2003.11.08. – Bozena Marcelic
Ludo more, Morning on the Pacific.
LUDO MORE
Ti si moj mir
Ti si moj
nemir
Ti si moj
izazov
Ti sto me miluješ
Ti sto me strašiš
Ti sto me
osvajaš
TEBE- tebe se
bojim
tebe želim
a
volim
te…….
Željela bih: – da si najljepša
postelja moja
– da me nosiš na leđima svojim
– da me okruniš pjenom vala tvoga
– da postanem Kraljica tvoja
– da mi doneseš Kralja moga
– da budemo “ludi” zajedno sa tobom
– da se milujemo
– da se pjenimo
– da se valjamo
– I da budemo vječ- ni kao i
Ti
Ali ,ovo ludo moje
more
Sve mi kule od
pjeska opet sruši
I ostavi mi ove
zore
Samo bol u duši……
Božena- Boška Marcelić
Atlanta, 1997
BOŽENA – BOŠKA MARCELIĆ
MOJA
POEZIJA
ODABRANO IZ
ZBIRKI
MIRIS MORA
I
NA
KRILIMA
LJUBAVI
SADRŽAJ:
1.
LUDO MORE
-/Na krilima ljubavi/-1997
2.
MIRIS MORA -/Miris
mora /-1998
3.
LAVANDA -/Miris
mora/-1998
4.
LIPA JE NAŠA
RIVA -/Miris mora/-1998
5.
BOŽIĆNI RUČAK -/Miris mora/-1998
6.
BOJA LJUBAVI -/Na
krilima ljubavi/-1999
7.
TREBAŠ MI -/Na krilima ljubavi/-1999
8.
IMA JEDAN
GRAD -/Miris mora/-1999
9.
SUNCE – /Miris
mora/-2000
10.TIHA NOĆ
-/Miris mora/ -2001
Nešto
o meni; Autor-Božena-Boška Marcelić
Ime mi je
Božena Marcelić, a prijatelji me zovu Boška.
Rođena
sam 18. Prosinca 1947 god. u
Gospiću od roditelja
Ivana Pavelića i Marije/rodj.Rukavina..
Osmogodišnju
školu sam završila u Gospiću, a srednju
školu za zubne tehničare završavam
u Zagrebu /1962-1966/.U toku školovanja dobivam mnogobrojne diplome i
pohvalnice za moje literarne i likovne radove.
Po završetku
srednje škole odlazim raditi u Zadar, gdje upoznajem moga današnjeg
supruga.Majka sam dvoje predivne djece, a danas sam i baka mojoj najslađoj unuci NICOLE – ANTONIJI.
God.1987 Diplomiram na Stomatološkom fakultetu u
Zagrebu za Višeg zubnog tehničara/Inžinjer
zubne tehnike/.
U toku cijelog mog života pišem
dnevnike, kratke novele, zapise sa mnogih putovanja, pjesme, sastavljam razne
referate i td.
Nakon završetka rata i nakon dosta obiteljskih tragedija moje
zdravlje se narušava. Na preporuku liječnika da se odem liječiti ili
na neki duži psihički i fizički odmor, naša rodbina nam šalje garanciju za ulazak u USA
/1996/.
U toku oporavka i sa
poboljšanjem moga zdravstvenog stanja,
moj nemirni duh budi u meni želju da napišem nešto veliko.
U Travnju 1997 god. počimam
pisati moju prvu knjigu.
Pripremanje i plan su mi oduzeli skoro
dva mjeseca, a kad je pisanje počelo za 4 i po
mjeseca je bio gotov rukopis od knjige sa 256 stranica. Roman
pod naslovom “Svjetionik” sada čeka
svoju publikaciju. Iza toga nastavljam sa pisanjem poezije i u pripremi
za tisak su mi dvije zbirke poezije pod
naslovom: ”Na krilima ljubavi” i “Miris mora”. Mnoge moje pjesme su
objavljivane u našim tjednicim, na internetu i čitane
na večerima poezije.
