Razno

2009.01.19. – Reagiranja – Žrtve Jasenovca – Lazi o Jasenovcu

From: Tomislav Nurnberger
To: Damir Borovcak
Sent: Sunday, January 18, 2009 3:52 PM
Subject: Re: REAGIRANJA (br. 2)__ZRTVE JASENOVCA_ Fwd: MJESTANI MJESTA SIVERIC

Povjesnik
Mladen Ivezić: Jasenovac – brojke (VN, Zagreb, 2003.)
Recenzenti:
Akademik Josip Pečarić, Prof Dr. Ivan Biondić, Željko Olujić
Pogledajte zašto liberalkomunistička vlast nije dotirala ovu knjigu, ali je protiv njezina auktora poslala Ured za
borbu protiv organiziranog kriminala. Ivo Goldstein auktora sudski
progoni za rasizam. Sve to zbog povjesničke istine.
Kupnjom knjige pomoći ćete povjesnici, istini i Hrvatskoj.
Cijena 50 kn + poštarina
Narudžbe: tan@hrvati-amac.com
 
———————————————————————————
From: Nikola Jelovac
Sent: Sunday, January 18, 2009 11:25 AM
Subject: TAKOZVANI Jasenovac Research Institute – www.jasenovac.org
Poštovani prijatelji!
 
Prije tri godine, u svibnju 2006., doznao sam iz “Slobodne Dalmacije” za slučaj Podgore,
čiji je jedan mještanin stradao u Jasenovcu, dok se na izmišljenom internetskom popisu takozvanog
Jasenovac Research Institute nalazi njih stotinu dvoje!
 
Stranica famoznog JRI-a (www.jasenovac.org) bila je tada neposredno nakon objavljivanja
navedenog članka blokirana. "Slobodna" je tada navela da na listi žrtava, koja broji 600.000 ljudi,
ima i Hrvata i drugih poginulih i ubijenih na raznim mjestima, pa čak i
onih koji su bili žrtve četničkih masakara.
 
Na tim stranicama sam na moje užasavanje (postoji mogućnost pretraživanja liste "žrtava” – Victims list) našao,
kako sam se i pribojavao na temelju pisanja "Slobodne", ime mog ujaka Nenada Jelovca iz Splita
(ispravno navedenog kao: Jelovac Nenad Krunoslava iz Splita, rođen 1920.), koji je otišao u partizane,
jer je kao rodoljub bio progonjen od Talijana. Poginuo je u Bosni, najvjerojatnije od četnika. Ime mu se
nalazi na ploči na Tehničkoj školi u Splitu, na uglu Zrinsko-frankopanske i Tesline ulice, zajedno s imenima

pedestak drugih učenika te škole koji su poginuli u II svjetskom ratu.
Našao sam na Internet stranicama www.jasenovac.org i ime bližeg srodnika moje žene
(Gjeldum Nikola, rodjen 1913.) koji je s otoka Drvenika Velikog, također bježeći od Talijana,
otišao u partizane i tamo poginuo.
 
Jako sam razočaran što naša država nije ništa poduzela u obranu minimuma ljudskog dostojanstva

i temeljnih nacionalnih interesa protiv očito vrlo sustavne i organizirane kampanje protiv našeg naroda.
 
Ovakvo postupanje navodnih tražitelja pravde, u ovom slučaju skupine Srba i Židova, je nezabilježeno
u povijesti. Sve žrtve traže pijetet, neovisno kojoj su strani pripadale i od čije su ruke stradale. Iskoristiti
tuđe žrtve na ovaj grubi i nedostojan način da bi se navodno “ostvarila pravda” i “postigao trajan mir na

Balkanu” ukazuje na nedostatak pijeteta prema žrtvama, na patološku mržnju, nepoštivanje elementarnih

pravila ljudskog ponašanja te odsutnost svake ljudskosti općenito. S psihološke strane može se bez
daljnjeg govoriti o duševnoj monstruoznosti ljudi koji su ovakvo nešto koncipirali i provode već godinama.
Možemo si samo zamisliti kako bi izgledala njihova pravda i mir kojem navodno teže, kako navode u Izjavi
o počelima (statement of principles) JRI-a. Prva rečenica je vrlo, vrlo konkretna i odnosi se na nedavnu
povijest: “JRI je osnovan s uvjerenjem da je nenaučena lekcija genocida protiv Srba, Židova i Roma tijekom
Drugog svjetskog rata u samoj osnovi nedavnih događaja na Balkanu” (“JRI was founded on the belief that
the failure to learn the lessons of the genocide committed against Serbs, Jews and Gypsies during the
Second World War rests at the very core of recent events in the Balkans”). Navodi se da je jedan od
ciljeva “promicanje suradnje između svih naroda na Balkanu kako bi se težilo trajnom i pravednom miru i
uspješnoj budućnosti u regionu” (Nova Jugoslavija iliti Zapadni Balkan). (“To promote cooperation between
all peoples in the Balkans in order to seek a lasting, just and
equitable peace and a prosperous future in the region”).
Samo ću ukratko podsjetiti radi povijesne istine da je upravo srpska težnja hegemoniji i spremnost da ju ostvare

čak i uz pomoć zločina započela raspad bivše Jugoslavije. Za veće rasprave na ovu temu ovdje i sada nije mjesto.
 
Ono što je zabrinjavajuće je to da ova skupina Srba i Židova uživa ugled i potporu američke vlasti. Neobjašnjivo
mi je da naša država nije službenim kanalima izvršila pritiske da se
ove monstruoznosti uklone sa Interneta i iz važnijih medija.
Je li moguće da naša Vlada ne percipira ovakve rabote, a ovo je samo vrh ledenog brijega, kao mlinski
kamen oko vrata naše države?
Vjerojatno vam nije poznato da je u New Yorku gore rečeni takozvani Jasenovac Research Institut podigao
spomenik žrtvama Jasenovca, na kojem su imali namjeru napisati da je broj žrtava bio 600-700 tisuća.
Dobili su i nagradu grada New Yorka za svoje djelovanje (!). Prije
 četiri godine, 9. svibnja 2005., Gordani Mihajlović
, kćerki ratnog zločinca, službeno je uručeno visoko američko
odlikovanje Legion of Merit za spašene savezničke pilote.
Čudi me, nadalje, i to da nijedna naša javna institucija, primjerice ni Javna ustanova Spomen područje Jasenovac,
koja bi trebao čuvati uspomenu na žrtve, ne samo one jasenovačke, pa čak ni skupina pojedinaca nije na ove laži
dosad organizirano reagirala.
 
Poznat mi je primjer novinarke gospođe Smiljane Šunde s Hrvatske televizije, koja je prije tri godine,
otkrivši da su joj ujak i još desetak rođaka ni krivi ni dužni na popisu jasenovačkih ustaških žrtava
(jer bilo je i partizanskih jasenovačkih žrtava), napisala pismo, koje
je objavljeno u nekim medijima (šaljem u prilogu).
Isto je upućeno i Javnoj ustanovi Spomen područje Jasenovac, koja je izjavila da za to nije nadležna (sic!).
Nekih većih reakcija na sve to nije bilo!
 
