Diana Majhen
2008.02.25. – SRBIJA ŰBER ALLES
Rijetko se posljednjih dana mogu otvoriti stranice nekog hrvatskog medija, a da se ne naidje na vapaj hrvatskih poduzetnika, koji na sav glas mole Vladu da ne prizna Kosovo. U strahu su, kažu, za svoja ulaganja u Srbiji…..
SRBIJA ŰBER ALLES
Rijetko se posljednjih dana mogu otvoriti stranice nekog hrvatskog medija, a da se ne naidje na vapaj hrvatskih poduzetnika, koji na sav glas mole Vladu da ne prizna Kosovo. U strahu su, kažu, za svoja ulaganja u Srbiji.
Nije mi baš jasno zašto su to HRVATSKI poduzetnici ako ulažu u Srbiji, ali pretpostavljam da postoji neki razlog zašto ih se tako naziva.
Naravno, takvi apeli pune medije iz razloga što Vladi savršeno odgovaraju. Dodju im kao pokriće za to što mi nikako da priznamo Kosovo, iako dobro znamo što su ljudi na Kosovu prošli sa Srbima. Znamo to iz prve ruke, obzirom da smo i mi prošli isto.
I, umjesto da se solidariziramo sa ljudima koje su desetljećima zlostavljali ti isti Srbi koji su to radili i nama, mi šutimo. Nije bitno ni to što su mnogi ljudi sa tog istog Kosova došli da se bore uz nas protiv četnika onda kada nam je bilo najteže.
Jedino što je bitno, to je da se ne pokvare dobrosusjedski odnosi sa Srbijom. Ti se dobri odnosi moraju izgleda održavati po svaku cijenu, a ako je suditi po potezima hrvatske Vlade koje čini već godinama, ne postoji ništa bitnije za Hrvatsku od dobrih odnosa sa Srbijom.
Ako se pri tome moramo poniziti, ako moramo zaboraviti svoje mrtve, ako moramo osuditi što veći broj onih koji su se borili protiv te iste Srbije, neka, ni jedna žrtva nije prevelika kako nam Srbija ne bi slučajno nešto zamjerila.
I sada govoriti o priznanju Kosova?
Kako bi Mesić i Sanader to priznanje objasnili srpskim dužnosnicima na kojem od svojih mnogobrojnih putovanja u Srbiju?
Sanaderu je izgleda još gore nego Mesiću. Mesića Srbi podržavaju godinama, to najbolje pokazuju rezultati predsjedničkih izbora, gdje se u svim većinsko srpskim mjestima uredno uvijek glasuje za Mesića.
Sanader mora tek zaslužiti srpsko povjerenje. Eno SDSS prijeti da će raskinuti koaliciju HDZ-Srbi ukoliko Hrvatska prizna Kosovo. Razumljivo da je Sanader u strahu. Kako bi naša Vlada mogla dalje bez jednog Stanimirovića, Pupovca i Gajice?
To bi bilo ravno katastrofi!
Pa je onda daleko bolje šutjeti i čekati da svi ostali priznaju Kosovo, kako bi se Srbima mogli pravdati da nismo mogli ostati jedini koji to nisu učinili. Pa se onda možda neće previše naljutiti na nas, a SDSS će nam ostati na vlasti.
Zanimljivo je i to da su se na istoj liniji našli i lijevi i desni komunisti, HDZ i SDP. SDP ovaj put daje punu podršku HDZ-u, govoreći da ni oni ne bi priznali Kosovo da su na vlasti.
Kada je u pitanju Kosovo, te dobrosusjedski odnosi sa Srbima, braća su složna..
Srbija über alles!
A što se tiče tih “hrvatskih” poduzetnika koji su tako zabrinuti za svoja ulaganja u Srbiji, problem bi se mogao riješiti vrlo jednostavno. Trebali bi samo preseliti tamo gdje ulažu, i kako je govorio Milošević, “nema niko da ih bije”.
Prije odlaska, trebalo bi im naravno preispitati porijeklo imovine, od onih “slavnih” dana privatizacije. Tek toliko, da ne odu u otadžbinu sa hrvatskim novcem.
I, svi problemi rješeni.
Poduzetnici „svoj na svome“, hrvatski novac u hrvatskim rukama, a Vlada, u nemogućnosti skrivanja iza istih, konačno bi morala objasniti narodu zašto ne priznaje Kosovo.
