2009.02.14. – “Mostovi-domovina-iseljenistvo”
Interviju Ive Jolica i prof Nike Soljaka na hrvatskom satelitskom radiju HTV u emisiji “Mostovi-domovina-iseljenistvo”
Interviju Ive Jolica i prof Nike Soljaka (Hrvatski svjetski sabor)
po pitanju realizacije progarma izbora predsjednika Republike Hrvatske
2010.g na hrvatskom satelitskom radiju HTV u emisiji
“Mostovi-domovina-iseljenistvo”. Razgovor vodila urednica Ivana
Perkovac
– AUDIO –
Hrvatski Radio
Vi slusate Glas Hrvatske
program Hrvatskog radija, koji se emitira diljem svijeta i Lijepe Nase
24 sata na dan na kratkom i srednjem valu,internetu i satelitu,
M o s t o v i
D o m o v i n a i I s e l j e n i s t v o
Postovani slusatelji,
Danasnju emisiju smo posvetili nedavno odrzanom skupu u Porecu u organizaciji
Hrvatskog Svjetskog Sabora, na kojem su sudjelovali domovinski i
izvan-domovinski Hrvati sa americkog, australskog i najstarijeg
kontinenta na svijetu. Prve, konkretne ideje rezultirale su programom
PROMJENAMA DO PRAVEDNIJE HRVATSKE, kojim se nasi Hrvati izvan Domovine
zele ukljuciti u aktualne izbore za predsjednika Republike Hrvatske
2010.Cuti cemo danas u emisiji njihova razmisljanja. Moj gost u
MOSTOVIMA je predsjednik Hrvatskog Svjetskog Sabora prof. Niko Soljak,
koji ovom prigodom poziva sve Hrvate u svijetu da se ukljuce u izbor
covjeka koji ce povezati Iseljenu i Domovinsku Hrvatsku po uzoru na
Irsku i Izrael, da stvore uvjete za povratak Hrvata koji danas zive
diljem svijeta i zajednickim snagama stvore temelje za modernu i
demokratsku Hrvatsku, te je pripremiti za ulazak u drustvo naprednih
zemalja Europe. Vrlo jednostavno receno, stvoriti drzavu koja ce
sluziti na cast svakom Hrvatu ma gdje on bio.
Njegovim se razmisljanjem pridruzuje i predsjednik Hrvatskog Svjetskog
Sabora Kanade i koordinator za sjeverno americki kontinent gosp.ing.
Ivo Jolic.
Iznijeti cemo konkretne probleme s kojima se nasi iseljenici susrecu
povratkom u Domovinu, od administracije koja ih najvise zabrinjava do
prepreka pri ukljucivanju u gospodarski i politicki zivot svoje
Domovine.Nismo zaobisli ni konstruktivna rjesenja po tom pitanju ,ali
ni zanimljivu pricu gospodina Jolica, covjeka koji je prije 40 godina
napustio Domovinu i iselio se u Kanadu.
Svih 40 godina pomagao ju je duhovno i materijalno, a ucinio bi i vise
kada bi mu Hrvatska spremnije pruzila ruku, a znamo sto u civiliziranom
svijetu znaci rukovanje. Dok je u politickom svijetu pozeljno skinuti
masku, u kulturnom upravo obrnuto vrijeme je karnevala. Sanja Ivkovic
salje nam razglednicu iz Rijeke.
Dobro dosli u Mostove zele Vam Luka Pavelic, Sinisa Ciga, ja sam Ivana Perkovac.
P.
Postovani slusatelji direktno iz Poreca na telefonskoj liniji je prof.
Niko Soljak predsjednik Hrvatskog Svjetskog Sabora, jedinstvene
organizacije koja povezuje
Domovinu i Iseljenu Hrvatsku diljem
svijeta. Povod naseg razgovora je nedavno odrzanog skupa u Porecu,
tocnije 17. i 18. Sijecnja odrzan je skup Hrvata iz Hrvatske i iz
svijeta. Tu su bili i nasi Hrvati sa americkog ,australskog kontinenta
te europskih zemalja. Profesore Soljak bilo bi dobro za sam pocetak da
nam kazete koji je bio povod Vaseg susreta?
O.Povod naseg susreta je bio da probamo vidjeti pitanje realizacije
programa izbora predsjednika Republike Hrvatske 2010.g., da vidimo sto
to Hrvati iz Hrvatske sa Hrvatima u svijetu mogu napraviti i pomoci, da
izaberemo covjeka koji ce istinski zastupati Hrvatsku i hrvatske
interese kako u Hrvatskoj, tako i u svijetu.
P.Mozete
li nam reci kakva su razmisljanja izvan domovinskih Hrvata, dakle nasih
ljudi koji zive u svijetu. Kakvog bi oni htjeli predsjednika?