Vrijeme je da to konačno promijenimo.
 
Polazeći od pravedne borbe za slobodu koju je hrvatski narod stoljećima vodio, polazeći od ljubavi
prema istini koja je svojstvena civiliziranim narodima, polazeći od poštovanja i pijeteta prema svim
poginulima u svim ratovima na našem području, s čvrstom namjerom da na prostoru naše zemlje kao
i nama susjednih država osiguramo pravedan mir i dostojanstvo svih ljudi, koji nisu mogući dok
duševno izobličeni monstrumi šire nevjerojatne laži i pothranjuju mržnju, bezobzirno i drsko gazeći
elementarne ljudske i civilizacijske principe, moramo reagirati i obavijestiti sve relevantne čimbenike
počevši od državnih institucija do međunarodnih političkih, znanstvenih
i kulturnih istinoljubivih i miroljubivih tijela.
 
Lijepi pozdrav
 
Dr.sc. Nikola Jelovac
psihijatar
Rendićeva 20
21000 Split
 
Prilozi:
1. Iz Solinske kronike o mještanima Solina
2. Popis mještana Podgore i članak u doc formatu
3. Pismo mještana Siverića
 
 
TKO JE CIJA ZRTVA
Sredinom svibnja o.g. u Slobodnoj Dalmaciji u članku novinara Ive Šćepanovića objavljeno je
ono što su otkrili Josip Kljaković-Šantić i Dragan Delić: da se na internetskoj adresi Instituta za
proučavanje žrtava logora u Jasenovcu nalaze i imena umrlih u izbjegličkom logoru u El Shattu,
kao i imena brojnih stradalnika na brojnim drugim mjestima. Taj “istraživački” institut, kojega su
1998. osnovali američki Srbi i Židovi, u New Yorku je sredinom travnja postavio i spomen-ploču
za "stotine tisuća žrtava jasenovačkog logora." 
Josip Kljaković-Šantić tvrdi da, uz pomoć američkih vlasti, “znanstvena” građa spomenutog Instituta
ulazi i u školski sustav SAD-a i Kanade. Navodi također da je o svemu pisao predsjedniku hrvatske
Vlade Ivi Sanaderu i predsjedniku Sabora Vladimiru Šeksu, ali nije dobio nikakav odgovor. 
Budući da je u članku objavljena i web adresa vrle “znanstvene” ustanove iz New Yorka
(JRI – Jasenovac Research Institute), a ona glasi: www.jasenovac.org, mnogi su pojedinci pokušali
na toj adresi pronaći imena svojih rođaka, znanaca i mještana, koji su tijekom Drugog svjetskog
rata stradali na bilo koji način i bilo gdje.
I sama sam se potrudila otkriti je li možda na tom “znanstvenom” popisu moj ujak, koji je poginuo u

borbi s Njemcima u Crnoj Gori; kad – evo i njegova imena. Provjerila sam za još neke rođake, a potom
sustavno i za druge poginule ili umrle mještane svoje rodne Podgore, gdje se (kao i u ostalim malim

mjestima) svi međusobno poznaju. Potrudila sam se pregledati i matične knjige umrlih, te se raspitati

kod rodbine poginulih i stradalih. I tako sam, posredstvom “znanstvenog” instituta iz New Yorka, došla do

zanimljivih spoznaja i otkrića.
Pogledajmo malo taj primjer male Podgore, mjesta koje je u vremenu Drugog svjetskog rata imalo
1500-1600 stanovnika. Prema “znanstvenom” popisu iz New Yorka u Jasenovcu je stradalo ukupno 102
(stotinuidvoje) Podgorana. Tu su osobe koje su stradale na raznim mjestima i na razne načine: partizani
koji su poginuli širom ondašnje Jugoslavije (od Biokova, Brača i Hvara, preko Bosne i Crne Gore do Trsta),
oni koji su umrli u zbjegu (neki na Visu, neki u Italiji, a najviše
njih u El Shattu), tu su i žrtve četničkih pokolja,
te žrtve talijanskih fašista. Na tom “znanstvenom” popisu je i jedna žrtva savezničkog bombardiranja Splita,
te jedna žrtva bombardiranja Podgore. No, “znanstveno” su svi oni stradali u Jasenovcu.
U stvarnosti: u Jasenovcu je stradao jedan, jedini Podgoranin – to je bio Mate Mrsić Jurin, rođ. 1917. godine.
Svaka pojedinačna žrtva nepravedna je i vapije Bogu. No, tako vapije i onih 18 žrtava – Podgorana koji su
stradali od partizanske ruke i čija imena do 1990. nisu nigdje bila niti su smjela biti zapisana (zanimljivo je da

se ni jedna od tih 18 žrtava nije našla na ”znanstvenom” popisu njujorškog Instituta).
Ima još “znanstvenih bisera”: od 102 imena s popisa – četiri osobe upisane su dva puta kao žrtve i to s
izmijenjenim godinama rođenja, a jedan je Podgoranin s dva imena (Ivan-Vojko Kunac sin Marijanov)
upisan kao dvije osobe: Ivan Kunac i Vojko Kunac. Netočno su navedene godine rođenja za još četrdesetak
osoba. Ima pogrešaka i u imenima: Jože i Jozo umjesto Joze, Krasan umjesto Krasin, Neđeljko umjesto Nediljko,

Anto umjesto Ante, Tomo umjesto Toma, Čedomir umjesto Čedomil, Lovro umjesto Lovre, Vico umjesto Vice,
Stope umjesto Stipe, Pavo umjesto Pave. U jednom slučaju zamijenjeno je ime oca i sina – Pivac Ante Gabrin
umjesto Pivac Gabro Antin. Ženskim žrtvama je kao ime oca upisano ime muža. Itd.
Posve sigurno – o propustu ne može biti riječi. U svemu ima i previše sustavnosti. Napominjem da se za svaku

“jasenovačku žrtvu” s popisa JRI-a navodi 5 podataka: ime, prezime, ime oca, mjesto rođenja, godina rođenja.
A gotovo svakoj od 102 “žrtve” iz Podgore upisan je po jedan netočan podatak. Ne računajući, naravno, osnovni
netočan podatak – mjesto pogibije (netočan, tj. lažan za sve, osim za jednu podgorsku žrtvu).
Kaže se: Tko radi, taj i griješi. Očito njujorški “znanstvenici”, okupljeni u Jasenovac Research Institutu,
premnogo rade. Pa i griješe. Samo na primjeru Podgore broj su jasenovačkih žrtava povećali za točno
stotinu puta. Ako su slično radili i s drugim mjestima – lako je izbrojiti, odnosno procijeniti koliki je stvarni

broj stvarnih žrtava. Ne znam samo kojom su se metodologijom služili pri istraživanja broja žrtava i u izradi

popisa žrtava.
A kako je sa žrtvama iz drugih mjesta iz Hrvatske? Ja sam, primjerice, na JRI-ovu popisu potražila i imena

