Razno

2004.11.20. – Prof dr fra Andrija Nikic

Okrugli stol – pravo Hrvata u BiH na maternji
jezik -Vjeran nacelima hrvatske, katolicke
i franjevacke tradicije, poštujuci autenticne
demokratske zasade, dižem i ovom prilikom
svoj glas u obranu temeljnih ljudskih prava i
gradanskih sloboda svakoga covjeka i naroda.


PRAVO HRVATA U BOSNI I HERCEGOVINI

NA
MATERINSKI JEZIK
Okrugli
stol:
Medukulturalne
veze i utjecaji u bosanskohercegovackom društvu – pitanje jezika
i obrazovanja u gradenju kulturnog identiteta
Uvod
Zahvaljujem organizatorima
Okruglog stola na obavijesti i pozivu da sudjelujem u ovom razgovoru. Vjeran
nacelima hrvatske, katolicke i franjevacke tradicije, poštujuci autenticne
demokratske zasade, dižem i ovom prilikom svoj glas u obranu temeljnih
ljudskih prava i gradanskih sloboda svakoga covjeka i naroda.
Na pocetku treceg
tisucljeca, kada se cijeli civilizirani svijet opredijelio za demokraciju i
uvažavanje ljudskih prava, kada se mnogobrojne antiratne, humanitarne i
srodne organizacije i udruženja zalažu za poštivanje ljudskih
prava i sloboda bez obzira na rasnu, narodnosnu, vjersku, spolnu ili ma koju
pripadnost, mi se danas, 19. studenog 2004. godine zaustavljamo na jeziku, narodu
i odgoju.
Potsjecam vas da
je UNESCO 1999. godine na 30 zasjedanju Glavne skupštine proglasio dan
21, veljace Medunarodnim danom materinskog jezika. Važnost toga dana potvrdena
je 2001. godine aklamacijom na 31. Glavnoj skupštini. Tada je usvojena
Deklaracija o kulturnoj razlicitosti, gdje u 5. clanu piše: „…
svakoj se osobi mora omoguciti izražavanje i stvaranje djela na jeziku
koji izabere, posebice na materinskom jeziku…“ Od tada se svake godine
slavi u svijetu Medunarodni dan materinskog jezika kao jedna od zajednickih
simbola ravnopravnosti svih naroda (još uvijek, na žalost, u praksi
ne postignute).[1] 1. Znacenje karakteristicnih
pojmova
Da biste pomno
pratili o cemu želim govoriti i razumjeti znacenje pojedinih pojmova, upozoravama
vas na znacenje pojmova koji su sugerirani temama ovog skupa. Najcešci
pojmovi: Narod je ukupnost ljudi povezanih osjecajem istovjetnosti u povijesti,
tradiciji, vjerskoj pripadnosti, jeziku itd.[2] A nacija je etnicka, politicka
i kultruna zajednica, povijesno oblikovana u razlicitim okolnostima i uvjetima
na osnovi jezika, teritorija, tradicije, ekonomskog života, vjere, bitno
prožeta težnjom za zajednickom pripadnošcu i vlastitom državno-politickom
organiziranošcu i suverenitetom; narod (hrvatski narod).[3] Identitet je
ukupnost cinjenica koje služe da se jedna osoba razlikuje od bilo koje
druge (ime i prezime, opis itd.) i osjecaj pripadnosti naciji.[4] Društvo
je ukupnost odnosa ljudi u organiziranoj zajednici (s javnom i državnom
vlašcu, proizvodnjom, kulturom i civilizacijom).[5] Odgoj je briga za potrebe
djeteta (djece) i osiguranje njegova tjelesnog, duševnog i društvenog
razvoja, osposobljavanje koga za neki posao, vještinu ili dužnost.[6] Jezik je sustav glasova, gramatike, naglasaka rijeci i fraza kojima ljudi izražavaju
svoje misli i osjecaje.[7] Nadalje, jezik cine rijeci i metode njihova kombiniranja
koje upotrebljavaju i razumiju drugi ljudi.[8] Tako se može izreci definicija:
Jezici su korice u kojima se krije nož duha.[9] Hrvatskim jezikom govore
