Razno

2005.12.06. – Korijeni – intervju – Dr. Branimir Molak

….Vec
godinama vlastima u Hrvatskoj ne trebaju strucnjaci. Kada
politicari sami ne poštuju mnoge zakonske norme koje
su donijeli, teško je ocekivati da u državi bude
vladavina prava u kojoj bi bilo mjesta i za struku i strucnjake.
Bahatost pojedinaca uz njihovo sveopce neznanje, zasigurno
je zapreka suradnji i izlasku zemlje iz krize. Godinama osobe
koje su svojim promašenim odlukama u hrvatskoj energetici
osiromašili stanovništvo ne mijenjaju nacin razmišljanja…..

 

2005_12_06_molak.jpgDr.
Branimir Molak strucnjak je za nuklearnu i atomsku fiziku
te naftno rudarstvo. Specijalizirao se u svjetskim znanstvenim
i strucnim ustanovama iz podrucja istraživanja i proizvodnje,
te planiranja nafte i plina, nuklearne energetike, analize
rizika, nuklearne sigurnosti i planiranja za slucaj kriza.
Clan je brojnih svjetskih organizacija i autor mnogih strucnih
i znanstvenih radova.
KORIJENI:
Ostala nam je u sjecanju dosjetka s vašeg predavanja
na Drugom Opcem Saboru Domovinske i Iseljene Hrvatske u Porecu.
Usporedili ste Kolumba i Hrvatsku. Ni jedan ni drugi nisu
znali kamo plove ni gdje ce stici. Medutim, za razliku od
Hrvatske, Kolumbo je bar znao iz koje luke isplovljava. Koliko
istine ima u toj pošalici? Možemo li, ako ne znamo
iz koje luke isplovljavamo, u EU?
 
Strategiji razvitka bilo
kojeg podrucja prethodi valjana snimka stanja – bilanca. Tek
kada se spozna stanje moguce je uspostaviti ciljeve (koncepciju
razvitka), a kada se to ustanovi može se ustanoviti strategija
ili putovi kako te ciljeve dosegnuti. Kod nas politika ne dozvoljava
da se objektivno snimi stanje, kako u energetici tako i u brojnim
drugim podrucjima. Nema niti valjanih bilanci energetike, a prikuplja
se npr. porez na automobile za fond za njeno «djelotvorno»
korištenje.
Ako rast bruto društvenog proizvoda nije onakav kakav treba,
politici za «uspjeh» prisili se «statistika»
da promjeni metodologiju njegova odredivanja. Ako ni to nije dovoljno
promijeni se glavni statisticar – direktor zavoda za statistiku
RH. I tako je to gotovo u svim podrucjima života kada stanovništvo
glasanjem protiv onih na vlasti svake cetiri godine izabere nove
– poznate. U igri za puk koja se ponavlja, kada postanu opozicija,
tobože žestoko napadaju one na vlasti da ništa ne
rješavaju od onoga što su sami trebali riješiti dok
su bili vlast, a u biti ne dozvoljavaju ništa promijeniti za
dobrobit puka jer bi to ugrozilo njihove, prije svega, osobne interese.
Oni koji su vladali, stanje u državi su uljepšavali, a
oni koji su ih naslijedili svaki put su iznenadeni što su im
prethodnici ostavili. Prijašnji su pak tvrdili da su oni prije
njih krali, a nisu se pobrinuli za svog mandata da ih stave pod
bravu, nego su samo nastavili isto. Umjesto toga struka i znanje
su pod kljucem – na ledu.

KORIJENI: Kakva
je potrošnja i proizvodnja energenata u Hrvatskoj?

