Razno

2004.10.10. – prof dr fra Andrija Nikic

DANI FRA DIDAKA BUNTICA 8.-10. 2004.

DANI FRA DIDAKA BUNTICA
8.-10. 2004.

 

Juce su u drevnoj
župi Gradnici otvoreni Dani fra Didaka Buntica 2004. Akademski kipari i
slikari zapoceli su ovu manifestaciju svojim okupljanjem i cijelodnevnim radom.
Poslije podne u 5. sati na Paoci je fra Marinko Šakota u otvorio manifestaciju
Dani fra Didaka Buntica 2004. Ucenici škole fra Didak Buntic sa svojom
uciteljicom iz Citluka položili su vijence. Drugi dan je posvecen pjesništvu
i glazbi, a treci športu, djelima umjetnika i nastupu mještovitog
zbora iz Mostar Pro musica sacra..

Prvog dana u 18
sati je bila koncelebrirana misa, koju je predvodio provincijal fra Slavko Soldo.
Suslavili su: gradnicki župnik fra Marinko Šakota, širokobriješki
gvardijan fra Zdenko Karacic, don Ljubo Planinic, župnik iz Kruševa,
te kulturni djelatnici fra Andrija Nikic i fra Ante Maric. Pjevao je širokobriješki
zbor Svete Cecilije pod ravnajem maestra fra Stanka Mabica.

U 19. pocela su
predavanja o Životu i djelu fra Didaka Buntica. Prof. dr-. farAndrija nikic
je održao predavanje Fra Didak Buntic, hrvatski i crkveni velikan. Pri
koncu predavanja fra Andrijina je predložio deset tocaka za buducnost Manifestacije.
Fra Ante Maric je govorio o fra Didakovom prosvjetnom radu. Gotovo puna crkva
fra Didakovih štovatelja pažljivo je pratila izlaganja i odobrila
ih burnim pljeskom. Širokobriješki zbor Svete Cecilije pod ravnajem
maestra fra Stanka Mabica otpjevala je nekolio višeglasnih pjesama. Voditeljica
programa bila je poznata književnica Vesna Zovko.

U 21, 30 program
je nastavljen u Staroj crktvi otvaranjem izložbe slika i popratnih tekstova
o fra Didaku Bunticu. O izložbi je govorio i otvorio predsjednik Matice
hrvatske Citluk Andrija Stojic.

Druženje
uz cašicu razgovora produljilo se dugo u noc. Posebn aTeba bili su far
Andrijini prihvatljivi Prijedlozi koji glase:

P r i j e d l o
z i

 

Orijaški lik
fra Didaka Buntica i sveukupno njegovo djelovanje još nije dovoljno istraženo
ni vrednovano. Valjalo bi skupiti sve fra Didakove zapise i pisma:

osnovati Institut
fra Didaka Buntica koji ce prikupljati, sortirati, analizirati i cuvati vrela
i literaturu o fra Didaku Bunticu i organizirati svakogodišnje Dane fra
Didaka Buntica (Gradnici, Mostar, Široki Brijeg, Zagreb, Osijek, a zašto
ne Bec i Innsbruck);
pokrenuti publikaciju Fra Didak Buntic, koja ce promicati ne samo lik i djelo
našeg velikana nego i njegovih suvremneika;
sagraditi staru hercegovacku kucu – obnoviti rodnu kucu fra Didaka Buntica i
u njoj postaviti stalnu izložbu, te održavati povremene manifestacije;

organizirati Znanstvene skupove o fra Didaku Bunticu i njegovu djelu. Simpoziji
bi mogli povezivati Paocu-Gradnice-Citluk – Širokom Brijegu –
Mostaru –Zagrebu;
objaviti njegova Sabrana djela (‘Opera omnia’) – vrela za upoznavanje
osobe i djela fra Didaka Buntica, jer ona svjedoce Bunticevu iznimnu erudiciju,
ne samo u okviru klasicnih, lingvistickih, biblijskih, patristickih i povijesnih
podataka nego i socijalno-gospodarskih prilika;
napisati monografiju – mogla bi to biti doktorska disertacija;
podignuti spomenik fra Didaku Bunticu, imenovati trg i ulicu u Citluku, Mostaru,
a zašto ne i u Zagrebu, Innsbrucku, Osijeku;
sastaviti kviz za ucenike raznih profila, ministrane, Framaše, Trecoredce
i fratre, te katolicku i hrvatsku javnost;
snimiti film i TV emisiju o fra Didaku Bunticu: vrijeme, osoba i djelovanje,
te ga prikazivati na javnim i privatnim TV programima, ali umnožiti ga
na videokasete za naše ljude u inozemstvu;
10. tiskati markice, slike, plakete… s likom i djelima fra Didaka Buntica
koje ce biti najrašireniji veleposlanici njegove misli, poruke njegovih
djela i dokazi njegova postojanja i naše zahvalnosti – vec je zalaganjem
potpisanoga tiskana prigodna markica s likom fra Didaka Buntica;

