Razno
2003.11.08. – Josip Mayer
Drustvena zajednicka suradnja 2004 god.
U GODINI 2004
POTREBNO NAM JE POJACATI BERGLEN 08.11.2003. RUSTVENI ANGAZMAN A PRINCIPU
OPCENITE ZAJEDNICKE SURADNJE,
POTREBNO NAM JE POJACATI BERGLEN 08.11.2003. RUSTVENI ANGAZMAN A PRINCIPU
OPCENITE ZAJEDNICKE SURADNJE,
Domovini nije dovoljno suradivati, samo sa Europom, ako se nece
brinuti o svom nacionalnom korpusu izvan njezinih granica.
Nama u dijaspori nije dovoljno suradivati zajedno samo dijelomicno ni
samo obavezno sa nasim razno raznim drustvima vec nam je uza sve to i te kako
potrebno suradivati sa maticnom nam domovinskom drzavnom vlascu i obrnuto
i ocekuje se od domacih, u stvari svi
nas zajedno ,veci angazman i djelovanje na principu pojacane zajednicke
suradnje.
S time da bi bilo dobro kada bi se takodjer konacno vec znalo sto je
sa onim
famoznim programom kojega je ova Vlada obecala dijaspori koji dosada u
stvari nije vidjel bijeloga dana. Mislim da se sa time svi slazeju, da birati
imaju pravo samo hrvatski gradjani. Pitanje se postavlja sto je sa iseljenistvom
i dijasporom. Tko uopce dijasporu moze zastupati osim Vlade. Drugo su hrvatski
gradjani na privremenom radu. Na nama je sada hocemo li biti svi skupa
dijaspora. Pa da se nova Vlast brine o svima nama jednako ili cemo se dijeliti
u hrvatske, gradjane na privremenom radu, iseljenistvo, hrvatske manjine, migraciju ili cemo ostaviti
politiku i kazati neka nas drzavna Vlast u buduce zastupa sve jednako.
Pitanje se postavlja takodjer sto donose hrvatskim gradjanima
zastupnici u saboru , sto su oni ucinili i sto im nude u buducnost.
Sto im pojedinacno uopce i mogu ponuditi bez odluke cjelokupnog Sabora
i Vlasti.
Ono sto se meni osobno nameca pitanje neprekidno:Kako i na koji nacin
ukupiti sve te ljude u drustvo? Za sto nam ne treba politike ni politickih lidera
vec samo dobra volja i zajednicka jaka suradnja. Mozda bi bolje bilo da se
ljudi u dijaspori i iseljenistvo okupe blize zajednicki te pocmejo razmisljati
tako. Ako maticna vlast preuzme o njima brigu sa raznim modernim programima na
principu povratka i zajednickog ulaganja.
Mozda bi si netko, pogotovo oni koji ostaju, trebao pobrinuti za jaca
i bolja i kvalitetnija zajednicka prava u zemljama izvan granica maticne nam
domovine u kojima Hrvati zive i rade.
S obzirom na to da dijaspora nije nicija povlastica vec samo to mogu
biti hrvatski gradjani sa hrvatskim drzavljanstvom sto je sasvim nesto drugo.
Ono sto jos ova Vlada nije uspjela napraviti ,za nadati se je da ce
nova garnitura tu nastaviti, jest okupiti sve konce u smislu povezivanje na
principu zajednicke,drustvene suradnje domovine i iseljenistva odnosno
dijaspore,tako i razna ulaganja. O cemu bi nam vec odsada trebali razmisljati
posebno za Bozicne i Novogodisnje blagdane i praznike. Na koji nacin stvoriti u
novoj 2004 godini ozivljavanje medjusobnog ozracja i filtriranje zajednickih
drustvenih odnosa na bazi medjusobne uze zajednicke suradnje sto bi takodjer
pomoglo,kako za sve opce drustveno gradjansko dobro, ukljucujuci i domovinu nam
Hrvatsku ujedno i njezinim ulazku u Europu.Valjalo bi usput napomenuti i to
kada bi se drzavna Vlast u stvarnosti na principu zajednicke suradnje za nas iz
dijaspore intezivnije interesirala, ne bi nam u stvari trebala ni ona famozna
dijasporska biracka lista. Jer dijaspora in onako nije nikada ni birala niti se
je na principu dijaspore mnogo ucinilo.
Ni jedna stranka se ne moze tako dobro i usavrseno briniti o svojoj cijelokupnoj dijaspori i
iseljenistvu kao sto se to moze i mora na principu sveukupne stranacke suradnje
u smislu hrvatskog Sabora zajednicki brinuti o dijaspori i cijelokupne hrvatske
drzavne Vlasti. To je njezina moralna obaveza i zadaca.
Dani idu Vlada ceka, poput nekadasnjih vremena.