Hrvati kao izvorni govornici. I konacno, hrvatski standardni i književni
jezik je jezik tradicijom i pismenošcu oblikovan sustav na glasovnoj i
gramatickoj osnovi štokavskog govora.[10] Kultura je ukupnost materijalnih
i duhovnih dobara, etickih i društvenih vrijednosti, što ih je stvorilo
covjecanstvo, ali je to i ukupnost obrazovanja, znanja, vještina, ophodenja
i ponašanja nekog pojedinca u odnosu prema drugome (opca kultura).[11] Znanost je sustavni i argumentirani zbroj znanja o objektivnoj stvarnosti, dobiven
svjesnom primjenom objektivnih metoda istraživanja. Prema tome, znanost
obuhvaca dvije temeljne grupe nauka: društvene i prirodne[12] Umjetnost
je ljudska duhovna djelatnost izražena elementima osjetljivosti; – u užem
smislu umjetnost je estetsko izražavanje ili oblikovanje odredenim sredstvima:
rijecju (književnost), linijom i bojom (slikarstvo), zvukom (glazba), govorom
i mimikom (gluma), pokretom (ples); u tom smislu katkada ograniceno samo na
likovnu umjetnost.[13] Civilizacija je ukupnost kulturnih i materijalnih dostigunuca
jednog naroda u nekom vremenu i na nekom prostoru.[14] Najvažniji
dio kulturne baštine hrvatskog naroda je njegov jezik, koji je ujedno temelj
sveukupne hrvatske kulture i dokaz svijesti o pripadnosti jedinstvenom hrvatskom
nacionalnom bicu kroz citavu povijest. Jezik zovem po narodu, a ne po zemljopisu.[15] Hrvatski jezik je oduvijek bio simbol nacionalne svijesti i opstojnosti hrvatskog
naroda, kojeg su mnogobrojni neprijatelji uzaludno pokušavali uništiti.
Ponovni napad na hrvatski jezik potvrduje cinjenicu da se povijest ponavlja
u ciklickim krugovima. U našoj dugoj i slavnoj povijesti ostali su zapisani
mnogi znacajni datumi i dogadaji u svezi ocuvanja hrvatskog jezika – prisjetimo
se Humacke ploce (oko 1185.), djela fra Matije Divkovica, i njegovih sljedbenika
tijekom 17. stoljeca, fra Lovre Šitovica i pisaca tijekom 18. stoljeca,
fra Petra Bakule i pisaca 19. i 20. stoljeca. Prisjecam se brojnih velikana
do dana današnjega. Prisjetimo se i riznice hrvatskog jezika u leksikografskom
djelu fra Ljudevita Lalica koji nam je koncem 17. stoljeca sastavio Blago jezika
slovinskoga-hrvatskoga do Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog jezika
iz god. 1967. u Hrvatskoj i malo mladoj onoj u Bosni i Hercegovini i brojnih
drugih primjera.
S druge strane,
povijest je pokazala da narode i ljude zbližava prije svega kultura i svijest
o opcim moralnim, religijskim i civilizacijskim vrijednostima. Cvrst temelj
mora biti moralni i duhovni, te identitetski. Uvjeren sam da se narodi mogu
povezati jedino ako nadu nešto više od same ekonomije i postulata
potrošackog društva.[16] Obicni covjek zna prave velicine. One su
imanentne svakom bitku. Tome smo svjedoci!
2. Suvremene poteškoce
Naš je veliki
problem bio u tome što smo mi za vri­jeme jugoslavenskog i komunistickog
terora u Zapadu gledali sim­bol slobode, demokracije, poštenja i morala,
neku vrstu izbavitelja. No, zagledani u ideale, nismo primijetili da je zapad
te ideale u velikoj mjeri izdao. Obitelj, zavicaj, domovina, narod, vjera –
oni više gotovo ništa ne znace. Covjek je iskorijenjen iz svoga prirodnoga
i psihološkog okoliša, da je njime moguce do to mjere manipulirati,
a da on to uopce ne primjecuje.