žrtava četničkog pokolja 1942. u selu Rašćane kod Vrgorca. Naime, među tim žrtvama su bila dva nećaka
moga djeda: 28-godišnji Marijan i 20-godišnji Ante, te njihov otac 63-godišnji Jure Lendić. Potražila sam i
imena još nekih stradalih osoba (iz Rašćana, Korčule, Splita itd.) koje su obiteljski – podrijetlom ili ženidbeno
– bile vezane uz Podgoru: svi su na popisu tobožnjih jasenovačkih žrtava.
Sastavljač “znanstvenoga” njujorškog popisa očito se koristio popisima nekadašnjeg SUBNOR-a, gdje su bila
imena: palih boraca, žrtava fašističkog terora i umrlih u zbjegu u El Shattu ili na putu do njega (Hvar, Vis i Italija).
Popisi tih žrtava iz svih mjesta i iz svih republika nekadašnje zajedničke države nalaze se u Beogradu, pa su
“znanstvenicima” iz New Yorka bili lako dostupni. Tako su žrtve, pa i one pale od četničke ruke, sada po drugi
put postale žrtve. Sve u režiji JRI-a.
No, evo dijela tog popisa (od ukupno 3248 stranica!), koji se odnosi na poginule i stradale Podgorane:
 

Popis Podgorana koji su “stradali u Jasenovcu”