Hrvatski gradjani se pretvaraju, sad u dijasporu sad u iseljenistvo,
bas kako kome pase pa cak i lokalne novine i tisak su nas zaboravile,
gradjanstvo se je jednostavno izbrisalo. Pitanje se postavlja sto je ostalo.
Jos malo pa cemo svi skupa postati predmeti za ulaganje na izlozbene muzejske
policeili ropotarnice povjesi. A jos smo, hvala bogu, mnogi pri zdravi pameti i
zivi.
S obzirom na to da jednog idealnog drustva nema, niti ga postoji
nigdje u svijetu. Postoje samo uz dobru volju drustvene moderne poticajne mjere
koje mogu da poticu ljude na cvrsce
medjusobno suradivanje. Posebno kad je rijec o medjusobnoj drustvenoj
suradnji, koja nam vidljivo obastrano bilo to drustveno gledano ili pojedinacno
umjesto jaca, slabi. Sve se to ujedno na kraju leflektira na nas cijelokupni
zivalj. U tom slucaju potrebno nam je pojacano masovnije poticati medjusobnu
drustvenu i pojedinacnu suradnju, najprije na dobrovoljnoj bazi pa onda na
principu dohodka.Globalno na taj nacin razmisljeno i gledano takvo sto nam
hvali.
Kad govorimo i razmisljamo o vecem poticaju mjerama osim one moralne
obostrane suradnje, mozemo si lagano pomisliti da je to jedna velika i opsirna
tema sa kojom bi imali i imaju posla i mnogi znanstvenici .Neki bi na tom i
pali i tesko ju je svu na taj nacin obuhvatiti u jednom tako manjem clanku.
Kada bi obuhvatili sve suradnicke segmente, zasto, gdi, kako,kada i u
kojem vremenu i smislu itd sigurno bi dobili globalne analisticke elemente sa
kojima bi se zasigurno moglo nesto zajednicki zapoceti. Primjerice kako i na
koji nacin nas okupiti u dijaspori bez ikakovih podjela. Naravno treba je
raditi.Suradivati se moze na mnogo i vise razno raznih razlicitih nacina. U
tome nam moze pomoci najmodernija komunikaciska i tiskovna sredstva, osim RP i
TV-a, pomocu mobitela,interneta i PC- sto nam moze u svakom slucaju posluziti
kao prva sredstvo za suradnicku prvu pomoc.
Probat cemo to rastumaciti ovako, kako got mi suradnju gledali, volili
ili ne volili ona se ne moze izbrisati iz nasega ljudskoga zivota. Zajednicki
suradivati potrebno je u zivotu, skorom u svakom smislu, svakome pojedincu,
obitelji, politicaru, gospodarstveniku, znanstveniku,
Ni jedan pojedinac ni jedna tvrtka ne moze obustati sama o sebi pa
tako ni jedno drustvo, bilo o kojem da je momentalno rijec, bez zajednicke
suradnje.
Bilo bi ljepo vidjeti, kada bi se i mi mogli okupiti po raznim
pokrajinama drustveno bez ikakove politike samo da se sastanemo. Politika nam
dosad u dijaspori nije donjela dobro. Kritizirali mi jedni druge koliko got
hocemo.
Trebalo bi se obavezno pozabaviti, sa problematikom na koji nacin
uspostaviti zajednicku suradnju. Evo ja sam vec poceo, nadam se da ce se sa
time takodjer trebati i morati pozabaviti i drugi znanstveni, politicari i
strucnjaki.
Tri put Bog pomaze. Mozda netko drugi izmisli nesto bolje.
Dijaspora je jedan veliki
hrvatski naciuonalni korpus. To bi trebalo biti maticnoj domovini umjesto
potrkala ponos. S time cu ovaj clanak zavrsiti kako bi nesto ostavio
strucnjacima koji mudro cute u zasjedi.
Dijaspora bi mogla pomoci domovini o poticaju u radu. Za mnoge bi se
drustveno naslo posla, mnogi bi nam mogli pomoci. Umjesto da sjede u sabornici
i zjevaju. Da dodju najmanje jednom u pocetku dva puta mjesacno,svaki puta
drugoj udrugi i zajednici, kako da nas okupe vecinski i da se pomjesamo, te da
nas saslusaju nase zajednicke probleme i da to iznesu na stol drugim
sabornickim kolegama i razastreju te zajednicki razgovaraju sto i kako bi se
moglo sto uciniti i kako bi se moglo zajednicki bolje suradivati. Da podrzavaju
nase HKM-isije Kulturne i sportske udruge i drustva, zajednice, HDS-e. Da nam u
stvari moralno i logisticki pomognu tamo gdi su najslabije tocke. Gdi je u
stvari potrebno" gorivo" iz domovine. Da nam u pravo vrijeme dojdu
novinari, HRT itd. Da nas se u stvari
kulturno i sportski prati te u koliko je naravno sve to u drzavnoj mogucnosti.
