Razno

2006.03.29. – Mr sc Lujo Medvidovic – ANTE GOTOVINA, KAKO OBRANITI GENERALA – II. DIO

1. NEIZBJEŽIVOST
VRIJEDNOSNOG SAMOODREÐENJA

1.1. Položaj svjetskog
uma

Pravni slucaj kao što
je medunarodna kaznena optužnica protiv generala Ante Gotovine,
svjetski um ne može ostati ravnodušan. Osjetljiv na vrednote,
nalazi se pred izazovom: kako medu vrijednostima koje nominalno
postoje, istinito identificirati one vrijednosti koje doista vrijede.

Primjerice, koliko doista
vrijedi neko konkretno pravo u sustavu kaznenog prava?

Koliko je suvremeno pravo,
osobito kazneno pravo suglasno s ocekivanjima covjeka odgojenog
na principima laicke države i laicke demokracije, koja je u
prošlom stoljecu pobijedila dva totalitarizma – fašizam
i komunizam, te sacuvati kriterije, a nalazi se pred ozbiljnim izazovom:

Kako sacuvati sebe od
sebe, da ne dode do pomutnje i smutnje, da Bog ne traži ono
što pripada caru, a ni car ono što pripada Bogu, a jedan
i drugi da ostave dovoljno prostora covjeku, izbornoj snazi ljudske
casti, koja ukljucuje zadovoljenje prirodnih potreba, potrebe sigurnosti,
potrebe društvenosti, potrebe prestiža te potrebe stvaralackog
samoosmišljavanja i samoostvarivanja unutar globalnog sustava
živoga života.

Time utire stazu svoga
samoostvarenja. Vrijednosno samoodredenje ne može zanemariti
svoj odnos prema konkretnom slucaju.

MR. SC. LUJO
MEDVIDOVIC
ANTE GOTOVINA, KAKO OBRANITI GENERALA, II.DIO (2) (28.03.2006)

1.2. Pravila
kao vrijednost
Misao Cicerona
i moto vlastelina Dubrovacke Republike Nikole Bunica:
«Sve je
nesigurno kad se napusti pravo, niti itko može biti siguran
kakva je buducnost onoga što zavisi o necijoj volji da ne kažem
strasti» –
dokazuje da
postojanje pravila kao predvidljivog ponašanja (egzistencija),
nema vrijednosti ako se ta pravila ne primjenjuju, tj. ako stvarno
ne važe (esencija).
Suvremeni zahtjev
za vladavinom prava stoga nije usmjeren na donošenje pravila
nego na njihovu primjenu, sukladno znanosti o vrijednostima (aksiologiji)
– osobito ljepoti i dobroti.
Tako pravom
nazivamo samo pravila koja doista vrijede, i poput istinitog putokaza
na putu omogucuju punovrijedan, Tvorca dostojan i dostojanstven
život.
Istu zamisao
podržava i teza o neophodnosti obrane sebe od drugih koja zapocinje
obranom sebe od sebe, po istinitim kriterijima ljepote i dobrote.

tekst
preporucio dr sc Tomislav Dragun http://www.hrvatskauljudba.hr

{loadposition user18} 

Još sličnih članaka

Odgovori

Back to top button