(u prvom stupcu je slovo i broj stranice)                                    
A-68     ANUŠIĆ IVAN (Luka), rođ. 1915.            (stvarno: poginuo na Tjentištu)
ANUŠIĆ MATE (Luka), rođ. 1903.          (stvarno: poginuo na Zelengori)
            ANUŠIĆ NATAŠA (Mate), rođ. 1943.      (stvarno: umrla u El Shattu)
B-44     BAN LJUBO (Stipe), rođ. 1914.              (stvarno: ubili ga četnici u Rašćanima)
BAN MATE (Stipan), rođ. 1867.             (stvarno: umro u zbjegu u Komiži)
B-112   BEROŠ ANTICA (Kleme), rođ. 1871.      (stvarno: umrla u zbjegu u Italiji)
B-186   BORIĆ LUKA  (Vice), rođ. 1921.            (stvarno: poginuo u desantu na Drvar)
BORIĆ MILOVAN (Mijo), rođ. 1926.        (stvarno: ubili ga četnici kod Gračaca)
B-187   BORIĆ VICE (Marijan), rođ. 1914.          (stvarno: poginuo u Petoj ofanzivi)
BORIĆ ANĐELKO (Ante), rođ. 1912.      (stvarno: umro od tifusa u Petoj ofanzivi)
BORIĆ MATE (Nikola), rođ. 1913.          (stvarno: poginuo u Petoj ofanzivi)
BORIĆ RAFAEL (Vicko), rođ. 1908.       (stvarno: umro od tifusa na Zelengori)
BORIĆ MARIJAN (IVAN), rođ. 1901.       (stvarno: ubijen u bolnici Zlopolje)
BORIĆ JURE (Nikola), rođ. 1909.           (stvarno: poginuo kod Imotskog)
D-21     DEAN IVO (ANTE), rođ. 1922.               (stvarno: ?…)
DEAN IVAN (Luka), rođ. 1912.               (stvarno: poginuo kod Imotskog)
D-44     DEVČIĆ JOZE (Marijan), rođ. 1925.        (stvarno: poginuo na Čvrsnici)
D-123   DULČIĆ PETAR (Jakov), rođ. 1878.        (stvarno: umro u El Shattu)
E-21     ERCEG KRSTE (Mate), rođ. 1920.         (stvarno: poginuo u Petoj ofanzivi)
H-47     HRABAR VJEKOSLAV(Joze),rođ.1913. (stvarno: poginuo u bolnici u Petoj ofanzivi)
HRABAR NEDILJKO (Joze), rođ.1926.   (stvarno: poginuo u bolnici u Petoj ofanzivi)
HRABAR MARE (ž. Joze), rođ. 1888.     (stvarno: umrla u El Shattu)
J-6        JAKIĆ IVAN (Mate), rođ. 1909.               (stvarno: ubili ga četnici u Srbiji)
JAKIĆ KRASIN (Milan), rođ. 1941.         (stvarno: umro u El Shattu)
J-131    JUGOVIĆ MATE (Marijan), rođ. 1908.     (stvarno: poginuo u Petoj ofanzivi)
JUGOVIĆ IVAN (Tomica), rođ. 1924.      (stvarno: prezime Sumić; poginuo u ratu)
K-134   KOKIĆ ANTE (Mijo), rođ. 1867.              (stvarno: umro u zbjegu u Italiji)
KOKIĆ BORIS (Jakov), rođ. 1923.          (stvarno: poginuo na otoku Hvaru)
KOKIĆ IVAN-JOZIP (Jakov), rođ. 1921.   (stvarno: umro u logoru Sisak)
KOKIĆ MIHO-ŽIVKO (Jakov), rođ. 1920. (stvarno: ubili ga četnici kod Neretve)
K-264   KRŽANIĆ ANTE (JURE), rođ. 1915.        (stvarno: ubijen u bolnici Zlopolje)
K-280   KUNAC IVAN (MARIJAN), rođ. n.a.        (stvarno: dva puta upisan kao žrtva!)
KUNAC IVAN-VOJKO(Marijan),rođ.1923.(stvarno: umro od tifusa u Petoj ofanzivi)
K-286   KURTIĆ MILAN (Ivan), rođ. 1914.            (stvarno: poginuo u Kruševu, Andrijevica)
L-13      LAMPIĆ JURE (Ivan), rođ. 1910. (stvarno: mučili ga Talijani, umro u Podgori)
LAMPIĆ STANKO (Ivan), rođ. 1920.       (stvarno: poginuo kod Vrgorca)
L-48      LETICA VICKO (Mate), rođ. 1925.          (stvarno: poginuo u Moslavini)
LETICA PETAR (Mate), rođ. 1918.         (stvarno: poginuo u Petoj ofanzivi)
LETICA MATE (Jure), rođ. 1882.            (stvarno: ubili ga Njemci u Biokovu)
LETICA JAKOV (Joze), rođ. 1864.          (stvarno: umro u El Shattu)
LETICA ŠIMUN (Nikola), rođ. 1874.        (stvarno: umro u El Shattu)
LETICA ĆIRIL (Mate), rođ. 1920.            (stvarno: poginuo u Petoj ofanzivi)
LETICA LJUBO (Ivan Stipin), rođ. 1923.  (stvarno: poginuo na Korčuli)
LETICA PETAR (Ivan Nikolin),rođ.1921.  (stvarno: poginuo kod Trsta)
LETICA PETAR (Ante), rođ. 1923.          (stvarno: poginuo u Posušju)
LETICA SLAVEN (Mate), rođ. 1944.       (stvarno: umro u El Shattu)
LETICA IVAN (Joze), rođ. 1864.             (stvarno: ubili ga Talijani)
L-95      LUCIĆ LJUBO (Šimun), rođ. 1919.          (stvarno: poginuo u Petoj ofanzivi)
LUCIJETIĆ ANTE (Stipan), rođ. 1902.     (stvarno: poginuo u Petoj ofanzivi)
M-82     MARINOVIĆ IVAN (Marijan), rođ. 1903. (stvarno: poginuo u Petoj ofanzivi)
M-175   MIHOTIĆ DUŠAN (Stipan), rođ. 1917.     (stvarno: poginuo u Petoj ofanzivi)
M-219   MILIČIĆ SLAVKO (Ćiril), rođ. 1922.        (stvarno: poginuo u savezničkoj vojsci)
            MILIČIĆ NEVENKA (Nediljko),rođ.1944.  (stvarno: umrla u zbjegu u Italiji)
MILIČIĆ ĆIRIL (Petar), rođ. 1882.           (stvarno: umro u El Shattu)
MILIČIĆ ŠPIRO (Jure Markov),rođ.1916.(stvarno: poginuo u bolnici na Zelengori)
MILIČIĆ BRANKO (Vice), rođ. 1920.       (stvarno: ubili ga ustaše u Makarskoj)
M-220   MILIČIĆ BRANKO (VICE), rođ. 1920.      (stvarno: dva puta upisan kao žrtva!)
MILIČIĆ PAŠKO (Jure Antin), rođ. 1910. (stvarno: poginuo kod Šibenika)
MILIČIĆ ŠPIRO (JURE), rođ. 1922.?       (stvarno: dva puta upisan kao žrtva!)
MILIČIĆ SLAVKO (ĆIRO), rođ. 1923.?    (stvarno: dva puta upisan kao žrtva!)
M-282   MIŠIĆ ŠIMUN (Miho), rođ. 1902. (stvarno: poginuo u Petoj ofanzivi)
M-308   MLIKOTA MILOŠ (Jakov), rođ. 1923.      (stvarno: poginuo u Maljkovu, Svilaja)
M-333   MRSIĆ SREĆKO (Stipan), rođ. 1923.     (stvarno: ubili ga Talijani i ustaše u Podgori)
MRSIĆ MATE (Jure), rođ. 1917.           (stvarno: ubijen u logoru Jasenovac)
N-66     NOLA DETO (Ivan Šimunov), rođ. 1912.  (stvarno: poginuo kod Bola, Brač)
            NOLA DINKO (Ivan Stipanov),rođ.1915.   (stvarno: poginuo u bolnici u Petoj ofanzivi)
NOLA FABIJAN (Petar), rođ. 1912.        (stvarno:poginuo u Splitu-savezničko bomb.)
NOLA GRGO (Ivan), rođ. 1921.              (stvarno: poginuo u Dugim Njivama,Biokovo)
NOLA JOZE (Cvitan), rođ. 1866.             (stvarno: umro u El Shattu)
            NOLA LILI-ŠIMICA (Lovre), rođ. 1926.     (stvarno: umrla od tifusa u Petoj ofanzivi)
P-54     PAVLINOVIĆ NEDA (Lovre), rođ. 1864.   (stvarno: umrla 1942. u Podgori)
            PAVLINOVIĆ MILOVAN(Duje),rođ.1924.(stvarno: poginuo kod Mrkonjić Grada)
PAVLINOVIĆ LJUBO (Ivan), rođ.1907.    (stvarno: umro 1941. u Šibeniku)
            PAVLINOVIĆ ZVONKO (Mijo),rođ.1922. (stvarno: poginuo kod Duvna)
            PAVLINOVIĆ IVAN (Lovre), rođ. 1860.    (stvarno: umro 1941. u Podgori)
            PAVLINOVIĆ IVAN (Duje), rođ. 1912.     (stvarno: poginuo u Kotišini)
P-158   PIVAC JOZE-ĆIRIL (Jure), rođ. 1921.      (stvarno: poginuo u Petoj ofanzivi)
            PIVAC GABRO (Ante), rođ. 1915.          (stvarno: poginuo u Hercegovini)
PIVAC MARE (ž. Šimuna), rođ. 1881.    (stvarno: umrla u El Shattu)
R-37     RADOJKOVIĆ JURE(Marijan),rođ.1902. (stvarno: poginuo u Petoj ofanzivi)
R-38     RADOJKOVIĆ IVAN (Petar), rođ. 1920.  (stvarno: poginuo u Petoj ofanzivi)
            RADOJKOVIĆ MILUTIN (Ivan),rođ.1926.(stvarno:poginuo u bolnici u Petoj ofanzivi)
            RADOJKOVIĆ MILOŠ (Stipe), rođ.1923. (stvarno: poginuo u Bosanskom Grahovu)
R-160   ROSANDIĆ PAVAO (Šimun), rođ.1918.  (stvarno: poginuo na Zelengori)
            ROSANDIĆ MLADEN (Mate), rođ.1924.  (stvarno: poginuo kod Daruvara)
S-81     SISARIĆ MILJENKO (Ante), rođ. 1919.   (stvarno: poginuo u Petoj ofanzivi)
            SISARIĆ DRAGUTIN (Ante), rođ.1888.    (stvarno: ubili ga Talijani u logoru Ploče)
            SISARIĆ RUSKO (Dragutin), rođ.1921.   (stvarno: poginuo na Vlašiću)
S-217   STOJKOVIĆ BRANKO (Joze), rođ.1919.(stvarno: poginuo u Petoj ofanzivi)
S-245   SUMIĆ VICE (Ivan Tomin), rođ. 1903.     (stvarno: poginuo u ratu) 
SUMIĆ IVAN (Andrija), rođ. 1887.          (stvarno: ubili ga četnici na Crnom brdu)
SUMIĆ MILJENKO (Ivan), rođ. 1919.      (stvarno: poginuo u ratu)
SUMIĆ KARLO (Luka), rođ. 1917.          (stvarno: poginuo na Treskavici, Kalinovik)
V-30     VELA ANTE (Mate), rođ. 1921.              (stvarno: poginuo na Snagovu, Zvornik)
            VELA NIKOLA (Pavao), rođ. 1920.         (stvarno: poginuo u Petoj ofanzivi)
VELA MARE (Joze), rođ. 1897.             (stvarno: poginula u bombardiranju Podgore)
V-77     VODANOVIĆ LJUBO (Jure), rođ.1918.    (stvarno: ubili ga Talijani /?/ u Podgori)
            VODANOVIĆ ČEDOMIL (Ivan),rođ.1919.(stvarno: poginuo u Dragljanima, Vrgorac)
V-97     VRANJEŠ GRGO (Stipan), rođ. 1922.    (stvarno: poginuo na planini Velež)
V-98     VRANJEŠ VITOMIR (Ivan), rođ. 1929.     (stvarno: poginuo u ratu)
V-104   VRSALJKO VICE (Marijan), rođ.1919.    (stvarno: poginuo u Imotskom)
            VRSALJKO JAKOV (Marijan),rođ.1922. (stvarno: poginuo u Petoj ofanzivi)
 
