Diana Majhen
2009.08.10. – Diana Majhen
Zašto je Hrvatska odjednom puna fašista? Odgovor na pitanje vrlo je jednostavan. Fašiste nitko ne uzima za ozbiljno, a kada i uzima, onda je to isključivo iz razloga kako bi im se zabranilo bilo kakvo javno djelovanje. Dovoljno je spomenuti fašizam, pa da osobe na koje su naši jugonostalgičari uprli prstom budu obilježeni kao pobornici zle ideologije koji predstavljaju potencijalnu opasnost za samu državu i našu budućnost.
A od kuda odjednom taj ogroman broj „fašista“ koje na svakom koraku vide likovi poput Mesića, Kajina, Pusićke i sličnih?
Pa stvoreni su, potpuno neovisno o tome što sa fašizmom nemaju nikakve veze. Svatko tko govori protiv bilo kakvih jugo integracija, svatko tko se protivi kojekakvim inicijativama kojima je jedini cilj vratiti Jugoslaviju na mala vrata u Hrvatsku, svatko je fašist. Najjednostavnije ga je obilježiti kao takvog i osigurati se da ni gradjani ove zemlje a ni svijet neće čuti čemu se taj „fašist“ zapravo protivi i za što se u stvari zalaže.
Danas je čovjek u Hrvatskoj fašist ukoliko nastoji zadržati sjećanje na Domovinski rat i prenijeti taj dio naše povijesti za buduće generacije. Da nije fašist, njegovao bi dalje bratstvo i jedinstvo i rata se više ni sjećao ne bi.
Fašist je i svatko onaj tko odlazi na koncerte „fašista“ Marka Perkovića Thompsona. Nije bitno što Thompson pjeva o vjeri, ljubavi i Domovini, čim spominje Domovinski rat i branitelje sigurno je fašist. Kao što je sigurno pozdrav Za Dom Spremni ustaški i fašistički, potpuno nevezano na to što je isti uredno registriran kao sastavni dio grba jedinica HOS-a i prema tome zakonski i te kako pravovaljan.
Istovremeno, oni koji su napunili dvoranu na koncertu četnikuše Lepe Brene sigurno nisu fašisti. Pa kakve veze ima ako je Brena u četničkoj uniformi hrabrila četnike da mogu što bolje klati po našoj zemlji, to se nikako ne naziva ni fašizmom niti se etiketira kao nešto loše. To se naziva nostalgijom za prošlim vremenima, u kojima se JNA kretala po našoj zemlji sijući smrt na svakom koraku. I to je moralno, dopušteno i nikog se radi toga ne proziva, kao što se nikoga ne proziva ako maše jugoslavenskom zastavom i petokrakom. Malo su nas ubijali, pa što? Kažu, bilo i prošlo, idemo dalje. A to dalje vodi naravno samo u jednom jedinom pravcu. U nove balkanske integracije, u neku novu Jugoslaviju koja će se eventualno možda samo drugačije zvati, kako bi po ne znam koji put prevarili hrvatski Ustav. Ustav, koji je uredno tu svaki put kada se treba pozivati na te „fašiste“ koji su neka nezgodna prepreka prema ostvarenju snova svih jugovića i komunjara.
Nema većeg licemjerja od onog kojim se služe svi kojima su puna usta demokracije i gradjanskih sloboda, dok istovremeno proglašavaju fašistima sve koji imaju drugačije mišljenje od njih. I sva ta prava i slobode oduzeli bi taj čas svojim neistomišljenicima, samo kada bi bili u poziciji da mogu. Naravno, baš zato je neistomišljenike potrebno proglasiti fašistima. Nije bitno što oni to nisu, bitno je da im se zalijepi ta etiketa, kako bi sebi stvorili alibi za sve pokušaje ušutkavanja neistomišljenika.
Ta je strategija u ex Jugoslaviji jako dobro funkcionirala, pa je očito ostavila za sobom i u neovisnoj Hrvatskoj popriličan broj sljedbenika. Onda je bilo dovoljno nekoga proglasiti antidržavnim elementom, neprijateljem naroda i partije, pa ga ostaviti bez posla i strpati u zatvor, te učiniti da se njegove riječi više nikada javno ne čuju. No, napravljena je mala greška u koracima, jer iako je postupak isti, država je druga, pa slijedom toga, stvari se ne odvijaju onako kako su mnogi zamislili u svojim glavama da će se odvijati.
