? Ovoj, našoj
Hrvatskoj, za čiju se slobodu i izlazak iz Jugoslavije borilo i
umiralo.
Očito je da u tim ljudima, kao i svim njihovim istomišljenicima koji se
za razliku od njih, ne deklariraju javno, postoji samo jedna misao
vodilja. Vratiti nas što prije u neku novu Jugoslaviju, zatrti svaki
spomen na slobodnu hrvatsku državu i na hrvatsku naciju, kako bi nam
ponovno mogli odredjivati što ćemo raditi, koje pjesme pjevati i što
govoriti, kao što su radili sve do Domovinskog rata.
Zar nije neobično da ljudi, kojima je u srcu bila i ostala Jugoslavija,
danas žive u Hrvatskoj? A nije li još više neobično što potpuno
neometano pokušavaju rušiti našu državu, prekrajajući njene granice i
gurajući je u Ustavom zabranjene integracije? I sve to bez ikakve
reakcije i osude.
Tko danas uopće vodi Hrvatsku i koliko je tim ljudima do te, naše
Hrvatske, uopće stalo, kada dopuštaju ovako nešto? Ako je izlika za
dopuštenje demokracija, kao što je do sada uvijek bila izlika za sve
što je išlo na štetu Hrvatske i Hrvata, onda je izgleda vrijeme da se i
mi , kojima Jugoslavija nije u srcu, uhvatimo te demokracije.
Slijedom svega navedenog, mišljenja sam kako je hitno potrebno da
Hrvatska dobije udrugu pod nazivom „Naša Nezavisna Država Hrvatska“.
Onako, čisto radi ravnoteže.
U čemu je uopće razlika? I jedna i druga država ubijala je radi
idelologija, i jedna i druga osnivale su koncentracione logore u kojima
su držale i ubijale ljudi drugih nacionalnosti i vjeroispovijesti, i
jedna i druga donosile su rasne zakone po kojima su oduzimale imovine
„onim drugačijim“.
Ako može zazivanje Jugoslavije, onda valjda može i zazivanje Nezavisne države Hrvatske.
Sve u ime demokracije, pod čijim su nas lažnim plaštom tjerali u
pomirenje sa onima koji su nas ubijali dok još nismo ni znali gdje su
kosti naših najmilijih, koju su zlorabili da bi nam se svaki abolirani
četnik mogao smijati u lice, pod kojom su zatvarani hrvatski heroji
dok su se četnici branili sa slobode. Na takvu se demokraciju može
odgovoriti jedino i isključivo istom demokracijom.
I tako, dragi drugovi, novu Jugoslaviju ćete dobiti samo preko leševa
svih nas, a nije baš da nas je malo. Možete o njoj sanjati, možete ju
zazivati, a možete i osnivati ovakve udruge sve dok vam oni koji su
našom krvlju došli na vlast dopuštaju da to činite.
Ali ne zaboravite, sve ima svoje granice.
Izmedju snova i pokušaja realizacije velika je razlika.
Ova je zemlja stvarana na krvi i muci hrvatskih branitelja, oni su
izborili njenu samostalnost i obranili ju. I nikakvi jugonostalgičari
neće od nje napraviti novu Jugoslaviju, odobravala im to bilo koja
Vlada ili ne.
Možete se samo sjećati vremena kada ste imali svoju državu u kojoj smo
mi, Hrvati, bili gradjani drugog reda ali ju nikada nećete vratiti.
A ako vam se ova, slobodna Hrvatska ne svidja, zar nije ovo demokracija?
Slobodni ste otići kad god poželite. Mi sigurno nećemo.Dijana Majhen
kako je prije kojih desetak dana u Puli osnovana udruga pod nazivom
„Naša Jugoslavija“. Udruga je uputila Saboru RH inicijativu za
priznavanje jugoslavenske nacije, te u svom programu traži ukidanje
granica izmedju država nastalih raspadom ex Jugoslavije.Nije mi jasno
kako se ovakva udruga uopće mogla registrirati u današnjoj Hrvatskoj,
te o čemu su razmišljali oni koji su tu registraciju odobrili.Što
vrijeme više odmiče, postaje sve očitije da mi Domovinskim ratom nismo
dobili apsolutno ništa, izuzev imena u priznatim granicama.Dok su jedni
ginuli braneći Domovinu, drugi su se prikrivali, postajali preko noći
Hrvati čekajući da vide kako će rat završiti i da li će biti potrebe da
ostanu
narodnosti koja im je oduvijek mrska, ili će se moći vratiti svojoj pravoj, jugoslavenskoj.