Stanovnik Hrvatske danas
u prosjeku troši manje energije nego što je trošio
stanovnik Engleske u drugoj polovini 19. stoljeca, a politicari
su u svom neznanju pristali na ogranicenja potrošnje uslijed
Kyoto protokola. Potrošnja ukupne energije u Hrvatskoj nešto
je veca od prosjecne potrošnje energije po stanovniku (specificne
potrošnje) u svijetu, manja je od one u geografski nam bliskim
zemljama, a više nego dva puta je manja nego što je u
zemljama EU. Stoga su apeli politicara za štednju energije
uz istovremene zahtjeve za «tržišnim» tj.
još višim cijenama energenata kod stanovništva, pogotovo
uz sve vecu neimaštinu stanovništva i prekomjerne cijene
energenata u Hrvatskoj, cinicni i bez svake su osnove a služe
za skretanje pažnje javnosti od mnogo važnijih pitanja
u energetici (rasprodaje energetskih sustava, nepostojanje jasnih
ciljeva niti strategije energetske politike, nepostojanja neovisnog
instituta za energetiku….). Nasuprot tome, štednja energije
u energetskim sustavima, ciji rad treba racionalizirati, itekako
je moguca.Hrvatska danas manje od polovine ukupno potrošene
energije namiruje iz domacih izvora, a u buducnosti ce još
i manje. Domaca proizvodnja nafte u stalnom je padu i danas iznosi
oko milijun tona što je tek trecina one koja je bila osamdesetih
godina i zadovoljava danas oko 20% potreba nafte za preradu u rafinerijama
za ukupne domace potrebe za derivatima. Prekomjerno izgradeni rafinerijski
kapaciteti (tri puta veci od potreba) neiskorišteni su, a istovremeno
oko 25% naftnih derivata uvoze privilegirani preprodavaci. Proizvodnja
plina stagnira, a proizvodnja ugljena je u potpunosti zaustavljena.
Velik dio hidropotencijala za izgradnju hidroelektrana je vec iskorišten.
Rezerve nafte i plina osjetno su kraceg trajanja od onih u svijetu.

KORIJENI: Što
znate o dosadašnjem tijeku pretvorbe najveceg naftnog giganta
INE?

Nije samo pretvorba INA-e
izazvala štete koje se namiruju previsokim cijenama energenata
u odnosu na kupovnu moc stanovništva u Hrvatskoj. Neki od tih
besmislenih i krajnje štetnih poteza su osim prodaje u bescjenje
cetvrtine INA-e Madarskoj, štetan ugovor o Jadranskom plinu
s Italijom, štetan ugovor o NE Krško sa Slovenijom, a
svaki od njih je u vrijeme nastanka izazvao štetu od oko 2
milijarde USD. Danas tvrde da INA vrijedi izmedu 3,2 i 4 milijarde
USD. Je li to baš tako? Bilancne rezerve nafte u Hrvatskoj
prema službenim podacima danas iznose 21,87 milijuna m3 ili
137 milijuna barela što po cijenama nafte na svjetskom tržištu
od oko 50 USD/bbl (trenutno su i više) iznosi oko 6,8 milijardi
USD.
Vrijednost domacih rezervi nafte preradom u domacim rafinerijama
u derivate na benzinskim postajama najmanje je tri puta veca te
iznosi više od 20 milijardi USD. Dakako da bi dio tog iznosa
ostao državi u vidu poreza i kada bude u vlasništvu stranaca,
ukoliko tada novi vlasnici ne kažu da ih naši zakoni ne
zanimaju, što se vec ucestalo dogada. Bilancne rezerve plina
prema službenim podacima iznose 41 milijardu m3, a po cijeni
plina od 0,35 USD/m3 što je placaju kucanstva to je vrijednost
od 14,3 milijarde USD. Dakle samo bilancne rezerve nafte i plina
imaju vrijednost vecu od 34 milijarde USD. Dakako da od toga treba
odbiti troškove proizvodnje, koji najvjerojatnije ne prelaze
desetak posto tog iznosa. Za usporedbu, podsjetimo se, objavljeno
je da su izravne ratne štete u Hrvatskoj oko 30 milijardi nenamirenih
USD. Što je s rafinerijama, benzinskim crpkama, naftovodima,
plinovodima, opremom, zgradama, itd. ?Rafinerije, iako su kako tvrde
– stare, zadovoljavaju potrebe Hrvatske za naftnim derivatima, a
uz to i izvoze svoje proizvode, te stvaraju golemu dobit svojim
radom. Zašto ih treba pokloniti strancima? U INA-inom vlasništvu
je još 405 vrijednost? Tvrde kako za izgradnju transportnog
plinovoda od Istre do Karlovca duljine oko 300 km treba namaknuti
od kucanstava, u prekomjernoj cijeni plina, oko 300 milijuna USD,
pa neka izracunaju koliko vrijede kilometri i kilometri vec izgradenog.
Poznato je da se Racan – Fižulicevim ugovorom o NE Krško
uz ukupnu štetu od oko 2 milijarde USD Hrvatska obvezala, što
joj nikad prije nije bila obaveza, uplatiti za zbrinjavanje nuklearnog
otpada iz elektrane Krško oko 350 milijuna eura.
Za taj iznos mogli su vec odavno povezati jadranska ležišta
plina s potrošacima u Hrvatskoj da bi ublažili zimske
nestašice tog energenta, a ne prodavati ga u bescjenje Italiji.
Cijih su i 610 km jadranskog naftovoda i kako su u vlasništvo
dospjeli.
Razlika izmedu proizvodne cijene domace nafte (10-15 USD/bbl ukljucujuci
i troškove istraživanja novih izvora) u INA-i i one trenutne
svjetske (60–70 USD/bbl) po kojoj je INA prodaje iznosi oko
50 USD/barelu, odnosno INA zaradi samo na godišnjoj proizvodnji
od oko milijun tona domace nafte oko 500 milijuna USD. Zacijelo
preradom te nafte do maloprodajne cijene derivata (i tri puta više
nego cijena nafte) INA zaradi još podosta, kao i preradom uvozne
nafte (oko 80% potrebne nafte je iz uvoza), da pritom profit prodajom
plina – razlikom prodajne i proizvodne cijene domaceg plina i onog
uvoznog niti ne spominjemo. Madarima su prodali cetvrtinu INA za
samo 505 milijuna USD, koliko iznosi jednogodišnji profit samo
od domace nafte ili što je danas dvadesetak puta manje od njene
stvarne vrijednosti. Taj iznos koji su platili, zacijelo, Madari
mogu sudjelovanjem u profitu INA-e (25%) namiriti u vremenu kracem
od dvije godine. Stoga je posve smiješno da u daljnjim bezrazložnim
nastojanjima za prodajom INA-e, oni koje je žele rasprodavati,
tvrde da ona vrijedi izmedu tri i cetiri milijuna USD, kad vrijedi
desetak puta više. Zašto uopce prodaju ono što nije
njihovo i donosi golemi profit?

