Razno

2005.12.13. – Dr. Jure Buric – Prijatelju, umirem od sramote

Umirem od sramote prijatelju, ne zbog lisicina na Tvojim herojskim
rukama, niti zbog onih u cijim si rukama danas, vec zbog ozarenih
lica ove naše kukavelji koja primajuci cestitke vjeruje kako
je "herojski cin" ucinila.
Ali što ceš, od kad je vijeka i svijeta, bilo je heroja
u ratu i "heroja" u miru.

Ti si za mene, a duboko vjerujem
za preko 75% Hrvata bio i ostao heroj bez navodnika u ratu i u miru.
Ako mi, pak, ne vjeruju, neka hrvatskom narodu postave referendumsko
pitanje, ali ovakvo: Tko je za vas heroj:
1. Ante Gotovina ili
2. oni koji su generala Gotovinu dali uhititi?

Pa ne budem
li ja u pravu, pristajem u ostatku života odijelo od kostreti
nositi, lišen bilo kakvog javnog govorenja, a budem li u pravu,
neka ovi pod brojem dva (ako se ne ljute što su pod dva) ostatak
života nose udobna i skupa odijela, ali s vidljivim natpisom
"ja sam dao uhititi generala Antu Gotovinu" – i
neka više nikad javno ne nastupaju, niti bilo koga osim samih
sebe zastupaju.
Znam, zasigurno ce prokomentirati: "ma pusti tog emotivca Burica",
ali isto tako znam: covjek je po svojoj prirodi izmedu ostalog i
emotivno bice. Covjek bez emocija bolestan je covjek, a takav nije
kadar voditi ni sebe, a kamoli narod ili državu.
I što mi preostaje nego pred svojim domom hrvatski stijeg na
pola koplja spustiti, upaliti svijecu i moliti Svemoguceg Boga da
ti, prijatelju, dade snage sva ova poniženja izdržati
i ljubavi da ne zamrziš svoj narod i svoju domovinu zbog onih
koji su Ti ta poniženja priredili. Volio bih kad bi isto ovo
ucinili i svi oni koji razmišljaju ovako kako ja razmišljam.
Ne bi trebali imati pravo govoriti niti odlucivati oni koji su Tvoj
život s Tvojim dopuštenjem prije cetrnaest godina stavili
na kocku znajuci da se Ti s Domovinom neceš kockati.
Ne bi trebali imati pravo govoriti niti odlucivati oni koji su iz
svojih udobnih fotelja, sigurnih domova i još sigurnije udaljenosti
od pakla rata i mirisa smrti gledali kako odraduješ ono što
oni nikad ne bi bili kadri odraditi, a to je uistinu se boriti i
krvariti za svoj narod i za svoju Domovinu.
Pa, kad su Te i kad smo Te, generale, slali bilo bi pošteno
da Te i da se branimo barem sad kad "ne puca" pod istim
uvjetima i s istog mjesta (kad vec tad na istom mjestu nismo bili!),
pa bilo to u zatvoru ili na slobodi – bilo to u Haagu ili
u Hrvatskoj.
A tko to? Barem onih, cini mi se, 850 kljucnih ljudi u Hrvatskoj
cija su imena vec negdje u javnosti napisana, a medu kojima sam
i sam. Neka kroz to vrijeme, pa koliko god ono trajalo, isto osjecaju
i jednako žele blizinu svog oca i djeca generala Gotovine i
naša djeca.
Neka u istom obilju ili oskudici, cekaju hoce li se njihovi ocevi
vratiti.
Neka godinama u ove pred Božicne blagdane mole malog Isusa
da im pod bor tatu donese ili ih k njemu odnese, pa da onda vidimo
kakvi ce se kriteriji postavljati, kakvi li zakoni donositi –
i cije naredbe slušati.
Hoce li i onda "hladne glave" prosudivati i olako osudivati.
Hoce li onda biti ljudi s emocijama ili "ljudi" bez emocija.
I na koncu, prijatelju, kad Te ljudi u cudnim crnim odorama budu
pitali: "Jeste li krivi" odgovori im: "Ja sam pravedan
i ponosan General pobjednicke hrvatske vojske i nisam kriv."
I budi miran, mada si ocito ostao bez pomoci ljudske, bez Božje
sasvim sigurno nisi.
U Ravnom, 9.
prosinca 2005.
dr. Jure Buric
bivši zastupnik
u Hrvatskom državnom Saboru
 

{loadposition user18}

Još sličnih članaka

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Back to top button