O. Pa vidite, njihova razmisljanja se ne razlikuju od misljenja ljudi u
Hrvatskoj. Oni bi htjeli predsjednika drzave koji ce stititi nacionalne
interese Hrvata u Hrvatskoj i u svijetu. Interesi drzave Hrvatske u
kojeg ce Narod imati povjerenja, kojeg ce prihvatiti kao svog
istinskog predstavnika i da se bori za Hrvatsku i boljitak hrvatske
drzave i njezinu samostalnost, neovisnost i prosperitet zivota i rada u
Hrvatskoj svih ljudi, a ujedno koji ce prihvatiti Hrvate izvan Hrvatske
kao sastavni dio Hrvatskog naroda da to bude kao jedna jedinstvena
cjelina, jer to u stvari jeste jedan duh, jedan Narod, jedne zelje,
jedne misli da se u Hrvatskoj drzavi dobro zivi, i da im Hrvatska bude
na ponos gdje god oni bili.
P.
Vi ste intenzivno i u kontaktu sa nasim Hrvatima izvan Domovine, da li
Hrvatska cini dovoljno da stvori jedno plodno tlo za povratak nasih
ljudi, i mozda i ovako nesto konstruktivno ,sto bi Hrvatska trebala
ciniti.?
O. Sto Hrvatska danas cini i kakav je odnos,
nazalost ne mozemo se pohvaliti, jer nakon onog entuzijazma dobivanja
svoje drzave i svega, Hrvati izvan Domovine su na neki nacin otudjeni,
te je nastao cak veci jaz izmedju Domovine i Iseljenistva nego sto je
bio prije Domovinskog rata. Nazalost to je veoma tesko, prakticno to
ljudi tesko prihvacaju, jer se smatraju odbacenim od svoje vlastite
drzave za kojom su toliko ceznuli i za koju su ginuli i za koju su
dali sve sto su mogli dati. U stvari postavlja se pitanje da li bi
mogli ostvariti slobodnu Hrvatsku bez njih i bi li danas Hrvatsku
imali i kolika bi Hrvatska bila? Sto bi Hrvatska trebala uciniti? Prvo
da aktualna Vlast Hrvatske zajedno sa Predsjednikom države prihvati
da su oni sastavni dio Hrvatskog Naroda, i da zajednicki po uzoru na
Zidove traze nacin kako da nasu mladu drzavu osposobimo za zivot,
gdje ce moral i moralne norme biti osnovne i temeljne vrijednosti
covjeka.
P.
Kada kazete da postoji jaz izmedju Hrvata u Domovini i onih izvan
Domovine, sto o tom konkretno mislite, u kojim su oni segmentima zivota
u Hrvatskoj razocarani? Sto bi htjeli da se popravi?
O.Vidite oni su razocarani na vise nacina . Kao prvo mi u Hrvatskoj od
dobivanja svoje drzave nismo otvorili vrata Hrvatima iz svijeta da se
vrate, da investiraju u Hrvatsku, da se vrate na ognjista i da ih se
prihvati. Mi smo im prakticno ta vrata debelo zatvorili.
Covjek povratnik treba da to osjeti, da je on dobro dosao od prelaska
granice, tamo od granicnog prvog covjeka sa kojim se susrece, pa do
institucija sustava da mu sluze i daju uslugu. Nazalost nasa je
Birokracija toliko toga otudjila, da danas gro ljudi koji su sa
postenim namjerama dosli u Hrvatsku, donijeli novac, htjeli ulagati, za
par godina sve su to izgubili i vratili su se nazad, jer prakticno nisu
bili primljeni, nisu bili upuceni kako treba ,tj. nije im se pruzila
prilika kao sto se to pruza drugima koji nisu Hrvati. Hrvati su jako
osjetljivi na povratak u svoju Domovinu. Kada oni trebaju bilo sto
placati mimo institucija, mimo legalnih sredstava placanja (korupcija),
tu su oni izgubili bitku u odnosu na druge investitore i investicije
koje dolaze u Hrvatsku. To treba otvoreno reci i mi taj odnos moramo
mijenjati , ja se nadam da smo na putu da se taj odnos promijeni, a
posebno izborom predsjednika koji ce to shvatiti i prihvatiti, taj
odnos ce se ubrzati u korist povratku Hrvata iz cijelog svijeta.
P.Mozete li nam mozda navesti nase Iseljenike koji su prisustvovali ovom sastanku u Porecu ?
O. Prvo gro ljudi je prisustvovalo duhom i pripremom tog sastanka,
gdje su dali materijali prije, jer je taj sastanak pripreman nekoliko
mjeseci, a fizicka prisutnost je tu manje bitna. Nismo ocekivali da
njih vise prisustvuje zbog daljine i troskova, no ja mogu navest imena.
P.
Mozda ovako da nam kazete iz kojih zemalja , da malo priblizimo nasim
slusateljima sliku tog susreta i koje zemlje su tu aktivne?
O.
Nema zemlje u svijetu koja tu nije ukljucena. Ovdje je bio iz
Australije Gosp.Branko Cubelic, iz Kanade predsjednik Hrvatskog
Svjetskog Sabora za Kanadu i koordinator za Ameriku ing. Ivo Jolic, iz
Svicarske je bio prisutan Gosp.Drazen Kozic, koji vodi nas portal u
Svicarskoj. Ujedno koji je se javio, a nije bio prisutan je Dr. Davor
Pavuna, koji je poslao video pozdrav cijelom skupu i stavio se na
raspolaganje.
