Razno

2004.12.27. – prof dr fra Andrija Nikic

27.
prosinac 04. prof dr fra Andrija Nikic
tekst
– DRAGI VJERNICI NA DOBRO VAM
DOSLI BOZICNI BLAGDANI, SVETI STJEPAN I SVETA
OBITELJ!

Sveta obitelj,
2004.
Dragi
vjernici NA DOBRO VAM DOSLI BOZICNI BLAGDANI, SVETI
STJEPAN I SVETA OBITELJ!
Ispod
jedne slike stoji natpis: Kad bi svaki muz bio sv. Josip,
svaka zena Marija, a svako dijete Isus, onda bi opet bio raj na zemlji! A
kako raja nema, nesto nedostaje u nasoj sredini.
Poznato
Vam je kako je Isus od svojih 33 godine sto ih je
prozivio medu ljudima trideset godine darovao jednoj obitelji. Nad tom
cinjenicom potrebno se zamisliti. Jasnije ni sam Bog nije mogao istaci
vaznost obitelji u zivotu jednog covjeka, jednog naroda a i cijelog
covjecanstva. Isus je htio obnoviti covjecanstov u korijenu. Jer korijen je
ljudskog roda obitelj. Radi toga Isus najveci dio svoga zivota provodi u
obitelji. Isus je veliku vaznost posvetio obitelji. Bog se objavio svijetu u
obitelji. Sam je zivio medu ljudima u obitelji, da za sva vremena ostavi
svoj besmrtni primjer.
Danas
se mnogo govori o krizi obiteljskog zivota. Krizu
prouzrocavaju oni koji ne drze nimalo ni do obitelji, ni do morala, ni do
vjere, ni do buducnosti… To cine posredstvom TV-emisija, filmova,
casopisa, novina… Muzevi i zene tjeraju Boga iz obitelji. Jedni ili drugi
mijenjaju prijatelje ili prijateljice cresce negoli se mijenjaju kosulje.
Procitao sam ovih dana kako jedna politicki celnik izjavljuje da se on ozeni
onom koju zavoli. S takvima, po Svetom Pismu. ni sjesti ne zelim. Ugrozen je
korijen ljudskog roda Samo covjecanstvo je uzdrmano u svojim temeljima, ali
i nasa domovina nije bez opasnosti. Ni mi hrvatski vjernici nismo
razvnodusni pred tom cinjenicom. Stoga podizemo danas svoj glas i stavljamo
pred oci svetu obitelj.
Sveta
obitelj iz Nazareta je divan i nedostiziv uzor skladne
obitelji. Sto se vise priblizite tom idealu bit cete sretniji i sigurniji u
svojim obiteljima. Danas vam zelim staviti pred oci obitelj kao vrelo vjere,
ljubavi i zivota.
1. BOZJA
ZAPOVIJED
Bog nam
je dao 10 Zapovijedi. Prve tri ureduju odnos covjeka i Boga, a prva
poslije njih govori o odnosu djece prema roditeljima: "Postuj oca i majku
da
dugo zivis i dobro ti bude na zemlji!". To je iz razloga jer je Bog htio
da
iza njega na prvom mjestu postujemo nase roditelje, a za to cemo biti
nagradeni ("…da dugo zivis i dobro ti bude na zemlji!"). Roditelje
postujemo jer im dugujemo zivot, to sto smo krsteni i to sto su nas ucili o
Bogu.
Obitelj
cine muz i zena sjedinjeni sakramentom zenidbe i njihova
djeca. Brak i obitelj trebaju biti usmjereni dobru supruznika, takoder i
radanju i odgajanju djece. Djeci treba pokazati dobar primjer, pruziti
ljubav, darovati sebe. Krscanska obitelj se cesto naziva Crkva u malom ili
"domaca Crkva". Ona je zajednica vjere, nade i ljubavi. Na pocetku
krunice
molimo da nam Bog ojaca vjeru, ucvrstiti ufanje i usavrsiti ljubav.
Svakodnevna molitva i citanje rijeci Bozje ucvrscuju ljubav u obitelji.
