Diana Majhen
2008.10.03. – Mesić protiv pravne države
Predsjednik Mesić u svojoj “pravednoj” borbi protiv pokušaja da se istraže zločini počinjeni na Bleiburgu ne preza pred ničim. Pa tako uredno zaobilazi sve institucije koje bi se istim trebale pozabaviti, počevši od policije, preko Državnog odvjetništva a obzirom na osjetljivost tematike, svakako i hrvatskog Sabora.
Zloporabljujući svoje predsjedničke ovlasti, što uostalom uredno radi već 8 godina, vrši medijski pritisak na sve one koji bi se trebali i pokušavaju se angažirati u istraživanju bleiburškog zločina.
Sabotira Mesić valjda već po tisućuti put svaki pokušaj da se istraže zločini partizana, uz do bola glupo objašnjenje da bi to bacilo ljagu na antifašističku borbu.
Ova je Mesićeva izjava u biti jako zanimljiva.
Ako je antifašistička borba bila pravedna, ako su se poštivala ratna pravila i ženevska konvencije, nije li onda u interesu baš tih “antifašista” da se zločinci imenuju i kazne, kako ta ljaga ne bi pala na cijelu antifašističku borbu?
Takva smo bar objašnjenja slušali od Mesića svaki put kada je sudjeno nekom hrvatskom branitelju.
Zašto to isto ne vrijedi i za “antifašiste” ?
Moguće zato što se za razliku od hrvatskih branitelja, oni nisu držali nikakvih zakona i nikakvih pravila, nego su iste stvarali sami na licu mjesta, prema svojim željama.
Dirati u Bleiburg, bilo bi kao dirnuti u vrh ledenog brijega, nitko više ne bi mogao zaustaviti to rušenje. Pa tako ni rušenje mita o pravednoj antifašističkoj borbi, u kojoj su pobijene stotine tisuća Hrvata, razoružanih vojnika i civila, uključujući i žene i djecu.
Nazivati pokolj na Bleiburgu “bleiburškim mitom” može valjda samo Mesić i njemu slični. Koji su isto uredno učili prvo u komunističkim školama, zatim doma, od svojh roditelja čija se imena i nedjela trebaju zaštiti po svaku cijenu, pa preko svog članstva u KPJ-u, sve gazeći po mrtvim hrvatskim žrtvama, što na križnim putevima i Bleiburgu, što u godinama vladavine komunizma u ex Jugoslaviji.
Mesić nije samo sramota za Hrvatsku.
On je sramota za cijeli svijet, za svakog predsjednika neke zemlje koji obnaša istu funkciju, a trudi se raditi u korist svoje zemlje i svog naroda.
I na kraju, osobna sramota svih nas, koji smo takvoj individui dopustili da zastupa hrvatske interese, koji su sve, samo ne njegovi interesi.
No, koliko god Mesić koristio svoj predsjednički mandat da zataška partizanske i komunističke zločine, njegovo se vrijeme polako bliži kraju.
Pamtićemo ga kao čovjeka (ako ga se tako uopće može nazvati) koji je prodao hrvatske interese, koji je svjedočio protiv hrvatskog naroda, zaštitnika ubojica hrvatskih žrtava i ljubitelja dilera i četnika koje svako malo pomiluje.
Sve ovlasti ovog svijeta neće Mesiću pomoći da u povijest ne udje kao hrvatski Juda.
Samo što je umjesto srebrenjaka dobio dva predsjednička mandata.
Sabotira Mesić valjda već po tisućuti put svaki pokušaj da se istraže zločini partizana, uz do bola glupo objašnjenje da bi to bacilo ljagu na antifašističku borbu.
Ova je Mesićeva izjava u biti jako zanimljiva.
Ako je antifašistička borba bila pravedna, ako su se poštivala ratna pravila i ženevska konvencije, nije li onda u interesu baš tih “antifašista” da se zločinci imenuju i kazne, kako ta ljaga ne bi pala na cijelu antifašističku borbu?
Takva smo bar objašnjenja slušali od Mesića svaki put kada je sudjeno nekom hrvatskom branitelju.
Zašto to isto ne vrijedi i za “antifašiste” ?
Moguće zato što se za razliku od hrvatskih branitelja, oni nisu držali nikakvih zakona i nikakvih pravila, nego su iste stvarali sami na licu mjesta, prema svojim željama.
Dirati u Bleiburg, bilo bi kao dirnuti u vrh ledenog brijega, nitko više ne bi mogao zaustaviti to rušenje. Pa tako ni rušenje mita o pravednoj antifašističkoj borbi, u kojoj su pobijene stotine tisuća Hrvata, razoružanih vojnika i civila, uključujući i žene i djecu.
Nazivati pokolj na Bleiburgu “bleiburškim mitom” može valjda samo Mesić i njemu slični. Koji su isto uredno učili prvo u komunističkim školama, zatim doma, od svojh roditelja čija se imena i nedjela trebaju zaštiti po svaku cijenu, pa preko svog članstva u KPJ-u, sve gazeći po mrtvim hrvatskim žrtvama, što na križnim putevima i Bleiburgu, što u godinama vladavine komunizma u ex Jugoslaviji.
Mesić nije samo sramota za Hrvatsku.
On je sramota za cijeli svijet, za svakog predsjednika neke zemlje koji obnaša istu funkciju, a trudi se raditi u korist svoje zemlje i svog naroda.
I na kraju, osobna sramota svih nas, koji smo takvoj individui dopustili da zastupa hrvatske interese, koji su sve, samo ne njegovi interesi.
No, koliko god Mesić koristio svoj predsjednički mandat da zataška partizanske i komunističke zločine, njegovo se vrijeme polako bliži kraju.
Pamtićemo ga kao čovjeka (ako ga se tako uopće može nazvati) koji je prodao hrvatske interese, koji je svjedočio protiv hrvatskog naroda, zaštitnika ubojica hrvatskih žrtava i ljubitelja dilera i četnika koje svako malo pomiluje.
Sve ovlasti ovog svijeta neće Mesiću pomoći da u povijest ne udje kao hrvatski Juda.
Samo što je umjesto srebrenjaka dobio dva predsjednička mandata.
Diana Majhen
{loadposition user18}
