2007.06.11. – Tužna prica o Domagoju Margetiću
MARGETIC – KOMEDIJAŠ, BOLESNIK ILI PLACENIK,
Subota, 09 Lipanj 2007TUŽNA PRICA O DOMAGOJU MARGETICU
9. lipnja 2007.
Cijenjeni
g. Grgicu,Ne samo što se ne ljutim na uvrštenju moje osobne
malenkosti u Vašim pruduhovljenim clancima, nego se time
smatram i izuzetno pocašcenim, buduci da je vec i samo
zamjecivanje necijeg postojanja velika stvar. Dokaz je to da
ne prolazimo kroz ovaj svijet, kojega nam je Bog podario privremeno,
samo onako, bez traga i bez spomena, kao obicni kuferi. Posebno
to vrijedi kad je rijec o poštenom i poticajnom tekstu,
kao što je na primjer receni, kojega bez ikakve posebne
korekture prenosimo i na našem portalu. Isto bi bilo, medutim,
da ste se i kriticno izrazili glede mene i moje osobe.
No, ne pišem Vam ovo pismo samo radi toga. Želja mi
je, takoder, ukazati Vam i na nužnost opreznijeg, samim
tim preciznijeg i potpunijeg, pristupa doticnom pitanju. U brzini
moguce je uciniti i poneki pogrješan korak, koji nam onda
može trajno biti od velike štete.
u doslovnom smislu, udaljeni ste od Domovine. Zakljucci Vam,
stoga i ne samo Vama, mogu poci i smjerom koji vodi i tamo gdje
ne želite stici. Hrvatska se, tako kako se cesto zakljucuje,
nije iz komunizma vratila u kapitalizam, bezobzirni kapitalizam,
zna se reci, nego u najobicnije robovlasnicko društvo.
U robovlasništvo u pravom i doslovnom smislu rijeci.
Za takvu pak sredinu vrijede drukciji zakoni, nego li u slobodnom
svijetu, pa to treba uvijek imati na umu, cak i u svakodnevnom
životu. Ljudi prestaju biti ljudi, postaju stvari kojima
upravljaju gazde, oni kojima je u rukama moc, bilo financijska,
bilo politicko-poilicijska.
Ipak, ovo pitanje moramo polako i postupno „žvakati”,
pa cu Vam zato, prije nego li nastavim, iznijeti samu kronologiju
i sadržaj svojih odnošaja s Domagojem Margeticem.
Možda Vam to pomogne u boljem razumijevanju slijeda ovih
mojih misli.
Krenimo redom.
Prije kojih cetiri-pet godina upoznao sam Ivicu Filipovica i
Domagoja Margetica. Radili su na projektu Gospicke televizije.
Osim toga, Ivica Filipovic izucavao je pitanje zapošljavnja
umirovljenih pripadnika HV, dok je Domagoj Margetic nastojao
pokrenuti tiskano informativno glasilo, recimo novine.
Sastali smo se nekoliko puta.
Jednog toplog proljetnog predvecerja susreli smo se pred neboderom
na Trgu bana Josipa Jelacica u Zagrebu. Bio sam sa suprugom.
Sjeli smo popiti kavu. Domagoj Margetic se žalio. Ostao
je „švorc”. Nije imao ni za veceru. Zamolio
je posudbu. Moja supruga mu je dala više nego li dvostruku
od svote koju je tražio. Kao poklon.
Dovorili smo se za sljedeci susret. Želio sam da napiše
clanak o mojim poteškocama vezanim za slucaj pretvorbe
Hotela Split.
Našli smo se jednog jutra, nakon nekoliko dana, u kaficu
„Club 10″ na pocetku Vlaške u Zagrebu. Predao
sam mu dokumentaciju potrebnu za clanak, popili kavu i on je
otišao. Više se nikad nisam susreo s njim.
Nekih pola sata nakon njegova odlaska imao sam ugovoren sastanak
s Osobom koja nedvojbeno spada u krug spomenutih „robovlasnika”.
Osim toga ta Osoba u vlasnickoj je svezi s prostorom u kojem
je tada djelovalo „Hrvatsko slovo”, tjednik za koji
je radio Domagoj Margetic.
Osoba je tražila sastanak sa mnom kako bih napisao knjigu
u temi koja ju je zanimala. Nacelno smo se dogovorili, ali posao
nikada nije zakljucen. Usput, nesmotreno, Osobi sam prepricao
svoj dogovor s Domagojem Margeticem.