Moje pisanje je govor moje duše i najljepši
prikaz onog što mi srce govori. Neka iza mene ne ostane samo prah i pepeo.
M I R I S M
O R A
Jutros
–jutros sam opet zaželila
miris mora
udahnuti
i odmah je
srce zaigralo
svoj
najljepši tango
A moje
oči i moj
pogled
neka magična
nit privlači
veže i vodi
u plavetnilo
vuče
I moje
noge gaze pjesak vrući
žure prema moru koje
ih hladi
i izaziva –
mami
i sve dublje
vuče
sve dublje –
dublje
sve bliže – bliže
domovini mojoj
mome Jadranu
plavom
i ja idem
sve sam mu bliže –
bliže
A onda me neki
čudan govor
iz božanskog
sna probudi;
“Hi,madam!Do you
need help?”
“No,thank
you!”začuh svoj glas
Okrenem se polako
i čuvara plaže
vidjeh pored sebe
i moja čarolija
odmah nestade
Vraćam se
prema užarenom pjesku
Pacifik mi
nježno polijeva noge
ispraća me
i kao da mi želi reći
“Idi, odnio sam
tvoje pozdrave i tvoju ljubav
i poslao do
Jadrana tvoga ,i znaj –bit ću uvjek tu,
a ti- ako opet
zaželis miris mora udahnuti –DOĐI!”
Autor:
Božena – Boška Marcelić
L A
V A N
D A
7,8,9,10…..brojim kapi
ulja
ukapana na maramicu
te u ormar stavljam
protiv moljaca je dobro
i u Californiji ljudi kažu…..
Stojim i dalje
ispred ormara
udišem opojan miris lavande
a lavandino ulje miriše
i ja zatvaram oči
i putujem……
Brač,Hvar,Korčula,Vis,
Kornati,Pašman,Ugljan
lavanda,ružmarin,oleandri
oskoruše,rogači,mindule
i galebovi bijeli…….
Tu sam u jatu galebova
pratimo brod….
a ovo more
što se pod nama
lagano ljulja
i valovi što nas
slijede
i lavanda u ormaru
što miriše
ne daju mi uspomene zaboravit
na ljepotu Domovine naše…….
Autor; Božena Boška
Marcelić
LIPA JE NAŠA
RIVA
Noćas je misec
pokuca
Na vrata duše
moje
I ko lopov tamo uša
Di mi uspomene stoje…
Komiškom rivom
grem
A srce mi u grudima igra
U očima mi suza blišći
Moja usta šapuću lipa je naša riva
Najlipja na svitu….
A ,grozje i rogaci
Mindule i orisi,srdele i vino
Pašurate i mendulate
Jiranije i lavanda
Zamagliše oči moje..
Noge me same
Najlipšom rivom nose
Vidim,tamo se oganj loži
Miriše mlado vino iz konobe
I pogaca od slone ribe
Šoto voće klapa
piva,lipa je naša riva..
Prođem dalje mojom rivom
I iz lita i jeseni
Ja u zimu dođe
I Svetoga Mikulu u San Pidru nađe…
O, miseče dragi fala ti za vizitu tvoju
U srce i dušu moju
Fala ti i za suzu ovu
Za daleku a meni blizu
Komižu i Domovinu moju…
Božena-Boška Marcelić
BOŽIĆNI RUČAK
Oh,kako je dobro sresti se ponovo
Ugledati prijateljske oči
Stisnuti dragu ruku,čuti taj glas
Čuti toplu hrvatsku riječ
Vidjeti sretan osmijeh na licu
I , znati da prijatelja imaš…..
Božićni ručak blagujemo danas
I sretni smo što smo skupa
Srce danas malo brže lupa
Pričamo o svemu
Tko je u starom kraju bio
Što je novog tamo i kako se živi
Da li je još uvijek onako lijepo
Kao kada smo mi bili tamo
I da li one ruže još uvjek mirišu
I da li je more još onako bistro
I da li je šuma onako zelena
I da li su zvijezde na nebu onako blizu
Kao kada smo mi bili tamo
I da li još uvek ljudi pjevaju
I veseliti se znaju
I mrtvih se sa tugom sjetimo
I o mladima se priča
Ženidbi ,udaji,novo’rođenim
I u oku poneka suza zablista
A onda se vratimo ovdje
Gdje život ostavljamo polako
I,možda bi bilo bolje da Božića više ima
Tada bi i srcu bilo manje zima
Zato dajmo Blagoslov svima
Za nas,prijatelje i hranu
Za Californiju i našu Domovinu..
