Razno

2005.12.24. – Kardinal Josip Bozanic – Božićna čestitka

Božicna cestitka zagrebackog
nadbiskupa kardinala Josipa Bozanica
– ….Zatvorenost prema djeci u naše se vrijeme ocituje
i na druge nacine. Mucna su iskustva bracnih parova koji su
primorani živjeti kao podstanari te nailaze na zatvorena
vrata kod stanodavaca koji ne žele primati obitelji s
djecom. Žene na radnim mjestima cesto žive u stalnom
strahu da ne zatrudne, jer to znaci gotovo siguran gubitak
posla. I danas se, nažalost, u puno slucajeva djecu iskorištava
i na razne nacine zlostavlja……..

 

URED
ZAGREBACKOGA NADBISKUPA ZA ODNOSE S JAVNOŠCU
Kaptol 31, HR-10000 Zagreb, tel: 01/4894-878, fax: 4816-094, glasnogovornik@zg-nadbiskupija.hr
Zagreb,
23. prosinca 2005.
Broj: 280/05.

Božicna
cestitka zagrebackog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanica

Draga
braco i sestre!

Poštovani gledatelji i slušatelji!

Želim
ove svete noci pohoditi vaše domove i obitelji te zajedno sa
svima vama u molitvi i radosti zahvaliti Bogu za blizinu koju nam
je iskazao u rodenju svojega sina Isusa Krista.
Znam
da ce vas veceras, dragi prijatelji, ove moje rijeci zateci u razlicitim
životnim prilikama. Kod mnogih cu naici na okupljenu obitelj
u radosnom raspoloženju uz pjevanje dragih hrvatskih božicnih
pjesama. Ali znam da ove noci ima i vas kojima je radost božicnoga
slavlja umanjena i zatomljena zbog razlicitih životnih nevolja:
samoce, siromaštva, bolesti, smrti najbližih, udaljenosti
od dragih osoba… Svima vama želim donijeti božicnu utjehu
koja svako ljudsko srce ispunja mirom i neuništivom nadom da
nismo sami i da nismo prepušteni varljivim silama ovoga prolaznoga
svijeta. Ta je poruka sadržana u imenu djeteta kojemu rodendan
i dolazak na ovaj svijet slavimo. Ime mu je Emanuel – s nama
Bog.
Bog
je postao covjekom. Tu nije rijec samo o nekom dalekom neizrecivom
dogadaju, nego naprotiv, o necem vrlo ljudskom i nama bliskom. Bog
je postao Djetetom i potrebna mu je majka. Postavši djetetom,
stupio je u svijet placuci poput svakog djeteta. Njegovo prvo oglašavanje
bilo je u kriku, pozivu u pomoc, a prva kretnja širenje rucica
u traženju sigurnosti.
Bog
je postao covjekom. Netko ce reci da se na taj nacin docarava neku
idilicnu, božicnu sliku. No za vjeru Biblije i Crkve bitno
je to što je Bog želio postati upravo malenim covjekom
– djetetom, ovisnim o majcinskoj i ljudskoj ljubavi. Bog je, postavši
covjekom, pocastio našu ljudskost. Stoga je Božic blagdan
Božjeg covjekoljublja.
Marija je one noci bila primorana roditi Isusa u krajnje neljudskim
uvjetima. Prije toga je s Josipom kucala na mnoga vrata po Betlehemu
tražeci svratište, ali za njih nije bilo mjesta. Koliki
su te noci propustili priliku da se upravo u njihovu domu rodi sam
Božji Sin? Kolika djeca i danas kucaju na srca i vrata naših
obitelji? Dopuštamo li im da udu u naše domove, da nam
donesu blagoslov?
Dijete
kuca na vrata ovoga svijeta. Traženje svratišta ima dublje
znacenje. Stalno se suocavamo s cinjenicom kako ozracje u kojem
živimo nije dovoljno naklono djeci. Nije rijec samo o sredini
koja se protivi djeci. Tome prethodi cinjenica da su djeci cesto
zatvorena vrata ulaska u svijet, jer u njemu za njih nema mjesta.
Dijete je postalo svojevrsnom opasnošcu ili nesrecom koju je
bolje izbjeci. Zatvoriti mu vrata ulaska u svijet postalo je umijecem
naprednih.
Prema
nacinu razmišljanja mnogih u suvremenom svijetu dijete sputava
našu slobodu, ono je zapreka našem osobnom razvoju i napretku,
ono ugrožava naš životni prostor. Svoj životni
prostor ispunjujemo predmetima kojih nam nikada nije dosta. Medutim
slabi hrabrost za novu slobodu, za novu volju koja ulazi u naš
život i koju ne možemo programirani niti njome upravljati
kako se to cini sa stvarima. Lakše prihvacamo ono što
možemo proizvesti, stvari koje možemo sami napraviti,
a zatim, kad poželimo i baciti.
Dijete kuca na vrata ovoga svijeta u kojem se danas, nažalost
cesto, govor o djeci svodi samo na ekonomsku racunicu. Postavlja
se pitanje koliko dijete košta? Život se mjeri kolicinom
novca. O promašenosti takvog gledanja najbolje svjedoce bogate
zemlje koje postaju sve starije sastavom stanovništva. Naime,
ocekivalo bi se da se u tim zemljama zbog svih mogucih materijalnih
preduvjeta rada više djece, ali tome nije tako. Ocito postoji
nešto drugo što omogucuje covjeku prihvati život.