Medjutim neke druge nisam nabrajao kao gosp.
Ranogajac iz SAD i neki drugi, da ih ne nabrajam jer bi mozda nekome
ucinio nepravdu, ako ga ne spomenem.
Medjutim svi su prihvatili taj program, i zahvaljujem svima koji su do
sada prihvatili taj program i program je krenuo,te mislim da cemo taj
program uspjesno realizirati.
P.
Voljela bih se jos osvrnuti na jedan skup koji je odrzan u Zagrebu u
mjesecu svibnju prosle godine, kada ste dali jedan prijedlog upucen
Saboru RH, a to je bilo ako se ne varam 2006.god. Radi se o prijedlogu
kojim bi se cijela Hrvatska proglasila Ekoloski zasticenim podrucjem, a
time osigurati uvjete za realizaciju jednog programa koji ja smatram vrlo zanimljivim. Voljela bi da nam to malo razjasnite?
O. Pa vidite Hrvatska s obzirom na geografski polozaj i prirodne
ljepote, koje nema niti jedna zemlja Europe, na polozaju gdje se nalazi
ima sve uvjete da bude proglasena ekoloskim zasticenim poedrucjem, gdje
je taj program u interesu i cijele Europe. Prakticno Hrvatsku treba
pretvoriti u jedan vid zdravstvenog turizma, gdje bi ljudi iz cijele
Europe i iz svijeta mogli uzivati blagodati i ljepote koje Hrvatska
pruza, a to cemo moci jedino ako sacuvamo te prirodne resurse i ukoliko
te investicije vode u tom i pravcu i ukoloko mi sami smo svjesni
koliko bogatstvo i koliku vrijednost samoj drzavi Hrvatskoj i svom
Narodu mogu pruziti prirodne ljepote, koje nazalost moram napomenuti se
devastiraju, uvode se tehnologije koje danas sutra ce zatvoriti vrata
turizmu, a posebno zdravstvenom turizmu.
P.
Smatrate li da je upravo turizam taj sektor kroz koji bi se trebali
spajati sa nasim izvandomovinskim Hrvatima i svijetom uopce?
O. Nasa osnovna koncepcija razvoja Hrvatske kao drzave i drustva se
mora bazirati na cistoj zdravoj ekoloskoj proizvodnji, sto znaci da
damo akcent na zdravstveni turizam, odnosno da bi zdravstveni turizam
bio drugi dio turizma poljoprivreda i sport, sto bi veoma bitno
utjecalo , potom da radimo na tome da se brodogradnja preorijentira
na sportske brodove i da Jadran bude prakticno zivio od sporta i
turizma, cijelu godinu. Za to imamo uvjete i mislim da je krajnje
vrijeme da se okrenemo buducnosti, jer za to imamo sve uvjete. Cak
mozemo sa naglaskom reci da niti jedna drzava na svijetu ne postoji,
koja ima uvjete koje mi u Hrvatskoj imamo.
P.
Svi ce se sloziti sa Vama; evo da zakljucim program Hrvatskog
Svijetskog Sabora, to je jedan Hrvatski nacionalni program u kojeg su
ukljuceni ljudi dobre volje, pripadnici Hrvatskog Naroda u Hrvatskoj i
u svijetu. Gospodine Soljak Vi imate oko tridesetak nacionalnih timova
po djelatnostima; koji je najvazniji sa zadacom Hrvatskog Svjetskog
Sabora?
O. Sa danasnjeg gledista to je
informiranje.Tako smo lose informirani u Hrvatskoj i u svijetu . Cak
su Hrvati izvan Domovine bolje informirani nego Hrvatski narod u
Hrvatskoj i mislim da tu treba puno uloziti truda, edukacije i
informacija, jer bez toga nemamo sanse da bi promijenili
funkcioniranje drzave Hrvatske, kako politicki tako i gospodarski.
Mislim da tu treba puno raditi.Mi smo izdavali list „ KORJENI“ ,koji
nazalost zbog financijske situacije nije nastavio izlaziti, ali ja se
nadam da cemo nastaviti u ovoj godini i da cemo izdati nekoliko brojeva
, tako da krenemo sa tim informacijama. Jedino sto sada imamo od
informacija je portal, a nasi listovi (novine) u Hrvatskoj su prakticno
tu obavezu i zaboravili.
P. Nadamo
se da bas i nije tako i da ce nasi mediji nastojati sto autenticnije
prenositi dogadjanja vezana uz ovu temu o kojoj mi danas govorimo ,jer
ovo je vrlo vazna tema kako za Hrvatsku , tako i za nase Hrvate izvan
Domovine. Gospodine Soljak za kraj, zanima me koliko su mladi
zainteresirani za ukljucenje u Hrvatski Svjetski Sabor u timove i
koliki je broj clanova mladih? I to je jedan lijep povod da pozovemo
mlade da se ukljuce ?