Božena’Boška Marcelić
IMA JEDAN GRAD
I ima jedan grad
Tri tisuće ljeta star
Pokoravan ali ne pokoren
I uvjek ostade mlad
I ima jedan grad
Što jednu Kalelargu ima
Svetog Donata starog
I bedem sa gradskim vratima
I ima jedan grad
Okružen zlatnim otocima
I najljepšim sunčevim zalascima
I rodnim Ravnim Kotarima
I ima jedan grad
Gdje mladost ostade naša
Prve ljubavi,balote i karte
Košarka i pjesma navijača
Što je i mi nosimo u mislima
I osjećamo plamen u grudima
Dok nam sa usana riječi idu
MI SMO ZADRANI -ZADAR JE NAŠ
Božena-Boška
Marcelić
BOJA NAŠE LJUBAVI
Pogledaj u ovo nebo
Što se nad nama plavi
Pogledaj u ovo more
Što se pred nama modri
Pogledaj u onaj oganj
Što se vatra u njemu crveni
Pogledaj u moje oči
Kako se one zelene
Pogledaj u moju dušu
Kakvom ti ona bojom sjaji
Pogleda dobro u tu boju
I vidjet ćeš najljepšu boju ljubavi….
Božena-Boška
Marcelić
TREBAŠ
MI
Trebaš mi
kao danu sunce
Trebaš mi kao noći mjesec
Trebaš mi kao žednoj zemlji voda
Trebaš mi kao moru vjetar
Da mi suncem dan ugriješ
Da mi noć mjesecom osvjetliš
Da mi zemlja mirnu oazu da
Da mi vjetrom napuniš jedra
Pa da krenem s jedrenjakom mojim
Na najljepši vječni put-znaj
Po toplom danu i
srebrnoj noći
U oazu mira što se zove –RAJ…
Božena-Boška Marcelić
SUNCE
Danas sam opet otišla do mora
I ukrala sunce
I u njedra ga svoja stavila
Da mi grije ove noći
Moje veliko- malo srce
Koje ludo kuca u samoći
Pjesmu o Zadru napisati trebam
A u glavi zbrka,u srcu vulkan
I misli mi naviru i gube se –istovremeno
Sakrivam pred sobom da me nešto guši
Iako ja dobro znam što je to
I nitko nezna za tu bol i muku
Što moje srce razdire
I nitko nezna za taj jad
Kada umorna legnem ja na sofu
Kako mi srce za Zadrom zamire
Pitaju me prijatelji
Dal sam tužna u
tuđini
Dal mi fale
naše kale
Kalelarga,riva ,naše vale
A ja, ja
varam njih i sebe
Da sam sretna i vesela
Dok mi od tog srce zebe
Pa onda odem do mora
da ukradem sunce
i u njedra svoja
sakrijem
da mi grije ove noći
moje veliko-malo srce
koje ludo kuca u samoći….