KORIJENI: U vrijeme
abnormalnog poskupljenja naftnih derivata nevjerojatno zvuci da
se cijena tih energenata kod nas odreduje bez ulaznog parametra.
Nije li tu u pitanju diletantizam? Sjecam se grandioznih reklama
te formule, razgovora, intervjua… Uvijek sam pretpostavljao
da su sugovornici o toj temi strucnjaci?! Kome je u interesu prekomjerna
cijena nafte? Onako, po vašem mišljenju – institucija,
tvrtka, stranac, stranka, pojedinac?

U pravu ste, u formuli
za odredivanje cijene naftnih derivata nema cijene nafte. U svijetu
cijenu naftnih derivata odreduje cijena nafte, zatim cijena prerade
nafte i distribucija derivata na benzinske postaje, te davanja državi.
Po “Pravilniku o utvrdivanju cijena naftnih derivata”
NN112/2003 ta cijena nije ovisna o cijeni nafte. Umjesto cijene
nafte kao ulazne varijable za odredivanje cijena derivata ulazni
pokazatelj u Pravilniku (clanak 5 pravilnika) je cijena naftnih
derivata u Genovi (?!) što u potpunosti dokida odgovornost
za poslovanje rafinerija (u formuli nema troškova rafinacije,
ali ima troškova skladištenja i nabave derivata). Pravilnik
je pisan kao da Hrvatska nema rafinerija, a ima ih kapaciteta osjetno
vecih od potreba, i kao da sve derivate nabavlja u Genovi u Italiji,
a tvrde da naftu uvozi iz Rusije. Što je najzanimljivije trenutni
ministar gospodarstva takav model odredivanja cijena naziva tržišnim.