O. Vidite mladi ljudi su
sposobniji i aktivniji, bolji od nas starijih. Ja se smatram starijim,
jer imam dosta godina. Mladi ljudi su inventivni i direktni u
kontaktima. Mi smo do sada imali nekoliko skupova mladih, tri sabora
mladih, oni su to jako dobro prihvatili, medjutim mladima treba pomoc.
Stariji moraju mladima dati podrsku. Nazalost danas u Hrvatskoj o
mladima se ne vodi racuna kako bi se trebalo voditi. Mladi su
prepusteni sami sebi i medju njima vlada apatija kao i medju drugima u
svim dijelovima nasega drustva. Oni prakticno nemaju nade za bolje
sutra. Mladima treba pruziti sve mogucnosti, od organizacije do
njihovih konkretnih programa.
Putem Hrvatskog Svjetskog Sabora mladi su dobro ukjuceni u svim
gradovima i opcinama u Hrvatskoj. Imali smo prije vise od mjesec dana
u Porecu skup mladih
iz cijele Hrvatske. To je tolika snaga, tolika sposobnost da
jednostavno mi stariji koji smo prisustvovali tom skupu, smo se divili,
kako mlade osobe od 20 do 25 godina razmisljaju ,kako imaju informacije
i kako bi htjeli nesto napraviti. Medjutim mladima treba otvoriti
prostor i njih treba pomoci da im se da nada da u Hrvatskoj mogu
osigurati egzistenciju i da ne trebaju razmisljati o odlasku vani.
Nazalost puno ih razmislja cim zavrsi studije kako ce napustiti
Hrvatsku i kako ce ici vani u druge drzave svijeta raditi.To je ogroman
gubitak za Hrvatsku, jer mladost nam odlazi, a sa mladosti odlazi i
nasa buducnost.
P.
Ovom cemo lijepom recenicom zavrsiti nas razgovor.Postovani
slusatelji bio je ovo predsjednik Hrvatskog Svjetskog Sabora prof.Niko
Soljak. Gospodin Soljak upucuje pozdrav svim slusateljima u domovini i
u svijetu.
G L A Z B A
Novinarka .
Predsjednik Hrvatskog Svjetskog Sabora za Kanadu i koordinator za Sjeverno-americki kontinent Ing. Ivo Jolic,
jedan je od sudionika skupa Hrvatskog Svjetskog Sabora n Porecu.
Razgovarali smo o aktualnim predsjednickim i lokalnim izborima ,o
odnosu Republike Hrvatske sa EU, privatizaciji, financijskoj krizi u
svijetu, sto ga je nagnalo na odlazak iz Domovine, te na koje nacine je
promicao Hrvatsku u svijetu ,o Hrvatima u Torontu i otvorenoj knjiznici
i citaonici u Mississaugi, u kojoj se Kanadski Hrvati mogu upoznati sa
Hrvatskom knjizevnoscu, a mladi sa Hrvatskim jezikom.
O.Jolic……
Ja sam prisustvovao tom sastanku u Porecu i smatram da je to jako
pozitivan potez, jer se Hrvatski Svjetski Sabor bavi i iseljenistvom i
tim materijalom i pitanjima, jer Hrvatsko iseljenistvo je na neki
nacin poslije rata odgurnuto, odmaknuto, a neznam iz kojeg razloga. Ja
mislim da je iseljenistvo imalo velike primjedbe na nacin kako se
upravlja imovinom u kojoj smo mi financijski ucevstvovali i ulagali,
ustvari poduprli gotovinom u toku rata, ili poslije rata. Hrvatski
Svjetski Sabor zeli sada da ozivi odnos izmedju Hrvatskog Iseljenistva
i Domovinske Hrvatske, jer na neki nacin to je i zadnjem covjeku
jasno, da sve drzave svijeta koje su imale jako iseljenistvo su
iskoristile odnos izmedju Iseljenistva i Domovine, kao na primjer
Irska, Izrael i tako dalje, pa ne vidim razloga zasto Hrvatsko
iseljenistvo nije moglo imati vise i veceg utjecaja na razvoj i kod
pretvorbe? Sto i zbog cega danas stoji na putu poboljsanja stanja u
Hrvatskoj, podizanja standarda zivota, uprave, postenja itd.? Mi smo u
Iseljenistvu razocarani kako se upravlja Hrvatskom i kakvo je duhovno
stanje. Eto to je to sto nas smeta, zato i ovaj skup koji je imao za
cilj da kazemo, sada kada dolaze izbori za predsjednika, dolaze lokalni
izbori za lokalnu upravu u gradovima i selima, da trazimo od Hrvata kao
glasaca da shvate da se treba glasovati za onoga koji je posten, dobar
covjek, dokazani aktivista itd. Moze osoba biti poljoprivrednik
(seljak) ili inzenjer, ali je li on vrijedi kao covjek? Ima li on
duhovnu snagu? Ima li on ili ona u sebi postenje? Je li se ogrijesio o
pretvorbu? Je li se ogrijesio o razne negativne tendencije koje ovdje
postoje, kao korupcija i sto drugo. Dakle nemojmo dozvoliti onima koji
su prljavi do vrata da nas opet vode, nego vadimo na celo one ljude
koji garantiraju svojim zivotom, svojom obitelji i poslovnoscu da znaju
koliko je sati i da znaju sto i kako su uspjeli, kako su radili.