Iako je to kratka
i vrlo sažeta analiza temeljnih i velikih problema, u tih se nekoliko recenica
nalaze odgovori na brojna pitanja. Nažalost, to je za sada tako, jer je
citavi Zapad zahvatila teška bolest. U zadnjih pedesetak godina politicke
vode su se toliko zamutile i poj­movi tako zamaglili da je danas, i vecini
visoko školovanih ljudi gotovo nepoznato da zapadnoj kulturi i civilizaciji
izvorno pripada­ju samo današnji potomci onih europskih naroda koji
su pocetkom šesnaestoga stoljeca, bili katolicki narodi i pripadali Katolickoj
crkvi. Povijesno gledano, tada je Zapad bio u svojoj punoj snazi, dok je još
ranije doživio svoj kulturni zenit. Istina, dosta kasnije, i Amerika je
posta­la dio Zapada, ali tragedija Amerike kao i Kanade i Australije, je
u tome što nije sudjelovala u njegovoj vitalnosti, nego samo u dekadentnoj
i senilnoj fazi zapadne civilizacije. Zato je Amerika od takvog Zapada naucila
samo goli materijalizam, i dobro ga usavršila te zahvaljujuci svojim bogatim
i golemim prostranstvima, stostruko ga uvecala. Zato se nije cuditi da su ti
europski iseljenici, iskorijenjeni i sasvim odsjeceni od maticne kulture i njenih
simbola, u Americi izrasli u neku cudnu sortu sintetickog naroda potpuno materijaliziranih
i automatiziranih osrednjaka-mediokriteta.
Zemlje Europske
Unije gospodarski su razvijenije, ekonomski bogatije. Njihova potpora, suradnja
i pomoc u podrucju znanosti, tehnologije, proizvodnje materijalnih dobara nije
samo poželjna nego je i prijeko potrebna. Ali što vrijedi za gospodarski
razvitak ne vrijedi i za duhovni. Naše duhovne, moralne i nacionalne vrijednosti
bitno se razlikuju od ideoloških vrijednosti Europske unije.
Trebamo europsku
tehnologiju, ali ne treba nam njihova ideologoija. Na eticko-askiološkom
podrucju bogatiji smo i superiorniji. Moralni život nam je na višem
stupnju. Naš narod se treba vratiti svojim moralnim i kulturnim temeljima
i na njima odgajati hrvatsku mladež i svekoliko pucanstvo. Mora se oslanjati
na najvrjednije stecevine hrvatske kulture i njegovati u narodu sve one vrijednosti
koje su prepoznatljive za vjersku-moralnu i kulturnu tradiciju i nacionalno
bice hrvatskog vjernickog naroda. Komunizam je dugo razarao, obezvrijedivao
i pustošio, a sada anarholiberalizam nastoji to dokrajciti. Vrijeme je
za preporod. Dosta nam je rušenja i moralnog pustošenja. Hrvatima
treba duhovna obnova, društvena, moralna i dogojna preobrazba. Posticaji
i putokazi mogu se naci u hrvatskoj katolicko-moralnoj tradiciji i filozofsko-pedagoškoj
vrijednosnoj baštini.
Estetsko
stvaralaštvo hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini sadržava i esencijalnu
potrebu iskaza bivstvovanja i trajanja narodnosne zajednice kojoj povjesnicari,
pisci, književnici, pjesnici i umjetnici pripadaju. Uvjerio sam se da hrvatski
narod u Kanadi ima katedru hrvatskog jezika na Sveucilištu u Waterloou,
cuo sam da imaju katedru hrvatskog jezika u Australiji. No iz razgovora s našim
iseljenicima uvjerio sam se da oni dugo uce i spoznavaju sve relevantne cinjenice
o hrvatskom narodu i njegovu jeziku, no tek boravkom u domovini svojih preda
nadu svoje korijene.
Na temelju povijesnog
znanja i iskustva moje generacije moram ponoviti da je na našim podrucjima
teško bilo Hrvat biti. Uza sve to moj narod je kao najstariji na ovim podrucjima
ostao vjeran sebi i svom jeziku. Da ne malakšemo neka nam pomognu poruke
Zvonimira Bartolica:
Rekli su mi, da
Te zaboravim,
-Ja te nisam zaboravio.