Čovjek nije fašista zato što o ndh i ustašama piše nešto drugo izuzev toga da su ubijali i stvorili Jasenovac. Pa nisu to radili 24/7, zar ne? U medjuvremenu, bilo je sportskih dogadjanja, kulturnih dogadjanja, a sve je to dio naše povijesti, koja je nekada bila slavna, a nekada sramotna, al jeste naša i ne možemo o njoj pisati i govoriti selektivno, samo zato što se tako moralo raditi desetljećima.
Čovjek takodjer sigurno nije fašista zato što slijepo ne prihvaća spisak jasenovačkih žrtava kao ispravan i mjerodavan. Ja sam, primjerice, u samo pet minuta na tom čuvenom spisku jučer pronašla ravno četiri rodjaka svog supruga koji se vode kao poginuli i nestali u Jasenovcu, a svi su umrli prirodnom smrću za što postoje uredno izdane smrtovnice, a da Jasenovac ni vidjeli nisu.
Sad, vjerojatno sam i ja fašist, jer da nisam, ne bih nalazila za shodno osporavati taj spisak. Čim se usudujem pisati i govoriti o tome da je čak i sadašnje brojčano stanje njegovih žrtava gadno preuveličano, moram biti fašist, jer da nisam, valjda bih o svojim saznanjima šutjela.
Fašisti su i svi oni koji uporno traže osudu partizanskih i komunističkih zločina. Oni jednostavno moraju biti fašisti, kako ih nitko ne bi shvatio ozbiljno. Jer, da ih se shvati ozbiljno, pa da se tome pristupi onako kako treba, valjda bi se onda provela konačno i nekakva istraga, koju niti jedan precednik ne bi bio u stanju stopirati u njenom začetku. Pa bi isplivala neugodna istina o rodjacima mnogih naših političara i ljudima koji su danas na visokim funkcijama. Zato je puno bolje one koji istinu traže proglasiti fašistima i podmetnuti im sve živo i mrtvo, to se može pokazati čak efikasnijim od onog vapna kojim su zatrpavali pobijene Hrvate nakon ww2.
Izgleda da su u ovoj državi fašisti svi koji ne misle da Jugoslaviju treba vratiti, da je Tito bio najbolji čovjek svih vremena i da je pobio premalo ljudi, te da Franjo Tudjman nije ratni zločinac.
Optuživati sve i svakoga za fašizam odraz je vlastite nemoći i straha onih koji se ne mogu suočiti sa tim da Jugoslavije više nema, da je bratstvo i jedinstvo prošla i svršena stvar, jednako kao što je NDH završeno poglavlje. I da nema više te sile koja će zaustaviti istinu.
Nekako mi se čini da „fašisti“ u ovoj zemlji spavaju mirno, dok „antifašistima“ to ide malo teže.
Ostalo je još toliko toga za sakriti, lažna se istina mora očajnički braniti svim sredstvima, a svakim je danom sve više očigledno da te laži neće živjeti vječno. I da nikakvo nazivanje neistomišljenika fašistima neće biti od pomoći, koliko god se trudili.
Ugodan vam san, drugovi „antifašisti“. Dolazi vrijeme za istinu.
Diana Majhen
Danas je čovjek u Hrvatskoj fašist ukoliko nastoji zadržati sjećanje na Domovinski rat i prenijeti taj dio naše povijesti za buduće generacije. Da nije fašist, njegovao bi dalje bratstvo i jedinstvo i rata se više ni sjećao ne bi.
Fašist je i svatko onaj tko odlazi na koncerte „fašista“ Marka Perkovića Thompsona. Nije bitno što Thompson pjeva o vjeri, ljubavi i Domovini, čim spominje Domovinski rat i branitelje sigurno je fašist. Kao što je sigurno pozdrav Za Dom Spremni ustaški i fašistički, potpuno nevezano na to što je isti uredno registriran kao sastavni dio grba jedinica HOS-a i prema tome zakonski i te kako pravovaljan.
Istovremeno, oni koji su napunili dvoranu na koncertu četnikuše Lepe Brene sigurno nisu fašisti. Pa kakve veze ima ako je Brena u četničkoj uniformi hrabrila četnike da mogu što bolje klati po našoj zemlji, to se nikako ne naziva ni fašizmom niti se etiketira kao nešto loše. To se naziva nostalgijom za prošlim vremenima, u kojima se JNA kretala po našoj zemlji sijući smrt na svakom koraku. I to je moralno, dopušteno i nikog se radi toga ne proziva, kao što se nikoga ne proziva ako maše jugoslavenskom zastavom i petokrakom. Malo su nas ubijali, pa što? Kažu, bilo i prošlo, idemo dalje. A to dalje vodi naravno samo u jednom jedinom pravcu. U nove balkanske integracije, u neku novu Jugoslaviju koja će se eventualno možda samo drugačije zvati, kako bi po ne znam koji put prevarili hrvatski Ustav. Ustav, koji je uredno tu svaki put kada se treba pozivati na te „fašiste“ koji su neka nezgodna prepreka prema ostvarenju snova svih jugovića i komunjara.