To ce biti motiv za druge Hrvate kako trebamo raditi i kako drugacije da vladamo.
Ja sam momentalno ovdje u Lipiku, pa vidim da je ovo jedno mjesto koje
je puno zlata, i Hrvatska drzava do sada nije nista ucinila da se
iskoriste prirodna bogatstva koja ovdje postoje. Ovo bi bilo samo o
mjestu gdje sam sada. Hrvatski Svjetski Sabor je u Porecu konstatirao
vrlo precizno kakvog predsjednika 2010.g. zelimo i sto trazimo od
kandidata za predsjednicke izbore 2010. Ja smatram da mi ne mozemo samo
tako da nam netko dodje za predsjednika samo zato sto ga je netko
financirao ili nametnuo, netko ovo, netko ono, ili da ga neka stranka
“izbacila van” , a covjek nepoznat, koji se ne razumije u politiku,
niti u ekonomiju. Ako cemo mi to tako raditi, onda cak idem i dalje i
pitam: zar smo mi tako jadni da od 1102. godine mi 900 godina ne
znamo upravljati sami sa sobom!? Ocito da nesto nije u redu. Preciznost
naseg odnosa sa EU je vazana. Da smo mi tako dobro mislili jos od Pacte
Convente ne bi se nama na glavu svatko popeo, a sto mi ocekujemo od EU?
Zasto Narod ne zna istinu, zasto ta EU hoce da nam unisti
pretpostavimo brodogradnju, ZERP ? Zasto su mnoge stvari ucinjene u
privatizaciji bile hitne? Danas u Kanadi jos postoje drzavne
institucije koje vladaju drzavnim firmama. Do nedavno je bila naftna
industrija drzavna i sada je djelomicno, zatim poste, telekom itd.To
znaci energenti u drzavnom vlasnistvu i to jos uvijek postoji u
svijetu. Sadasnja financijska kriza u svijetu je takova da su SAD usle
u bankarski privatni sustav da bi ih mogli kontrolirati, jer proces u
bankama ni same banke nisu znale sto se dogodilo, doslo je do krize
manadzmenta, do krize teorije upravljanja i zivljenja u drustvu. Evo to
mi smatramo da mozemo nesto uraditi, da mozemo nesto pomoci
I zelimo ucestvovati u unapredjenju Hrvatske.
P. Vasa su Vam iskustva bila vrlo bitna ?
O. Kako sam ja 40 godina vani, ne vidim razloga zasto ja ne bi mogao
uciniti nesto, kada sam to mogao uciniti tamo. Dosao sam na teren (
zemlju), jezika nisam znao, za 4-5 mjeseci sam naucio engleski, do tada
sam govorio njemacki i ruski i neznam sto sve nije trebalo. Ja sam
svoju obitelj podigao na nivo da je moja obitelj sa cetvero
fakultetski obrazovanih osoba i svi lijepo zive i rade, a nije nista
doslo lagano. Bilo je teskih dana.
Bilo je dana kada se razmisljalo kako platiti radnike, a ne kako cu ja
kupiti Mercedes ili nesto slicno. Vazniji su prioriteti.
P. Vjerujem da je bilo tesko.Vi ste prije 40 godina izvan Domovine .Mozete li nam reci zasto ste otisli ?
O. Pa cujte, ja sam i onda bio aktivan tu u Zagrebu i dalje u Hrvatskoj
na teritoriji gdje sam radio od Vinkovaca do Zagreba. Kad god sam
trebao da dodjem na nekakav visi polozaj ,bilo za direktora ili nesto
drugo sto bi meni doslo u prilog kao bolja placa, bolji drustveni
polozaj , ja to nisam mogao dobiti, jer moj otac nije bio u
partizanima, nije bio za onu vrstu politike, nego je bio za nacionalnu
Hrvatsku politiku, a mi smo svi nacionalisti , ljudi koji zelimo
Hrvatsku proglaseni neprijateljima drustva , a to drustvo je bilo
prosovjetsko, pro strano, strana ideologija, koja sto ja znam ni u kom
slucaju nije nudila nista. Proklamacija o slobodi gradjana i slobodi
drustva, proklamacija o
ravnopravnosti,
proklamacija o buducoj sreci i boljem zivotu. Sve tri proklamacije
komunisticke partije izigrane su, i to dok nisu oni sami dozivjeli taj
krah svog vlastitog morala, nisu nista ucinili da se rastavi taj
sustav. Sada vidimo s kime smo bili u dzungli.
