Diana Majhen
2009.08.08. – U ime demokracije
Čitam kako je prije kojih desetak dana u Puli osnovana udruga pod nazivom „Naša Jugoslavija“. Udruga je uputila Saboru RH inicijativu za priznavanje jugoslavenske nacije, te u svom programu traži ukidanje granica izmedju država nastalih raspadom ex Jugoslavije.Nije mi jasno kako se ovakva udruga uopće mogla registrirati u današnjoj Hrvatskoj, te o čemu su razmišljali oni koji su tu registraciju odobrili.Što vrijeme više odmiče, postaje sve očitije da mi Domovinskim ratom nismo dobili apsolutno ništa, izuzev imena u priznatim granicama.Dok su jedni ginuli braneći Domovinu, drugi su se prikrivali, postajali preko noći Hrvati čekajući da vide kako će rat završiti i da li će biti potrebe da ostanu narodnosti koja im je oduvijek mrska, ili će se moći vratiti svojoj pravoj, jugoslavenskoj.
Čitam kako je prije kojih desetak dana u Puli osnovana udruga pod nazivom „Naša Jugoslavija“. Udruga je uputila Saboru RH inicijativu za priznavanje jugoslavenske nacije, te u svom programu traži ukidanje granica izmedju država nastalih raspadom ex Jugoslavije.Nije mi jasno kako se ovakva udruga uopće mogla registrirati u današnjoj Hrvatskoj, te o čemu su razmišljali oni koji su tu registraciju odobrili.Što vrijeme više odmiče, postaje sve očitije da mi Domovinskim ratom nismo dobili apsolutno ništa, izuzev imena u priznatim granicama.Dok su jedni ginuli braneći Domovinu, drugi su se prikrivali, postajali preko noći Hrvati čekajući da vide kako će rat završiti i da li će biti potrebe da ostanu narodnosti koja im je oduvijek mrska, ili će se moći vratiti svojoj pravoj, jugoslavenskoj.
Kakav mentalni sklop imaju ljudi kojima apsolutno ništa ne znači to što je vojska njihove nikad prežaljene Jugoslavije ubijala na svakom koraku po Hrvatskoj, što su razarali naše gradove i sela i što su toliki hrabri ljudi poginuli boreći se protiv nje? Kakvi su to ljudi koji zazivaju natrag avet države koja je desetljećima bila tamnica hrvatskog naroda, da bi ga na kraju, u Domovinskom ratu, pokušala istrijebiti i raseliti?
Ja se doista pitam, što ti ljudi uopće traže u Hrvatskoj? Ovoj, našoj Hrvatskoj, za čiju se slobodu i izlazak iz Jugoslavije borilo i umiralo.
Očito je da u tim ljudima, kao i svim njihovim istomišljenicima koji se za razliku od njih, ne deklariraju javno, postoji samo jedna misao vodilja. Vratiti nas što prije u neku novu Jugoslaviju, zatrti svaki spomen na slobodnu hrvatsku državu i na hrvatsku naciju, kako bi nam ponovno mogli odredjivati što ćemo raditi, koje pjesme pjevati i što govoriti, kao što su radili sve do Domovinskog rata.
Zar nije neobično da ljudi, kojima je u srcu bila i ostala Jugoslavija, danas žive u Hrvatskoj? A nije li još više neobično što potpuno neometano pokušavaju rušiti našu državu, prekrajajući njene granice i gurajući je u Ustavom zabranjene integracije? I sve to bez ikakve reakcije i osude.
Tko danas uopće vodi Hrvatsku i koliko je tim ljudima do te, naše Hrvatske, uopće stalo, kada dopuštaju ovako nešto? Ako je izlika za dopuštenje demokracija, kao što je do sada uvijek bila izlika za sve što je išlo na štetu Hrvatske i Hrvata, onda je izgleda vrijeme da se i mi , kojima Jugoslavija nije u srcu, uhvatimo te demokracije.
Slijedom svega navedenog, mišljenja sam kako je hitno potrebno da Hrvatska dobije udrugu pod nazivom „Naša Nezavisna Država Hrvatska“.
Onako, čisto radi ravnoteže.
U čemu je uopće razlika? I jedna i druga država ubijala je radi idelologija, i jedna i druga osnivale su koncentracione logore u kojima su držale i ubijale ljudi drugih nacionalnosti i vjeroispovijesti, i jedna i druga donosile su rasne zakone po kojima su oduzimale imovine „onim drugačijim“.
Ako može zazivanje Jugoslavije, onda valjda može i zazivanje Nezavisne države Hrvatske.
Sve u ime demokracije, pod čijim su nas lažnim plaštom tjerali u pomirenje sa onima koji su nas ubijali dok još nismo ni znali gdje su kosti naših najmilijih, koju su zlorabili da bi nam se svaki abolirani četnik mogao smijati u lice, pod kojom su zatvarani hrvatski heroji dok su se četnici branili sa slobode. Na takvu se demokraciju može odgovoriti jedino i isključivo istom demokracijom.