Nema većeg licemjerja od onog kojim se služe svi kojima su puna usta demokracije i gradjanskih sloboda, dok istovremeno proglašavaju fašistima sve koji imaju drugačije mišljenje od njih. I sva ta prava i slobode oduzeli bi taj čas svojim neistomišljenicima, samo kada bi bili u poziciji da mogu. Naravno, baš zato je neistomišljenike potrebno proglasiti fašistima. Nije bitno što oni to nisu, bitno je da im se zalijepi ta etiketa, kako bi sebi stvorili alibi za sve pokušaje ušutkavanja neistomišljenika.
Ta je strategija u ex Jugoslaviji jako dobro funkcionirala, pa je očito ostavila za sobom i u neovisnoj Hrvatskoj popriličan broj sljedbenika. Onda je bilo dovoljno nekoga proglasiti antidržavnim elementom, neprijateljem naroda i partije, pa ga ostaviti bez posla i strpati u zatvor, te učiniti da se njegove riječi više nikada javno ne čuju. No, napravljena je mala greška u koracima, jer iako je postupak isti, država je druga, pa slijedom toga, stvari se ne odvijaju onako kako su mnogi zamislili u svojim glavama da će se odvijati.
Čovjek nije fašista zato što o ndh i ustašama piše nešto drugo izuzev toga da su ubijali i stvorili Jasenovac. Pa nisu to radili 24/7, zar ne? U medjuvremenu, bilo je sportskih dogadjanja, kulturnih dogadjanja, a sve je to dio naše povijesti, koja je nekada bila slavna, a nekada sramotna, al jeste naša i ne možemo o njoj pisati i govoriti selektivno, samo zato što se tako moralo raditi desetljećima.
Čovjek takodjer sigurno nije fašista zato što slijepo ne prihvaća spisak jasenovačkih žrtava kao ispravan i mjerodavan. Ja sam, primjerice, u samo pet minuta na tom čuvenom spisku jučer pronašla ravno četiri rodjaka svog supruga koji se vode kao poginuli i nestali u Jasenovcu, a svi su umrli prirodnom smrću za što postoje uredno izdane smrtovnice, a da Jasenovac ni vidjeli nisu.
Sad, vjerojatno sam i ja fašist, jer da nisam, ne bih nalazila za shodno osporavati taj spisak. Čim se usudujem pisati i govoriti o tome da je čak i sadašnje brojčano stanje njegovih žrtava gadno preuveličano, moram biti fašist, jer da nisam, valjda bih o svojim saznanjima šutjela.
Fašisti su i svi oni koji uporno traže osudu partizanskih i komunističkih zločina. Oni jednostavno moraju biti fašisti, kako ih nitko ne bi shvatio ozbiljno. Jer, da ih se shvati ozbiljno, pa da se tome pristupi onako kako treba, valjda bi se onda provela konačno i nekakva istraga, koju niti jedan precednik ne bi bio u stanju stopirati u njenom začetku. Pa bi isplivala neugodna istina o rodjacima mnogih naših političara i ljudima koji su danas na visokim funkcijama. Zato je puno bolje one koji istinu traže proglasiti fašistima i podmetnuti im sve živo i mrtvo, to se može pokazati čak efikasnijim od onog vapna kojim su zatrpavali pobijene Hrvate nakon ww2.
Izgleda da su u ovoj državi fašisti svi koji ne misle da Jugoslaviju treba vratiti, da je Tito bio najbolji čovjek svih vremena i da je pobio premalo ljudi, te da Franjo Tudjman nije ratni zločinac.
Optuživati sve i svakoga za fašizam odraz je vlastite nemoći i straha onih koji se ne mogu suočiti sa tim da Jugoslavije više nema, da je bratstvo i jedinstvo prošla i svršena stvar, jednako kao što je NDH završeno poglavlje. I da nema više te sile koja će zaustaviti istinu.
Nekako mi se čini da „fašisti“ u ovoj zemlji spavaju mirno, dok „antifašistima“ to ide malo teže.
Ostalo je još toliko toga za sakriti, lažna se istina mora očajnički braniti svim sredstvima, a svakim je danom sve više očigledno da te laži neće živjeti vječno. I da nikakvo nazivanje neistomišljenika fašistima neće biti od pomoći, koliko god se trudili.
Ugodan vam san, drugovi „antifašisti“. Dolazi vrijeme za istinu.
Diana Majhen