Manje od mjesec dana od moga susreta s Domagojem Margeticem
i Osobom, tocnije 25. travnja 2003. godine, u „Hrvatskom
slovu” izišao je clanak sljedecih odlika:
Naslov: „Privatizacijski ‘uglednici’ organizirano provodili
pljacku”
Nadnaslov: „Kako su skupine ‘hrvatskih uglednika’ sudjelovale
u privatizacijskoj pljacki”
Podnaslov: „Operacijama privatizacije u tajnosti su rukovodili
partijski kadrovi u ‘novoj’ hrvatskoj vlasti, a pljacka koju
su provodili osigurala im je nedodirljive pozicije financijske
moci”
Karakteristican odlomak iz clanka: „Jedan je od najboljih
primjera takvih operacija ‘privatizacijskog lobija’ u Hrvatskoj
slucaj privatizacije ‘Hotela Split’ u Splitu, koji se ovih dana,
u obliku kaznenog progona Državnog odvjetništva protiv
Tomislava Draguna i drugih, našao pred zagrebackim Opcinskim
sudom u Zagrebu … U ovoj privatizacijskoj operaciji Bojana
Dobrovic je, prema raspoloživim dokazima, prevarena za
oko 6,5 milijuna njemackih maraka, …”
Sve mi je bilo jasno.
Odmah sam, 29. travnja 2003. godine podnio Opcinskom sudu u
Zagrebu tužbu radi klevete protiv Damagoja Margetica, autora
clanka, i Stjepana Šuleka, glavnog urednika. Kasnije sam
odustao od tužbe protiv Stjepana Šuleka, jer sam kao
nepravnik saznao da u takvim slucajevima urednici nisu odgovorne
osobe za objavljene priloge.
Ubrzo, krajem 2004. godine, i formalno je postalo jasno da sam
navedenim clankom neutemeljeno oklevetan. Opcinski sud u Zagrebu
i Županijski sud u Zagrebu, nakon desetogodišnje istražne
i sudske torture, pravomocno su me oslobodili optužnice
koju je protiv mene podiglo Državno odvjetništvo slijedom
kaznene prijave Bojane Dobrovic.
Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 6. ožujka 2006. godine
(obavijest Opcinskog suda u Zagrebu br. XXVI-K-136/03, Sanja
Mazalin, predsjednik Kaznenog odjela), kojim je predmet ustupljen
Opcinskom sudu u Sisku.
2. Opcinski sud u Sisku, sutkinja Mirela Sladic, svojim dopisom
br. VI-K-197/06 (K-136/03) od 3. travnja 2006. godine zatražila
je od mene, buduci sam u tužbi naveo adresu „Hrvatskog
slova”, da dostavim adresu pravog Domagoja Margetica, jer
da u Zagrebu postoje takve dvije osobe, koje stanuju na adresama
A. Bauera 19 (otac: Mihael) i Cesariceva 15 (otac: Radovan).
Dodano je u dopisu da apsolutna zastara u ovom postupku nastupa
25. travnja 2007. godine.
3. Opcinski sud u Sisku ponovo se oglasio 10. svibnja 2006.
godine, kada je od mene zatražio da u roku od 3 (tri) dana
oznacim i identificiram okrivljenika.
4. Dne 19. svibnja 2006. godine pismeno sam obavijestio Opcinski
sud u Sisku o tražženim podatcima okrivljenika: Domagoj
Margetic, sin Mihaela, A. Baurea 19, JMBG 0901974330021.
5. Na Opcinskom sudu u Sisku dne 3. srpnja 2006. održano
je 1. (prvo) rocište. Citiram zapisnik: „I okr. Domagoj
Margetic, nitko, dostava vracena s naznakom ‘obaviješten
nije podigao pošiljku’. … dok ce se I okr. pozivati pismenim
putem po sudskom dostavljacu Opcinskog suda u Zagrebu uz prijetnju
privodenja”.
6. Na Opcinskom sudu u Sisku dne 22. rujna 2006. održano
je 2. (drugo) rocište. Citiram zapisnik: „I okr.
Domagoj Margetic, nitko, dostava vracena s naznakom ‘obaviješten
nije podigao pošiljku’. … dok ce se za okr. izdati dovedbeni
nalog”.
7. Opcinski sud u Sisku za 19. veljace 2007. godine zakazao
je trece rocište. Zamolio sam odgodu zbog lijecnickih pregleda.
8. Na Opcinskom sudu u Sisku dne 17. travnja 2007. godine održano
je 3. (trece) rocište. Citiram zapisnik: „I okr.
Domagoj Margetic, nitko, dovedbenim nalozima nije udovoljeno.
… dok ce se nazocnost okr. osigurati dovedbenim nalogom I
i V PP Zagreb”.
9. U meduvremenu promijenjen je Kazneni zakon. Apsolutna zastara
nastupa nakon šest, a ne više nakon cetiri godine.
10. Na Opcinskom sudu u Sisku dne 25. svibnja 2007. godine održano
je 4. (cetvrto) rocište. Citiram zapisnik: „I okr.
Domagoj Margetic, nitko, dovedbenim nalozima nije udovoljeno.
… dok ce se nazocnost okr. osigurati dovedbenim nalogom I
i V PP Zagreb”.
11. Na Opcinskom sudu u Sisku dne 5. lipnja 2007. godine održano
je 5. (peto) rocište. Citiram zapisnik: „I okr. Domagoj
Margetic, nitko, dovedbenim nalozima nije udovoljeno. … dok
ce se nazocnost okr. osigurati dovedbenim nalogom nadležnim
I i V PP Zagreb a prema izvješcima nadležnih PP”.