11. Konacno, ali
na prvom mjestu, potrebno je pokrenuti proces za kanonizaciju fra Didaka Buntica.
Taj dogadaj bi bio vrelo radosti, zahvalnosti, slavlja, istraživanja, upoznavanja
i nasljedovanja velikana hercegovackog krša. Potonje isticem jer vjerujem
da se na poseban nacin Bog proslavio u tom Malom bratu, po rodenju sužupljaninu,
po zvanju subratu, koji nam na pocetku treceg kršcanskog tisucljeca porucuje
kako se, ma koliko bio mali, neznatan, u Bogu može biti velik, i u Bogu
uciniti velika djela, i oplemeniti kršnu Hercegovinu, i ovu župu,
i ovo mjesto i današnji svijet. I može se, Bog je to dopustio, i dopušta,
i nudi nam se da ga unesemo u svoju svakidašnjicu, da s njime ucinimo današnje
covjecanstvo blagoslovljeno i

12. djeci nadjevati
imena Didak.- Time bi ovaj veliki sin hrvatskoga naroda bio otet zaboravu, svijetlio
bi mladim naraštajima svojim uzornim životom i cijela naša javnost
bila bi upoznata s njegovim doprinosom opstojnosti hrvatskog naroda, te hrvatskoj
socijalnoj, graditeljskoj, politickoj, kulturnoj i karitativnoj djelatnosti.

Rastali smo se
s obecanjem da cemo se ponovno susresti: Danas u 18 sati i pratiti književno-
pjesnicki dio Dana, a sutra dovecer sportsko-izložbeni.

Nakon prve veceri
može se reci da je fra Marinko Šakota pronašao prave suradnike
da pokrene Dane fra Didaka Buntica koji obecavaju dugotrajnost i nove manifestacije.
Uspjeh ove manifestacije ce pratiti prigodne publikacija.

Fra Didak Buntic
je roden u selu prije 133 godine, a iznenada preminuo prije 82 godine na radnom
mjestu. Došao je u Citluk želeci podignuti branu kako bi tamošnje
stanovništvo uzmoglo napajati suhu i ispucalu zemlju i s nje ubirati plodove
za svoju prehranu. S margine Brotnja franjevacka duša i narodna zahval­nost
prenijela je njegovo neraspadnuto tijelo god. 1938. u baziliku na Široki
Brijeg, gdje je, gradeci tu crkvu, pri­premio i sebi dolicno prebivalište.
U tom svetištu nalazi se fra Didakov grob.

Fra Didak je osebujna
pojava hercegovcakog javnog života i svestrani djelatnik. Bez milosti se
okomio na prijezir ondašnjih vlasti prema priprostom puku: nepismenima,
sadioncima duhana, izgladnjeloj sirotinji, vojnicima, fratrima… U školi
života fra Didak pred nama odgovorno prolazi hodnicima vremena ostavljajuci
duboke i neizvrisive tragove. Njihov osebujni govor se cuje u njegovim porukama,
susrece se u njegovim obilježjima, posebice u bazilici na Širokom
Brijegu. Preporucujem programskim djelatnicima – profesorima i dacima,
roditeljima i djeci – velikog fra Didaka. Neka se prisjeti da je to onaj
fratar koji je ostavio ne samo neizbrisibi temelj opstanku i preporodu hrvatskog
naroda nego je trasirao put koji je uvelike asfaltirao njegov mladi subrat fra
Slavko Barbaric.

I vi, dragi slušatelji
prisjetite se da je na današnji Evo nas u župu gdje je fra Didak Buntic
rodenjem i krštenjem prije 133 godina postavio oltar altruisticko-graditeljsko-prosvjetno-karitativnog
rada kojemu dolazomo na inspirativno hodocašce. U vijence sjecanja pletenim
boli uspomena i tihe sjete unesimo fra Didaka Butnica, pa ce naš život
biti obogacen sigurnošcu i nadom. No fra Didak se danas vraca u fizickom
zavicaju dugo nakon što je otišao u svoj nebeski stan sjedinjujuci
zemaljsko s nebeskim. Ovim Danima i ovim cinom na srecu isporavljamo propuste
i grijehe koji su cinjeni ovom hrvatskom i crkvenom velikanu. Konacno, neka
ovogodišnji Dani far Didaka Buntica i trud sudjelovatelje budu plamicak
na Bunticevu hodu prema galeriji svetaca Katolicke crkve, franjevackih uzora
i rijetkih hrvatskih velikana.

Na nj se mogu
primijeniti stihovi:Nije velik tko se velik rodi,

nit’ je visok
tko na visu stoji,

vec je visok tko
u nizu stoji,

a visinom nadmaša
visine.

I velik je tko
se malen rodi,

a kad padne, golem
grob mu treba.

(P.P. Njegoš)

fra Andrija Nikic


{loadposition user18}

Još sličnih članaka

Odgovori

Back to top button