Božene-Boška Marcelić
TIHA
NOĆ
Tiha noć,gluha noć
I ništa drugo se ne čuje
Samo tišina,grobna tišina
Mislim-San Diego spava
Tiha noć,Septembar je 14
Nezaboravna 2001
Tiha noć,topla i hladna
Jesen je
Na prozorima zastave i svijeće
U očima suze
U grlu kamen
U grudima stijena
U stomaku željezo
U nogama olovo
I pitam se što je ovo
Odjednom
tišinu razbija buka
Dolazi avion,
Fedexov avion
I psi iz
susjedstva su zalajali
I oni osjećaju
katastrofu
Twinsi su pali,
oba su pala
I četiri lude glave
U vječni
spomenik uklesaše
Desetke
tisuća imena
Ispod imena New
York-Washington
Tiha noć, gluha
noć
U grlu zastaje riječ
U grudima se gubi
dah
Oči su pune
suza
O, Bože
dragi,da li je to stvarnost_
Božena – Boška
Marcelić
OSVRT PISCA
MOJE SU PJESME
NEMIRNE KO MORE
PONEKAD MI NE DAJU
SPAVATI DO ZORE
NEKI SU MI REKLI
DA NEMAJU RIME
ALI DA IH UGRIJU
I USRED
HLADNE ZIME
U NJIMA STE
SPOZNALI
OD ŽIVOTA OSEKE
I PLIME
ŠTO IH SRCE
OSJEĆA
I KAD NEMA
RIME
VAMA OD SRCA
ZA DUŠU
BOŽENA-BOŠKA
MARCELIĆ
SMELL OF THE
SEA
Today again I
craved the smell of the
sea
and right away
my heart started to dance the most
beautiful tango
and my eyes and
my sight and my legs and the view
and the magnetic attraction of the sea
the blueness
tying me up and
pulling me towards the Pacific
My feet are stepping onto the hot sand
up to the sea
that is cooling them
and cooling –teasing
and pulling them deeper
more deeper –
deeper
more closer –
closer
to my home land
my blue Adriatic
and I will go
I’m closer -closer………..
Then some
strange voice from
my dream awakens me
«Madam! Do you need help?»
«No thank you.» hearing my voice
Slowly I turn
around
and next to me
I see a life guard
and my magic attraction is gone
I returned to
the hot sand
the ocean softly
washing my feet
in waves
that wish to say something
« Go,I took
your hellos and your message of love,
I sent them to your Adriatic sea, and know that –I
will always be here,
and you – if you
ever wish to breathe the smell of the sea –COME!»
By:
Bozena- Boska Marcelic
San Diego -October 11.2002
JUTRO NA PACIFIKU
Dobro jutro suncu
želim
a sunce me takne
svojim dahom vrelim
A onda kažem ‘ Dobro jutro more
moje’
a more me nježno svojim valom pomiluje
Na pjesku
pisah tvoje ime
ali ga val izbrisa
igrajući se njime
Od žala slažem ime
tvoje
ali val donese
pjesak i pokri slovo moje
I moj pogled ode
do pučine plave
gdje se more s
nebom spaja
moje srce tad
zadrhta
u grudima dah
zastade
sklopih tada vjeđe i zaplovih
i plovim do TEBE
biseru moj
–najveća ljubavi moja
i sada znam
da upisah ime
Tvoje na dno duše moje
i tu će ostati
sve dok bude mene
i Hrvatske
moje………
I sutra ću opet
doći i reći isto
Dobro jutro more
moje
i čekati
da me more svojim
valom nježno pomiluje.
5’to
mjesto-Dobitnik nagrade na 9-om Kongresu Čuvenih Pjesnika USA
u Orlandu
,Florida August 30-Sept.01 ,
2003
/Fifth Place –
Winner on the 9-th Annual Famous Poets Convention,
Orlando 2003/
ZAUVJEK TI
TKO SAM
-JA
JA – DA TKO SAM JA
JA SAM –TI
U OVOJ NOĆI
POSEBNOJ
SJETNOJ
NEMIRNOJ
SRETNOJ
JA SE PITAM
TKO SAM JA
A U UŠIMA ČUJEM
ODGOVOR
JA SAM ‘TI’
JER DA NIJE BILO
TEBE
NE BIH BILO
NI
POEZIJE
PROZE
TROFEJA
MEDALJE
DIPLOMA
KNJIGE
SLIKA
NI DALEKE AMERIKE
A SA TIM
NE BIH BILO
NI
TUGE
SJETE
ČEŽNJE
NOSTALGIJE
SUZA
LJUBAVI
NI MOGA
PISANJA I SLIKANJA
SAMO DA NIJE BILO TEBE.