Duznost
djece je postivanje roditelja zahtijevano cetvrtom
Bozjom zapovijedi. Postivanje roditelja je po Katekizmu Katolicke Crkve
(KKC) cin priznanja onima koji su darovavsi zivot, s ljubavlju dali djecu na
svijet i omogucili im rast u dobru, mudrosti i milosti. Dok zivi u
roditeljskoj kuci, dijete treba slusati sve sto roditelji opravdano traze za
njegovo dobro i dobro obitelji, ali ako mu savijest govori da bi posluh
odredbi bio protivan moralu, dijete ne treba poslusati. Odrasla djeca su
duzna pomagati roditelje u starosti i bolesti, samoci i neimastini i to
materijalno i moralno. Duznost roditelja je moralno i duhovno odgajati
djecu, smatrati ih djecom Bozjom i postivati ih kao ljudske osobe (cetvrta
Bozja zapovijed odnosi se najprije na djecu, ali takoder i na roditelje),
posebno odgajati ih u vrsenju Bozjeg zakona, u obitelj unijeti njeznost,
oprost, vjernost, davati sebe jedno drugome i djeci, te u svemu biti
primjer. Moraju s djecom razgovarati, izmjenjivati iskustva i imati
razumijevanje i strpljenje. Ponekad djecu trebaju i pohvaliti, a ne samo
kritizirati. Sto su djeca starija to je zvanje od Boga jace. Roditelji
moraju postivati takav poziv i pomoci djetetu da na njega odgovori. Pri tome
je vazno napomenuti da je prvo zvanje Krscana ici za Isusom. "Tko ljubi
oca
ili majku vise nego mene, nije mene dostojan. Tko ljubi sina ili kcer vise
nego mene, nije mene dostojan." (Mt 10,37)
2.Obitelj
– vrelo vjere.
Ljubav
je domisljata. Jedna supruga, da bi obradovala svoga muza
za rijetki jubilej, nacrtala je veliko srce i u srce upisala sto razloga
zasto ga voli. Koliko je domisljatost uspjela svjedoci cinjenica da se
uokvirena slika i nakon godinu dana nalazi u dnevnom boravku na sredisnjem
mjestu. Razloga moze biti i vise i manje, ali krscanske supruge oni
povezuju. Vi ljubite svog supruga zbog stotinu razloga, nego: Vi ljubite
svoga muza jer je on vas; jer ste po svetom sakramentu zenidbe, kao izvoru
svetosti s njime povezane.
Govorim
vama krscanski muzevi. I vi mozete nacrtati srce i u
srce upisati stotinu razloga zbog kojih volite svoje supruge. Ali to nije
sve, Vi ljubite svoju suprugu radi toga jer je ona vasa supruga, za koju ste
uvijek odgovorni i radi cega cete pred Bogom dati racun.
Oce i
majko, vi zajednicki ljubite svoju djecu, jer su vasa. Sam
ih je Bog vama darovao, da ih pravo odgojite ne samo za sebe, nego mnogo
vise za Boga. Vasa djeca su Bozja svojina, vama povjerena.
Govorim
i vama, draga djeco! Pokusajte nacrtati na velikom
papiru dva srca i u srca upisati razloge zbog kojih ljubite majku i oca. I
sve necete uspjeti napisati, ali to cete s vremenom popunjavati i
korigirati. Vazno je da vi ljubite svog oca i majku jer su oni vasi
roditelji i jer je njima Bog podijelio cast ocinstva i majcinstva po vama.
Tako zivjeti
mogu samo oni koji imaju veliku vjeru i zele sve pa
i svoj obiteljski zivot promatrati ocima vjere. Stoga ne zaboravljajte
pouke sv. Pavla: Zaodjenite se – kao izabranici Bozji, sveti i ljubljeni –
u milosrdno srce, dobrostivost, poniznost, blagost, strpljivost… a povrh
svega ljubav, jer ne zaboravlja se milost prema ocu, vec se uracunava u
oprost grijeha.
3. Obitelj
– vrelo ljubavi
"Ljubiti
ne znaci da sebe obogatimo, nego sebe drugome darovati,
da njega obogatimo." (M. Qouist). A nije bogat onaj koji mnogo ima, nego
onaj koji mnogo daje. Po sakramentalnoj milosti krstenja i zenidbe svaka
obitelj ozivljava tajnu svete Obitelji. Ona mora ponovno ozivjeti svu
otkupiteljsku ljubav Kristovu, ljubav, kojom je On ljubio svoju majku i
Josipa i kojom su oni Njega ljubili.
