2006.03.27. – Ivo Matanovic – OTIMANJE GRAĐANA HRVATSKE NA TALIJANSKI NACIN
vlade da i Zakonom provede nakane talijanskih nacionaalista i nacionalisticke
Iridente, cini nam se da je urodila plodom. Davanjem državljanstva
svim gradanima nekadašnjeg okupiranog teritorija u Hrvatskoj
zainteresirala je i ne mali broj Hrvata koji su živjeli pod
Talijanskom okupacijom, pa cak i šire – sve dotle dokle
je dosezala crta razgranicenja talijanskih postrojbi u Drugom svjetskom
ratu, a to je sveukupni teritorij priobalja od Trsta do Boke Kotorske.
to time da je pravo svih Talijana , ma gdje se nalazili, da imaju
pravo i na Domovnicu-državljanstvo svoje maticne zemlje, a
to onda znaci i sva prava koja iz državljanstva proizlaze.
Sve bi to bilo
u redu, kad bi se radilo samo o državljanima talijanske narodnosti.
Medutim, taj Zakon daje pravo i svim drugim gradanima, koji nisu
Talijani, a rodeni su u vrijeme njihove okupacije na tim teritorijima,
da mogu to pravo koristiti. Drugim rijecima to onda znaci i preasimilaciju
drugih naroda u jednu unionu naciju.
Što ce
to, pak, dalje znaciti za opstojnost i nacionalnu sigurnost Hrvatske,
nije teško zakljuciti. Stvorit ce se pretpostavke za daljnju
ekspanziju i ponovno pripojenje dijelova Hrvatske Italiji. Neki
kažu da bi do toga moglo doci cak i prije, nego što bi
se Hrvatska mogla i formalna uclaniti u Europsku uniju.
Slušajuci
komentare nekih naših protalijanaša iz Istre i Dalmacije,
sve je moguce. Poglavito u ovom trenutku kada je naš životni
standard daleko ispod standarda Talijana, jer obican covjek svoju
nacionalnu pripadnost najcešce veže uz onoga tko mu nudi
više. Tako je to bilo u prošlosti, pa zašto ne i
sada. Nažalost, velim i sada, jer uz sve nedace i državne
«javašluke» oko rasprodaje hrvatskih dobara strancima,
dogodit ce nam se i rasprodaja hrvatskih ljudi.
Doduše,
toga smo vec u našoj burnoj prošlosti imali i na pretek,
ali nikada tako lukavo nismo, u jednom trenutku, gubili ljude i
teritorij zajedno. Postupak je bio analogan. Najprije smo gubili
teritorij pa tek onda (postupno) i ljude. Primjerice, za vrijeme
turske okupacije Bosne, Hrvati se nisu dali (svi) prevesti na islam.
I uz najvece torture zadržali su svoj nacionalni identitet
punih 500 godina.
No, zaboravimo
to davno prošlo vrijeme, kojeg ga još neki nazivlju i
vremenom duha. Toga više, nažalost, nema. Pojela ga je
industrijska revolucija, koja je covjeku, doduše, donijela
materijalni boljitak, ali mu je zato, za uzvrat, oduzela duh i odnarodila
ga. Danas su sasvim neka druga vremena, vremena kada se covjeka
može kupiti i za «kilu soli». I to sve opet samo
zato, što mu je prije toga oduzet duh i ljudsko dostojanstvo.
Postavlja se
sad pitanje, da li su Hrvati svega toga svjesni, u prvom redu, promijenjenog
ljudskog poimanja novih materijalnih vrijednosti, a zatim i sve
agresivnijem nasrtaju anarholiberala i komunista na tradicionalne
duhovne vrijednosti, svakog naroda ponaosob – pretvarajuci
ga u multinacionalnost i multikulturalnost
Mislim svakako
da nisu. Jer, dozvolite mi, kako se može dogoditi da jedan
narod tek što je, nakon tisucu godina ropstva pod tudinom,
ponovno dobio slobodu, a uz to ju još i vlastitom krvlju zaliju,
tako lako ju izgubi, ili ce ju izgubiti? I to, opet, samo zato što
si za vode biraju izdajnike, koji im pred nosom prodaju imovinu,
a oni ni da trepnu.
I najzad, postavimo
i drugo pitanje – što ciniti u situaciji kad ti je nož
pod grlom?
Cinimo isto
ono što nam i susjedi cine. Ozakonimo i mi u parlamentu da
i Hrvati, ma gdje se nalazili, dobiju hrvatsku Domovnicu. I ne samo
Hrvati nego i odnarodnjeni Hrvati koji su prešli na islamsku
vjeroispovijest, a njih nije mali broj. Tada cemo dobiti kriticnu
masu ljudi sa kojom možemo i fizicki obraniti napadnuti Hrvatski
teritorij, a ponajviše i hrvatski nacionalni identitet.
Sad il’ nikad,
jer imamo priliku kakvu nikada u povijesti nismo imali. Muslimani
u Bosni i Hercegovini (nek’dašnji Hrvati) su toliko razjedinjeni
i osiromašeni, za razliku od nas Hrvata, i duhom i kruhom,
da ce, ako im se ponudi Domovnica, u 90% slucajeva prihvatiti hrvatsko
državljanstvo.
Kad to postignemo,
moci cemo se tek tada oduprijeti mnogo jacem neprijatelju sa zapada
– Talijanima koji na svakom koraku vrebaju kako da se docepaju
istocne obale Jadrana.
Zadar, 25.03.2006.g.