Na članak u Slobodnoj Dalmaciji, spomenut na početku ovoga teksta, reagirala je direktorica
Spomen-područja Jasenovac Nataša Jovičić, navodeći kako stoji podatak da na popisu dotičnog Instituta

ima puno imena ljudi koji nisu stradali u Jasenovcu, ali da ustanova kojoj je ona na čelu, kao ni hrvatska
država, nemaju veze s time. Objasnila je također da se znanstvenim metodama utvrđivanja došlo do broja
od 59 tisuća jasenovačkih žrtava, ali da taj popis nije definitivan. Također i da su oni iz Spomen-područja

Jasenovac negodovali zbog popisa od oko 650.000 žrtava. Direktorica Jovičić očito drži da je to sve što
ona i njezina ustanova mogu učiniti.
Reagirao je i predsjednik Uprave Spomen-područja Jasenovac Slavko Goldstein: ogradio se od popisa
žrtava kojim barata Jasenovac Research Institute iz New Yorka, jer da on (popis) nije mjerodavan.
Predsjednik Goldstein također navodi da tromilijunska židovska zajednica u New Yorku nema nikakve
veze s istraživanjima JRI-a niti s postavljanjem spomen-ploče u New Yorku, te da je riječ o angažmanu
grupice od desetak Židova i grupe američkih Srba.
Pitam se:

1. – Kako to da njujorške gradske vlasti, pored postojanja tromilijunske zajednice njujorških Židova,
dopuštenje za podizanje takva spomenika s lažnim podacima daju nekakvoj minornoj grupici od desetak
Židova?

2. – Ako već na taj monstruozni njujorški popis nije moglo pojedinačno reagirati svih tri milijuna njujorških
Židova, kako to da ih nije reagiralo tristo tisuća ili tri tisuće ili tri stotine ili samo trideset njih? Kako da se
ta tromilijunska židovska zajednica nije službeno oglasila i ispričala se hrvatskom narodu i hrvatskoj državi?

3. – Kako to da se o ovome nije oglasio istinoljubivi  direktor centra “Simon Wiesenthal”, gospodin Efraim
Zuroff?
A što radi srpska zajednica u Hrvatskoj, što rade Srbi intelektualci, koji neprestano ističu kako im je stalo
do istine? Je li za njih “njujorška istina” (istina grupe američkih Srba) jedina prihvatljiva istina?
Svaki je život svetost, svaki je zločin – zločin i svaka jasenovačka žrtva zaslužuje pijetet. No, zaslužuju li
pijetet i žrtve koje su lažno prikazane kao jasenovačke žrtve, a živote su izgubile na stotinama drugih mjesta,
stotinama, pa i tisućama kilometara dalje od Jasenovca? Kako se smije dogoditi da ih se sada ubija po
drugi put? Zar ni državi Hrvatskoj ni političarima koji su dobro plaćeni da čuvaju dostojanstvo države i njenih
državljana ništa ne znači što su Hrvatima tako bezočno pripisane stotine tisuća tuđih zločina? 
Predsjednik Hrvatske već poslovično vrlo spremno reagira na sve, sve komentira i zabavlja narod svojim
vicevima – kako to da nije reagirao na sramotni i kriminalni popis od 650 tisuća tobožnjih žrtava koje su
tobože ubili Hrvati? Slaže se s tim popisom i misli da je to posve normalno? Ne misli da je posao
predsjednika države braniti hrvatski narod od izmišljotina i blaćenja? Nije imao vremena? A što rade

Predsjednikovi brojni, dobro plaćeni savjetnici? Zar ni oni nemaju vremena?
Je li i predsjednik hrvatske Vlade također suglasan s ovim popisom i misli li da nije Vlada ta koja bi na
svjetskom planu imala braniti interese naroda i države od kriminalnih laži? Misle li obojica predsjednika –
i predsjednik Vlade i predsjednik države – da se to njih ne tiče? Misle li da istina nije važna i da je sramotni

i monstruozni njujorški popis doprinos bržem hrvatskom ulasku u zajednicu europskih naroda? 
Što čine i kako su reagirale razne državne institucije? Što nevladine udruge i institucije? Koja je svrha
postojanja HHO-a i GULJP-a? A što rade razne udruge za zaštitu prava i digniteta ovoga i onoga?
Kako to da nijedna od tih organizacija nije raskrinkala njujorško-beogradsku rabotu? Kako to da nitko
ne spominje zaštitu žrtava i nanošenje boli rodbini žrtava s popisa?
I konačno SUBNOR ili kako se sada zovu SAB, koji se diči svojim antifašizmom: zašto ne brani svoje
drugove? Zašto dopušta da oni po drugi put budu žrtve?
Kako je moguće da o ovom svjetskom skandalu šute i mediji u Hrvatskoj? To im, očigledno,
nije atraktivna tema. Ili …?
Na Hrvate i Hrvatsku može se nabacivati svakakvo blato, pa i tuđi zločini – i to ne prvi put.
Teorija zavjere? Naravno da nije riječ ni o kakvoj teoriji. To je praksa. I to je stvarnost, koje
nažalost ni mnogi Hrvati još uvijek nisu svjesni.
                                                                      (Smiljana Šunde, Zagreb)
 
________________________________________________________
tekst poslan e-mailom 7. srpnja 05.:
● u VJESNIK – nije objavljeno (da je predugo, pa sam skratila na onoliko znakova koliko mi je rekao

urednik M. Ležaja!)
(11. srpnja VJESNIKU poslane 2 skraćene verzije – opet nije objavljeno)
● u FOKUS – objavljeno u dva nastavka – u srpnju 05. (s popisom žrtava)
● u SLOBODNU DALMACIJU – objavljeno 18. srpnja 05. (bez popisa žrtava)
● u MAKARSKU KRONIKU – objavljeno 12. srpnja 05. (s popisom žrtava)
 
skraćena verzija (bez popisa žrtava) poslana
● u GLAS KONCILA – objavljeno 24. srpnja 05.
 