U Isusu
Kristu muz je odgovoran za spasenje svoje zene. On je
mora tako ljubiti, da se ona moze spasiti. Jednako je tako i svaka zena
odgovorna za spas svoga muza. Roditelji su odgovorni za spas svoje djece. Pa
i djeca, kada narastu, odgovorna su za spasenje svojih roditelja. Moraju ih
toliko ljubiti da se oni mogu spasiti. Nije uzalud sv. Pavao napisao
neprolazne rijeci: Izabranici Bozji, sveti i ljubljeni… podnosite jedni
druge dobrostivo oprastajte medusobno, ako tko protiv koga ima nesto sto je
za ukor… A povrh svega zaodjenite se u ljubav, koja je veza savrsenstva. I
neka u vasim srcima vlada mir, na koji ste pozvani (Kolosanima, 3,12-15).
Imamo samo ono sto mozemo drugima dijeliti. Ako jedan predmet nismo u stanju
dati nikomu, onda on ima nas, a ne mi njega. A jer ti nikome nista nisi dao,
zapravo nista i nemas.
4. Obitelj
– vrelo zivota.
Kad bismo
svoj zivot i svoj poziv promatrali ocima vjere, kad bi
u nama zivjela prava, istinska i velika ljubav, tada nam ne bi trebalo s
mnogo rijeci govoriti da sretna moze biti samo ona obitelj, koja je izvor
zivota koja nad tim zivotom bdije i cuva ga bez obzira na to da li se on
nalazio pod srcem majke ili ga vidimo utjelovljena i ozivljena u krugu
sretnih obitelji. Lik takvih roditelja nikada ne bi smjela osjeniti crna i
stravicna sjena grijeha protiv ocinstva i majcinstva.
Tu ljubav
trebaju i dokazati, svjesni da je svako njihovo
dijete, njihov mali ili veliki "Isus", za kojeg zive, trpe i zrtvuju
se.
Isusove rijeci upozoravaju: "Sto god ste ucinili najmanjem od moje brace,
meni ste ucinili" (Mt, 25,14).
»Predrage
krscanske obitelji navijestajte s radoscu cijelome
svijetu cudesno blago kojega ste nositeljice kao kucne crkve! Krscanski
supruznici, u vasemu zajednistvu zivota i ljubavi, u vasem uzajamnom
darivanju i velikodusnome prihvacanju djece, budite u Kristu svjetlo
svijeta! Gospodin od vas trazi da svakoga dana budete poput upaljene
svjetiljke koja ne ostaje skrivena«, rekao je Papa pozivajuci krscanske
obitelji da budu ponajprije »dobra vijest za trece tisucljece«,
ziveci
zauzeto svoj poziv. U svojemu braku krscani trebaju na »specifican nacin
biti ucenici Isusovi». Milost koju ste primili u braku i koja ostaje u
vremenu proizlazi iz probodenoga srca Otkupitelja koji se na oltaru Kriza
predao za Crkvu, svoju zarucnicu, iduci ususret smrti za spasenje sviju.
Stoga ta milost sa sobom nosi osobitost svojega izvora: to je milost ljubavi
koja se nudi, ljubavi koja se daruje i oprasta; altruisticke ljubavi koja
zaboravlja svoju bol; ljubavi vjerne do smrti; ljubavi plodne zivotom. To je
milost dobrohotne ljubavi koja sve vjeruje, sve trpi, svemu se nada, sve
podnosi, koja nikada ne prestaje i bez koje je sve ostalo nista. Jamacno, to
nije uvijek lako, i u svakodnevnom zivotu ne nedostaje zasjeda, napetosti,
patnje kao i umora. No, na svojemu putu niste sami. S vama je uvijek
prisutan i djeluje Isus, kao sto je bio u Kani Galilejskoj, u trenutku
poteskoce za one nove supruznike.«
Hercegovina,
Bosna, Hrvatska – Lijepa nasa danas oskudijeva
djecom i ako se nastavi smanjivanje radanja, bit ce nas malo koji cemo
disati zrak na svijetu, u Lijepoj nasoj. Za mnoge nase suvremenike u
domovini nije sporna zelja za djetetom, ali je sporan broj sudionika gozbe
za stolom roditeljske ljubavi i skrbi, sporan je raspored i vrijednost
poslova, u kojima djeca cesto izgube prednost i pravo mjesto u zajednistvu
odraslih. Sporan je odgoj za ideale, sporni su ciljevi radanja, odgoja i
usmjeravanja djece u zivot za odgovornost i njihovo mjesto u svijetu. I tako
dolazi do poremecaja u civlizaciji djece. Zapravo postoje poremecaji u
civlizaciji covjeka koja se ocituje u poremecaju radanja i odgajanja.