Po takvom “tržišnom” modelu mogli su kao ulaznu
varijablu za cijenu naftnih derivata kod nas staviti i npr. cijenu
peradi u Madarskoj, banana u Kolumbiji ili metli u Kini. Dobili
bi isti ili slican rezultat – “tržišne”
cijene naftnih derivata.
Cijene naftnih derivata utjecu na cijene mnogih drugih proizvoda
i usluga. Svaka država vodi brigu i o tome da su energenti
dostupni stanovništvu po cijeni koju to stanovništvo može
platiti.
Ne smije maloprodajna cijena naftnih derivata u Hrvatskoj biti ista
kao što je u bogatim državama zapadne Europe ili Mediterana,
ili pak znatno viša nego npr. u bogatoj SAD. Cijena naftnih
derivata u Hrvatskoj previsoka je s obzirom na kupovnu moc stanovnika,
što pokazuju usporedbe s drugim državama. To govori da
nešto s formiranjem njihovih cijena u Hrvatskoj nije u redu.
Trošak nafte uz njenu cijenu u svijetu 65-70 USD/barelu u cijeni
derivata danas u Hrvatskoj ne prelazi 2,5 kune po litri. U razdoblju
porasta cijene nafte u svijetu za jednu kunu/litri, benzin je u
Hrvatskoj poskupio za više od tri kune. Dakle, ako je cijena
nafte u svijetu porasla za jednu kunu po litri koji su to troškovi
trgovaca derivatima, INA-e ili države u Hrvatskoj zbog toga
porasli za još dvije ili više kuna? Nema takvih troškova.
Ocito je stoga, da se porast cijene nafte u svijetu koristi da bi
se netko u Hrvatskoj bogatio dodatnim dubokim posezanjem u džep
potrošaca tj. njihovim osiromašivanjem.
Grupaciji osoba koje od spomenutog imaju koristi nije nikakav problem
platiti “novinare” u biti nesavjesna piskarala da reklamiraju
njihove «mudre» poteze. O krupnim zloupotrebama npr.
u koje su «umocene» vodece osobe politike – one iz prijašnje
vlasti i one prije njih koje su izazvale štete u energetici
velicine nekoliko milijardi USD se šuti. Novinari «brazilci»
(izletnici u Brazil na racun puka za lijepo pisanje o energetici)
gromoglasno «tutnje» o «uspjesima» u energetici,
a broj slika i rijeci obrnuto je proporcionalan padu proizvodnje.
Vrlo «sramežljivo» se govori i o planerima i opskrbljivacima
agresora naftom i derivatima za vrijeme rata i nitko za to nije
odgovarao, niti se uzbuduje.
KORIJENI: Ponovno
žele poskupjeti zemni plin domacinstvima. Što mislite
o tome?
Cim malo zahladi oni
koji se bave prodajom plina nastoje to iskoristiti te svojim “informacijama”
još više poskupjeti preko svake mjere skup plin kucanstvima.
Plaše stanovnike kolapsom plinskog sustava kao da ce poskupljenje
plina taj njihov kolaps zaustaviti. “Galame” kako nema
energetske politike plina, a sami godinama donose odluke o tome
cega zaista nema. Sve to podsjeca na onu poznatu “metodologiju”
gdje lopov vice “Drž’te lopova”. Godinama
su poticali prikljucivanje novih potrošaca na plin i tvrdili
kako je plin jeftin i uz to krajnje neodgovorno tražili uspostavu
njegove “tržišne” cijene – dakako uvijek
više nego je trenutna.
Cijena plina koju placaju kucanstva u Hrvatskoj, npr. u Zagrebu
je 2,08 kn/m3 ili po trenutnom tecaju USD oko 34 US centi/m3, što
je pet do deset puta više nego je cijena po kojoj se prodaje
jadranski plin Talijanima ili nego što je proizvodna cijena
plina iz domacih plinskih polja. Cijena uvoznog ruskog plina donedavno
je bila manja od polovine cijene koju placaju kucanstva, a sada
tvrde da ga uvoze po 22-24 USc/m3, pa nije tocno da ga INA prodaje
jeftinije nego što ga uvozi – kako tvrde “glasnogovornici”
onih kojima je u interesu što više oguliti stanovništvo.
Ocito je prodaja plina po ugovoru za zajednicko korištenje
jadranskog plina “jako dobar” posao, jer naš plin
Italiji ustupaju po 6,3 USc/m3 (prve 4 milijarde m3) odnosno po
8 USc/m3 (ostalo), a iz Rusije isti takav plin uvoze po cijeni koja
je 3-4 puta viša od one po kojoj Italiji izvoze. Šteta
izazvana tim “poslom” bila je u vrijeme sklapanja oko
2 milijarde USD.
INA je donedavno prodavala plin Petrokemiji u Kutini za oko 9 USc/m3
što je zaista niže od cijene po kojoj ga je uvozila iz
Rusije 15-16 USc/m3, ali je i oko 4 puta jeftinije nego ga placaju
domacinstva u Hrvatskoj. Od ukupnih kolicina proizvedenog umjetnog
gnojiva u kojoj je plin osnovna sirovina, izvoze iz Hrvatske oko
60%. Skupi uvozni plin se tom proizvodnjom u biti izvozi. Kucanstva
placaju kroz prekomjernu cijenu plina taj izvoz. Vrijedi spomenuti
da je Petrokemija – politicka tvornica izgradena voljom “mudrijaša”
iz INE na domacim rezervama plina kojih – nema dovoljno. U
svojih dvadesetak godina postojanja, potrošila je više
plina nego su sva kucanstva u Hrvatskoj od kada troše plin.
Plaše stanovništvo slijedecom zimom, jer “ne bude
ruskog plina” zbog radova na plinovodu iz Rusije i nude «rješenje»:
poskupljenje plina zbog nedostatka onog iz Rusije, a kupnjom u Austriji
«na tržištu». Možda zaista i kupe plin
u Austriji, ali opet ruski uz proviziju koju ce dobiti zacijelo
i netko iz Hrvatske, kada ugovori kupnju tog plina. Austrija je
naime 2004. potrošila 9,5 milijardi m3 plina od cega je iz
Rusije uvezla 6 a iz ostalih podrucja 1,8. Postavlja se i pitanje,
ako zbog radova na plinovodu Hrvatska nema ruskog plina, kako to
da ga Austrija ima?
Godinama se kod nas obmanjuje javnost kako je plin najprihvatljiviji
energent, a uopce nije riješeno od kuda, kojim putem i po kojoj
cijeni ga nabavljati, a uz to ogranicene domace rezerve plina krajnje
neracionalno se troše (izvoz u Italiju, pogon termoelektrana,
proizvodnja gnojiva za izvoz…) uz izgradnju novih elektrana
za koje ne bude plina.