Božena ‘Boška Marcelić
Oct. 11-2003 Imperial Beach,CA
LUDO MORE
Ti si moj mir
Ti si moj
nemir
Ti si moj
izazov
Ti sto me miluješ
Ti sto me strašiš
Ti sto me
osvajaš
TEBE- tebe se
bojim
tebe želim
a
volim
te…….
Željela bih: – da si najljepša
postelja moja
– da me nosiš na leđima svojim
– da me okruniš pjenom vala tvoga
– da postanem Kraljica tvoja
– da mi doneseš Kralja moga
– da budemo “ludi” zajedno sa tobom
– da se milujemo
– da se pjenimo
– da se valjamo
– I da budemo vječ- ni kao i
Ti
Ali ,ovo ludo moje
more
Sve mi kule od
pjeska opet sruši
I ostavi mi ove
zore
Samo bol u duši……
Božena- Boška Marcelić
Atlanta, 1997
BOŽENA – BOŠKA MARCELIĆ
MOJA
POEZIJA
ODABRANO IZ
ZBIRKI
MIRIS MORA
I
NA
KRILIMA
LJUBAVI
SADRŽAJ:
1.
LUDO MORE
-/Na krilima ljubavi/-1997
2.
MIRIS MORA -/Miris
mora /-1998
3.
LAVANDA -/Miris
mora/-1998
4.
LIPA JE NAŠA
RIVA -/Miris mora/-1998
5.
BOŽIĆNI RUČAK -/Miris mora/-1998
6.
BOJA LJUBAVI -/Na
krilima ljubavi/-1999
7.
TREBAŠ MI -/Na krilima ljubavi/-1999
8.
IMA JEDAN
GRAD -/Miris mora/-1999
9.
SUNCE – /Miris
mora/-2000
10.TIHA NOĆ
-/Miris mora/ -2001
Nešto
o meni; Autor-Božena-Boška Marcelić
Ime mi je
Božena Marcelić, a prijatelji me zovu Boška.
Rođena
sam 18. Prosinca 1947 god. u
Gospiću od roditelja
Ivana Pavelića i Marije/rodj.Rukavina..
Osmogodišnju
školu sam završila u Gospiću, a srednju
školu za zubne tehničare završavam
u Zagrebu /1962-1966/.U toku školovanja dobivam mnogobrojne diplome i
pohvalnice za moje literarne i likovne radove.
Po završetku
srednje škole odlazim raditi u Zadar, gdje upoznajem moga današnjeg
supruga.Majka sam dvoje predivne djece, a danas sam i baka mojoj najslađoj unuci NICOLE – ANTONIJI.
God.1987 Diplomiram na Stomatološkom fakultetu u
Zagrebu za Višeg zubnog tehničara/Inžinjer
zubne tehnike/.
U toku cijelog mog života pišem
dnevnike, kratke novele, zapise sa mnogih putovanja, pjesme, sastavljam razne
referate i td.
Nakon završetka rata i nakon dosta obiteljskih tragedija moje
zdravlje se narušava. Na preporuku liječnika da se odem liječiti ili
na neki duži psihički i fizički odmor, naša rodbina nam šalje garanciju za ulazak u USA
/1996/.
U toku oporavka i sa
poboljšanjem moga zdravstvenog stanja,
moj nemirni duh budi u meni želju da napišem nešto veliko.
U Travnju 1997 god. počimam
pisati moju prvu knjigu.
Pripremanje i plan su mi oduzeli skoro
dva mjeseca, a kad je pisanje počelo za 4 i po
mjeseca je bio gotov rukopis od knjige sa 256 stranica. Roman
pod naslovom “Svjetionik” sada čeka
svoju publikaciju. Iza toga nastavljam sa pisanjem poezije i u pripremi
za tisak su mi dvije zbirke poezije pod
naslovom: ”Na krilima ljubavi” i “Miris mora”. Mnoge moje pjesme su
objavljivane u našim tjednicim, na internetu i čitane
na večerima poezije.
Moje pisanje je govor moje duše i najljepši
prikaz onog što mi srce govori. Neka iza mene ne ostane samo prah i pepeo.