IZ SOLINSKE KRONIKE – SOLINJANI „STRADALI“ U JASENOVCU
 
 Solinska kronika, br. 131 (15. kolovoza 2005.)
Solinski prilog razotkrivanju laži svjetskih razmjera
Piše: Marko MATIJEVIĆ
ŽRTVE DRUGOGA RATA POSTALE ŽRTVAMA ISTINE
Na popisu jasenovačkih žrtava, koji je izradio newyorški Institut za proučavanje

Jasenovca, prepoznali smo 167 osoba iz Solina koje su poginule u borbi ili su
strijeljane ili umrle od posljedica ranjavanja.Na popisu su i neke osobe stradale u
njemačkom bombardiranju Solina te dvoje koje su ubili partizani.
Uz ime svakoga poginulog donosimo ime njegova oca ili majke, godinu rođenja te
mjesto i godinu pogibije
 
            Nedavno je Josip Kljaković Šantić u razgovoru za Slobodnu Dalmaciju objavio šokantno
otkriće o manipulaciji žrtvama Drugoga svjetskog rata. Naime, na internetskoj stranici www.jasenovac.org

Instituta za proučavanje Jasenovca (Jasenovac Research Institute), koji je godine 1998. u New Yorku
osnovala manja skupina američkih Srba i Židova, među imenima stradalih u ovome ustaškom logoru
Kljaković Šantić je prepoznao imena umrlih u izbjegličkom logoru u El Shattu. Potaknuti njegovim otkrićem

usporedili smo popis palih boraca negdašnjega solinskog UBNOR-a (Udruženje boraca
narodnooslobodilačkoga rata) s popisom newyorškog Instituta.
Od 218 osoba iz Solina koji su poginuli u borbama na području bivše Jugoslavije ili su strijeljani ili
umrli od posljedica ranjavanja tijekom Drugoga rata, prepoznali smo 167 za koje JRI tvrdi da su
ubijeni u Jasenovcu. Štoviše, na popisu Instituta za proučavanje Jasenovca su i osobe stradale
tijekom njemačkoga bombardiranja Solina u rujnu 1943. godine: Marko Bačić, Milan Bubić,
Albina Novaković i Matija Žižić. Na popisu su i Marin Matijević i njegova sestra Ljubica
koje su ubili partizani u studenom 1942. u Solinu. Vjerojatno je ovaj niz duži, ali zbog nesređenih
podataka o civilnim žrtvama Drugoga rata navodimo samo one za koje pouzdano znamo kako i
gdje su poginuli.
Valja napomenuti da su sastavljači popisa newyorškoga "istraživačkog" instituta griješili u prepisivanju.
Tako je na više mjesta napisano Mato (Stipo, Lovro…) umjesto Mate (Stipe, Lovre…), Koja umjesto Kajo,
tri puta je zamijenjeno ime poginuloga s imenom njegova oca, na više mjesta su zamijenjena slova č i ć,
u više je slučajeva pogrešno navedena godina rođenja (npr. 1924. umjesto 1925. ili 1902. umjesto 1907.)

te je jednom pogrešno napisano prezime (Škarić umjesto Škaričić).
            Dakle, imena ove 173 osobe iz Solina iskorištena su, među inima, kako bi se "dokazalo" da je u
Jasenovcu ubijeno 700.000 ljudi i da bi se, u konačnici, podgrijavala teza o genocidnosti čitavoga jednog

naroda. O tome nećemo govoriti na ovome mjestu, niti ćemo licitirati brojem ubijenih (odgojeni smo da
zločincem nazivamo i onoga koji drugome želi smrt!). Tek želimo obiteljima poginulih, našim sugrađanima,
udrugama boraca iz Drugoga rata i, konačno, čitavoj javnosti kazati da "netko" još jednom pravi žrtve od
već ubijenih ljudi.
 