Rekli su mi, da
si ružan.
-Ja im nisam vjerovao.
Rekli su mi, da
nisi hrvatski.
– Ja to nisam priznao.
Donosili su zakone,
da Ti ime promijene.
– Ja ga nisam mijenjao.
Donosili su zakone,
da Ti se ime briše,
– Ja sam ga pisao.
Kada su Te cupali
iz Zemlji,
-Ja sam Te sadio
u srce.
Kada si gorio u
plamenu,
-Ja sam gorio s
Tobom.
Kada su Tebe mucili,
– I ja sam bio
mucen.
Kada su rekli,
da si mrtav,
– Ja sam vjerovao
u Tvoje uskrsnuce.
Kuda god sam hodao.
– Vidio sam Te
u bojama cvijeca.
Ako je daždilo,
-Vidio sam Te u
dijademu duge.
u razgovoru sa
slapovima
hrvatskih potoka,
rijeka, jezera i mora.
Slušao sam
Tvoje rijeci
Od milijuna hrvatskih
pokojnika.
Jezice hrvatski,
jedino si Ti neumrli![17]
3. Stabilni temelji
U ime Hrvatskog
kulturnog društva Napredak Mostar, cini mi se, prešucenim, ali aktualnim
potvrditi neke zakljucke što su ih 11. rujna 2003. godine obnarodili naši
biskupi.
1. Hrvatski narod
kao suveren, državotvoran i ravnopravan s drugima narodima u Bosni i Hercegovini,
ima neotudivo pravo cuvati i razvijati svoj nacionalni, kulturni i vjerski identitet.
On time, prema medunarodnim dokumentima i standardima,[18] nicim ne osporava
i ne ugrožava nego afirmira nacionalna i kulturna prava drugih naroda i
nacionalnih manjina u BiH.[19] 2. Hrvatski narod
u Bosni i Hercegovini služi se hrvatskim jezikom, normiranim i govornim,
i ima pravo svoj jezik nazivati vlastitim narodnim imenom, izucavati ga, na
njemu svoju djecu poucavati u svim predmetima i upotrebljavati ga na svakom
podrucju svoga privatnog i javnog života i djelovanja. Smatram da su jezicne
razlike medu konstitutivnim narodima u BiH bogatstvo, a nasilno brisanje tih
razlika znacilo bi osiromašenje, jer se nijece mogucnost zajedništva
u razlicitosti.[20]
3. Hrvatski narod
u Bosni i Hercegovini ima naravno, povijesno i ustavno pravo na prosvjetne,
znanstvene i druge ustanove odgoja i obrazovanja na hrvatskom jeziku s latinicnim
pismom u cjelini svoga odgojno-obrazovnoga sustava.
4. Hrvatski narod
u Bosni i Hercegovini ima takoder pravo na svoj tisak i elektronske medije,
radio i televiziju na hrvatskom književnom jeziku i latinicnom pismu s
ciljem suvremenog informiranja,[21] odgoja, obrazovanja i promicanja svoje duhovne
baštine i nacionalne tradicije.[22]
5. Imajuci u vidu
medunarodne dokumente o pravima djece i roditelja te nacela, norme i praksu
suvremene demokratski usmjerene škole u europskim zemljama, ucenici svih
uzrasta u školama kao pripadnici Katolicke Crkve u BiH imaju pravo na školski
vjeronauk, tj. primati vjerski odgoj i obrazovanje u školi u duhu katolickoga
nauka i tradicije.