Dijaspora jos nije nikada nikoga unistila.
Josef Mayer
brinuti o svom nacionalnom korpusu izvan njezinih granica.
Nama u dijaspori nije dovoljno suradivati zajedno samo dijelomicno ni
samo obavezno sa nasim razno raznim drustvima vec nam je uza sve to i te kako
potrebno suradivati sa maticnom nam domovinskom drzavnom vlascu i obrnuto
i ocekuje se od domacih, u stvari svi
nas zajedno ,veci angazman i djelovanje na principu pojacane zajednicke
suradnje.
S time da bi bilo dobro kada bi se takodjer konacno vec znalo sto je
sa onim
famoznim programom kojega je ova Vlada obecala dijaspori koji dosada u
stvari nije vidjel bijeloga dana. Mislim da se sa time svi slazeju, da birati
imaju pravo samo hrvatski gradjani. Pitanje se postavlja sto je sa iseljenistvom
i dijasporom. Tko uopce dijasporu moze zastupati osim Vlade. Drugo su hrvatski
gradjani na privremenom radu. Na nama je sada hocemo li biti svi skupa
dijaspora. Pa da se nova Vlast brine o svima nama jednako ili cemo se dijeliti
u hrvatske, gradjane na privremenom radu, iseljenistvo, hrvatske manjine, migraciju ili cemo ostaviti
politiku i kazati neka nas drzavna Vlast u buduce zastupa sve jednako.
Pitanje se postavlja takodjer sto donose hrvatskim gradjanima
zastupnici u saboru , sto su oni ucinili i sto im nude u buducnost.
Sto im pojedinacno uopce i mogu ponuditi bez odluke cjelokupnog Sabora
i Vlasti.
Ono sto se meni osobno nameca pitanje neprekidno:Kako i na koji nacin
ukupiti sve te ljude u drustvo? Za sto nam ne treba politike ni politickih lidera
vec samo dobra volja i zajednicka jaka suradnja. Mozda bi bolje bilo da se
ljudi u dijaspori i iseljenistvo okupe blize zajednicki te pocmejo razmisljati
tako. Ako maticna vlast preuzme o njima brigu sa raznim modernim programima na
principu povratka i zajednickog ulaganja.
Mozda bi si netko, pogotovo oni koji ostaju, trebao pobrinuti za jaca
i bolja i kvalitetnija zajednicka prava u zemljama izvan granica maticne nam
domovine u kojima Hrvati zive i rade.
S obzirom na to da dijaspora nije nicija povlastica vec samo to mogu
biti hrvatski gradjani sa hrvatskim drzavljanstvom sto je sasvim nesto drugo.
Ono sto jos ova Vlada nije uspjela napraviti ,za nadati se je da ce
nova garnitura tu nastaviti, jest okupiti sve konce u smislu povezivanje na
principu zajednicke,drustvene suradnje domovine i iseljenistva odnosno
dijaspore,tako i razna ulaganja. O cemu bi nam vec odsada trebali razmisljati
posebno za Bozicne i Novogodisnje blagdane i praznike. Na koji nacin stvoriti u
novoj 2004 godini ozivljavanje medjusobnog ozracja i filtriranje zajednickih
drustvenih odnosa na bazi medjusobne uze zajednicke suradnje sto bi takodjer
pomoglo,kako za sve opce drustveno gradjansko dobro, ukljucujuci i domovinu nam
Hrvatsku ujedno i njezinim ulazku u Europu.Valjalo bi usput napomenuti i to
kada bi se drzavna Vlast u stvarnosti na principu zajednicke suradnje za nas iz
dijaspore intezivnije interesirala, ne bi nam u stvari trebala ni ona famozna
dijasporska biracka lista. Jer dijaspora in onako nije nikada ni birala niti se
je na principu dijaspore mnogo ucinilo.
Ni jedna stranka se ne moze tako dobro i usavrseno briniti o svojoj cijelokupnoj dijaspori i
iseljenistvu kao sto se to moze i mora na principu sveukupne stranacke suradnje
u smislu hrvatskog Sabora zajednicki brinuti o dijaspori i cijelokupne hrvatske
drzavne Vlasti. To je njezina moralna obaveza i zadaca.
Dani idu Vlada ceka, poput nekadasnjih vremena.
Hrvatski gradjani se pretvaraju, sad u dijasporu sad u iseljenistvo,
bas kako kome pase pa cak i lokalne novine i tisak su nas zaboravile,
gradjanstvo se je jednostavno izbrisalo. Pitanje se postavlja sto je ostalo.