Popis palih boraca negdašnjega solinskog UBNOR-a koji su ubrojani u jasenovačke žrtve
Banovac, Nikola (Mate), 1903., Studenci 1944.
Barišić, Ante (Jozo), 1923., Pevulje Gornje 1944.
Barišić, Kajo (Jozo), 1903., Solin 1942.
Barišić, Ljubo (Frane), 1909., Bisko 1943.
Barišić, Marin (Bariša), 1923., Hvar 1944.
Barišić, Marin (Luka), 1920., na rijeci Pivi 1943.
Barišić, Marko (Lovre), 1928., poginuo u borbi 1944.
Barišić, Mate (Telesfor), 1912., na Sutjesci 1943.
Barišić, Milan (Jozo), 1925., Posušje 1944.
Barišić, Miloš (Lovre), 1923., Knin 1944.
Blajić, Šimun (Ante), 1910., Račišće na Korčuli 1943.
Boban, Ante (Petar), 1910., Blato na Korčuli 1944.
Boban, Dujo (Marin), 1923., na rijeci Pivi 1943.
Boban, Ivan (Ante), 1902., Kučine 1943.
Boban, Ivan (Jerko), 1922., Prijedor 1942.
Boban, Jozo (Petar), 1911., Kamen 1943.
Boban, Kajo (Petar), 1905., Vrlika 1943.
Boban, Mijo (Jerko), 1914., Vis 1944.
Boban, Milan (Jerko), 1919., Split 1944.
Boban, Vica (Marin), 1925., Bare 1943
Boban, Srećko (Stipe), 1917., Split 1942.
Bojčić, Jure (Nikola), 1907., Donje Bare 1943.
Bojčić, Milivoj (Ivan), 1925., Sutjeska 1943.
Boljat, Marko (Andrija), 1908., Sutjeska 1943.
Boljat, Petar (Andrija), 1917., Bosansko Grahovo 1944.
Boljat, Vinko (Andrija), 1915., Split 1942.
Borjan, Žarko (Ilija), 1927., Miljevina 1943.
Bubić, Dragomir (Mate), 1924., Ivanjica 1944.
Bubić, Ivan (JOzo), 1915., Solin 1942.
Bubić, Ivan (Martin), 1904., Nevesinje 1943.
Bubić, Jela (Mate), 1919., Nevesinje 1943.
Bubić, Jozo (Nikola), 1884., Solin  – Majdan 1942.
Bubić, Mate (Marin), 1919., Kifino Selo 1943.
Bulj, Jakov (Dujo), 1906., na rijeci Pivi 1943.
Crmarić, Ivan (Nikola), 1919., Zelengora 1943.
Čerina, Ivan (Nikola), 1925., Sutjeska 1943.
Čerina, Jakov (Grgo), 1912., Drniš 1942.
Čerina, Jerko (Jozo), 1913., Dragoš sedlo 1943.
Čerina, Jozo (Marin), 1912., Zelengora 1943.
Čerina, Jozo (Martin), 1912., Sutjeska 1943.
Čerina, Marko (Jozo), 1920., Zlopolje 1943.
Čukušić, Ante (Ivan), 1902., Vrlika 1943.
Delale, Drago (Ante), 1925., Dugi Rat 1943.
Delale, Nikola (Ante), 1923., Gornje Bare 1943.
Drašković, Ljubomir (Ante), 1924., Livanjsko polje 1944.
Drašković, Marija (Ante), 1919., Miljenina 1943.
Drašković, Mirko (Lovre), 1920., Šibenik 1942.
Drašković, Zdravko (Ante), 1915., Crna Gora 1943.
Dude, Ante (Blaž), 1896., Sušak 1945.
Dude, Miloš (Silvestar), 1920., Sutjeska 1943.
Gizdić, Vjekoslav (Frane), 1902., Sutjeska 1943.
Gregorac, Dragutin (Josip), 1924., Sutjeska 1943.
Gregorac, Edo (Josip), 1921., Dicmo 1943.
Grubić, Anđelko (Stipe), 1921., Pelješac 1943.
Grubić, Klemento (Mijo), 1914., Zelengora 1942.
Grubić, Martin (Marin), 1909., Vidimlije – Glamoč 1942.
Grubić, Nedjeljko (Mijo), 1905., Lepoglava 1941.
Grubić, Veseljko (Mate), 1922., Vrlika 1943.
Grubišić, Davor (Dujo), 1940., Jahorina 1943.
Grubišić, Dujo (Dujo), 1915., Jahorina 1943.
Grubišić, Grgo (Dujo), 1922., Sutjeska 1943.
Grubišić, Ivan (Ante), 1911., Glamoč 1943.
Grubišić, Stipe (Jakov), 1915., na Ozrenu 1943.
Grubišić, Vicko (Martin), 1924., Vidimlije – Glamoč 1942.
Grubišić, Vinka (žena Duje), 1919., Jahorina 1943.
Jankov, Marin (Jure), 1907., Bosansko Grahovo 1944.
Jelaš, Drago (Manda), 1920., Prolog – Livno 1944.
Kaćunko, Silvestar (Ante), 1914., Sutjeska 1943.
Karaman, Ivan (Jure), 1926., Milna na Braču 1944.
Katić, Ante (Jozo), 1920., Zelengora 1943.
Katić, Ante (Marin), 1915., Ruduša 1941.
Katić, Ante, (Mate), 1926., Studenci 1943.
Katić, Frane (Ante), 1912., Zagreb 1944.
Katić, Ivan (Jozo), 1923., Sutjeska 1943.
Katić, Ivan (Marin), 1922., Livno 1943.
Katić, Ivka (Petar), 1924., na Cincaru 1944.
Katić, Jerko (Mate), 1924., Solin – Blaca 1944.
Katić, Kajo (Špiro), 1909., Golubić 1944.
Katić, Nedjeljka (udova Blaža), 1895., Sutjeska 1943.
Katić, Nikola (Jozo), 1911., Posušje 1943.
Katić, Srećko (Martin), 1919., Livno 1944.
Katić, Vojmir (Blaž), 1924., kod otoka Šolte 1944.
Kljaković Gašpić, Jozo (Mate), 1923., na Kozjaku 1942.
Kljaković Gašpić, Milivoj (Marin), 1927., Mathausen 1943.
Kljaković Gašpić, Nikola (Jozo), 1921., Tjentište 1943.
Kljaković Gašpić, Stipe (Ivan), 1920., Gornje Bare 1943.
Kljaković Šantić, Fabjan (Jerko), 1923., Bare 1943.
Kulić, Dujo (Josip), 1922., Bare 1943.
Maretić, Ivan (Stipe), 1927., Neum 1944.
Marušić, Jerko (Mate), 1916., Zelengora 1943.
Marušić, Martin (Mate), 1900., Donje Bare 1943.
Marušić, Milan (Stipe), 1924., Dragoš sedlo 1943.
Marušić, Milka (žena Jerka), 1922., Cista Provo 1943.
Marušić, Nevenka (Martina), 1925., Bare 1943.
Matijević, Mate (Marko), 1924., Podgradina – Vrlika 1944.
Meštrović, Ante (Mate), 1925., Zelengora 1943.
Mikelić, Fabjan (Kajo), 1922., Studenci 1943.
Milanović, Mirko (Ante), 1917., Grabovac 1944.
Milišić, Ante (Luka), 1876., Solin – Majdan 1942.
Milišić, Ante (Petar), 1923., na rijeci Pivi 1943.
Milišić, Dujo (Jerko), 1923., kod Čelebića 1943.
Milišić, Fabjan (Ante), 1915., Livno 1943.
Milišić, Ivan (Jure), 1926., Klis 1943.
Milišić, Kruno (Ante), 1921., Nevesinje 1943.
Milišić, Marin (Ivan),1922., umro od posljedica ranjavanja 1945.
Milišić, Marko (Petar), 1922., na Pivskoj planini 1943.
Milišić, Martin (Kajo), 1922., Vrlika 1942.
Milišić, Milan (Duje), 1924., na području Budnje 1943.
Milišić, Mileva (žena Ante), 1896., na rijeci Pivi 1943.
Milišić, Petar (Marko), 1900., Mratinje 1943.
Milišić, Rade (Ivan), 1919., Han kod Sinja 1944.
Ninčević, Branko (Marin), 1924., Nevesinje 1943.
Ninčević, Kajo (Stipe), 1915., na rijeci Pivi 1943.
Ninčević, Lovre (Ivan), 1913., Cigelj 1944.
Ninčević, Lovre (Marin), 1920., Miljevina 1943.
Ninčević, Marin (Luka), 1920., na rijeci Ugri 1944.
Ninčević, Mate (Stipe), 1923., kod Jablanice 1944.
Ninčević, Roko (Marin), 1910., Sutjeska 1943.
Ninčević, Stipe (Mate), 1890., Solin – Majdan 1942.
Ninčević, Vlado (Ante), 1915., Sutjeska 1943.
Novaković, Ante (Jerko), 1925., Crna Gora 1943.
Parać, Boris (Petar), 1919., Golubić 1944.
Parać, Vojko (Marko), 1922., između Knina i Drniša 1944.
Pletikosić, Ante (Mate), 1905., Studenci 1943.
Pletikosić, Ivan (Duje), 1904., Sutjeska 1943.
Podrug, Blaž (Andrija), 1921., Jelsa 1943.
Podrug, Ivan (Ante), 1923., na rijeci Neretvi 1943.
Poljak, Ante (Martin), 1922., Ilirska Bistrica 1945.
Poljak, Milan (Mate), 1926., Grahovo 1944.
Poljak, Vjera (Mate), 1924., Konavli 1944.
Radić, Marko (Ivan), 1903., Bitelić 1944.
Reić, Ivan (Stipe), 1907., Knin 1943.
Roguljić, Albina (Božo), 1923., Pelješac 1944.
Sesartić, Ante (Andrija), 1918., Beograd 1944.
Sesartić, Jozo (Jakov), 1925., Široki Brijeg 1945.
Sesartić, Marin (Ivan), 1908., Zelengora 1943.
Sesartić, Mijo (Ante), 1915., na Vlasenici 1943.
Sesartić, Vicko (Ante), 1910., Sutjeska 1943.
Spajić, Jozo (Jozo), 1923., Zelengora 1943.
Spajić, Luka (Mate), 1905., Sutjeska 1943.
Spajić, Marko (Šimun), 1925., Gornji Vakuf 1943.
Spajić, Milan (Šimun), 1921., Bare 1943.
Stojić, Frane (Marin), 1921., Jajce 1942.
Stožer, Zoran (Grgo), 1919., Jajce 1942.
Škaričić, Danijel (Mate), 1920., Dicmo 1941.
Vidošević, Milan (Mijo)), 1922., Sutjeska 1943
Vrgoč, Jozo (Bariša), 1913., Orlovača 1943.
Vrgoč, Kruno (Špiro), 1911., Miljevina 1943.
Vrgoč, Vicko (Bariša), 1911., na Tari 1943.
Vučica, Ante (Ivan), 1910., Dicmo 1943.
Vučičić, Antiša (Ivan), 1912., Aržano 1942.
Vučičić, Ante (Špiro), 1906., Sutjeska 1943.
Vučičić, Jozo (Mijo), 1904., Crni Lug 1944.
Vučičić, Marija (Jozo), 1925., Foča 1943.
Vučičić, Milan (Ivan), 1919., Muć 1943.
Vučičić, Mirko (Ante), 1918., Sutjeska 1943.
Vuleta, Nikola (Mate), 1921., Vis 1944.
Vukšić, Jakov (Kajo), 1916., Bosansko Grahovo 1944.
Žižić, Ante (Špiro), 1907., Zelengora 1943.
Žižić, Ivan (Luka), 1912., Sutjeska 1943.
Žižić, Ivan (Vjekoslav), 1924., Klan 1943.
Žižić, Marin (Dujo), 1919., na rijeci Pivi 1943.
Žižić, Marin (Martin), 1924., Knin 1944.
Žižić, Mihovil (Ante), 1921., Sutjeska 1943.
Žižić, Stipe (Bariša), 1913., Gračac 1944.
Žižić, Špiro (Ivan), 1925., Otišić 1942.
Žižić, Zvone (Ivan), 1925., Knin 1944.
 