Slovenci nam danas
zabranjuju da mi idemo u EU! U ime cega? Oni su u povijesti imali samo
jednu biskupiju, nikada nisu imali drzavu!!!! Ako gledamo sto su nasi
susjedi Srbi radili i kako je ova revolucija, odnosno kako je ovaj
ustanak nastao, mislim da je sve jasno. Nitko ne treba ici u Vukovar,
mozete vidjeti u Lipiku, ili idite gdje hocete pa cete vidjeti kako
izgleda nasa zamlja. Kada putujete vidite da je Hrvatska razorena,
srusena i onda: kako se trosi i ulaze Hrvatski novac? Kako se trosi
Hrvatski budzet? Na kojem nivou je nasa administracija? Molim Vas
izgradili su Perkinsovu piramidu, da svaki nekakav mali cinovnicic ima
jos tri cinovnicica ispod sebe. Pa ne mozemo mi to financirati!
Hrvatsko pucanstvo postaje starije, znaci trebati ce nam vece penzije
(vise novca), a Hrvatska radna snaga bjezi van. Nemamo mi proizvodnih
radnika, niti imamo proizvodnih kapaciteta. Nezaposlen nam je veliki
segment pucanstva od 20 do 35 godina starosti. Molim Vas tko ce
proizvest dobra na koja ce drzava ubrati porez, kako cemo platiti
penzije, vojsku, zdravstvo. Kako cemo drzati administraciju? A ne moze
to tako, i jos posudili smo novce i investirali tamo gdje nije mjesto
da bi se brzo vratili i da se brzo oplode (donesu profit).
Tu ima toliko krivih koraka ja ne znam, kao da mi idemo na olimpijadu (u trcanju) svezanih nogu.
Eto to vam je sto se radi u Hrvatskoj.
P. Hocete li mi reci cime se Vi bavite u Kanadi?
O, Ja sam imao oko 33 godine svoj vlastiti biznis, radio sam u pocetku
za strane kompanije, gdje sam puno toga naucio, gdje sam mnogo toga
morao promijeniti od onog odgoja koji smo mi ovdje imali. Naucite vi
brzo prava i duznosti kako se vladati na ulici , a tako isto i u
poduzecu-kompaniji. Naime veca produktivnost koju ste Vi ostvarili u
firmama Vama donosi vece novce. Ja sam otisao odavle gdje sam imao
placu oko 200.000 dinara mjesecno. Ja sam po dolasku tamo nedjeljno
poceo sa placom od 150.000 dinara i kada to pretvorimo tada, dolare u
dinare. Tako sam dosao nakon 3 godine da sam ja pretvoreno u dinare
imao 2 milijuna dinara mjesecno. Naravno ja sam za to radio 10 do 12
sati na dan. Izvrsio sam reformu te tvornice, pa sam povecao
produktivnost za 300 %, izvrsio sam reorganizaciju, mnogo toga sam
uradio ,nisam imao slobodnog vremena, ja sam imao samo radno vrijeme.
Nosio sam kuci poslovne elemente (nacrte), koji su me smetali, da bi to
razradio u miru i da bi prelozio gazdi da nesto promijenimo itd. Nigdje
na svijetu ne ide lagano, ali molim Vas za produkt koji Vi date onome
tko je gazda, i tko je vlasnik te kompanije, vi ce te biti podignuti na
visi nivo i vi cete biti placeni, i dapace bolje priznati, pa i
ljudski odnos sto oni kazu „human relation“. Ne mozete Vi radnike
ponizavati, ne mozete Vi radnike ne placati.Radnik radi, on je dao
svoje, vi ga morate platiti, a ako vi nemate placu za sebe to je Vas
problem to nije radnicki problem.
Ja cujem ovdje negativnosti, a i u novinama pise radnici nisu primili
placu za 3 mjeseca itd. Na koncu pored svega sto sam radio, uvijek sam
radio na osnivanju sportskih drustava kao „ Croatia Toronto“. Ja sam 20
godina bio tajnik „Croatie“. Mi smo okupljali mlade ljude, osnivali
djecje klubove, i da znate bili su ljudi u strahu od te Jugoslavije.
Govorilo se UDBA sve zna.UDBA nista ne zna, izdaja je sve bila, znaci
stvaranje fame o toj drzavnoj sluzbi. Mi smo mlade ljude metnuli u
nogomet, osnivali smo djecje skole, pa kada je on dobio mali dres na
kojem je bio mali Hrvatski grb, no doduse egzaktno kao ovaj sad, ali
je bio mali Hrvatski grb sa bijelim pocetnim poljem itd. Onda su
roditelji prihvatili da to dijete igra, da ne vodi politiku. Osnivali
smo takodjer folklorna drustva. Mi imamo danas u Torontu 6 ili 7
nogometnih klubova: Croatia, Zagreb, Karlovac, Dalmacija, Livno i td.,
a takodjer imamo 3 ili 4 folklorna drustva gdje su nasa djeca plesala i
ucila Hrvatski jezik. Mi danas imamo Hrvatski jezik na fakultetu, koji
se priznaje kao i svaki drugi predmet. Dobijete za to kredit. Imamo
Hrvatski jezik u srednjim skolama, i imamo djecje skole za Hrvatski
jezik. Upravo sada mi u Hrvatsko-Kanadskoj knjiznici pocinjemo rad u
vrticu za djecu od 2 do 6 godina, gdje ce djeca uciti jezik i Hrvatske
pjesmice, i bas sam u Zagrebu uzeo nesto od djecje literature, i onda
cemo naruciti literature preko izdavaca da svako dijete moze nauciti
pjesmice govoriti. Znate pritisak strane sredine je velik, gdje ona zna
preko TV, preko svega sto mu se servira da zna engleski vrlo brzo, ali
medjutim Hrvatski roditelji rade, roditelji su prepustili djecu skoli.