M I R I S M
O R A
Jutros
–jutros sam opet zaželila
miris mora
udahnuti
i odmah je
srce zaigralo
svoj
najljepši tango
A moje
oči i moj
pogled
neka magična
nit privlači
veže i vodi
u plavetnilo
vuče
I moje
noge gaze pjesak vrući
žure prema moru koje
ih hladi
i izaziva –
mami
i sve dublje
vuče
sve dublje –
dublje
sve bliže – bliže
domovini mojoj
mome Jadranu
plavom
i ja idem
sve sam mu bliže –
bliže
A onda me neki
čudan govor
iz božanskog
sna probudi;
“Hi,madam!Do you
need help?”
“No,thank
you!”začuh svoj glas
Okrenem se polako
i čuvara plaže
vidjeh pored sebe
i moja čarolija
odmah nestade
Vraćam se
prema užarenom pjesku
Pacifik mi
nježno polijeva noge
ispraća me
i kao da mi želi reći
“Idi, odnio sam
tvoje pozdrave i tvoju ljubav
i poslao do
Jadrana tvoga ,i znaj –bit ću uvjek tu,
a ti- ako opet
zaželis miris mora udahnuti –DOĐI!”
Autor:
Božena – Boška Marcelić
L A
V A N
D A
7,8,9,10…..brojim kapi
ulja
ukapana na maramicu
te u ormar stavljam
protiv moljaca je dobro
i u Californiji ljudi kažu…..
Stojim i dalje
ispred ormara
udišem opojan miris lavande
a lavandino ulje miriše
i ja zatvaram oči
i putujem……
Brač,Hvar,Korčula,Vis,
Kornati,Pašman,Ugljan
lavanda,ružmarin,oleandri
oskoruše,rogači,mindule
i galebovi bijeli…….
Tu sam u jatu galebova
pratimo brod….
a ovo more
što se pod nama
lagano ljulja
i valovi što nas
slijede
i lavanda u ormaru
što miriše
ne daju mi uspomene zaboravit
na ljepotu Domovine naše…….
Autor; Božena Boška
Marcelić
LIPA JE NAŠA
RIVA
Noćas je misec
pokuca
Na vrata duše
moje
I ko lopov tamo uša
Di mi uspomene stoje…
Komiškom rivom
grem
A srce mi u grudima igra
U očima mi suza blišći
Moja usta šapuću lipa je naša riva
Najlipja na svitu….
A ,grozje i rogaci
Mindule i orisi,srdele i vino
Pašurate i mendulate
Jiranije i lavanda
Zamagliše oči moje..
Noge me same
Najlipšom rivom nose
Vidim,tamo se oganj loži
Miriše mlado vino iz konobe
I pogaca od slone ribe
Šoto voće klapa
piva,lipa je naša riva..
Prođem dalje mojom rivom
I iz lita i jeseni
Ja u zimu dođe
I Svetoga Mikulu u San Pidru nađe…
O, miseče dragi fala ti za vizitu tvoju
U srce i dušu moju
Fala ti i za suzu ovu
Za daleku a meni blizu
Komižu i Domovinu moju…
Božena-Boška Marcelić
BOŽIĆNI RUČAK
Oh,kako je dobro sresti se ponovo
Ugledati prijateljske oči
Stisnuti dragu ruku,čuti taj glas
Čuti toplu hrvatsku riječ
Vidjeti sretan osmijeh na licu
I , znati da prijatelja imaš…..
Božićni ručak blagujemo danas
I sretni smo što smo skupa
Srce danas malo brže lupa
Pričamo o svemu
Tko je u starom kraju bio
Što je novog tamo i kako se živi
Da li je još uvijek onako lijepo
Kao kada smo mi bili tamo
I da li one ruže još uvjek mirišu
I da li je more još onako bistro
I da li je šuma onako zelena
I da li su zvijezde na nebu onako blizu
Kao kada smo mi bili tamo
I da li još uvek ljudi pjevaju
I veseliti se znaju
I mrtvih se sa tugom sjetimo
I o mladima se priča
Ženidbi ,udaji,novo’rođenim
I u oku poneka suza zablista
A onda se vratimo ovdje
Gdje život ostavljamo polako
I,možda bi bilo bolje da Božića više ima
Tada bi i srcu bilo manje zima
Zato dajmo Blagoslov svima
Za nas,prijatelje i hranu
Za Californiju i našu Domovinu..