KORIJENI: Jesmo
li došli do utjecaja lobija, prostitucije znanosti u svrhu
indoktrinacije neupucenih konzumenata ili …?

Tragicno da se u Hrvatskoj
znanost i struka ne smije niti pojavljivati s nikakvim idejama o
tome kako riješiti neki problem, jer te ideje umrežena
mafija i politika najcešce ukradu, "pokupe" za njihovo
tobožnje rješavanje (tzv. projekti) novac iz proracuna
i dakako ništa ne naprave, jer ni ne znaju i nije im niti cilj
nešto napraviti za bolji život ljudi. To se dogodilo (ukradene
i upropaštene ideje) s našim davnim nastojanjima za osnivanjem
neovisnog instituta za energetiku (tzv. energetski institut koji
je osnovao jedan mocni politicar “preuzevši” ideje
strucnjaka nije u stanju niti ustanoviti ispravne energetske bilance
u Hrvatskoj, a kamo li nešto drugo, npr. koncepciju razvitka
s jasnim ciljevima i strategiju njihova dosizanja).
Osnovni cilj tog politicara je postizanje “tržišnih”,
tj. sve viših cijena energenata za što se svesrdno zalaže,
kako bi punio svoj džep i džepove onih koji od tog imaju
koristi i tome je podredeno sve što rade. Pravi je «biser»
i bešcutnost za najsiromašnije: Tvrdnja da je u Hrvatskoj
“neekonomska razina cijena energenata sa socijalnim karakteristikama”.
Tzv. znanost u podrucju energetike služi samo kao ukras “mudrim”
odlukama politicara zbog kojih je stanje u energetici ovakvo kakvo
je. Politika u Hrvatskoj godinama ne dozvoljava osnivanje neovisnog
instituta za energetiku koji bi se zasnivao na cinjenicama i struci.
“Famozna” formula za guljenje puka cijenama naftnih
derivata samo je primjer takvog “rada”. Slicno se dogada
i u mnogim drugim podrucjima života u Hrvatskoj. Blokada najvažnijih
medija u kojima bi se javnosti objasnilo što joj cine dakako
pomaže njenom daljnjem osiromašivanju.

KORIJENI: Kao nekadašnji inspektor RH za sigurnost NE Krško
pisali ste u Vjesniku i drugim publikacijama i o NE Krško?