12. Na Opcinskom sudu u Sisku 6. (šesto) rocište zakazano
je za 12. rujna 2007. godine.
Što je za zakljuciti?
Evo zakljucaka s kojima se svatko mora složiti:
1. Domagoj Margetic i Tomislav Dragun nisu ni u kakvim odnosima,
bilo poslovnim, bilo osobnim,
2. Domagoj Margetic i Tomislav Dragun imaju zajednickih poznanika,
3. Domagoj Margetic uspijeva vec od cetiri godine izbjegavati
sudski proces slijedom moje tužbe za klevetu.
oklevetati me. Ucinio je to pod utjecajem sa strane.
2. Pokušavam utvrditi tko je „taj sa strane”.
Za Osobu znam, ali iz takticnih razloga zasad joj ne želim
spominjati ime. Ostali? Recimo: Bojana Dobrovic je djelovala
preko poduzeca Logos iz Splita. Nekad je u Logosu, koji je izdavacka
kuca, dr. sc. Ivo Sanader bio urednik. Vlasnik Logosa je Slavo,
suprug Bojane Dobrovic. Direktorica je Logosa je Katica Ivkošic,
kojoj je suprug Branko Ivkošic, brat Milana Ivkošica,
kolumniste „Vecernjeg lista”. Taj „Vecernji
list” je u nekoliko navrata, takoder, ružno pisao
o mene u svezi s temom Hotela Split. Milan Ivkošic, po
vlastitom priznanju, cesto je novinske komentare pisao u zajednici
s generalom Markicom Rebicem, koji je pak dobar s Domagojem
Margeticem. Popijem ja kavu i s generalom Markicom Rebicem,
iako u zadnje vrijeme rijetko. Normalno, skupa smo radili u
Institutu za migracije, kao i Mladen Vedriš (To je posebna
tema: Skupina Hennesy), iako sam u sudskom sporu s njegovom
suprugom.
3. Generala Markicu Rebica veoma je uvažavao predsjednik
Dr. Franjo Tudman, bez kojega (uza sva uvažavanja prvog
hrvatskog predsjednika) ne bi bilo onoga što ja zovem „partizansko-domobranska
koalicija”, a protiv koje se kontinuirano borim, jer odatle
pocinje današnji hrvatski robovlasnicki sustav.
4. Ropstvo, zaista, tvrda je rijec, ali je za današnje
hrvatske prilike istinita. Rob? Da, bio sam i ja nakon što
sam 20. studenog 1991. godine došao u Zagreb. Hoceš
li koricu kruha? Da. Dobro, izvoli to i to napraviti. Bespogovorno.
Inace, zna se. U državi gdje je sve, materijalnu i financijsku
imovinu, policijski i pravni sustav, itd., preuzela „partizansko-domobranska”
skupina velikog izlaza nema. Zato se danas u Hrvatskoj šuti
i pognute glave robuje. U suprotnom … Ostavimo to za drugi
put, jer bih morao mnogo više pisati o svojim slucajevima.
Sada sam slobodan uputiti Vas na svoju novu knjigu „Nezakonitosti
zamjene dionica u kuponskoj privatizaciji”, gdje sam izložio
i fotografije poznatih „faca”. Za pocetak, neka se
zna. (Preporucam: Priloženo cu Vam poslati uvodni tekst
pod naslovom „Varaždinska PIF-ijada”, kojega
biste – zbog – duljine morali objavljivati u jedno
desetak nastavaka.)
5. Možete li zamisliti Domagoja Margetica kao silu koja
u mirovanju može držati preko tri godine sudski predmet,
pa da se dalje ne može ici bez rješenja Vrhovnog suda?
Teško. Dodamo li tome neospornu cinjenica da ga godinu
dana ne mogu pronaci niti pripadnici cak dvije policijske postaje
iz Zagreba … Taman posla!
Stoga, uvaženi g, Grgicu, ostavimo mi Domagoja Margetica
na miru, pustimo ga da vesla na svojoj galiji, a mi radimo na
oslobodanju Hrvatske i Hrvata iz novovjekih hrvatskih robovlasnickih
kandža.
Dovršit cu tako ovo moje javno pismo sa završnom mišlju
iz navedenog clanka „Varažinska FIP-ijada”:
Amen
Cini se stoga, zaista, kao da je gotovo.
No za odgovor na pitanje, je li to zbilja tako, morat cemo još
sacekati i vidjeti što ce reci „baba vracara”.
Buducnost uvijek ima najtocniji odgovor.
Neka ona kaže svoje.
Zaboravili
su oni, naime, na nešto bitno i vrlo važno.
Nismo mi partizani, a nismo niti domobrani. Samo smo Hrvati.
Za svoja se uvjerenja borimo, za svoje ideale, kad treba, ginemo.
Bez dvoumljenja i bez fige u džepu, bez ikakvih pricuvnih
misli i kombinacija.
Takvi pak znamo i cekati, treba li, i tisucu godina.
Dok ne dode naše vrijeme.
Sa štovanjem
dr. sc. Tomislav Dragun