Civilizacija djeteta nenadoknadiv je i najbolji dio ljudske civilizacije
koja ce biiti potpuna tek u svjetlu djeteta Isusa i u suzivotu s njim.
Krscanska civilizacija je potpuna i sveobuhvatna civilizacija djece i
odraslih. Ona kosta truda, ali dariva radost i blazenstvo, plodove za
vrijeme i vjecnost, kako pojedincu tako i narodu te svemu svijetu.
Prisjetimo
se natpisa: Kad bi svaki muz bio sv. Josip, svaka
zena Marija, a svako dijete Isus, onda bi opet bio raj na zemlji!
Prilikom
Isusova rodanja andeo je objavio da se u betlehemskom
djetetu rodio Krist – Gospodin, a daans Isus mora u emigraciju. No
evandelist ne zaboravlja istaknuti da je Isus nastavio zivjeti u poslusnosti
svojim roditeljima, a njegova majka tek polagano otkrivala tajnu njegove
osobe. To bi mogao biti putokaz svakoj krscanskoj bitelji za uspio odnos
roditelja i djece. Stoga, dragi roditelji povedite sa sobom djecu u crkvu da
cuju sto im Isus ima reci kako bi i vasa djeca rasla u dobi mudrosti, dobi i
znanju kod Boga i ljudi.
Na koncu
Vama, koji sve svoje sile ulazete u dobro svoje
obitelji, posebice svoje djece; Vama koji dan i noc trudite i radite; Vama
kojima je jedina briga sto vise zaraditi i obogatiti se zelio bih uputiti
jedan savjet.
Poznato
mi je kako pojedine osobe sve svoje postavljuu u zaradu
i novac. I gotovo je nemoguce razuvjeriti ih da nije tako…
Iz zivota
sam naucio i vama prenosim:
Mozes kupiti
svega i svacega, ali to nijje ono pravo!
Mozes kupiti
rijeci, ali ne i istinu,
mozes kupiti
knjigu, ali ne i mozak,
mozes kupiti
lijek, ali ne i zdravlje,
mozes kupiti
krevet, ali ne i san,
mozes kupiti
odjecu, ali ne i ljepotu,
mozes kupiti
luksuzne stari, ali ne i srecu,
mozes kupiti
tovar zlata, ali to nije vjera
mozes kupiti
kriz, ali ne i Isusa. (usp. Svjetlo rijeci)
Vjera
unosi sklad i pomaze da zive jedni za druge u povjerenju
jednih prema drugima. Krscanska obitelj nosi svoj kriz! U Svetoj obitelji
kriz se nadvio vec nad Betlehemom i bit ce prisutan sve do Kalvarije. Marija
je zbog toga i nazvana "Majkom boli". Starac Simun kaze: "A i
tebi ce samoj
mac probosti dusu!" Svaka se obitelj susrece s nevoljama i pohadaju je
razliciti krizevi. Bolest muza ili zene, hendikepirano dijete, droga ili
alkohol. Tko ce sve nabrojiti od cega trpi danasnja obitelj. Svaka trpi na
svoj nacin. Kriz i trpljenje su nekim obiteljima kamen spoticanja i padanja,
a neke obitelji sazrijevaju i rastu u toj skoli trpljenja da ostajemo
zadivljeni. Na dobrima i dalje graditi, a lose nastojati popraviti i
smanjiti. Sveta obitelji, preporucujem ti svoju obitelj. Moli za nas!
S ovim
mislima danas na svetkovinu Svete Obitelji, zelim Vam u
dusi mir, u zivotu srecu, u tijelu zdravlje, na usnama uvijek rijec
ohrabrenja, snage i upornosti u pomaganju nasem narodu. Na koncu vam
ponavljm cestitku s pocetka: NA DOBRO VAM DOSAO BOZIC I SVETA OBITELJ!

{loadposition user18} 

Još sličnih članaka

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Back to top button