6. Katolicka Crkva
u hrvatskom narodu ima svoju dugu povijest, bogatu tradiciju i vjersku baštinu,
svoje simbole i vrijednosti, svoje duhovne velikane, blaženike i svece;
književnike, znanstvenike, kulturne preporoditelje i narodne vode o kojima
je povijest izrekla svoj neprijeporno pozitivan sud. Hrvatski katolicki narod
ima pravo svoje škole, kulturne i znanstvene ustanove naslovljavati imenima
svojih velikana.[23] U školama mora biti mjesta za simbole iz duhovne i
kulturne baštine hrvatskoga naroda kao što je to praksa u drugih europskih
naroda.[24] Umjesto zakljucka
Imajuci na pameti
pritiske na hrvatski jezik ponavljam ono što su naši fratri objavili
1891. godine: narodni je jezik vremena svakog ono bio, što je najviše
prigledao (=vrijedilo), u koji sve sile uma svoga uložio, sve darove srca
svoga izlio; kao zjenicu duha svoga, kao dušu vlasti svoje, kao proroka
slave svoje, za koji i oružja se hvatao, vojevao i umirao kao poklad, koji
kada jednom stracen, ne bude povracen. Zatreš li narodni jezik, zatro si
narod… Ostani kost i mozak, ostani krv i koža naroda koga ista: kako
jezik mijenja – drugo mu ime dajte, nije narod isti. Po jeziku narodi vjekuju
i gospoduju; kako im ga uzmeš sluguju. Ne plašite se truda i napora,
na znojnom celu se lovorov list najljepše zeleni" [25] Nakon sto i trinaest
godina od objavljivanja navedenog teksta cini mi se, da se situacija nije poboljšala.
Naprotiv! Zakljucit cu ovo starim upozorenjem protiv poprimanja i uporabe stranih
jezika u obiteljskim ozracjima i našim sredinama: “Ustanimo otvoreno
proti svim širiteljima tudinštine, jer se tudinštinom ubija narodni
duh, ruši narodno pravo, oskvrnjuju narodni osjecaji i otima narodni kruh,
pa tjeramo tu kugu sa narodnog tiela, ako nam je do srece i napredka našeg
naroda”.[26]
Suosjecajuci s
navedenim porukama ucim, pamtim i ne zaboravljam da su dobre knjige napisane
na materinskom jeziku vrednije i od piramida, jer one grade spomenike u srcima
onih koji ih citaju. Želim da i navedeni razgovori u vašim dušama
sagrade spomenike bogoljublja, covjekoljublja i domoljublja, te uvelike oplemene
Vaš život i djelovanje. Dok ovo tražim za hrvatski narod, ni
malo ne umanjujem zahtjeve drugih naroda i narodnosti koji žive u Bosni
i Hercegovini. Jedino uz prakticiranje stoljetne poruke tude poštuj, a
svojim se dici moguc je suživot i dobrosusjedni odnosi u našim krajevima.
Bože, posviješcuj nam tu poruku u našem svakodnevnom životu.

– Prof.
dr. fra Andrija Nikic,
predsjednik HKD
Napredak Mostar
– 19. studenog
2004.
——————————————————————————–
[1] – Medunarodna
zajednica Hrvatima je ukinula televiziju, radio, tiskovine, smijenila izabrane
predstavnike i politickog vodu, plebiscitarno izabranog od tog naroda. Visoki
predstavnik medunarodne zajednice otvoreno je rekao kardinalu Puljicu da je
sudbina Hrvata BiH da se asimiliraju ili isele. Hrvatsko slovo, br. 343., od
16. XI. 2001. Razgovor Gordana Dujic s Josipom Muselimovicem, predsjednik Odvjetnicke
komore Hrvatske zajednice Herceg-Bosna
[2] Hrvatski enciklopedijski
rjecnik, Zagreb, Novi liber, 2002., str. 794.
[3] Hrvatski enciklopedijski
rjecnik…, str. 777.
[4] Hrvatski enciklopedijski
rjecnik…, str. 459.
[5] Hrvatski enciklopedijski
rjecnik…, str. 277.
[6] Hrvatski enciklopedijski
rjecnik…, str. 853.
[7] Budi slobodno
svakom covjeku nazivati jezik kojim se služi kako hoce.
[8] Hrvatski enciklopedijski
rjecnik…, str. 531.
[9] Jezik je najdragocjenije
ogledalo narodne duše. Narodi ne ginu dok njihov jezik živi. Usp.
Andrija Nikic, Mudroslovice, Mostar, 1994., str. 72.
[10] Hrvatski enciklopedijski
rjecnik,… str. 454.