Zatvorenost
prema djeci u naše se vrijeme ocituje i na druge nacine. Mucna
su iskustva bracnih parova koji su primorani živjeti kao podstanari
te nailaze na zatvorena vrata kod stanodavaca koji ne žele
primati obitelji s djecom. Žene na radnim mjestima cesto žive
u stalnom strahu da ne zatrudne, jer to znaci gotovo siguran gubitak
posla. I danas se, nažalost, u puno slucajeva djecu iskorištava
i na razne nacine zlostavlja. Tako se djeci ili zatvaraju vrata
ulaska u svijet ili im se ne pomaže, odnosno šteti, na
putu njihova redovitog razvoja i napretka.
A
dijete u obitelj i društvo unosi nepatvorenu radost koje precesto
nedostaje odraslima. Dijete zna dirnuti odraslog covjeka svojim
osjecajem za lijepo i dobro, svojom sposobnošcu divljenja,
svojim povjerenjem u covjeka. Koliki su se životi promijenili
i kolika srca smekšala u susretu s djetetom. Tako djeca nisu
samo ona koju valja pouciti, nego se od djece valja i uciti.
Dijete
kuca i tko mu otvori vrata u njemu prima dar. U djetetu, u slobodi
novorodenog bica, pozvani smo na novi odnos prema životu koji
se ne troši samo za osobnu korist nego koji postaje darom za
druge. Djeca su blagoslov za obitelj. Otvoriti se životu i
dopustiti mu da se rodi, izraz je suradnje s Bogom Stvoriteljem
i znak pouzdanja u božju providnost.
Ove
svete božicne noci na osobit se nacin želim sjetiti i
u svoje molitve ukljuciti sve vas dragi roditelji, ocevi i majke,
koji ste spremna srca otvorili vrata životu te velikodušno
i s ljubavlju odgajate i podižete svoju djecu unatoc raznim
protivštinama. Hvala vam na vašem svjedocanstvu ljubavi,
jer ono što vi cinite ne može se nicim nadomjestiti. Na
osobit nacin spominjem se i svih vas koji imate teško bolesnu
djecu. Vama iskazujem posebno divljenje i poštovanje imajuci
na umu težinu križa koju nosite, ali i predanu ljubav
s kojom njegujete svoju djecu. Svima želim obilje strpljivosti
i snage koja dolazi od Gospodina kao i blizinu i solidarnost svih
koji vam trebaju i mogu pomoci.
Božic
je blagdan Božje ljubavi prema covjeku. Božic je blagdan
Božjeg humanizma, koji je uzor svim ljudskim odnosima, koji
je temelj za sve naše humanizme. Božic je blagdan covjeka,
a osobito blagdan djeteta.
Neka
nam božicni blagdani pomognu da svi budemo osjetljivi na potrebe
djece. Neka naš hrvatski narod i našu domovinu Hrvatsku
dobri Bog obdari hrabrim obiteljima koje u djeci nalaze blagoslov.

Svima
vama do kojih dopiru ove moje rijeci želim radostan Božic
i svakim Božjim blagoslovom obdarenu novu 2006. godinu
 
 

 {loadposition user18}

Još sličnih članaka

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Back to top button