I tako, dragi drugovi, novu Jugoslaviju ćete dobiti samo preko leševa svih nas, a nije baš da nas je malo. Možete o njoj sanjati, možete ju zazivati, a možete i osnivati ovakve udruge sve dok vam oni koji su našom krvlju došli na vlast dopuštaju da to činite.
Ali ne zaboravite, sve ima svoje granice.
Izmedju snova i pokušaja realizacije velika je razlika.
Ova je zemlja stvarana na krvi i muci hrvatskih branitelja, oni su izborili njenu samostalnost i obranili ju. I nikakvi jugonostalgičari neće od nje napraviti novu Jugoslaviju, odobravala im to bilo koja Vlada ili ne.
Možete se samo sjećati vremena kada ste imali svoju državu u kojoj smo mi, Hrvati, bili gradjani drugog reda ali ju nikada nećete vratiti.
A ako vam se ova, slobodna Hrvatska ne svidja, zar nije ovo demokracija?
Slobodni ste otići kad god poželite. Mi sigurno nećemo.Dijana Majhen
Kakav mentalni sklop imaju ljudi kojima apsolutno ništa ne znači to što je vojska njihove nikad prežaljene Jugoslavije ubijala na svakom koraku po Hrvatskoj, što su razarali naše gradove i sela i što su toliki hrabri ljudi poginuli boreći se protiv nje? Kakvi su to ljudi koji zazivaju natrag avet države koja je desetljećima bila tamnica hrvatskog naroda, da bi ga na kraju, u Domovinskom ratu, pokušala istrijebiti i raseliti?
Ja se doista pitam, što ti ljudi uopće traže u Hrvatskoj? Ovoj, našoj Hrvatskoj, za čiju se slobodu i izlazak iz Jugoslavije borilo i umiralo.
Očito je da u tim ljudima, kao i svim njihovim istomišljenicima koji se za razliku od njih, ne deklariraju javno, postoji samo jedna misao vodilja. Vratiti nas što prije u neku novu Jugoslaviju, zatrti svaki spomen na slobodnu hrvatsku državu i na hrvatsku naciju, kako bi nam ponovno mogli odredjivati što ćemo raditi, koje pjesme pjevati i što govoriti, kao što su radili sve do Domovinskog rata.
Zar nije neobično da ljudi, kojima je u srcu bila i ostala Jugoslavija, danas žive u Hrvatskoj? A nije li još više neobično što potpuno neometano pokušavaju rušiti našu državu, prekrajajući njene granice i gurajući je u Ustavom zabranjene integracije? I sve to bez ikakve reakcije i osude.
Tko danas uopće vodi Hrvatsku i koliko je tim ljudima do te, naše Hrvatske, uopće stalo, kada dopuštaju ovako nešto? Ako je izlika za dopuštenje demokracija, kao što je do sada uvijek bila izlika za sve što je išlo na štetu Hrvatske i Hrvata, onda je izgleda vrijeme da se i mi , kojima Jugoslavija nije u srcu, uhvatimo te demokracije.
Slijedom svega navedenog, mišljenja sam kako je hitno potrebno da Hrvatska dobije udrugu pod nazivom „Naša Nezavisna Država Hrvatska“.
Onako, čisto radi ravnoteže.
U čemu je uopće razlika? I jedna i druga država ubijala je radi idelologija, i jedna i druga osnivale su koncentracione logore u kojima su držale i ubijale ljudi drugih nacionalnosti i vjeroispovijesti, i jedna i druga donosile su rasne zakone po kojima su oduzimale imovine „onim drugačijim“.
Ako može zazivanje Jugoslavije, onda valjda može i zazivanje Nezavisne države Hrvatske.
Sve u ime demokracije, pod čijim su nas lažnim plaštom tjerali u pomirenje sa onima koji su nas ubijali dok još nismo ni znali gdje su kosti naših najmilijih, koju su zlorabili da bi nam se svaki abolirani četnik mogao smijati u lice, pod kojom su zatvarani hrvatski heroji dok su se četnici branili sa slobode. Na takvu se demokraciju može odgovoriti jedino i isključivo istom demokracijom.
I tako, dragi drugovi, novu Jugoslaviju ćete dobiti samo preko leševa svih nas, a nije baš da nas je malo. Možete o njoj sanjati, možete ju zazivati, a možete i osnivati ovakve udruge sve dok vam oni koji su našom krvlju došli na vlast dopuštaju da to činite.
Ali ne zaboravite, sve ima svoje granice.
Izmedju snova i pokušaja realizacije velika je razlika.
Ova je zemlja stvarana na krvi i muci hrvatskih branitelja, oni su izborili njenu samostalnost i obranili ju. I nikakvi jugonostalgičari neće od nje napraviti novu Jugoslaviju, odobravala im to bilo koja Vlada ili ne.
Možete se samo sjećati vremena kada ste imali svoju državu u kojoj smo mi, Hrvati, bili gradjani drugog reda ali ju nikada nećete vratiti.
A ako vam se ova, slobodna Hrvatska ne svidja, zar nije ovo demokracija?
Slobodni ste otići kad god poželite. Mi sigurno nećemo.Dijana Majhen