Jos malo pa cemo svi skupa postati predmeti za ulaganje na izlozbene muzejske
policeili ropotarnice povjesi. A jos smo, hvala bogu, mnogi pri zdravi pameti i
zivi.
S obzirom na to da jednog idealnog drustva nema, niti ga postoji
nigdje u svijetu. Postoje samo uz dobru volju drustvene moderne poticajne mjere
koje mogu da poticu ljude na cvrsce
medjusobno suradivanje. Posebno kad je rijec o medjusobnoj drustvenoj
suradnji, koja nam vidljivo obastrano bilo to drustveno gledano ili pojedinacno
umjesto jaca, slabi. Sve se to ujedno na kraju leflektira na nas cijelokupni
zivalj. U tom slucaju potrebno nam je pojacano masovnije poticati medjusobnu
drustvenu i pojedinacnu suradnju, najprije na dobrovoljnoj bazi pa onda na
principu dohodka.Globalno na taj nacin razmisljeno i gledano takvo sto nam
hvali.
Kad govorimo i razmisljamo o vecem poticaju mjerama osim one moralne
obostrane suradnje, mozemo si lagano pomisliti da je to jedna velika i opsirna
tema sa kojom bi imali i imaju posla i mnogi znanstvenici .Neki bi na tom i
pali i tesko ju je svu na taj nacin obuhvatiti u jednom tako manjem clanku.
Kada bi obuhvatili sve suradnicke segmente, zasto, gdi, kako,kada i u
kojem vremenu i smislu itd sigurno bi dobili globalne analisticke elemente sa
kojima bi se zasigurno moglo nesto zajednicki zapoceti. Primjerice kako i na
koji nacin nas okupiti u dijaspori bez ikakovih podjela. Naravno treba je
raditi.Suradivati se moze na mnogo i vise razno raznih razlicitih nacina. U
tome nam moze pomoci najmodernija komunikaciska i tiskovna sredstva, osim RP i
TV-a, pomocu mobitela,interneta i PC- sto nam moze u svakom slucaju posluziti
kao prva sredstvo za suradnicku prvu pomoc.
Probat cemo to rastumaciti ovako, kako got mi suradnju gledali, volili
ili ne volili ona se ne moze izbrisati iz nasega ljudskoga zivota. Zajednicki
suradivati potrebno je u zivotu, skorom u svakom smislu, svakome pojedincu,
obitelji, politicaru, gospodarstveniku, znanstveniku,
Ni jedan pojedinac ni jedna tvrtka ne moze obustati sama o sebi pa
tako ni jedno drustvo, bilo o kojem da je momentalno rijec, bez zajednicke
suradnje.
Bilo bi ljepo vidjeti, kada bi se i mi mogli okupiti po raznim
pokrajinama drustveno bez ikakove politike samo da se sastanemo. Politika nam
dosad u dijaspori nije donjela dobro. Kritizirali mi jedni druge koliko got
hocemo.
Trebalo bi se obavezno pozabaviti, sa problematikom na koji nacin
uspostaviti zajednicku suradnju. Evo ja sam vec poceo, nadam se da ce se sa
time takodjer trebati i morati pozabaviti i drugi znanstveni, politicari i
strucnjaki.
Tri put Bog pomaze. Mozda netko drugi izmisli nesto bolje.
Dijaspora je jedan veliki
hrvatski naciuonalni korpus. To bi trebalo biti maticnoj domovini umjesto
potrkala ponos. S time cu ovaj clanak zavrsiti kako bi nesto ostavio
strucnjacima koji mudro cute u zasjedi.
Dijaspora bi mogla pomoci domovini o poticaju u radu. Za mnoge bi se
drustveno naslo posla, mnogi bi nam mogli pomoci. Umjesto da sjede u sabornici
i zjevaju. Da dodju najmanje jednom u pocetku dva puta mjesacno,svaki puta
drugoj udrugi i zajednici, kako da nas okupe vecinski i da se pomjesamo, te da
nas saslusaju nase zajednicke probleme i da to iznesu na stol drugim
sabornickim kolegama i razastreju te zajednicki razgovaraju sto i kako bi se
moglo sto uciniti i kako bi se moglo zajednicki bolje suradivati. Da podrzavaju
nase HKM-isije Kulturne i sportske udruge i drustva, zajednice, HDS-e. Da nam u
stvari moralno i logisticki pomognu tamo gdi su najslabije tocke. Gdi je u
stvari potrebno" gorivo" iz domovine. Da nam u pravo vrijeme dojdu
novinari, HRT itd. Da nas se u stvari
kulturno i sportski prati te u koliko je naravno sve to u drzavnoj mogucnosti.
Dijaspora jos nije nikada nikoga unistila.
Josef Mayer
{loadposition user18}