Čak i po cijenu raskida slavne koalicije HDZ-SDSS.
Diana Majhen
Rijetko se posljednjih dana mogu otvoriti stranice nekog hrvatskog medija, a da se ne naidje na vapaj hrvatskih poduzetnika, koji na sav glas mole Vladu da ne prizna Kosovo. U strahu su, kažu, za svoja ulaganja u Srbiji.
Nije mi baš jasno zašto su to HRVATSKI poduzetnici ako ulažu u Srbiji, ali pretpostavljam da postoji neki razlog zašto ih se tako naziva.
Naravno, takvi apeli pune medije iz razloga što Vladi savršeno odgovaraju. Dodju im kao pokriće za to što mi nikako da priznamo Kosovo, iako dobro znamo što su ljudi na Kosovu prošli sa Srbima. Znamo to iz prve ruke, obzirom da smo i mi prošli isto.
I, umjesto da se solidariziramo sa ljudima koje su desetljećima zlostavljali ti isti Srbi koji su to radili i nama, mi šutimo. Nije bitno ni to što su mnogi ljudi sa tog istog Kosova došli da se bore uz nas protiv četnika onda kada nam je bilo najteže.
Jedino što je bitno, to je da se ne pokvare dobrosusjedski odnosi sa Srbijom. Ti se dobri odnosi moraju izgleda održavati po svaku cijenu, a ako je suditi po potezima hrvatske Vlade koje čini već godinama, ne postoji ništa bitnije za Hrvatsku od dobrih odnosa sa Srbijom.
Ako se pri tome moramo poniziti, ako moramo zaboraviti svoje mrtve, ako moramo osuditi što veći broj onih koji su se borili protiv te iste Srbije, neka, ni jedna žrtva nije prevelika kako nam Srbija ne bi slučajno nešto zamjerila.
I sada govoriti o priznanju Kosova?
Kako bi Mesić i Sanader to priznanje objasnili srpskim dužnosnicima na kojem od svojih mnogobrojnih putovanja u Srbiju?
Sanaderu je izgleda još gore nego Mesiću. Mesića Srbi podržavaju godinama, to najbolje pokazuju rezultati predsjedničkih izbora, gdje se u svim većinsko srpskim mjestima uredno uvijek glasuje za Mesića.
Sanader mora tek zaslužiti srpsko povjerenje. Eno SDSS prijeti da će raskinuti koaliciju HDZ-Srbi ukoliko Hrvatska prizna Kosovo. Razumljivo da je Sanader u strahu. Kako bi naša Vlada mogla dalje bez jednog Stanimirovića, Pupovca i Gajice?
To bi bilo ravno katastrofi!
Pa je onda daleko bolje šutjeti i čekati da svi ostali priznaju Kosovo, kako bi se Srbima mogli pravdati da nismo mogli ostati jedini koji to nisu učinili. Pa se onda možda neće previše naljutiti na nas, a SDSS će nam ostati na vlasti.
Zanimljivo je i to da su se na istoj liniji našli i lijevi i desni komunisti, HDZ i SDP. SDP ovaj put daje punu podršku HDZ-u, govoreći da ni oni ne bi priznali Kosovo da su na vlasti.
Kada je u pitanju Kosovo, te dobrosusjedski odnosi sa Srbima, braća su složna..
Srbija über alles!
A što se tiče tih “hrvatskih” poduzetnika koji su tako zabrinuti za svoja ulaganja u Srbiji, problem bi se mogao riješiti vrlo jednostavno. Trebali bi samo preseliti tamo gdje ulažu, i kako je govorio Milošević, “nema niko da ih bije”.
Prije odlaska, trebalo bi im naravno preispitati porijeklo imovine, od onih “slavnih” dana privatizacije. Tek toliko, da ne odu u otadžbinu sa hrvatskim novcem.
I, svi problemi rješeni.
Poduzetnici „svoj na svome“, hrvatski novac u hrvatskim rukama, a Vlada, u nemogućnosti skrivanja iza istih, konačno bi morala objasniti narodu zašto ne priznaje Kosovo.
Čak i po cijenu raskida slavne koalicije HDZ-SDSS.
Diana Majhen
{loadposition user18}
