Diana Majhen

2009.10.05. – Nas i njegov Perkovic

  U svojim već poznatim manirima najdvoličnije osobe u hrvatskoj politici, predsjednik Mesić  se u protekla dva dana pozabavio i haaškim sudjenjima našim generalima i Markom Perkovićem Thompsonom. Gdje će Mesić, nego u hrvatske domoljube.  Svoje, naravno, ne dira.

Dotaknuvši se topničkih dnevnika, Mesić je izjavio kako očekuje da se iste pronadju u Ministarstvu obrane. Istini za volju, ja doista vjerujem da je Mesić najupućenija osoba po pitanju svih dokumenata koja se tiču Domovinskog rata, a koje je Haag potraživao i još uvijek potražuje. Nadalje, Mesić je zaključio kako za one topničke dnevnike za koje se utvrdi da su uništeni treba otkriti tko ih je uništio i procesuirati ljude koji su uništavali državnu imovinu.

Sad, ja se pitam što bi trebali uraditi sa ljudima koji istina, nisu uništavali državnu imovinu, nego su se potrudili da ju brže-bolje isporuče u svijet, kako bi čak i ono što bi u svakoj normalnoj državi ostala strogo čuvana državna tajna ugledalo svjetlo dana.  Postoji li mogućnost da se takve osobe ikada procesuiraju, te da osim neminovnog epiteta izdajnika koji ih čeka u hrvatskoj povijesti odgovaraju i pred zakonom za svoja nedjela?

Slijedeće čega se Mesić dohvatio jesu naši odnosi sa Švicarskom, izgleda ga jako brine kako bi se isti mogli zategnuti. Pa je slijedom toga, uputio ministru Jandrokoviću neku vrstu prosvjeda radi diplomatske note upućene Švicarskoj, vezano za Marka Perkovića Thompsona. Mesić je mišljenja kako se Hrvatska nipošto nije trebala zalagati za Thompsona, niti radi njega riskirati dobre donose sa Švicarskom.

No, zanimljivo kako Mesića dobri odnosi sa Njemačkom uopće ne brinu, kao što ga ne brinu ni dokumenti koji bi se toj Njemačkoj trebali isporučiti, ali do dana današnjega nisu. Svi se u Hrvatskoj prave gluhi i nijemi na  to što je Njemačka u više navrata zatražila dokumente vezane za sudjenje udbaškom ubojici Krunoslavu Pratesu, koje se, naravno, nikako nije odvijalo u Hrvatskoj, nego u Munchenu.

Zanimljivo da ovaj put Mesića nije obuzeo nekakav poriv da pokupi te dokumente i vlastoručno ih odnese u Munchen. Ali je za shvatiti. Kada je Njemačka u pitanju, radi se o drugom Perkoviću, onom njegovom, a ne našem. Radi se o Josipu, a ne Marku, a kada je Josip Perković u pitanju, Mesića nigdje nije za čuti da se izjasni o tome što je njemačko pravosudje za istog raspisalo tjeralicu i nagradu od 5000 eura,  tražeći ga baš radi udba-inih ubojstva hrvatskih emigranata.

Kada je Josip Perković u pitanju, Mesić ništa ne zna. I to je jedina izjava koju je dao po tom pitanju.

Mesić, koji inače ama baš sve zna kada se radi o Thompsonu, o Titu, Jasenovcu, Bleiburgu, privatizaciji, „Podravkinim“ kreditima, umjetnoj oplodnji, javnoj nabavi, korupciji, uvozu, izvozu i valjda i stonogama, odjednom ne zna apsolutno ništa kada je u pitanju Josip Perković, otac njegovog savjetnika. I nema ništa za izjaviti po tom pitanju, iako inače ima za izjaviti sve i svašta po svim mogućim pitanjima.

Znamo da naš zakon (za sada) brani izručivanje hrvatskih gradjana drugim državama, ali da Josipa Perkovića nitko ne ispituje, te da hrvatska država nije našla za shodno sama dignuti optužnicu protiv njega, to je već van pameti. Pa ne traži Perkovića Njemačka zato što se krivo parkirao, nego zbog sumnje da je učestvovao u likvidacijama Hrvata. I nije jednom izjavila kako je sa hrvatske strane po tom pitanju potpuni nedostatak suradnje, to isto nikoga nije briga.

No, o tome Perkoviću Mesić ne govori. Taj Perković Mesića ni najmanje ne muči, niti nalazi za shodno upoznati hrvatsku javnost sa svojim stavom po pitanju toga. Nema ni onog čuvenog Mesićevog „neka institucije rade svoj posao“ kada je njegov Perković  u pitanju. Al se zato dohvatio onog drugog, našeg.

Marko Perković Thompson nije neki udbaški ubojica, nego hrvatski domoljub. On nije učestvovao u likvidacijama Hrvata, nego je kao dragovoljac učestvovao u obrani Hrvatske u Domovinskom ratu. Marko Perković Thompson nije izdavao zapovjedi slijedom kojih su se Hrvati ubijali, nego je spašavao hrvatske živote. I njemu može zabraniti ulazak u zemlju jedna Švicarska, koja je o njegovim pjesmama vjerojatno „istinito“  informirana baš od strane onih koji se i danas nekažnjeno kreću Hrvatskom, nakon svih zlodjela koja su počinili u komunističkoj Jugoslaviji. Ali za njim svakako nije raspisana tjeralica uz ponudjenu nagradu radi sumnje za umiješanost u ubojstva koja je UDBA počinila.

Mesiću, uhvatio si se krivog Perkovića. Ostavi ti nama na miru ovog našeg, kojemu je Hrvatska i Hrvati u srcu i koji pjeva o Bogu, ljubavi i Domovini. I pozabavi se onim drugim, kojeg traži njemačko pravosudje.  Pa nije vrag da te odnosi sa Švicarskom tako brinu, a za odnose sa Njemačkom ni malo ne mariš?

A ako ti nećeš, ima nas dosta koji ćemo se potruditi da to nikada ne padne u zaborav, bili njihovi sinovi predsjednikovi savjetnici ili ne.

Diana Majhen

Još sličnih članaka

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Back to top button