Skola odgaja svoje gradjane ,i tako tamo nema ni Srba niti Hrvata, kao
djeca tamo postoje samo Kanadjani, a sto je nase podrijetlo to je druga
stvar , to Kanadu ne interesira i ne smeta. Kanada se ne bori sa nama
odraslima, jer nas ne mogu promijeniti, ali djeca su njihova.
Tako
mi moramo usaditi jezik, koji nece nikada biti perfektan, ali ce djeca
imati smisao za jezik i govoriti ce ga. Mi imamo u Torontu na tisuce
skolovanih ljudi i sve Hrvata, a u Kanadi ima oko 300.000 Hrvata, u
Torontu i okolici je oko 50.000 Hrvata, a od Toronta do Windsora
(400km)ima mozda do 80.000 Hrvata. Na sve strane smo i imamo svoje
biznise, sve svoje, jedino tamo ne mozemo imati drzavu, a to nam ne
pada na pamet, a ne pada nikome drugome.
P. Da se nesto zadrzimo i o djeci. 2000. godine osnovana je Hrvatsko-Kanadska knjiznica.?
O. Tocno je, i ja sam jedan od prvih clanova te knjiznice.
P. Kako ta knjiznica danas stoji?
O. Znate sto, najprije smo objavili da osnivamo knjiznicu i zamolili
smo klub Croatia Toronto da nam ustupi zidove u jednoj sobi da metnemo
police .Zatim smo zamolili ljude koji nam zele pokloniti svoje knjige.
Tako su stariji ljudi dali svaki po 5 ili 10 ili 50 knjiga. Ljudi su
nam davali te knjige jer ne znaju sto ce sa njima, jer im je 70 ili 80
godina,i tako smo sakupili oko 2000 knjiga, i to u glavnom domace
literature koja je donesena iz Hrvatske prilikom iseljavanja, i
emigrantska literature koja je pisana po cijelom svijetu, ali je i
prodavana po cijelom svijetu. Zatim, u gradu Mississauga, koji danas
ima izmedju 700-800 tisuca stanovnika, postoji Public library. To je
dakle narodna knjiznica koja je imala vise od 1500 hrvatskih knjiga, a
kako su posudjivanja bila malena, mozda svega stotinu ljudi je
posudilo knjigu ili dvije, oni su odlucili da iz knjiznice izvade
vecinu hrvatskih knjiga, jer su zauzimale prostor, a ne koriste ih
gradjeni (Hrvati) Mississauge, kojih ima u samom gradu preko 20 tisuca.
Mi smo preuzeli knjige iz njihovog skladista, nekih 1500 knjiga,i tako
smo dosli na 5ooo knjiga u nasoj knjiznici. U istoj zgradi gdje je i
klub Croatia iznajmili prostor od 160 m2, a to je objekt ciji vlasnici
su Hrvati, nas 120, koji smo dali svaki izvjestan iznos dolara, ali
nitko nije mogao dati vise od 5ooo dolara, da nam ne bi nitko postao
gazda, nego to je bas narodna imovina. U tim objektima imamo 3 stana,
klupske prostorije i knjiznicu. Nabavili smo police i otvorili modernu
knjiznicu, koja danas broji oko 10.000 knjiga.
P.
Cestitam, to je zapravo veliki uspjeh, koliko su uopce mladi
zainteresirani za hrvatski jeziki i za nasu hrvatsku knjiznicu?
O. Mladi koji su iz onih obitelji koje su roditelji naucili Hrvatski,
ti mladi dolaze u knjiznicu, bilo da studiraju, te im treba nasa
literarura ili uzimaju za citanje.
Mi u knjiznici drzimo sve knjige koje su pisane i na engleskom
jeziku, a govore o hrvatskoj povijesnoj problematici i kulturi. Tako da
mi imamo godisnju posudbu oko 1500 knjiga. Sada Vi uzmite, prije se
posudjivalo 100 knjiga, a sada 1500 knjiga.