U Hrvatskoj nema nikakva
suvislog sustava pa tako niti upotrebljiva plana za zaštitu
i spašavanje stanovnika, dobara i okoliša u slucaju nesrece
u nuklearnoj elektrani Krško, a ne postoji ni za vecinu drugih
vrsta ugrožavanja stanovništva, dobara i okoliša
unatoc brojnim upozorenjima struke o nužnosti njegove uspostave.
Dva su sporazuma medurepublicke razine koji odreduju sudbinu NE
Krško – koja je vec odavno postala vrlo opasna igracka politicara.
Ozbiljnost prvog sporazuma iz 1971., u kojem se uopce ne spominje
skladištenje radioaktivnog otpada i razgradnja elektrane, neprijeporna
je, ali ga je Slovenija vec nekoliko puta, bez ikakve reakcije politicara
iz Hrvatske, prekršila. Nasuprot njemu, sljepoca politicara,
nebriga za interese Hrvatske i golema šteta izazvana Hrvatskoj
drugim sporazumom iz 2002., i te kako su mjerljivi.
Podsjetimo se da je Slovenija sa Srbijom još 1987. proglasila
moratorij na gradnju nuklearne elektrane u Hrvatskoj, kada je bila
obvezna ulagati u Hrvatskoj.
Tako je oštetila Hrvatsku za približno 700 milijuna dolara.
Sporazumom iz 2002. hrvatski su politicari to Sloveniji oprostili
i uz to preuzeli troškove skladištenja radioaktivnog otpada
i razgradnje NE Krško, što ih do tada nije imala, koji
sigurno prelaze 300 milijuna dolara, a spominje se i svota od približno
350 milijuna eura. Oproštena je i vrijednost pet godina, samovoljno
od Slovenije, neisporucene i otudene energije od 1998., koja iznosi
oko 900 milijuna dolara (po cijenama elektricne energije što
je placaju kucanstva u Hrvatskoj). Dakle, ukupna šteta izazvana
tim sporazumom u vrijeme potpisivanja iznosila je oko 2 milijarde
USD. Neki od clanova "hrvatskoga" tima pomogli su još
1987. da Slovenija izigra Hrvatsku, a cine to i danas.
Za sigurnost NE Krško struka i strucnjaci ne trebaju, a važna
je samo poslušnost, što bi moglo imati kobne posljedice.
Naime, kada je potpisan spomenuti štetan sporazuma u staroj
maniri politicari su odabrali podobne osobe koje bi se trebale brinuti,
kao "hrvatska" strana, za sigurno upravljanje i rad NE
Krško. Neke od tih osoba posve su nekompetentne za bilo koja
podrucja rada nuklearne elektrane. Ne smije se zaboraviti da je
elektrana relativno blizu Zagreba i da havarija u njoj i te kako
može ugroziti stanovnike Zagreba i veceg dijela Hrvatske. Stoga
bi, ponajprije zbog sigurnosnih razloga, elektranu valjalo staviti
izvan pogona i konzervirati. To je nužno i zbog zaštite
hrvatskih materijalnih interesa. Pritom nije zanemariva ni tvrdnja
iz HEP-a da im elektrana ionako – ne treba.

KORIJENI: Kakvi
su izgledi, prema vašem iskustvu, da gospodarenje hrvatskim
energentima konacno skrene u razumne vode?

Vec godinama vlastima
u Hrvatskoj ne trebaju strucnjaci. Kada politicari sami ne poštuju
mnoge zakonske norme koje su donijeli, teško je ocekivati da
u državi bude vladavina prava u kojoj bi bilo mjesta i za struku
i strucnjake. Bahatost pojedinaca uz njihovo sveopce neznanje, zasigurno
je zapreka suradnji i izlasku zemlje iz krize. Godinama osobe koje
su svojim promašenim odlukama u hrvatskoj energetici osiromašili
stanovništvo ne mijenjaju nacin razmišljanja, ako se to
tako može nazvati, nego samo svoju podobnost svakoj novoj vlasti.
Da je više pameti onih u Hrvatskoj koji donose odluke da spoznaju
kakvo je stanje u Hrvatskoj, da pocnu misliti i na stanovništvo,
da mu služe umjesto da njime vladaju, da omoguce osmišljavanje
jasnih ciljeva za cjelokupno stanovništvo, a ne samo za privilegirane–
bilo bi bolje.Ljudi u Hrvatskoj za to imaju znanja, ali politika
treba ukloniti prepreke i osloboditi primjenu tog znanja. Što
prije to politicari shvate, bez obzira na pocetak pregovora ili
buduce clanstvo Hrvatske u EU, to bolje za njeno stanovništvo.
Tada ce vjerojatno i energetika skrenuti u, kako kažete, razumne
vode.

Dražen Tretinjak
 
posjetite
www.hssd.hr

{loadposition user18}

Još sličnih članaka

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Back to top button