[11] Hrvatski enciklopedijski
rjecnik,… str. 643.
[12] Ponekad se
u užem smislu pod pojmom znanosti misli na prirodne i matematicke znanosti.
Usp. Znanost kod Hrvata, Enciklopedija hrvatske povijesti i kulture, Zagreb,
1980., str. 774.-775.
[13] Hrvatski opci
leksikon…, str. 1036.
[14] Hrvatski enciklopedijski
rjecnik,… str. 181. Ova definicija me podsjeca na ubijanje preko sto fratara,
rušenja osam franjevackih samostana i preko 155 crkva u Hercegovini. Usp.
Andrija Nikic, Luconoše naše vjere i uljudbe – Mrtvoslovnik
hercegovackih fratara, Mostar, 2004.
[15] Dr. Ante Stracevic
je rekao o hrvatskom jeziku: Mi jezik zovemo po narodu, a ne po zemljopisu.
[16] Usp. Zoran
Vukman, Što je to Europljanin?, Hrvatsko slovo, 12. studenoga 2004., str.
5.
[17] Iz pjesme
Razgovor s duhom hrvatskog jezika, 31. prosinca 1989.
[18] UNESCO je
1999. godine na 30 zasjedanju Glavne skupštine proglasio Medunarodnim danom
materinskog jezika. Važnost toga dana potvrdena je 2001. godine aklamacijom
na 31. Glavnoj skupštini. Tada je usvojena Deklaracija o kulturnoj razlicitosti,
gdje u 5. clanu piše: „… svakoj se osobi mora omoguciti izražavanje
i stvaranje djela na jeziku koji izabere, posebice na materinskom jeziku…“
[19] Preporucam
da ljudi uce i strane jezike, jer vrijedi: Quot linguas scis tot homines vales.
[20] U fondu pisanog
blaga u Franjevackoj knjižnici cuva se, prema objavljenim Katalozima, najstariji
arpsko-perzijsko-turski rjecnik na svijetu. To je, uz ostale rukopise i dokumente
na starim jezicima dokaz prakticnog stava hercegovcakih fratara prema kulturnom
blagu drugih naroda.
[21] Poglavar hercegovackih
fratara fra Lujo Radoš je 29. prosinca 1886. u Mostaru napisao Okružnicu
svim hercegovackim fratrima i naglasio: Vam je dobro poznato, da dan danas moc
javnih glasila jest najjaca i najmocnija sila te jedino orude naobraženoga
svieta, s kojim se vojuje i brane vlastiti interesi… Andrija Nikic, Fra Lujo
Radoš, Framost, br. 39., str. 27.-31.
[22] To je nedavno
podržala i voditeljica izaslanstva Europskog parlamenta Doris Pack.
[23] Usp. Andrija
Nikic, Luconoše naše vjere i uljudbe – Mrtvoslovnik hercegovcakih
fratara, Mostar, 2004. Medu koricams ove knjige poimenicno je upisano preko
1100 fratara koji su ugradili svoje živote za dobro naroda u Hercegovini
i cuvanje identiteta hrvatskog puka. Prisjetimo se da rijeci poticu, a primjeri
privlace. Upozorio bih na neprotumacivo brisanje imena dr. fra Dominika Mandica
s gimnazije u Mostaru. Isti dr. Mandic je 1970. proglašen Odlicnom, istaknutom
licnošcu Amerike, a, eto, u gimnaziji u kojoj je položio ispit zrelosti
i predavao ne može biti uzor gimnaziljalcima samo zato što je bio
fratar. Prorok je svugdje dobro došao, osim u svom zavicaju!
[24] www-KTA/ Sarajevo
11. rujna 2003.
[25] A.A. Hrvatskim
gospojam. Glas Hercegovca, 8/1891.,br. 86., /str.1/ i br. 74., str. 1-2. Andrija
Nikic, Humacka ploca i njezine poruke. Mostarski dani hrvatskog jezika. Mostar
1999., str. 209-248, ovdje 234-236.
[26] Ipak se krece.
Osvit, 7/1904., br. 85, str.1.


{loadposition user18}

Još sličnih članaka

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Back to top button