Kakav mentalni sklop imaju ljudi kojima apsolutno ništa ne znači to što
je vojska njihove nikad prežaljene Jugoslavije ubijala na svakom koraku
po Hrvatskoj, što su razarali naše gradove i sela i što su toliki
hrabri ljudi poginuli boreći se protiv nje? Kakvi su to ljudi koji
zazivaju natrag avet države koja je desetljećima bila tamnica hrvatskog
naroda, da bi ga na kraju, u Domovinskom ratu, pokušala istrijebiti i
raseliti?
Ja se doista pitam, što ti ljudi uopće traže u Hrvatskoj? Ovoj, našoj
Hrvatskoj, za čiju se slobodu i izlazak iz Jugoslavije borilo i
umiralo.
Očito je da u tim ljudima, kao i svim njihovim istomišljenicima koji se
za razliku od njih, ne deklariraju javno, postoji samo jedna misao
vodilja. Vratiti nas što prije u neku novu Jugoslaviju, zatrti svaki
spomen na slobodnu hrvatsku državu i na hrvatsku naciju, kako bi nam
ponovno mogli odredjivati što ćemo raditi, koje pjesme pjevati i što
govoriti, kao što su radili sve do Domovinskog rata.
Zar nije neobično da ljudi, kojima je u srcu bila i ostala Jugoslavija,
danas žive u Hrvatskoj? A nije li još više neobično što potpuno
neometano pokušavaju rušiti našu državu, prekrajajući njene granice i
gurajući je u Ustavom zabranjene integracije? I sve to bez ikakve
reakcije i osude.
Tko danas uopće vodi Hrvatsku i koliko je tim ljudima do te, naše
Hrvatske, uopće stalo, kada dopuštaju ovako nešto? Ako je izlika za
dopuštenje demokracija, kao što je do sada uvijek bila izlika za sve
što je išlo na štetu Hrvatske i Hrvata, onda je izgleda vrijeme da se i
mi , kojima Jugoslavija nije u srcu, uhvatimo te demokracije.
Slijedom svega navedenog, mišljenja sam kako je hitno potrebno da
Hrvatska dobije udrugu pod nazivom „Naša Nezavisna Država Hrvatska“.
Onako, čisto radi ravnoteže.
U čemu je uopće razlika? I jedna i druga država ubijala je radi
idelologija, i jedna i druga osnivale su koncentracione logore u kojima
su držale i ubijale ljudi drugih nacionalnosti i vjeroispovijesti, i
jedna i druga donosile su rasne zakone po kojima su oduzimale imovine
„onim drugačijim“.
Ako može zazivanje Jugoslavije, onda valjda može i zazivanje Nezavisne države Hrvatske.
Sve u ime demokracije, pod čijim su nas lažnim plaštom tjerali u
pomirenje sa onima koji su nas ubijali dok još nismo ni znali gdje su
kosti naših najmilijih, koju su zlorabili da bi nam se svaki abolirani
četnik mogao smijati u lice, pod kojom su zatvarani hrvatski heroji
dok su se četnici branili sa slobode. Na takvu se demokraciju može
odgovoriti jedino i isključivo istom demokracijom.
I tako, dragi drugovi, novu Jugoslaviju ćete dobiti samo preko leševa
svih nas, a nije baš da nas je malo. Možete o njoj sanjati, možete ju
zazivati, a možete i osnivati ovakve udruge sve dok vam oni koji su
našom krvlju došli na vlast dopuštaju da to činite.
Ali ne zaboravite, sve ima svoje granice.
Izmedju snova i pokušaja realizacije velika je razlika.
Ova je zemlja stvarana na krvi i muci hrvatskih branitelja, oni su
izborili njenu samostalnost i obranili ju. I nikakvi jugonostalgičari
neće od nje napraviti novu Jugoslaviju, odobravala im to bilo koja
Vlada ili ne.
Možete se samo sjećati vremena kada ste imali svoju državu u kojoj smo
mi, Hrvati, bili gradjani drugog reda ali ju nikada nećete vratiti.
A ako vam se ova, slobodna Hrvatska ne svidja, zar nije ovo demokracija?
Slobodni ste otići kad god poželite. Mi sigurno nećemo.Dijana Majhen