Kako knjiznica ima slobodan prostor oko 100 m2, a dobili smo iz
kanadske skole besplatno stolice, koje oni mijenjaju za novije, tako se
odrzavaju predavanja kao na primjer Hrvatski konzulat je drzao
predavanje o povratku i propisima carine, socijalnog osiguranja,
povratku imovine itd. Zatim mi prikazujemo Hrvatske filmove, drze se
razna predavanja iz medicine itd. Mi imamo raznih strucnjaka, tako
ljudi dolaze ,interesiraju se za razne informacije. Na taj nacin
knjiznica nastoji da popuni ono sto nam fali iz Domovine. Medjutim, nas
je problem u odrzavanju knjiznice, koja nas kosta izmedju 40-50 tisuca
dolara godisnje. To nam sve daju poslovni ljudi i cesto obicni
gradjani, koji koriste knjiznicu, ti darovi su 100 ili 200 pa do 500
dolara, i tako pokrivamo troskove. Evo vec 8 godina. Zapravo moram
napomenuti da smo pisali molbu Ministarstvu prosvjete i kulture u
Zagrebu i zamolili da nam pomognu. Oni su nas uputili na Maticu
Iseljenika Hrvatske .Bio sam na sastanku sa ravnateljicom Matice
gospodjom Danirom Bilic i obecala mi je prosle godine u devetom mjesecu
da ce nam dati jednokratnu pomoc od tisucu do tisucu i pet stotina
eura, medjutim prilikom ove posjete prije nekoliko dana mi je saopceno
da zbog krize od pomoci nema nista.
Jeste da je to nasa briga i mi cemo prebroditi, ali ne vidim nigdje
interesa za hrvatskog iseljenika, odnosno za hrvatskog emigranta, niti
u politici, niti u privredi, jednostavno nigdje.
Mnogi su ljudi dolazili iz iseljenistva. Ja Vam tvrdim da je iz Toronta
dolazilo oko 20 ljudi koji su htjeli investirati u Hrvatskoj od 5 do
100 milijuna dolara, ali nista nije bilo od toga. Tu je takva
problematika (administrativna i korupcijska) da Vas posalju da hodate
oko svijeta prije nego sto Vam otvore nesto gdje bi mogli investirati.
P.
Postavili ste pitanje u nasem razgovoru Zasto Hrvatsku ne interesira
Hrvatsko drzavljanstvo za nase ljude? To bi volila da malo
prokomentirate, pa da zakljucimo razgovor?
O. Iz dva
razloga bi bilo pozeljno i povoljno, da Hrvati u emigraciji odnosno i
Iseljenistvu uzimaju drzavljanstvo. Na primjer jedna kompletna
dokumentacija za drzavljanstvo u Kanadi I SAD se naplacuje oko 300
dolara. Mi imamo na podrucju SAD i Kanade najmanje jedan milijun ljudi
koji su novovjeki iseljenici i njihovi potomci, pocevsi od pedesetih
godina proslog stoljeca na ovamo. Od tog broja niti 1oo tisuca Hrvata
nema drzavljanstvo, a kada bi svi uzeli drzavljanstvo to bi bio prihod
od 3oo milijuna dolara. Sramota je da smo cijelo stoljece vodili borbu
protiv neprijatelja i htjeli svoju neovisni Hrvatsku, a sada Hrvatski
iseljenici “nemaju “ interesa za svoju Hrvatsku, a niti Hrvatska drzava
za svoj narod!
Zasto?? Zato sto se Narodu nesto ogadilo!! Mi nismo vjerovali da je
Hrvatski narod takav, da bi sam sebi naskodio, a mi to sada vidimo.
Moze netko kazati da to nije istina.!To je nazalost istina, to su fakti
zivota , to je fakta, a ne verba. Mi imamo ljubav prema Domovini iz
daljine, a Vi ovdje uzivate direktno. To Vam je kao kada ja volim svoju
zenu (obitelj) sa 5 ili 10 tisuca km ,a Vi imate svoju djevojku ili
muza uza sebe i ne razumijete te osjecaje. Mi imamo duhovnu ljubav
prema Domovini, a Vi imate svakodnevno i bijelih i crnih sati pa ste
izgubili nesto od te ljubavi i nama se na neki nacin ta ljubav
osvecuje, jer mi ne mozemo postati ravnopravni gradjani i ne mozemo
ucestvovati u izborima. Mi smo uvijek mislili, ako dodje do krize
(referendum ?) iseljenistvo je moglo imati toliko glasaca, da Domovina
na bilo koji nacin ne moze otici nikuda na krivu stranu, jer NAMA je
dosta krivih hodanja, krivih ideologija i krivih zakljucaka. Zasto nama
treba provoditi sve sto nam svijet govori (naredjuje)?
Pobogu ljudi, imamo li mi svoje pameti i zato mislimo da bi Hrvatsko
drzavljanstvo trebalo ponuditi na jednostavan i jeftin nacin da ga se
moze dobiti po cca 100 dolara za Hrvate u iseljenistvu. To bi nam svima
mogao biti NAKIT, ako bas nista drugo.
P.
Uz nadu da ce sto vise Hrvata diljem svijeta biti okiceno ovim
simbolicnim dokumentom, pozdravljmo skup u Porecu, kao i svaku
inicijativu za povezivanjem, sto boljom komunikacijom i stvaranjem
MOSTOVA izmedju Domovine i Iseljenistva.
Jolic…..Hvala Vam na razgovoru.
Izvor: http://rnz.hrt.hr/view_file.php?dat_id=24217&view=y
http://rnz.hrt.hr/index.php