—————————————————————–
 
From: Ante D..as
Cc: dr..s
Sent: Saturday, January 17, 2009 9:02 PM
Subject: POZDRAV!
Već odavno san vidija da na stranici " JASENOVAC RESEARCH INSTITUT " ima toliko imena ljudi koji

nemaju nikakvog dodira sa Jasenovcem !!!
Tamo se spominje i ime mog rođenog djeda, AUGUSTIN DRNAS – ŠIMUNOV, kao žrtva Jasenovca.
Mog djeda i još 51 mještanin sela Mravince streljala je njemačka vojska ( SS divizija – Princ Eugen ),

27. rujna 1943. u Splitu! Tina i mene već odavno muči ta nepravda koja je tamo napisana, ali nismo
znali kako da reagiramo…

Tamo san pronašao još puno, puno imena ljudi koji su iz mog mjesta i odgovorno tvrdim da nemaju nikakve
veze s Jasenovcem. Neki su poginuli u partizanima, neki su streljani od italijana i njemaca, a neki su
poginuli od raznih bombardiranja mjesta… Spominje ih se oko 50!

Da budem 100% siguran, imena sam već prepisao i otići ću kod mog župnika, te ćemo provjeriti u župnim
knjigama točno za svakog spomenutog čovjeka gdje je poginija…

Drago mi je da su mještani Siverića reagirali, nesmijemo dopustiti da "svjetski centri moći" manipuliraju
imenima naših poginulih i to upotrebljavaju protiv nas Hrvata, kako bi nas prikazali kao genocidan i
neznam ni ja kakav sve narod..

Pozdrav, Ante!

———- Forwarded message ———-
From: Marijan Basic <marijan.ba…@gmail.com>
Date: Jan 18, 9:09 am
Subject: MJESTANI MJESTA SIVERIC
To: Croatian News

Poštovani,
kao što sam već spomenuo u ranijem dopisu, postoji taj "disclaimer" a
i pravo na slobodu pisanja odnosno izražavanja…
Fizički stranice se drže na području SAD-a, što znači da se u slučaju
spora primjenjuje njihovo zakonodavstvo. Sumnjam da bi se američke
vlasti ikada upustile u spriječavanje ovakve djelatnosti.
Najbolji način suzbijanja promidžbe je objavljivati činjenice,
analize, intervjue sa preživjelima, razne vjerodostojne dokumente
(npr. dnevnike, nadasve svu moguću dokumentaciju iz arhive
NDH, SKH, SKJ itd.)
*ali bez stranačkih boja*
*pod jednom sličnom domenom npr. www.jasenovac-facts.com*
Dakle neka vrsta online enciklopedije u kojoj će se objavljivati
ozbiljne nalaze bez propagandističkih namjera.
*Istina je još uvijek najjači argument!
2009/1/17 CroRadio.net <iv…@cyberdude.com>
 
—————————————————-
From: VP
To: Damir Borovcak
Sent: Thursday, January 15, 2009 9:57 AM
Subject: AW: MJESTANI MJESTA SIVERIC

Dopis mjestana Siverica trebao je vec zavrsiti na Kongresu, u Bjeloj kuci, i institutu, a ne u Jasenovcu.

Problem nepoznavanja jezika i Anglosasa obija nam se vec najmanje jedno stoljece o glavu. Znam da
jedino pismeni protest uz argumente donosi uspjeh. Svojevremneo sam inicirao protest za hrvatsku
redakciju na Glasu Amerike. Uspjelo je . Ali otislo je iz njemacke oko 6 do 7 tisuca potpisani protesnih

pisama. Slali smo ih u paketima na vise odbora i osoba. O djelovanju tijekom rata ne treba ni govoriti.
PROGOVORITI BI MORAO I HRVATSKI ( isusovacki) POVIJESNI INSTITUT; Mjesna zajednica Siveric,
sv. Jeronimm i sl.
Treba animirati srednjoskolce i studente, dati im mjesto i instituciju iz koje ce se javljati. Svojevremeno
sam zelio i nastojao, u doba Marune, da info-djelatnost preuzme i Matica iseljenika. Stari cinovniski i
politicki kadar sve to je onemogucio.

V. P.

————————————————————————
—– Original Message —–
From: N J
To: ‘Damir Borovcak’
Sent: Thursday, January 15, 2009 1:53 AM
Subject: R: MJESTANI MJESTA SIVERIC

Nisu prvi koji su to otkrili.
Moj ujak Nenad Jelovac iz Splita je poginuo u partizanima, a na popisu je u JRIa.
Mještani Podgore su otkrili isto još prije više godina. I tako dalje….
Najčudnije je da nitko na to ne reagira, a to je klevetanje jednog naroda i najgrublje iskrivljivanje povijesti.

N J


{loadposition user18} 

Još sličnih članaka

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Back to top button