Božena’Boška Marcelić
IMA JEDAN GRAD
I ima jedan grad
Tri tisuće ljeta star
Pokoravan ali ne pokoren
I uvjek ostade mlad
I ima jedan grad
Što jednu Kalelargu ima
Svetog Donata starog
I bedem sa gradskim vratima
I ima jedan grad
Okružen zlatnim otocima
I najljepšim sunčevim zalascima
I rodnim Ravnim Kotarima
I ima jedan grad
Gdje mladost ostade naša
Prve ljubavi,balote i karte
Košarka i pjesma navijača
Što je i mi nosimo u mislima
I osjećamo plamen u grudima
Dok nam sa usana riječi idu
MI SMO ZADRANI -ZADAR JE NAŠ
Božena-Boška
Marcelić
BOJA NAŠE LJUBAVI
Pogledaj u ovo nebo
Što se nad nama plavi
Pogledaj u ovo more
Što se pred nama modri
Pogledaj u onaj oganj
Što se vatra u njemu crveni
Pogledaj u moje oči
Kako se one zelene
Pogledaj u moju dušu
Kakvom ti ona bojom sjaji
Pogleda dobro u tu boju
I vidjet ćeš najljepšu boju ljubavi….
Božena-Boška
Marcelić
TREBAŠ
MI
Trebaš mi
kao danu sunce
Trebaš mi kao noći mjesec
Trebaš mi kao žednoj zemlji voda
Trebaš mi kao moru vjetar
Da mi suncem dan ugriješ
Da mi noć mjesecom osvjetliš
Da mi zemlja mirnu oazu da
Da mi vjetrom napuniš jedra
Pa da krenem s jedrenjakom mojim
Na najljepši vječni put-znaj
Po toplom danu i
srebrnoj noći
U oazu mira što se zove –RAJ…
Božena-Boška Marcelić
SUNCE
Danas sam opet otišla do mora
I ukrala sunce
I u njedra ga svoja stavila
Da mi grije ove noći
Moje veliko- malo srce
Koje ludo kuca u samoći
Pjesmu o Zadru napisati trebam
A u glavi zbrka,u srcu vulkan
I misli mi naviru i gube se –istovremeno
Sakrivam pred sobom da me nešto guši
Iako ja dobro znam što je to
I nitko nezna za tu bol i muku
Što moje srce razdire
I nitko nezna za taj jad
Kada umorna legnem ja na sofu
Kako mi srce za Zadrom zamire
Pitaju me prijatelji
Dal sam tužna u
tuđini
Dal mi fale
naše kale
Kalelarga,riva ,naše vale
A ja, ja
varam njih i sebe
Da sam sretna i vesela
Dok mi od tog srce zebe
Pa onda odem do mora
da ukradem sunce
i u njedra svoja
sakrijem
da mi grije ove noći
moje veliko-malo srce
koje ludo kuca u samoći….
Božene-Boška Marcelić
TIHA
NOĆ
Tiha noć,gluha noć
I ništa drugo se ne čuje
Samo tišina,grobna tišina
Mislim-San Diego spava
Tiha noć,Septembar je 14
Nezaboravna 2001
Tiha noć,topla i hladna
Jesen je
Na prozorima zastave i svijeće
U očima suze
U grlu kamen
U grudima stijena
U stomaku željezo
U nogama olovo
I pitam se što je ovo
Odjednom
tišinu razbija buka
Dolazi avion,
Fedexov avion
I psi iz
susjedstva su zalajali
I oni osjećaju
katastrofu
Twinsi su pali,
oba su pala
I četiri lude glave
U vječni
spomenik uklesaše
Desetke
tisuća imena
Ispod imena New
York-Washington
Tiha noć, gluha
noć
U grlu zastaje riječ
U grudima se gubi
dah
Oči su pune
suza
O, Bože
dragi,da li je to stvarnost_
Božena – Boška
Marcelić
OSVRT PISCA
MOJE SU PJESME
NEMIRNE KO MORE
PONEKAD MI NE DAJU
SPAVATI DO ZORE
NEKI SU MI REKLI
DA NEMAJU RIME
ALI DA IH UGRIJU
I USRED
HLADNE ZIME
U NJIMA STE
SPOZNALI
OD ŽIVOTA OSEKE
I PLIME
ŠTO IH SRCE
OSJEĆA
I KAD NEMA
RIME
VAMA OD SRCA
ZA DUŠU
BOŽENA-BOŠKA
MARCELIĆ
SMELL OF THE
SEA
Today again I
craved the smell of the
sea
and right away
my heart started to dance the most
beautiful tango
and my eyes and
my sight and my legs and the view
and the magnetic attraction of the sea
the blueness
tying me up and
pulling me towards the Pacific
My feet are stepping onto the hot sand
up to the sea
that is cooling them
and cooling –teasing
and pulling them deeper
more deeper –
deeper
more closer –
closer
to my home land
my blue Adriatic
and I will go
I’m closer -closer………..
Then some
strange voice from
my dream awakens me
«Madam! Do you need help?»
«No thank you.» hearing my voice
Slowly I turn
around
and next to me
I see a life guard
and my magic attraction is gone
I returned to
the hot sand
the ocean softly
washing my feet
in waves
that wish to say something
« Go,I took
your hellos and your message of love,
I sent them to your Adriatic sea, and know that –I
will always be here,
and you – if you
ever wish to breathe the smell of the sea –COME!»
By:
Bozena- Boska Marcelic
San Diego -October 11.2002
JUTRO NA PACIFIKU
Dobro jutro suncu
želim
a sunce me takne
svojim dahom vrelim
A onda kažem ‘ Dobro jutro more
moje’
a more me nježno svojim valom pomiluje
Na pjesku
pisah tvoje ime
ali ga val izbrisa
igrajući se njime
Od žala slažem ime
tvoje
ali val donese
pjesak i pokri slovo moje
I moj pogled ode
do pučine plave
gdje se more s
nebom spaja
moje srce tad
zadrhta
u grudima dah
zastade
sklopih tada vjeđe i zaplovih
i plovim do TEBE
biseru moj
–najveća ljubavi moja
i sada znam
da upisah ime
Tvoje na dno duše moje
i tu će ostati
sve dok bude mene
i Hrvatske
moje………
I sutra ću opet
doći i reći isto
Dobro jutro more
moje
i čekati
da me more svojim
valom nježno pomiluje.
5’to
mjesto-Dobitnik nagrade na 9-om Kongresu Čuvenih Pjesnika USA
u Orlandu
,Florida August 30-Sept.01 ,
2003
/Fifth Place –
Winner on the 9-th Annual Famous Poets Convention,
Orlando 2003/
ZAUVJEK TI
TKO SAM
-JA
JA – DA TKO SAM JA
JA SAM –TI
U OVOJ NOĆI
POSEBNOJ
SJETNOJ
NEMIRNOJ
SRETNOJ
JA SE PITAM
TKO SAM JA
A U UŠIMA ČUJEM
ODGOVOR
JA SAM ‘TI’
JER DA NIJE BILO
TEBE
NE BIH BILO
NI
POEZIJE
PROZE
TROFEJA
MEDALJE
DIPLOMA
KNJIGE
SLIKA
NI DALEKE AMERIKE
A SA TIM
NE BIH BILO
NI
TUGE
SJETE
ČEŽNJE
NOSTALGIJE
SUZA
LJUBAVI
NI MOGA
PISANJA I SLIKANJA
SAMO DA NIJE BILO TEBE.
Božena ‘Boška Marcelić
Oct. 11-2003 Imperial Beach,CA
